REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 3842/16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K. G., O.: …, zastupanog po pun. Z. P., odvj. u S., protiv tuženika

Z. B. d.d. Z., O.:

…, zastupanog po odvjetnicima iz O. P. &

P., Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. listopada 2021. godine u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 11. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 57.856,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dolje navedenog iznosa, pa do isplate i to po stopi određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, za 5%-tnih poena, od 30. lipnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja je propisana čl. 12. točka a Zakona o financijskog poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na način kako slijedi i to:

- 1.674,08 kn od 1. 6. 2011. godine pa do isplate,

- 1.659,27 kn od 1. 7. 2011. godine pa do isplate,

- 1.517,84 kn od 1. 8. 2011. godine pa do isplate,

- 1.519,22 kn od 1. 9. 2011. godine pa do isplate,

- 1.521,05 kn od 1. 10. 2011. godine pa do isplate,

- 1.517,90 kn od 1. 11. 2011. godine pa do isplate,

- 1.519,47 kn od 1. 12. 2011. godine pa do isplate,

- 1.521,97 kn od 1. 1. 2012. godine pa do isplate,

- 1.528,14 kn od 1. 2. 2012. godine pa do isplate,

- 1.526,11 kn od 1. 3. 2012. godine pa do isplate,

- 1.509,94 kn od 1. 4. 2012. godine pa do isplate,

- 1.509,19 kn od 1. 5. 2012. godine pa do isplate,

- 1.514,64 kn od 1. 6. 2012. godine pa do isplate,

- 1.503,30 kn od 1. 7. 2012. godine pa do isplate,

- 1.501,57 kn od 1. 8. 2012. godine pa do isplate,

- 1.489,95 kn od 1. 9. 2012. godine pa do isplate,

- 1.483,84 kn od 1. 10. 2012. godine pa do isplate,

- 1.497,23 kn od 1. 11. 2012. godine pa do isplate,

- 1.446,91 kn od 1. 12. 2012. godine pa do isplate,

- 1.404,50 kn od 1. 1. 2013. godine pa do isplate,

- 1.408,65 kn od 1. 2. 2013. godine pa do isplate,

- 1.405,83 kn od 1. 3. 2013. godine pa do isplate,

- 1.402,63 kn od 1. 4. 2013. godine pa do isplate,

- 1.400,51 kn od 1. 5. 2013. godine pa do isplate,

- 1.321,26 kn od 1. 6. 2013. godine pa do isplate,

- 1.298,40 kn od 1. 7. 2013. godine pa do isplate,

- 1.281,73 kn od 1. 8. 2013. godine pa do isplate,

- 1.287,94 kn od 1. 9. 2013. godine pa do isplate,

- 1.419,90 kn od 1. 10. 2013. godine pa do isplate,

- 1.215,82 kn od 1. 11. 2013. godine pa do isplate,

- 1.014,97 kn od 1. 12. 2013. godine pa do isplate,

- 1.009,54 kn od 1. 1. 2014. godine pa do isplate,

- 924,79 kn od 1. 2. 2014. godine pa do isplate,

- 920,51 kn od 1. 3. 2014. godine pa do isplate,

- 915,42 kn od 1. 4. 2014. godine pa do isplate,

- 766,90 kn od 1. 5. 2014. godine pa do isplate,

- 618,12 kn od 1. 6. 2014. godine pa do isplate,

- 611,80 kn od 1. 7. 2014. godine pa do isplate,

- 541,86 kn od 1. 8. 2014. godine pa do isplate,

- 537,18 kn od 1. 9. 2014. godine pa do isplate,

- 533,11 kn od 1. 10. 2014. godine pa do isplate,

- 506,58 kn od 1. 11. 2014. godine pa do isplate,

- 503,36 kn od 1. 12. 2014. godine pa do isplate,

- 461,30 kn od 1. 1. 2015. godine pa do isplate,

- 461,56 kn od 1. 2. 2015. godine pa do isplate,

- 406,22 kn od 1. 3. 2015. godine pa do isplate,

- 399,72 kn od 1. 4. 2015. godine pa do isplate,

- 392,38 kn od 1. 5. 2015. godine pa do isplate,

- 388,54 kn od 1. 6. 2015. godine pa do isplate,

- 388,64 kn od 1. 7. 2015. godine pa do isplate,

- 287,53 kn od 1. 8. 2015. godine pa do isplate,

- 282,39 kn od 1. 9. 2015. godine pa do isplate,

- 282,09 kn od 1. 10. 2015. godine pa do isplate,

- 276,40 kn od 1. 11. 2015. godine pa do isplate,

- 173,18 kn od 1. 12. 2015. godine pa do isplate,

- 171,03 kn od 1. 1. 2016. godine pa do isplate,

- 145,79 kn od 1. 2. 2016. godine pa do isplate,

- 85,58 kn od 1. 3. 2016. godine pa do isplate,

- 83,24 kn od 1. 4. 2016. godine pa do isplate,

- 6,66 kn od 1. 5. 2016. godine pa do isplate,

- 6,28 kn od 1. 6. 2016. godine pa do isplate."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 22.502,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 22. srpnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev tužitelja odbija za iznos od 376,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2011. godine do isplate, za iznos od 373,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2011. godine do isplate; te za zakonske zatezne kamate koje teku na iznose od:

