REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp. 97/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. Ž. iz S., , OIB: …..,

zastupanog po pun. A. B., odvjetnici u S., protiv tužene G.

Ž. iz S., OIB: ….., zastupane po pun. D. M.,

odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. studenog 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja, tužene i pun. tužene, dana 11. siječnja 2022. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužena zasmetala tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu stana koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. 4745/3 ZU 15034 k. o. S., anagrafske oznake S., i to baš

stana opisno označenog kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označenog brojem 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, na način da je dana 9. srpnja 2019. godine promijenila bravu na ulaznim vratima navedenog stana, pa se nalaže tuženoj da u roku od 8 (osam) dana uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja, na način da preda tužitelju ključeve nove brave na ulaznim vratima navedenog stana i omogući istom ulazak u predmetni stan, te joj se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja za ubuduće.

2. Nalaže se tuženoj da, u roku od 8 (osam) dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom, od dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sukladno odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dan 1. kolovoza 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke stanovale u stanu koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake S., stan broj 32, položen na VI. katu, površine 57,11 m2. Predmetni

stan da je u suvlasništvu tužene i majke tužitelja T. Ž., svake od njih za ½ idealnog dijela. Tužitelj da je bio zakoniti i pošteni suposjednik predmetnog stana sve do 10. srpnja 2019. godine, tužena da je navedenog dana bez tužiteljevog znanja i dopuštenja, u trenutku dok se tužitelj nalazio izvan stana, promijenila bravu na ulaznim vratima stana, tim činom da je izvršila smetanje suposjeda tužitelja jer ga je u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda i mogućnosti da boravi u svom stanu. U predmetnom stanu da stanuje tužitelj, tužena i njihov zajednički sin K. Ž.. Majka tužitelja da je po njegovom nalogu postupanje tužene prijavila nadležnoj PP dana 11. srpnja 2019. godine. Nezakonitim postupanjem tužene tužitelj da je onemogućen u pristupu i korištenju predmetnog stana, da su mu u stanu ostale osobne stvari, a da je tužena tužiteljevu odjeću i obuću donijela tužiteljevoj majci, tužena da odbija tužitelju predati ključeve predmetnog stana. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese odluku kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi zahtjevu tužitelja i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi kako nisu točni tužiteljevi navodi da je bio zakoniti i pošteni posjednik predmetnog stana do 10. srpnja 2019. godine, odnosno do trenutka kada je tužena promijenila bravu na ulaznim vratima stana, posjednik stvari da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, tužitelj da je u travnju 2019. godine napustio predmetni stan i prekinuo bračnu zajednicu sa tuženom. Tužitelj da od tada nije dolazio u predmetni stan niti je to tražio od tužene pa da je njegov posjed činom napuštanja stana prestao u travnju 2019. godine, od tada da je posjednik stana tužena koja u stanu živi sa malodobnim sinom stranaka rođenim 9. siječnja 2002. godine, predmetni stan da predstavlja njihov jedini dom. Navodi da je ona upisana suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela, a preostali dio stana da je upisan na tužiteljevu majku T. Ž., koja ju je dopisom od 27. lipnja 2019. godine obavijestila da namjerava useliti u predmetni stan te da će ga koristiti za stanovanje. T. Ž. da je pred ovim sudom protiv tužene pokrenula i parnicu broj P-4722/19 u kojoj traži uvođenje u suposjed predmetnog stana kao i isplatu naknade jer da tužena bez pravne osnove koristi njen suvlasnički dio predmetnog stana.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu na dan 15. srpnja 2019. godine; dopisa PU S.- d. od 8. kolovoza 2019. godine; ispisa SMS poruka i vlastoručne poruke tužiteljeve majke; predmeta ovog suda K-637/21; zapisnika iz predmeta ovog suda R1-Ob-210/19 od 6. svibnja 2019. godine; Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između tužitelja i njegove majke dana 24. svibnja 2019. godine; dopisa PU S.-d. od 17. rujna 2019. godine; dokumentacije Centra za socijalnu skrb S. u predmetu Klasa: 552-05/19-08/14; uplatnica na ime režijskih troškova za predmetni stan; prijedloga za ovrhu na ime tužitelja; službene zabilješke P. S.-d. od 11. srpnja 2019. godine; saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu parničnih stranaka, saslušanjem svjedokaT. Ž. i K. Ž..

