REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 7/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. A. iz D., A. H. 81, OIB … i drugotužiteljice I. G. iz D., A. H. 81, OIB …, koje zastupa punomoćnik N. K. I., odvjetnik u D., protiv prvotuženika M. M., L. g. F. …, C. S., F., OIB … i drugotužene B. B., 9 A. D. G., M., M., OIB …, koje zastupa punomoćnica B. S. R., odvjetnica u D., radi izvršenja radnje, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovnog broja Gž 644/2019-2 14. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja P-686/2017 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija prvotuženika se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovnog broja Gž 644/2019-2 14. siječnja 2021. u dijelu koji se odnosi na odluku u pogledu prvotuženika te se ukida i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja P-686/2017 od 7. prosinca 2018. u dijelu pod točkom I. izreke, kao i dijelovima pod toč. II. b. izreke u pogledu prvotuženika i toč. II. c. izreke u pogledu prvotuženika te u dijelu pod točkom III. izreke kojim se odlučilo o parničnom trošku u pogledu prvotuženika, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku povodom revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženi ad. 1., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, o svom trošku, porušiti sve izgrađeno iznad nivoa zemljišta, i to arle, kolone, odrinu, ogradu s vratima, čvrsti prizemni objekt, te ukloniti ostatke materijala, sve to sa čest. zgr. 436/1 zk. ul. 351 k.o. G., i to sa južnog dijela vrta ispred kuće na toj čestici.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

a. Dužna je tužena ad. 2., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, o svom trošku, porušiti sve izgrađeno iznad nivoa zemljišta, i to arle, kolone, odrinu, ogradu s vratima, čvrsti prizemni objekt, te ukloniti ostatke materijala, sve to sa čest. zgr. 436/1 zk. ul. 351 k.o. G., i to sa južnog dijela vrta ispred kuće na toj čestici.

b. Zabranjuje se tuženim bilo kakva izgradnja na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 436/1 zk. ul. 351 k.o. G., pod prijetnjom ovrhe.

c. Zabranjuje se tuženima bilo kakvo smetanje suposjeda vrta ispred i oko zgrade izgrađene na čest.. 436/1 zk. ul. 351 k.o. G., pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.".

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-3378/2021-2 od 2. rujna 2021., dopustio toj stranci reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

"Može li se pravo vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine prije u društvenom vlasništvu steći neprekidnim posjedom i prije 8. listopada 1991.?“.

4. Prvotuženik je u zakonskom roku podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP); predložio je ovome sud pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljice su predložile reviziju odbaciti, podredno odbiti te su zatražile trošak sastava toga podneska.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužiteljica za (nalaganje prvotuženiku) uklanjanje objekata kao i zabranu bilo kakve izgradnje na predmetno označenoj nekretnini kao i zabranu svakog smetanja suposjeda vrta ispred i oko zgrade, sve kako je to navedeno kroz izreku prvostupanjske odluke te su utvrđenja nižestupanjskih sudova, a i pravni zaključci suda u pobijanoj odluci sljedeći:

- da na dijelu predmetnog vrta tuženici nisu stekli pravo vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV);

- prethodno zbog toga, jer se vrijeme dosjedanja računa od 2009., kada je prvotuženik započeo s uređivanjem vrta, pa do podnošenja tužbe (2013. godine);

- da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1999. bile u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja prije tog roka;

- da se na pravne odnose između stranaka, budući je na dijelu predmetne nekretnine uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova, primjenjuju odredbe čl. 43. ZV;

- da usmene suglasnosti (s obzirom na vlasničke udjele iz međuvlasničkog ugovora) dane prvotuženiku za obavljanje radova nisu bile u visini određene niti čl. 87. st. 2. ZV.

9. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, u okviru obrazloženja kakvo su oni dali, a u pogledu mogućnosti uračunavanja vremena posjedovanja potrebnog za dosjelost nekretnine koja je bila u režimu društvenog vlasništva, ovaj sud ne može prihvatiti.

10. Naime, pravno je shvaćanje ovoga suda, već izraženo u nizu njegovih odluka, da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10.1. U tom je smislu za uputiti na odluke ovoga suda poslovnih brojeva Rev- 291/2014, Rev-2776/2016, Rev-158/2017, Rev-2430/2019, u kojima je izraženo prethodno pravno shvaćanje, a koje je podudarno i sa pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženog u predmetima Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04 (gdje je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine), Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12/10 (gdje je izraženo i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta).

11. Pravno shvaćanje suda u pobijanim nižestupanjskim odlukama se temelji na izravno suprotstavljenom pravnom shvaćanju (od prethodno navedenog) zbog čega ovaj sud utvrđuje da je pred tim sudovima pogrešno primijenjeno materijalno pravo, zbog ga čega je, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod točkom I.

12. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi razmotriti predmet u svjetlu prethodno izraženog pravnog shvaćanja revizijskog suda te, u tom smislu, dalje utvrditi sve eventualno odlučne činjenice na koje se (ako se takvima utvrde) ima primijeniti prethodno pravno shvaćanje i tako donijeti novu, zakonitu odluku.

13. Odluka o trošku postupa povodom revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan,v.r.