- 222,15 kn od 1. 8. 2011. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,32 kn od 1. 9. 2011. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,63 kn od 1. 10. 2011. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,21 kn od 1. 11. 2011. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,49 kn od 1. 12. 2011. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,90 kn od 1. 1. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 223,78 kn od 1. 2. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 223,61 kn od 1. 3. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 221,23 kn od 1. 4. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 221,17 kn od 1. 5. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 222,02 kn od 1. 6. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 220,42 kn od 1. 7. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 220,16 kn od 1. 8. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 218,51 kn od 1. 9. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 217,68 kn od 1. 10. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 219,65 kn od 1. 11. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 213,15 kn od 1. 12. 2012. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 805,98 kn od 1. 1. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 808,52 kn od 1. 2. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 806,82 kn od 1. 3. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 803,28 kn od 1. 4. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 803,85 kn od 1. 5. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 759,02 kn od 1. 6. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 766,97 kn od 1. 7. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 748,45 kn od 1. 8. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 752,14 kn od 1. 9. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 755,60 kn od 1. 10. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 710,74 kn od 1. 11. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 595,28 kn od 1. 12. 2013. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 674,86 kn od 1. 1. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 590,79 kn od 1. 2. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 588,10 kn od 1. 3. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 584,95 kn od 1. 4. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 491,52 kn od 1. 5. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 396,22 kn od 1. 6. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 462,67 kn od 1. 7. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 392,49 kn od 1. 8. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 389,21 kn od 1. 9. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 386,29 kn od 1. 10. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 367,38 kn od 1. 11. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 365,09 kn od 1. 12. 2014. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 335,10 kn od 1. 1. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 333,00 kn od 1. 2. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 329,50 kn od 1. 3. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 324,22 kn od 1. 4. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 318,34 kn od 1. 5. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 315,23 kn od 1. 6. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 312,08 kn od 1. 7. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 262,72 kn od 1. 8. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 257,99 kn od 1. 9. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 257,69 kn od 1. 10. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 252,62 kn od 1. 11. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 158,24 kn od 1. 12. 2015. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 156,37 kn od 1. 1. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 145,79 kn od 1. 2. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 85,58 kn od 1. 3. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 83,24 kn od 1. 4. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 6,66 kn od 1. 5. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine,

- 6,28 kn od 1. 6. 2016. godine pa do 22. 7. 2016. godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.932,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 22. srpnja 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj sa tuženikom dana 8. kolovoza 2008. godine zaključio Ugovor o namjenskom kreditu, tužitelju je odobren kredit u iznosu od 109.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, ugovoreno je da će se kamata utvrđivati sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora i Ugovoru za odobravanje stambenih kredita zaposlenicima S. u S. od 13. travnja 2006. godine. Međutim, tuženik da

se u obračunu nije pridržavao Ugovora od 13. travnja 2006. godine iako se na to obvezao Ugovorom o kreditu od 8. kolovoza 2008. godine. Nepravilnim obračunom kamata od 2008. godine pa do 1. lipnja 2006. godine tužitelj da je oštećen za iznos od 111.840,23 kn. Kako je za dio potraživanja nastupila zastara, to u tužbi postavlja zahtjev na isplatu iznosa od 57.346,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, ističe da je isti neosnovan te osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nije jasno u kojem dijelu tužitelj smatra kako se tuženik nije pridržavao svojih obveza iz predmetnog Ugovora sa S. u S. od 13. travnja 2006. godine. Tužitelj da tužbi prilaže privatno naručeno vještvo, koje tuženik spori, a iz kojeg proizlazi kako je vještak računao razliku između stvarno obračunate kamate za vrijeme korištenja kredita od strane banke sa kamatom koja je jednaka 6 M EURIBOR-u uvećanom za 1,5 postotnih poena, te umanjen za 1,4 postotna poena. Takav način izračuna da je pogrešan i da ne proizlazi iz Ugovora, iz čl. 5 Ugovora da proizlazi kako nije navedena formula za izračun kamatne stope koju je koristio vještak. Iz te odredbe da proizlazi kako je referentna kamatna stopa kamatna stopa na stambene kredite zaposlenicima klijenata – pravnih osoba za kredite vezane uz EUR, utvrđena Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tako utvrđena kamatna stopa da se za zaposlenice S. umanjuje za 1,40 postotnih poena. U trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, referentna kamatna stopa da je iznosila 7,65 % te da je stoga nakon umanjenja za 1,40 %, u predmetni Ugovor o kreditu unesena kamatna stopa od 6,25 % kao početna. Tako ugovorena kamatna stopa da raste i pada za isti broj postotnih poena kao i referentna kamatna stopa, pri čemu Ugovor predviđa najnižu dopuštenu kamatnu stopu. Drugim riječima, zaposlenici S.