Podneskom od dana 3. siječnja 2020. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, tako da isti glasi kao u izreci presude.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama nije sporno da su zaključili brak 2002. godine, da iz tog braka imaju zajedničkog sina K. koji je rođen 9. siječnja 2002. godine. Nije sporno da su njih troje stanovali u predmetnom stanu u S., kao obitelj, te da je dana 24. svibnja 2019. godine tužitelj sa svojom majkom T. Ž. ugovorom o darovanju darovao istoj jedan svoj idealni dio od ½ predmetnog stana. Dakle, kao suvlasnice predmetnog stana nakon toga su upisane tužena i majka tužitelja T. Ž. za ½ dijela svaka od njih. T. Ž. je nesporno zatražila u postupku koji se vodi pred ovim sudom uvođenje u suposjed predmetnog stana i isplatu naknade od tužene jer ista koristi i njen dio predmetnog stana. Nesporno tužitelj više nije u posjedu predmetnog stana, danas je u posjedu stana samo tužena u kojem živi zajedno sa sinom stranaka K.. Iz izvedenih dokaza proizlazi i da je ovaj stan jedini dom tužene i K., a tužitelj trenutno stanuje kod svoje majke T. Ž. na adresi u

S.

Među strankama je sporno je li tužena samovlasnim postupanjem oduzela tužitelju suposjed predmetnog stana u srpnju 2019. godine, je li počinila smetanje suposjeda predmetnog stana na štetu tužitelja.

U ovom postupku za smetanja posjeda raspravljanje je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (čl. 441 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 i čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 I 153/09, dalje: ZV). Prema citiranom propisima, isključeno je raspravljanje o pravu na posjed ili pravnom temelju posjeda kao i o poštenju posjednika.

Tužitelj u svom iskazu navodi su on i tužena bivši supružnici, brak da su zaključili 2002. godine, iz tog braka da imaju zajedničkog sina K. koji je sada punoljetan, nakon zaključenja braka da su bili podstanari, predmetni stan u S., da su stekli 2015. godine na način da je majka dala 40.000 EUR njemu,

