REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 104 Povrv-3927/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu sudske savjetnice Ivane Gambiraža Primorac, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika K.– K. D. D. U ., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. B., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. studenog 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. siječnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-… od 28. travnja 2021. kojim se nalaže tuženiku K.– K. D. D. U ., Z. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 349,38 kn (slovima: tristo četrdeset devet kuna i trideset osam lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 38,82 kn od 16. kolovoza 2019.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. rujna 2019.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. listopada 2019.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. studenog 2019.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. prosinca 2019.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. siječnja 2020.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. veljače 2020.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. ožujka 2020.,

– na iznos od 38,82 kn od 16. travnja 2020.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku K.– K. D. D. U ., Z. naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. troškove parničnog postupka u iznosu od 825,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2022. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne tope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 456,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik M. J. u Z. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- … od 28. travnja 2021. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 18. siječnja 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 349,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-… od 23. kolovoza 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj kroz postupak predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka. Kroz postupak dostavlja dokaze kojima dokazuje pasivnu legitimaciju te ističe kako se na predmetni slučaj ima primijeniti trogodišnji zastarni rok sukladno čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).

5. Tuženik na ročištu 30. studenog 2021. ističe kako je tuženik udruga stoga nije primjenjiv čl. 228. ZOO-a već se primjenjuje jednogodišnji rok zastare.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 18. siječnja 2021. (list 3 spisa), Odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja (list 8 spisa), sudsku praksu (list 18-23 spisa), Matične evidencije – Bilješke (list 24 spisa), prijepise računa (list 25-60 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima s izmjenama i dopunama (list 61-70 spisa), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u G. Z. (list 71-76 spisa), cjenik (list 77- 81 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 82 spisa) i djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 18. studenog 2009. (list 87-91 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u Z. na lokaciji … pod sistemskim brojem obveznika … za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija te je li utuženo potraživanje zastarjelo.

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 18. siječnja 2021., prijepise računa i matične evidencije sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja u utuženom razdoblju bio zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi …, Z., za koje postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 349,38 kn. 11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da se na konkretan pravni odnos ima primijeniti opći zastarni rok u trajanju od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a obzirom da se predmetno potraživanje ne odnosi na održavanje čistoće za potrebe kućanstva (u kojem slučaju se primjenjuje čl. 232. ZOO-a) već za potrebe udruge, kako to sam tuženik navodi. Ističe se kako u predmetnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 228. ZOO-a obzirom da se predmetno potraživanje ne odnosi na međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora ni ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 12. ožujka 2021., a utuženi računi od kojih najstariji dospijeva na naplatu 15. kolovoza 2019., nisu obuhvaćeni zastarom stoga sud odbija prigovor tuženika kao neosnovan.

12. U čl. 4. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u G. Z. (Službeni glasnik G. Z. od 3. srpnja 2014. - u daljnjem tekstu: Odluka) određeno je kako upravo tužitelj na području G. Z. obavlja djelatnost javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i postupak odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada. Slijedom navedenog, sud je utvrdio neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije.

13. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17 – u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj ZK uloška …, k.o. G. Z. sud je utvrdio da je kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižen tuženik. Također, pasivnu legitimaciju tuženika tužitelj dokazuje

i

djelomičnim

rješenjem

Gradskog

ureda

za

imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 18. studenog 2009. iz kojeg je vidljivo da je istim rješenjem predmetna nekretnina (istovjetna nekretnini iz izvatka iz zemljišne knjige) prije utuženog razdoblja dana u vlasništvo tuženiku. Također, ističe se kako je iz matične evidencije tužitelja vidljivo kako je u utuženom razdoblju tuženik bio unesen u evidencije kao vlasnik predmetne nekretnine, a nakon bivše korisnice Z. C..

16. Uvidom u odluku suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja sud je utvrdio da je u istoj kao suvlasnik predmetne nekretnine navedena Z. C., što nije dokaz vlasništva, a osobito ne dokaz vlasništva u utuženom razdoblju. Iz matičnih evidencija proizlazi da je Z. C. bila korisnica predmetne usluge prije tuženika stoga nije ni sporno da je ista prije utuženog razdoblja bila i suvlasnica predmetne nekretnine koja je prešla u vlasništvo tuženika 2009. godine.

Slijedom

navedenog,

sud je utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika.

17. U odnosu na prigovor tuženika na visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da je isti neosnovan. Naime, tužitelj je mjesečnu cijenu obračunavao sukladno čl. 30. st. 9. ZOGO-a na način da je množio volumen zaduženog spremnika od 50 litara s brojem mjesečnih odvoza te cijenom 0,09622 kn/litra. Sud je utvrdio da je navedeni obračun u skladu s važećim propisima. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017. utvrdio je da korisnik predmetne usluge snosi troškove mjera gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća“, pri čemu se cijena te usluge obračunava razmjerno količini predanog otpada, koja se utvrđuje primjenom jednog od dva alternativno propisana kriterija, u ovom slučaju volumenom spremnika otpada i brojem pražnjenja spremnika.

18. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 - u daljnjem tekstu: OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju, utvrdio da je tuženik evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, da je tuženiku kao zavedenom korisniku usluge tužitelja u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanima Općim uvjetima poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik G. Z. broj 4/2015) i Odluci to je sud nedvojbeno utvrdio obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku. Tuženik nije, u smislu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), ni sa čim kroz postupak osporio navedene činjenice.

19. Na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

20. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje, a da je sud kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje na temelju odredbe čl. 30. st. 5. i čl. 33. st. 1. i 2. ZOGO- a te čl. 9. i 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u iznosu od 349,38 kn. 21. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 349,38 kn tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a, a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

22. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti održan na snazi kako je odlučeno u točki I izreke presude.

24. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda R. H., izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda R. H. sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Z., da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to 50 bodova na ime jednokratne nagrade za cjelokupni postupak (Tbr.7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: OT, u vezi Tbr.48/3 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i PDV od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 625,00 kn. Priznat je i trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 100,00 kn sukladno čl. 5. i čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021) uvećan za PDV od 25%, što ukupno iznosi 125,00 kn te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 825,00 kn te je stoga odlučeno kao u točki II izreke presude.

26. Nije osnovan trošak sastava prijedloga za ovrhu jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a. Nije osnovan trošak dostave javnog bilježnika ni materijalni trošak s obzirom da isti nisu dokumentirani niti po osnovi, niti po visini. Također, nisu priznati ostali predvidivi ovršni troškovi jer je spis po prigovoru upućen ovom sudu te stoga isti nisu nastali. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu, 11. siječnja 2022. godine

Sutkinja:

Carmen Topalušić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude, s time da žalba ne odgađa ovrhu. Žalba se ulaže putem ovog suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja 2. pun. tuženika

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. dostavi kao u naredbi

3. naplata tužitelju po pun. pristojbe za presudu

4. kal 30 dana

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Ivana Gambiraža Primorac