da uživaju kamatu koja je 1,40 % niža od kamate koju imaju zaposlenici ostalih klijenata banke, odnosno pravnih osoba klijenata banke. Ta kamata da ne može biti uvijek za 1,40 postotnih poena niža. Tuženik da je od 1. siječnja 2013. godine odlučio da se redovna kamata u konkretnom ugovornom odnosu definira uz primjenu objektivnih parametara, sukladno čl. 5 i čl. 14 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12).

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka dana 8. kolovoza 2008. godine sa svim prilozima i odlukama tuženika; izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Kaštel Lukšiću od 10. srpnja 2008. godine; Ugovora o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima S. u S. zaključenog dana 13. travnja 2006. godine između tuženika i

S. u S.; vještačenjem po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke

M. T..

Nakon izvedenog dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem tužitelj je u podnesku od 13. ožujka 2020. godine postavio glavni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 57.856,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama te podredni zahtjev, ukoliko sud nađe da glavni nije osnovan, na isplatu iznosa od 23.252,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

Tuženik predlaže da sud odbije i ovako postavljene tužbene zahtjeve.

Stranke su popisale parnični trošak.

Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, podredni zahtjev je djelomično osnovan. Sud u dokazne svrhe nije koristio privatno naručeno vještvo sudskog vještaka za računovodstvo i financije dipl. oecc. M. Z., jer se radi o vještačenju koje nije odredio sud, sud je nakon davanja odgovora na tužbu, odlučio provesti dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije dipl. oecc. M. T..

Stranke su dana 8. kolovoza 2008. godine zaključile Ugovor o namjenskom kreditu, tuženik kao kreditor odobrio je i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 109.000 EUR-a, protuvrijednosti u kunama. Ugovorena je i redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i Ugovora za odobravanje stambenih kredita zaposlenicima S. u S. od 13. travnja 2006. godine.

Početna kamata sukladno navedenom Ugovoru i Odluci tuženika je iznosila 6,25 %, a ugovoreno je i da je najmanja moguća kamata 4 %. Dakle, radi se o tzv. promjenjivoj kamatnoj stopi, na koju se treba za čitavo vrijeme trajanja, prema stavu ovog suda, primijeniti Ugovor zaključen između S. u S. i tuženika dana

13. travnja 2006. godine. Po čl. 5 tog Ugovora tuženik, vezano za kamatne stope na stambene kredite vezane uz EUR, će zaposlenicima S. (tako i tužitelju)

odobravati stambene kredite vezane uz EUR uz promjenjivu kamatnu stopu u visini kamatne stope koja se utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama tuženika za stambene kredite zaposlenicima klijenata – pravnih osoba, sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu sa zaposlenikom, umanjene za 1,40 postotnih poena.

U ovom postupku valjalo je utvrditi je li došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika vezano za obračun kamatne stope tužitelju i što je kod obračuna kamatne stope valjalo primijeniti.

