Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 48 Gž Ob-862/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Dubravke Burcar, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak d.o.o., Split, Sukojišanska br. 4, i IV. tuženika GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CV, pok. B OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi I., II. i III. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-107/2021-5 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba I. -III. tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-107/2021-5 od 10. lipnja 2021., u odnosu na nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140m2 i čest. zem. [katastarska čestica], dvor, površine 482m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sudi:
1. Utvrđuje se da nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140m2, čest. zem. [katastarska čestica], dvor, površine 482m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju bračnu stečevinu, ČV i tuženika CV.
2. Utvrđuje se da je pravna prednica I.-IV. tužitelja – ČV s osnova bračne stečevine, vlasnica nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140m2, čest. zem. [katastarska čestica] dvor, površine 482m2, u ½ dijela.
3. Ovlašćuju se I. tužiteljica BV, II. tužitelj GV, III. tužiteljica SV i IV. tužitelj PV, kao isključivi nasljednici ČV, da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru i Područnom uredu za katastar Split, Ispostava Trogir, upišu vlasništvo nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140m2, čest. zem. [katastarska čestica] dvor, površine 482m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime, svaki po 1/8 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.
II. Odbija se žalba I. -III. tužitelja i potvrđuje navedena presuda u stavcima I., II. i III. izreke, u odnosu na nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], površine 372m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 373m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Nalaže se tuženiku da naknadi prvo do četvrtotužiteljima trošak žalbe u iznosu od 2.300,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1, 2 i 3 koji glasi:
„Utvrđuje se da nekretnine označene kao:
čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140 m2,
čest. zem. [katastarska čestica] dvor, površine 482 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
čest. zem. [katastarska čestica] površine 372 m2,
čest. zem. [katastarska čestica], površine 373 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu prednice tužitelja ad 1) BV, tužitelja ad.2) EV, tužitelja ad 3) SV i tužitelja ad 4) BVČ i tuženika CV.
II Utvrđuje se da je pravna prednica tužitelja ad 1) BV, tužitelja ad.2) EV, tužitelja ad 3) SV i tužitelja ad 4) BVČ, s osnova bračne stečevine, vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140 m2,čest. zem. [katastarska čestica] dvor, površine 482 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] površine 372 m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 373 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ½ dijela.
III Ovlašćuju se tužitelji ad 1) BV, tužitelja ad.2) GV, tužitelja ad 3) SV i tužitelja ad 4) ŠV, kao isključivi nasljednici ČV , da temeljem ove presude u u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru i Područnom uredu za katastar Split Ispostava Trogir , upišu pravo vlasništva nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća površine 140 m2,čest. zem. [katastarska čestica] dvor, površine 482 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] površine 372 m2, čest. zem. [katastarska čestica], površine 373 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime, svaki za po 1/8 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika."
2. Protiv presude žalbu su izjavili I., II. i III. tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), uz prijedlog za se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz dosudu troška žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Postupak je započela sada pok. ČV, čiji nasljednici su I. -IV. tužitelji.
5. Nesporno je da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici još prije rođenja njihovog prvog djeteta BV (1972.) i drugorođenog djeteta koje je umrlo (1973.), da su zaključile brak 1974., da je taj brak razveden 1977., nakon čega je (i prije formalnog razvoda braka) nastavljena izvanbračna zajednica, da je tužiteljica 1979. (kad je ostala trudna s mlađom kćeri SV) prešla živjeti u [adresa], gdje je tuženik radio u građevini, i od tada neprekidno nastavila živjeti s tuženikom u izvanbračnoj zajednici, u kojoj je 1980. godine rođena kćer SV, 1982. sin GV i 1983. sin ŠV (svi rođeni u [adresa]), da su stranke 1988. sklopile novi brak u kojem su bili neprekinuto do razvoda 2012. (presudom Općinskom suda u Trogiru, poslovni broj P- 455/12 od 17. rujna 2012.).
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Glede nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] utvrđeno je i nije sporno da su stranke na njoj sagradile jednu manju kuću (baraku) u koju su odmah uselile i živjele s djecom, a potom postepeno gradile veću kuću, koja se sada sastoji od dva trosobna stana (u prizemlju i prvom katu), te dva manja stana u potkrovlju, nije sporno da su građene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice (od 1981. pa nadalje), a sporno je kada je kupljeno zemljište i kojim sredstvima (da li posebnom imovinom tuženika ili imovinom stečenom radom u izvanbračnoj zajednici).
8. Tuženik je naime, u odgovoru na tužbu naveo da je čest. zem. [katastarska čestica] kupio 1981., da bi kasnije tijekom postupka, osporavajući izvanbračnu zajednicu (u iskazu na ročištu 4. srpnja 2014.) izjavio da je kupljena 1979., a da je "ugovor sačinjen kasnije" (1982.) nakon što je on sukladno dogovoru s prodavateljem TV srušio njegovu staru kuću i napravio novu, i na taj način nadomjestio ostatak kupoprodajne cijene, dok je dio te nekretnine platio "od svoje male ušteđevine koju je imao".
9. Iz kupoprodajnog ugovora za navedenu nekretninu proizlazi da je sklopljen 18. prosinca 1981., a ovjeren 12. listopada 1984., što potvrđuje iskaz prednice tužitelja da je zemljište kupljeno 1981. i da su odmah nakon toga počeli s izgradnjom barake, u koju su uselili, a potom i nastavili gradnju velike kuće.
10. U svakom slučaju, sve i da je zemljište kupljeno 1979., stranke su po ocjeni ovog suda u to vrijeme već bile ponovno u izvanbračnoj zajednici (početkom 1980. rođena je kćer SV), a prednica tužitelja tvrdi da je izvanbračna zajednica nastavljena još 1976., kada je s prvorođenim djetetom prešla živjeti u tuženikovu roditeljsku kuću u [adresa], dok tuženik nije dokazao da je 1979. platio dio kupoprodajne cijene u novcu (i koliko), niti da bi to platio svojom posebnom imovinom (čl. 219. st. 1. ZPP).
11. Prvostupanjskom presudom se utvrđuje, a među strankama nije ni sporno da je tuženik kroz cijelo vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice radio u građevini, te da je bio vrijedan radnik, a da je prednica tužitelja vodila isključivu brigu o zajedničkoj djeci i o šesteročlanom domaćinstvu, povremeno pomagala tuženiku i na gradilištima, odnosila mu hranu, kuhala za radnike za vrijeme gradnje njihove kuće, obrađivala zemljište zasađeno povrćem.
12. Sud, međutim, u cijelosti odbija njezin zahtjev uz zaključak da u postupku nije utvrđeno da je imovina stečena zajedničkim radom i jednakim doprinosom stranaka, obzirom da je isključivo tuženik bio u radnom odnosu i svojim sredstvima i neprekidnim radom po cijele dane stjecao zaradu i sredstva za kupnju zemlje i gradnju obiteljske kuće, a da supruga nije bila u radnom odnosu, nije bila zaposlena te nije zarađivala i doprinosila u stjecanju predmetne imovine.
13. Ovdje valja reći da je još ukidnim rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ob-898/16 od 12. lipnja 2019. u povodu istovjetno izraženog stava, sudu prvog stupnja ukazano da se zajedničkim stjecanjem ima smatrati sve ono što je rezultat rada i zalaganja bračnih drugova, bez obzira da li su se u stjecanju pojedinih dijelova imovine istodobno angažirala oba bračna druga, budući u bračnoj zajednici, koja je ujedno i ekonomska, postoji određena podjela rada i poslova, tako da na određenim poslovima, uobičajenim i potrebnim i svakoj bračnoj zajednici, može biti angažiran samo (ili pretežno) jedan bračni drug, a na drugim poslovima drugi bračni drug, no bez obzira na to, imovina stečena za vrijeme braka radom, ima se smatrati zajedničkom imovinom, jer je rezultat zajedničkog rada, a omjeri stjecanja utvrđuju se ovisno o okolnostima slučaja.
14. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u dugogodišnjoj zajednici stranaka rodila petero i gotovo isključivom brigom i radom podigla četvero djece, vodeći u oskudnim uvjetima cjelokupno domaćinstvo (kuhanjem, pranjem, čišćenjem, obradom vrta), te pomažući povremeno tuženiku i u građevinskim radovima na drugim gradilištima, a posebno prilikom gradnje njihove kuće, kuhajući radnicima.
15. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je u okolnostima konkretnog slučaja njihov doprinos u stjecanju predmetne imovine podjednak, slijedom čega je primjenom čl. 373.a ZPP- a, valjalo preinačiti navedenu presudu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prihvatiti zahtjev I.-IV. tužitelja za utvrđenje da je ista nekretnina bračna stečevina prednice I.-IV. tužitelja i tuženika, i to svakog u ½ dijela.
16. U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud prvog stupnja je utvrdio da je ista kupljena isključivo sredstvima tuženika od prodaje svoje kuće u [adresa]. Da je ta prodaja ostvarena, potvrđuje kupoprodajni ugovor od 29. srpnja 1985. (list 123 i 124 spisa), te saslušani svjedoci MV i brat tuženika RV, a saznanje o toj prodaji potvrdila u svom iskazu i ČV, iako je osporila da bi tim novcem bila kupljena predmetna nekretnina.
17. Međutim, kako tu svoju tvrdnju nije dokazala, niti je tvrdila da bi taj novac bio uložen u nešto drugo, primjenom pravila o teretu dokazivanja, koje je prešlo da tužiteljicu, ovaj sud zaključuje da je tuženik dokazao da je nekretnina kupljena njegovom posebnom imovinom, te je žalbu tuženice u odnosu na tu nekretninu odbio (čl. 368. st. 1. ZPP).
18. Temeljem čl. 166. ZPP-a tužiteljima je priznat trošak žalbe u iznosu od 3.600,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 36. Tarife o naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., dalje: Tarifa), što s troškom PDV-a (Tbr. 42. Tarife), koji iznosi 900,00 kn, iznosi 4.600,00 kn, a s obzirom na djelomičan uspjeh žalbe, valjalo im je priznati 2.300,00 kn.
U Zagrebu 11. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ines Smoljan