a tužena da je podigla kredit, u isti da su uselili sa sinom, stan da ima dvije spavaće sobe i ostale prostorije i navodi da su njih troje živjeli uredno u ovom stanu, da je on počeo imati psihičke tegobe, simptome, da mu je dijagnosticiran PTSP, a bračni odnosi da su se počeli kvariti 2018. godine, te da se poremećaj odnosa nastavio. Navodi da su stan koristili na način da je sin imao svoju spavaću sobu, a stranke zajedničku, radi poremećaja bračnih odnosa i u biti prekida života kao supružnika, da je on posljednjih nekoliko mjeseci spavao na trosjedu u predmetnom stanu, a od 4. mjeseca 2019. godine da je odlazio kod svoje majke T., navodim da je u predmetni stan dolazio kada u stanu ne bi bilo tužene i sina, tužena da radi dvokratno, ponekad da bi i prespavao u predmetnom stanu i tamo da su bile njegove stvari, osobne, dolaskom do stana 10. srpnja 2019. godine u 11.30 sati, da je zatekao promijenjen cilindar brave ulaznih vrata stana i svojim ključem kojim je uredno prije toga otključavao ta vrata da nije mogao više otključati vrata i ući u stan, da je shvatio kako je tužena promijenila cilindar, ulazna vrata da imaju samo tu jednu bravu, a u stanu da je prije tog događaja posljednji put bio 3 dana prije toga. Navodi da nije kontaktirao tuženu jer je znao što se zbilo, o tome da je kontaktirao sa svojom majkom, a kojoj je već prije toga darovao svoju polovicu stana, tako da je suvlasnica stana za ½ dijela njegova majka, a za preostalih ½ dijela tužena. Majka da mu je kazala da on može uredno ići u predmetni stan, a da je tužena kontaktirala sa njegovom majkom i da joj je kazala kako će joj predati ključ stana kada iz I. dođu ti ključevi, u konačnici, da nije tako postupila, da je on bio prisiljen ustati ovom tužbom, navodi da nije u tom stanu, a nakon što je promijenjena brava, tužena da je majci ispred majčine zgrade donijela dvije kese njegove robe i to joj je predala za tužitelja, a u stanu da su i dalje ostale neke njegove osobne stvari. Navodi da je tužena protiv njega prije par mjeseci podnijela kaznenu prijavu jer joj je najavio da će doći u stan, da je došao do stana, samo zvonio, i da je ona pozvala policiju, da je priveden na ispitivanje. Odnosi sa tuženom da su iznimno poremećeni, tužena da ga je Centru za socijalnu skrb S. prijavila za psihičko nasilje, a da je i on prijavio tuženu. U drugom majčinom stanu da žive majka i on, stan da je površine cca 30 m 2 i da koriste istu spavaću sobu, a da se radi u biti o stanu njegove sestre V. N., ali da majka ima pravo živjeti u tom stanu – za života. Na posebno pitanje pun. tužene je li povrat njegovih osobnih stvari inicirala tužena ili tužiteljeva majka, tužitelj navodi da su njih dvije komunicirale i da precizno ne zna tko je bio inicijator povrata stvari od njih dvije. Nadalje, tužitelj navodi da svoje stvari iz predmetnog stana nije odnio sa sobom odnosno uzeo jer nije ni očekivao da će tužena promijeniti bravu ulaznih vrata. Navodi da je u predmetnom stanu zadnji put prespavao nekih 10-15 dana prije nego što je zatekao promijenjenu bravu na ulaznim vratima. Na daljnje pitanje je li tužitelj uveo svoju maku T. u predmetni stan u posjed nakon darovanja stana između njih dvoje, tužitelj navodi da je majci dao ključ predmetnog stana, da je majka očito imala namjeru u stan dolaziti i u stanu živjeti u nekoj budućnosti, ali nakon darovanja u stanu nije živjela, da nije spavala i nije dolazila.

Tužena u svom iskazu navodi da su brak zaključili 2002. godine, ali da su predmetni stan kupili 2005. godine, u stanu da su živjeli njih dvoje kao supružnici i zajednički sin stranaka K., problemi sa tužiteljevim psihičkim stanjem da su počeli 2012. godine i tada da je počeo imati simptome koji ukazuju na PTSP, da su se problemi samo pojačavali, 2015. godine da se tužitelj potpuno zatvorio, da je prestao jesti, izgubio oko 25 kg težine, jednostavno rečeno, da se povlačio u se, iako je bio u mirovini i radio sa strane, da je prestao je raditi sa strane i na njeno traženje, a da je ona prva posjetila njegovog psihijatra, kasnije da su išli zajedno, tužitelju da je dijagnosticiran PTSP i u konačnici da je to dovelo do prestanka njihove faktične zajednice života i u konačnici do razvoda braka, taj razvod da je okončan 18. veljače 2021. godine, zajednički sin K. da je sada punoljetan, da se ona po prvi put vezano za razvod braka obratila Centru za socijalnu skrb krajem 2018. godine, da je ušla u tu proceduru razvoda i razlog da je bio psihičko i financijsko zlostavljanje od strane tužitelja. Navodi da je tužitelj nikada nije fizički napao, te da nije bilo fizičkog nasilja s njegove strane. U 4. mjesecu 2019. godine, a već prije toga da su živjeli odvojene živote iako u istom stanu, tužitelj da je već godinu dana spavao na trosjedu predmetnog stana, taj vikend tužitelj da jednostavno nije došao kući odnosno u predmetni stan i nakon toga da više nikada nije u stan pristupio a da bi ga ona i sin vidjeli u stanu. Navodi da brava ulaznih vrata stana, a radi se o tzv. protuprovalnim odnosno blindo vratima, postoji samo jedna, ključeve da su sin, ona, tužitelj i tužiteljeva majka T. koja je u stan dolazila čuvati zajedničkog sina, dakle, do trenutka kada je ona promijenila cilindar te brave da su postojala ta 4 ključa. Već krajem 2019. godine tužitelj da je iz stana uzeo dio svojih stvari odnosno tih stvari da nije bilo nakon što je on navedeni vikend boravio izvan stana, a da je ona čula da je kod svoje majke u stanu gdje ona stanuje. Dana 8. srpnja 2019. godine da je u stanu našla svekrvinu poruku da u stanu ostavi tužiteljevu odnosno Č. robu (tužiteljev nadimak) i da će ona doći po tu robu. Navodi da se s njom dopisivala porukama po tom pitanju i navela joj da će joj donijeti tu robu – tužiteljevu. Dana 9. srpnja 2019. godine, dakle, sutradan, da je sin K. izgubio svoj ključ te brave ulaznih vrata stana, kako imaju psića, tako da ga je izveo vani, ključ da je izgubio, da je odmah dala promijeniti cilindar. Dakle, ključ da su imali ona i sin, a tužitelj i svekrva da više svojim ključem od tog trenutka nisu mogli otvoriti ulazna vrata stana. Svekrvi da je za promjenu cilindra kazala 10. srpnja 2019. godine, kada joj je ispred zgrade donijela ostatak tužiteljevih osobnih stvari, da joj je rekla kako je K. izgubio ključ i da je ona promijenila cilindar, da ju je ona pitala hoće li ona dobiti novi ključ, da joj je kazala da neće i da ne vidi razloga zašto bi ona imala ključeve ulaznih vrata stana, ona da je kazala da je suvlasnica, da ima namjeru stanovati u tom stanu, moguće iznajmljivati ga, u konačnici, da je stava i da joj je to i tada kazala, da to ne može napraviti i da joj neće dati ključ stana. Navodi da je zaista tužitelj svojoj majci darovao svoju polovinu predmetnog stana, o tom darovanju da je saznala krajem lipnja 2019. godine kada je u pošti našla svekrvinu poruku u kojoj navodi da je obavještava da pošto je sada ona suvlasnica predmetnog stana, da ima namjeru u budućnosti živjeti u tom stanu i to joj priopćava. Navodi da je svekrva, u prepisci porukama kada su se njih dvije dopisivale u pogledu robe tužitelja, njoj poslala poruku da će sutra doći u predmetni stan i da će ona od sutra u predmetnom stanu živjeti. To da je bilo 8. srpnja 2019. godine, da joj nije ništa na to odgovarala nego da se držala ove prepiske u pogledu tužiteljeve robe. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li tužena imala sa bivšom svekrvom prepisku porukama dana 9. srpnja 2019. godine, tužena navodi da se ona i bivša svekrva tog dana nisu dopisivale.

Svjedok T. Ž. u svom iskazu navodi da je tužiteljeva majka, bivša svekrva tužene, da je svom sinu poklonila 40.000 EUR kako bi zajedno sa suprugom stekao predmetni stan, a da je prodala svoj veliki stan, dala njemu ovaj novac i kupila manji stan u kojem stanuje sada sa tužiteljem, a taj stan da je upisala na ime svoje kćeri. Predmetni stan da su stranke kupile 2005. godine i uredno da su u stanu kao obitelj stanovali sa zajedničkim sinom Karlom, stan da ima veću i manju spavaću sobu i dnevni boravak, ulazna vrata stana da su blindo vrata, ključ da su imali sin, nevjesta, ona i vjerojatno unuk. Navodim da je ona znala doći u taj stan, u posjetu kod njih i kada je to trebalo, oni da su počeli imati bračnih problema, navodi da je poslije rata tužitelj obolio od PTSP sindroma, to da je bilo 2011. godine kada je to dijagnosticirano i od tada da su očito počeli njihovi problemi, da nije ulazila u detalje, da zadnjih godinu dana prije prestanka bračne zajednice nisu živjeli kao supružnici, odnosno, da su vodili svatko svoj život, sin da je spavao na kauču u dnevnom boravku, tu je kuhinja, navodi da je to smatrala teškom situacijom i neprimjerenom, uglavnom, 2018. godine da joj je kazao kako je tužena njemu predložila razvod braka i da je on na to pristao. Tužena da ga je prijavila Centru za socijalnu skrb i navela da ga se boji, ali da se tužitelja zaista nitko ne treba bojati jer nije napravio nikada ništa u tom pravcu, navodi da tužitelj ima svoje probleme ali ti problemi da ne idu prema drugima u smislu prijetnji i straha. Uglavnom, negdje krajem travnja 2019. godine tužitelj da je počeo spavati kod nje u stanu, tada da je obolio i od depresije, izgubio 25 kg na težini, da je situacija bila loša, i nakon toga da je odlazio u predmetni stan po neku svoju robu, da bi znao otići i popodne u stan kada je znao da je nevjesta na poslu jer je radila u smjenama, uglavnom, da je njoj kao majci predložio da joj pokloni svoju polovinu stana da on izbjegne probleme sa suprugom, na to da je pristala i da je postala suvlasnica stana za pola. Navodi i da je nakon ovoga njen sin znao prespavati u predmetnom stanu, da bi joj tako kazao, zbog svih ovih problema između njih, da je ona 27. lipnja 2019. godine u poštanskom sandučiću van stana ostavila nevjesti poruku da je suvlasnica polovine stana i da ima namjeru ubuduće koristiti predmetni stan za svoje stanovanje, da joj tužena na to nije odgovorila, nakon što je tužitelj otišao tražiti svoju robu – ljetnu, te kazao da robu nije našao, 8. srpnja da je bila u stanu zajedno sa svojim sinom, da su bili sami u stanu i tražili njegovu robu, uglavnom, njegove robe u stanu da uopće nije bilo. Tada da je u stanu ostavila nevjesti poruku da sinove robe nema, i da je moli da ostavi Č. ljetnu odjeću i da će ona doći po to. Prije toga da je kazao da je 10 dana u komadu prenoćio u predmetnom stanu. Dana 9. srpnja nevjesta da joj je poslala poruku putem mobitela da će joj ona dostaviti Č. robu. Tužitelj da je bio do stana 10. srpnja u 11.30 sati, da se vratio kod nje i kazao da nije mogao ući u stan, da nije mogao otključati vrata stana. Nakon toga da je kontaktirala nevjestu, da je znala o čemu se radi, da se našla sa njom 10. srpnja popodne kada joj je donijela dvije kese Č. robe i kazala da je njihov sin, unuk svjedokinje, izgubio svoj ključ ulaznih vrata stana i da je ona naručila ključeve iz I., odmah da joj je bilo jasno da tome nije tako, te da ju je ironično pitala hoće li joj onda dati ključeve kada stignu iz I., a ona da je kazala da hoće. Nakon toga, da su znali o čemu se radi, ni tužitelj ni ona da više nisu tražili ključeve stana, sin da je ustao ovom tužbom, između nje i tužene da traju pregovori radi razrješenja pitanja vlasništva stana odnosno diobe, da ona još nije pokrenula postupak razvrgnuća jer je ovo potrebno riješiti, prvenstveno mirnim putem. Svjedokinja navodi da joj je 10. srpnja tužena predala dvije crne kese robe, da tada nije gledala što je u tim kesama jer je tužitelj bio u predmetnom stanu, pa ju je bilo strah da se on ne spusti dolje do njih i da ne bude problema, dolaskom kući da su pogledali te kese i sadržaj, da joj je sin kazao da nedostaje neka njegova roba, dokumenti, aparat za brijanje. Navodi da primopredaji tih kesa od strane nevjeste nitko od njih dvije nije nazočio, da nikoga drugoga tu nije vidjela. Navodi da danas sa unukom K. nije ni u kakvim odnosima, još od 2018. godine, da jednostavno rečeno ne komuniciraju.

S. K. Ž., sin stranaka, star 19 godina, u svom iskazu navodi da je čitav život živio sa svojim roditeljima, stanovao u predmetnom stanu u kojem i danas živi sa majkom, stan da ima manju – njegovu spavaću sobu i veću – njihovu. Negdje 2015. godine da su između roditelja počeli problemi i stalne svađe, uglavnom, da je otac određeno vrijeme spavao na kauču u dnevnom boravku, ponekad da bi spavao i u spavaćoj sobi kod majke, da je bilo nekog vremena kada su ga majka i svjedok ignorirali, uglavnom, da se sjeća da je on prije odlaska neko vrijeme u potpunosti ignorirao majku, a sa njim da bi znao nešto progovoriti. Navodi da je on jednostavno otišao iz stana, da tako kaže – da ga više nije bilo u svibnju 2019. godine, jednostavno da više u stan nije dolazio i nakon nekoliko dana što ga nisu vidjeli da su majka i on zaključili da je otišao. Nakon što je nestao iz stana, u ormaru u spavaćoj sobi je ostalo nešto njegovih stvari, uglavnom, da nije sa njim kontaktirao i tvrdim da ga nikada više u ovom stanu nije vidio. Dakle, da nije niti primijetio da je dolazio u stan kada ih nije bilo niti ga je osobno zatekao u predmetnom stanu, prije otprilike godinu dana da je počeo sa njim mnom komunicirati, međutim, da je ponovno od Nove godine nakon jedne scene prestao sa njim komunicirati i da danas nemaju kontakta. Navodi da mu je majka kazala da joj je baka ostavila nekakvu poruku da pripremi očevu robu, da mu je majka kazala da je tu poruku bakinu zatekla u stanu, uglavnom, jedne prigode nakon toga da je majka u neke kese stavila očevu robu i da je otišla sa jednom prijateljicom odnijeti tu robu do zgrade u kojoj živi baka sa ocem. Prije ovih problema čitavo vrijeme ključeve blindo vrata stana da su imali otac, majka, baka i on, a jedne prigode, da ne zna točno kada je to bilo, otac da je bio već van stana, nakon povratka iz škole da je izveo psa do parka, odlaskom prema kući da je primijetio da u džepu nema ključ stana, da se vratio do parka tražiti ključ, da ga nije našao i da je to javio majci, koja je angažirala svog kolegu s posla E. H.

da zamijeni bravu ulaznih vrata, on da je to napravio i da je to vidio, uglavnom, od tada da su majka i on imali ključ i da ne zna za neko traženje bake ili oca da dobiju ključ, uglavnom, majka i on da imaju ključ stana i da žive uredno u ovom stanu. Navodi da ništa nije ukazivalo na to da otac više neće doći u stan živjeti, da se njegov nestanak dogodio odjednom i da je samo prestao dolaziti u stan i živjeti u stanu. Navodi da ni sa bakom nemam kontakta, da ga nije zvala niti kontaktirala vezano za probleme roditelja, niti da je on sa njom bio u kontaktu na način da ju je zvao. Na pitanje pun. tužitelja svjedok navodi da je majka angažirala kolegu da zamijeni cilindar brave na ulaznim vratima istog dana kroz popodne kada je on izgubio ključ, navodi da je on bio prisutan kada je H. mijenjao cilindar. Navodi da ne zna je li netko obavijestio njegovog oca da će se promijeniti cilindar brave. Navodi da je 2019. godine pohađao 3. razred srednje škole i da su mu smjene u školi bile tjedan ujutro te tjedan popodne, navodim da on nije išao s majkom da bi predala robu baki, da tome nije bio nazočan. Navodi da stvarno ne zna kada je baka zadnji put bila u predmetnom stanu, da je to moguće bilo za blagdan - Uskrs moguće 2019. godine, ali da u to nije siguran, to je ono kada ju je on osobno vidio u stanu, a očito je u stanu bila kada je ostavila poruku majci.

Ovaj sud drži da je tužba radi smetanja posjeda predmetnog stana pravodobno podnesena, unutar 30.dnevnog roka od saznanja tužitelja za nemogućnost ulaska u predmetni stan, to među strankama nije niti sporno. Temeljem iskaza stranaka i svjedoka, tužiteljeve majke i sina stranaka, vezano za sve ostale izvedene dokaze, ovaj sud zaključuje da su bivši supružnici, sada tužitelj i tužena, nakon višegodišnjeg bračnog života, počeli imati probleme, da je tužiteljevo zdravstveno stanje bitno narušeno i da je zbog toga trpjela čitava obitelj, sam tužitelj najviše, ali ni tužena i sin nisu problema zbog narušenog zdravlja tužitelja bili pošteđeni, dapače. Svjedokinja T. Ž., tužiteljeva majka, kao i sin stranaka, iskazuju o zdravstvenim problemima tužitelja i teško i trajno narušenim odnosima stranaka. Kako je predmetni stan imao dvije spavaće sobe, spavaću sobu koju je koristio sin stranaka i spavaću sobu koju su ranije koristili supružnici, zbog narušenih bračnih odnosa između supružnika, očito je tužitelj u prvo vrijeme spavao na kauču u dnevnom boravku, a kasnije je počeo odlaziti u stan svoje majke, stan u kojemu danas stanu sa svojom majkom. Iz svih iskaza i svih dokaza, sud zaključuje da je tužitelj, ni od koga potjeran, zbog loših odnosa između supružnika i svog teškog zdravstvenog stanja, sam otišao živjeti u stan svoje majke i da se u biti više u smislu stanovanja u predmetni stan nije niti vratio. U ovom dijelu sud poklanja vjeru iskazu tužene i sina stranaka da je to bilo na proljeće 2019. godine, a i sama svjedokinja T. Ž. navodi da je u travnju 2019. godine tužitelj počeo spavati kod nje u stanu.

Iz službene zabilješke I PP S. od 11. srpnja 2019. godine proizlazi da je T. Ž. izjavila da se njen sin "prije dva mjeseca doselio kod nje u stan, a da je stan na adresi …. na 6. katu u kojem zajedno živi sa suprugom i sinom

K. u zajedničkom vlasništvu te da su u istom ostali živjeti G. i K.".

Dakle, tužiteljeva majka 11. srpnja 2019. godine izjavljuje djelatniku policije da se njen sin prije dva mjeseca doselio kod nje u stan, dakle, očito u travnju ili svibnju 2019. godine, iz ovog proizlazi da je samim tim i napustio u smislu stanovanja i življenja predmetni stan. SMS prepiska tužene i bivše svekrve (list 13 spisa) ukazuje na to da je tužitelj preselio kod majke, bez obzira što su u stanu iza njega ostale neke njegove osobne stvari.

Sud drži utvrđenim da je tužitelj svojevoljno odselio kod majke već u travnju, najkasnije svibnju 2019. godine, da je sam napustio suposjed predmetnog stana, bez obzira kada je iz stana odnio sve svoje stvari i kada je ostatak stvari predan njegovoj majci. Okolnost što tužitelj u travnju 2019. godine nije obznanio na nedvojben način tuženoj i sinu da odlazi iz stana i što tada nije odnio sve svoje stvari i predao tuženoj svoj ključ od stana, ne dovodi do zaključka da je ostao u suposjedu stana i nakon travnja odnosno svibnja 2019. godine, dapače. Očito se zbog izostanka komunikacije sa tuženom i sinom, tužitelj nije u tom pravcu želio očitovati, nego je držao da može ići spavati van stana i da može doći u stan kada to želi, pogrešno, jer svaka stambena jedinica u biti treba predstavljati dom, kod teško i trajno narušenih bračnih odnosa, ovakovo postupanje tužitelja predstavlja napuštanje predmetnog stana u smislu stanovanja, jer povremeni dolasci u stan kada tužene i sina nema, ukoliko je toga bilo, ostavljanje stvari u stanu i zadržavanje ključeva stana, ne predstavlja više vršenje suposjedovnih čina na predmetnom stanu od strane tužitelja, nego je njegovom voljom suposjed stana prestao i prije nego što je tužena promijenila cilindar brave ulaznih vrata stana, očito već 2 ili 3 mjeseca prije toga. Dakle, do trenutka promjene cilindra brave od strane tužene, tužitelj nije bio ni u posjedu ni u suposjedu predmetnog stana, na taj način je očitovao svoju volju, tako da tužena nije izvršila smetanje posjeda na štetu tužitelja, jer su i ona i sin držali da je tužitelj iz stana "otišao".