Sudski vještak M. T. u svom pisanom nalazu i mišljenju, dala je opsežan nalaz iz kojeg proizlazi da je tuženik za zaduženja tužitelja vršio po kamatnim stopama od početnih 6,25 % do 7,25 %, te je nakon toga kamatna stopa padala na 5,32 % od 1. siječnja 2016. godine. Sudski vještak napravila je dvije vrste obračuna s osnova plaćenih redovnih kamata i to prvi izračun po kamatnoj stopi utvrđenoj prema 6 – mj EURIBOR, uvećanog za 1,5 postotnih poena i umanjenom za 1,4 postotnih poena, iz toga proizlazi da bi kamatna stopa za izračun visine anuiteta u cijelom utuženom razdoblju bila niža od 4,00 %. Radi navedenog da je vezano za Ugovor o kreditu i Ugovor o suradnji izračun kamata izvršila po godišnjoj stopi od 4 %. Dakle, sukladno navedenom sudski vještak navodi da je tužitelj na ime redovne kamate za razdoblje od 1. lipnja 2011. godine do 1. lipnja 2016. godine platio više nego što je trebao platiti u iznosu od 57.856,46 kn. Ovakav način obračuna sud ne prihvaća, jer tako nije utanačeno predmetnim Ugovorom o kreditu, dakle, ne može se primijeniti kamatna stopa od 4,00 % za čitavo vrijeme trajanja kredita. Prema Ugovoru o kreditu zaključenom između stranaka na koji se u pogledu kamata treba primijeniti Ugovor od 13. travnja 2006. godine za čitavo vrijeme otplate kredita, kamatnu stopu valjalo je obračunati sukladno redovnoj kamati u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika na koju se čitavo vrijeme trebalo primijeniti umanjenje po Ugovoru od 13. travnja 2006. godine. Sudski vještak M. T. izradila je mišljenje vezano za navedeni obračun iz kojeg proizlazi da je na ime redovne kamate, vezano za navedeni način obračuna, za razdoblje od 1. lipnja 2011. godine do 1. lipnja 2016. godine tužitelj tuženiku platio više u iznosu od 23.252,91 kn, nego što je trebao platiti. Dakle, uz obračun kamata prema podacima banke o promjeni kamatnih stopa uvažavajući umanjenja od 1,4 postotnih poena i 0,25 postotnih poena. Tako je postavljen podredni zahtjev tužitelja, te ga je u pogledu glavnice valjalo prihvatiti, jer se radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika koji je obračun kamata vršio nepravilno i time doveo do okolnosti da je tužitelj na ime kamata platio veći iznos nego što je trebao platiti, a to ne proizlazi iz odredaba Ugovora o kreditu i odluke od 13. travnja 2006. godine. Dakle, u navedenom dijelu vještvo sudskog vještaka M. T. valjalo je prihvatiti kao stručno, logično i obrazloženo. Vještak je dala odgovore na sva bitna pitanja i činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno. Nije bilo mjesta dopuni vještva niti provođenju novog vještačenja, jer je vještvo pravilno i obrazloženo. Dakle, referentna kamatna stopa tuženika je određena i odrediva, ali nije primjenjivano umanjenje te stope po dva osnova, redovna primanja i Ugovoru od 13. travnja 2006. godine, tuženik je nepravilno vršio obračun konačne mjesečne kamate u utuženom periodu te je dužan tužitelju vratiti ono što je više primio, vezano za stečeno bez osnove iz odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Sud je pozvao vještaka na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vezano za primjedbe na nalaz i mišljenje, u pisanoj dopuni svog vještva ista je u potpunosti otklonila sve prigovore, dopuna vještva je logična i uvjerljiva. Sudski vještak je izradio i varijantu obveza po početnoj kamatnoj stopi od 6,25% za čitavo utuženo razdoblje, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, vezano za moguću preinaku odluke suda. Kako ugovorna odredba o kamati iz Ugovora o kreditu nije ništetna, jer je referentna kamatna stopa određena i odrediva, to nije bilo mjesta primjeni ove varijante izračuna vještaka, nego je prihvaćena varijanta 2, kako je to naprijed obrazloženo.

Dakle, što se tiče istaknutog prigovora zastare koji je trebalo raspraviti, primijeniti je trebalo odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U ovom slučaju, jer se radi o stjecanju bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, tužba je podnesena dana 22. srpnja 2016. godine, zastarjeli su svi mjesečni iznosi dospjeli do 22. srpnja 2011. godine, dakle iznos od 376,77 kn sa kamatama od 1. lipnja 2011. godine i iznos od 373,47 kn sa kamatama od 1. srpnja 2011. godine do isplate, te je za te iznose podredni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i tužitelju dosuditi iznos od ukupno 22.502,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, za više zatražene kamate na tu glavnicu od dospijeća do 22. srpnja 2011. godine zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan. Kamate tužitelju na dosuđenu glavnicu od 22.502,67 kn teku od podnošenja tužbe, vezano za odredbu čl. 1115. ZOO-a, dakle, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženika sud ne drži nepoštenim stjecateljem, jer po njegovim odlukama i obavijestima o kamatnim stopama za vrijeme otplate kredita tužitelj nije tuženiku podnio nikakve prigovore, dakle, očito je tuženik smatrao da je takav način obračuna kamata pravilan, a tužitelj ga nije u tom pravcu korigirao niti o tome obavijestio, pa sud dan podnošenja tužbe smatra danom podnošenja zahtjeva tuženiku da se vrati ono što je stečeno bez osnove, od tog trenutka tuženik je na dosuđenu glavnicu dužan tuženiku platiti zakonske zatezne kamate, te je radi navedenog odlučeno kao u tč. II. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), tužitelju je obistinjen sav potreban trošak koji je imao budući da nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (7. studenog 2018. godine, 12. listopada 2019. godine, 6. listopada 2020. godine i 27. listopada 2021. godine); sastava podneska od 13. ožujka 2020. godine u iznosu od 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn; trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 932,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 10.932,00 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju.

U Splitu, 11. siječnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika