REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4471/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika T. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Š., radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1318/2020-6 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-168/2019-49 od 31. siječnja 2020., u sjednici od 11. siječnja 2022.
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1318/2020-6 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-168/2019-49 od 31. siječnja 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za predaju u posjed pomorskog dobra, kojem zahtjevu se tuženik protivi pozivajući se na svoje pravo zadržanja temeljeno na odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09).
6. Nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim tvrdnje tuženika o postojanju prava zadržanja uz obrazloženje da takvo pravo može postojati na nekretninama koje su u prometu, dok na pomorskom dobru, kao stvari izvan prometa, ne može postojati.
7. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik je naznačio ukupno šest pitanja, uz tvrdnju da je o nekima od njih ovaj sud zauzeo shvaćanje, ali da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, odnosno da o drugim pitanjima nema prakse revizijskog suda.
8. Za prvo naznačeno pitanje, inače opširno i ne sasvim određeno, za koje se ni ne može zaključiti da o njemu ovisi odluka o sporu, tuženik nije, pozivajući na neku odluku ovog suda iz koje bi proizlazila nepodudarnost odluka, dao razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. O drugom naznačenom pitanju koje se odnosi na pravo isplate stečenog bez osnove, s obzirom na izreku pobijane presude kojom je odlučeno o zahtjevu za predaju u posjed nekretnina, ne ovisi odluka o sporu.
10. Za treće pitanje tuženik nije određeno obrazložio razloge zbog kojih ga smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Ni za četvrto pitanje, o kojem ni ne ovisi odluka o sporu, tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti istog.
12. O petom naznačenom pitanju u procesnoj situaciji kad o protutužbenom zahtjevu nije odlučeno, pa čak nije odlučeno ni o tome da će se o takvom zahtjevu odlučiti naknadno, a tuženik nije koristio mogućnost donošenja dopunske presude, ne ovisi odluka o sporu.
13. Ni za šesto pitanje tuženik nije, pozivajući na neku odluku ovog suda iz koje bi proizlazila nepodudarnost odluka, dao razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ovaj sud ne nalazi da je pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
14. Naznačujući sedmo pitanje, kojim osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, odnosno pretpostavlja nedostatke pobijanih presuda zbog kojih se one ne bi mogle ispitati, tuženik polazi od postupovnih pretpostavki koje nisu ostvarene pa ni o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.
15. Slijedom iznesenog, na temelju odredbi čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.
16. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 11. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
