Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-496/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š.-P. iz Z., …OIB: ….zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. P., protiv tuženih: 1.M. M. iz Z., …OIB: ….M. M. iz Z. O.: …..zastupani po zamjenici punomoćnice N. S. odvjetnice u Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, posl.br. 15 Psp–5/17-39 od 20. prosinca 2019., 11. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. 15 Psp–5/17-39 od 20. prosinca 2019. u točkama 1. i 2. izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila zaštitu posjeda kčbr. …. k.o. Z., odnosno kčbr. …. k.o. Z., od čina smetanja posjeda od strane tuženih na način da su 04. veljače 2017. dali nalog trećoj osobi da bagerom na nekretnini u posjedu tužiteljice sruši zapadni ogradni kameni zid po cijeloj dužini nekretnine te sa strane ostavi razbacane ostatke tog zida, te da se tuženima naloži izvršiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da im se naloži da na nekretnini ponovo izgrade zapadni ogradni kameni zid po cijeloj dužini na istoj poziciji gdje se isti ranije nalazio sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, te da se zabrani tuženima da ubuduće smetaju tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu. Također je odbijen i eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su tuženi smetali tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom suposjedu predmetnih nekretnina na isti način kako je to označeno u glavnom tužbenom zahtjevu. U točki 2. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.
2.Protiv citiranog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica navodeći sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,111/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.
3.U bitnome tužiteljica navodi da je obrazloženje suda prvog stupnja neosnovano i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti načelo petitorium apsorbet posesorium jer da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru posl.br.P-39/08 odlučeno o pravu na posjed na predmetnoj nekretnini i da je ta presuda donesena prije početka ovog postupka radi smetanja posjeda, te da činjenica da je u tom postupku utvrđeno pravo tuženih na posjed nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Smatra da je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; ZV) jer da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu. Stoga da se u ovom postupku nije trebalo raspravljati o tome da li tuženima pripada pravo na posjed, jer da se o tom pravu tijekom parnice radi smetanja posjeda ne raspravlja.
4.Tužiteljica smatra da je u ovoj parnici trebalo utvrditi posljednje stanje posjeda te nastalo smetanje, neovisno o utvrđenom pravu na posjed i to iz razloga što činjenica samog utvrđenja prava na posjed ne povlači nužno za sobom i faktičnu predaju posjeda, jer da ukoliko se ne izvrši faktična predaja posjeda prema navedenoj odluci u ovršnom postupku, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, niti su tuženi dokazali, da je trebalo utvrditi da su tuženi samovlasno, bez ikakvog sudskog postupka koji je jedini legitimni način predaje u posjed “izvršili” presudu suda prvog stupnja posl.br. P-39/08.
5.Nadalje navodi tužiteljica da odredbom čl. 20. st. 1. ZV-a je propisano da je samovlast zabranjena te da bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Stoga smatra da sud prvog stupnja ne navodi razloge o odlučnim činjenicama, jer da samo isticanje tuženih i pozivanje na načelo petitorium absorbet possesorium te prihvaćanje istog od strane suda prvog stupnja nije odlučna činjenica za odbijanje tužbenog zahtjeva, slijedom čega da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a. Tužiteljica navodi da tuženici niti ne osporavaju da su 4. veljače 2017. srušili sporni zid pa da je trebalo utvrditi da su time samovlasno smetali tužiteljicu, jer da predaja u posjed predmetne nekretnine nije izvršena u ovršnom postupku već da se radi o samovlasnom postupanju tuženih, slijedom čega da je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
6.Odgovor na žalbu nije podnesen.
7.Žalba je osnovana.
8.Odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja se poziva na odredbu čl. 22. st. 1. ZV-a u kojem je propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, te da sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem mirnom stanju posjeda i nastalom smetanju. Navodi da je opće prihvaćeno pravno stajalište da se u postupku smetanja posjeda primjenjuje načelo petitorium apsorbet possesorium, što znači da kada je presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. 14 P-39/08 od 3. studenog 2011. pravomoćno odlučeno da pravo na posjed predmetnog zida pripada tuženima, pa da je stoga prije završetka ove posjedovne parnice odlučivano o pravu na posjed, pa da stoga tužiteljici ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.
9.Navodi sud prvog stupnja da je navedeni postupak vođen između tužitelja M. M. i M. M. protiv tuženika V. Š. i umješača na
strani tuženika N. Š. P., u ovom postupku tužiteljice, radi utvrđenja,
predaje u posjed i zabrane uznemiravanja, te da je utvrđeno da su tužitelji, svaki za ½ dijela, isključivi vlasnici predmetnog zida te je naređeno tuženiku da ukloni betonski stupić koji je prikazan na skici sudskog očevida, kao i dio ogradnog zida što ga je izgradio tuženik, te da predmetni zid preda tužiteljima u posjed, slobodan od stvari i da mu se zabranjuje svako daljnje uznemiravanje i miješanje u predmetni zid.
10.Utvrđeno je nadalje da tuženi niti ne osporavaju da su srušili predmetni zid 4. veljače 2017. jer da je vlasništvo i posjed predmetnog zida riješeno navedenom parničnom postupku, kao i rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. P-1550/06.
11.Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obvezuje da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka sukladno odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a.
12.Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice iz odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a jer sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Naime, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 2714/04 od 2.svibnja 2006. izraženo je pravno shvaćanje da posjedovnu zaštitu treba pružiti prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a ne na način da stvarnopravni (vlasnički) apsorbira posjedovni zahtjev (petitorium apssorbet posseroium).
13.Naime, sudovi Republike Hrvatske vezani su pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske kako to proizlazi iz čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je propisano da su odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezatne i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema st. 2. istog članka, sva tijela državne vlasti dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske. Stoga utvrđenje suda prvog stupnja da je navedenom presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P-39/08 od 3. studenoga 2011. pravomoćno utvrđeno kome pripada predmet spora i da je odlučeno o pravu na posjed, a koja pravomoćnost je nastupila prije početka postupka radi smetanja posjeda, nije relevantna činjenica za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je sud prvog stupnja trebao utvrditi da li je navedena odluka izvršena te tko je bio u posljednjem posjedu nakon tog postupka da bi se moglo odlučiti da li je u posjedu predmetne nekretnine bila tužiteljica i da li su tuženi navedenim činom smetali tužiteljicu u njezinom posjedu predmetnog zida.
14.Iz stanja spisa proizlazi da je u tijeku ovršni postupak pod posl.br. Ovr- 2140/14, međutim sud prvog stupnja ne navodi da li su tuženi temeljem presude pod posl.br. P-39/08 uvedeni u posjed predmetne nekretnine, odnosno predmetnog zida.
15.Isto tako sud prvog stupnja utvrđuje da su tuženi učinili nespornim da su srušili sporni zid 4. veljače 2017. i to iz razloga što je za njih vlasništvo i posjed predmetnog zida riješeno navedenom odlukom Općinskog suda u Zadru, kao i rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. P-1550/06 od 2. rujna 2010., međutim sud prvog stupnja ne navodi između kojih stranaka se vodio taj spor i što je odlučeno te da li je taj postupak u vezi sa smetanjem posjeda na predmetnom zidu. U spisu se nalazi rješenje Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-3223/10 kojim je djelomično odbijena žalba tužitelja u tom postupku, a ovdje tuženih i djelomično prihvaćena žalba te je utvrđeno da je u tom predmetu tuženik V. Š. smetao tužene u ovom postupku u posjedu ogradnog kamenog zida pobliže opisanog u izreci tog rješenja, pa će sud prvog stupnja u nastavku postupka raspraviti da li su utvrđenja iz tog postupka radi smetanja posjeda vezana sa predmetom ovog postupka, posebno vodeći računa o činjenici da je u tom postupku tuženik suprug tužiteljice, a da u ovom postupku se tužiteljica poziva da je bila u posljednjem posjedu predmetnog zida.
16.Nakon što sud prvog stupnja utvrdi relevantne činjenice za smetanje posjeda, a to su tko je bio posljednji posjednik predmetne nekretnine, posebnog predmetnog zida te da li su tuženi počinili čin smetanja, dokazima koje stranke predlažu tijekom postupka, ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.
17.Slijedom obrazloženog, žalbu tužiteljice je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 11. siječnja 2022.
SUTKINJA
Filka Pejković