Bez obzira je li sin stranaka izgubio svoj ključ tog stana ili ne, bez obzira je li tužena cilindar promijenila nakon toga i zbog toga, te je li ključ uopće izgubljen, sud drži da je njen postupak logičan i normalan i ne nalazi u tome obilježja čina smetanja posjeda predmetnog stana na štetu tužitelja. Tužena promjenom cilindra brave i time što samo ona i sin imaju ključ brave ulaznih vrata stana od početka srpnja 2019. godine, štiti svoje i sinovo pravo na dom, jer povremeni samoinicijativni dolasci tužitelja i njegove majke u stan predstavljaju sve samo ne red i atmosferu u kojoj bi itko mogao živjeti, bez štete za svoje zdravlje. Tužitelj je svoju polovinu stana darovao svojoj majci, majka tužitelja je to tuženoj stavila na znanje, dakle, u svakom trenutku majka tužitelja može u sudskom postupku ostvariti svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, zatražila je i uvođenje u suposjed i isplatu radi korištenja tuđe stvari u svoju korist, svakako, majci tužitelja, pa i tužitelju su na raspolaganju razni pravni putevi, ali u ovom slučaju, tužitelju prema stavu ovog suda, ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. U ovakovim slučajevima radi se o specifičnim okolnostima, zaista treba sagledati sve okolnosti slučaja i posjedovna zaštita se može pružiti tako da to predstavlja zaštitu jedne strane, ali da to ne ide na štetu bilo koga, u ovom slučaju djeteta stranaka i tužene, sve kod okolnosti da je ranije tužitelj samoinicijativno stan napustio i otišao živjeti kod svoje majke, o čemu se njegova majka očitovala djelatnicima policije. U trenutku kada je tužena promijenila cilindar brave ulaznih vrata stana, tužitelj nije više bio u stanu i nije bio u posjedu odnosno suposjedu stana. Stan se i ne može koristiti na način da u smislu stanovanja u istom budu bivši supružnici sa zajedničkim sinom, a isti su razvedeni i trajno i teško narušenih odnosa, puni problema koji u svakom trenutku mogu eskalirati, nebitno na čini poticaj i sa čije strane prvotno inicirani, a na što ukazuje i pregledani kazneni predmet ovog suda broj K-637/2021 i pravomoćna izrečena mjera opreza tužitelju. Dakle, tužena ima pravo na nepovredivost doma sa sinom stranaka, njih dvoje stan nikada nisu napuštali, nikada nisu bili izvan stana, tužitelj je stan napuštano svojevoljno, u stan se opet svojevoljno vraćao, a sud drži da je on u travnju, najkasnije svibnju 2019.godine manifestirao svoju volju odlaskom iz stana da u stanu više ne stanuje kao u svom domu, da je prestao vršiti posjedovne čine na stanu i da je tužena kao jedina posjednica stana pored sina, promijenila cilindar brave (9. srpnja 2019. godine – list 27 spisa) da to ne predstavlja samovlasni čin smetanja posjeda ili suposjeda tužitelja. Prema stavu ovog suda, nije bilo potrebe izvoditi daljnje dokaze, s obzirom na narav postupka i sve izvedene dokaze, činjenično stanje je utvrđeno u potpunosti i temeljem izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da zahtjev tužitelja nije osnovan, a tužitelj svoja prava može ostvarivati u drugoj vrsti postupka ili postupaka.

Samovlasno smetanje posjeda je uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanje posjeda bez njegove volje. Sud zaključuje da tužena nije počinila smetanje posjeda predmetnog stana, dana 9. srpnja 2019. godine, tužitelju nije trebalo pružiti posjedovnu zaštitu, radi navedenog valjalo je odlučiti kao u tč. I. izreke ovog rješenja, a sve temeljem odredbi čl. 20., 21. i 22. ZV-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP), tuženoj pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je punomoćnik poduzeo, u iznosu od 2.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 2.500,00 kn, koliko je tužitelj dužan na ime parničnog troška obvezani isplatiti tuženoj. Tuženoj ne pripada trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer ovaj trošak nije imala, a ova obveza nastaje pravomoćnim okončanjem postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

U Splitu,11. siječnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene

Broj zapisa: eb304-6bff6

Kontrolni broj: 02266-08327-45b2d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.