REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3082/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. & V. u S., protiv tuženika H. u. z. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici Z. P. i M. D., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2123/15 od 21. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž-2123/15 od 28. srpnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 5341/09 od 5. lipnja 2015., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizije tužitelja i tuženika glede merituma spora odbijaju se kao neosnovane.

r i j e š i o  j e:

I. Revizije tužitelja i tuženika glede odluke o troškovima postupka odbacuju se kao nedopuštene.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatiti tužitelju iznos od 665.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od 01. siječnja 2011. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena. Za više traženo i to za iznos od 735.000,00 kn, kao i za više tražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 39.060,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena. Za više traženo i to za iznos od 10.940,00 kn, kao i za više tražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je na ime oštećene odjeće i obuće zatražena naknada štete u iznosu od 2.000,00 kn, te na ime troškova liječenja naknada štete u iznosu od 20.000,00 kn.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 79.470,50 kn."

2.1. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5341/09 od 5. lipnja 2015. godine i sudi:

- u točki I. njene izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tako da se tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđuje 490.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo do 665.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija.

- u točki IV. njene izreke u odluci o troškovima postupka i nalaže tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren sa 47.891,91 kunu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5341/09 od 5. lipnja 2015. godine u dijelu točke I. kojom je tužitelj odbijen sa više traženog u pogledu glavne stvari i sporednih traženja – kamate.

III. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5341/09 od 5. lipnja 2015. godine u točki II. njene izreke.

IV. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5341/09 od 5. lipnja 2015. godine u točki III. njene izreke.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu."

2.2. Rješenjem suda drugoga stupnja ispravljena je drugostupanjska presuda u toč. I. alineja 2, redak 2, tako da je umjesto iznosa od 47.891,91 kn, ispravno treba stajati iznos od 43.901,25 kn.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja revizije su pravodobno podnijeli tužitelj i tuženik i to revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

Kod toga tužitelj reviziju podnosi protiv odbijajućeg dijela, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, te da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

Tuženik pak pobija dosuđujući dio i to u visini od 281.261,91 kn, zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i u pobijanom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a isto tako se pobija i odluka o troškovima postupka.

4. Na reviziju tužitelja je odgovorio tuženik ističući da revizijski navodi tužitelja nisu osnovani, te se predlaže odbiti reviziju tužitelja. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizije tužitelja i tuženika u pogledu merituma spora nisu osnovane, dok revizije stranka glede odluke o troškovima postupka nisu dopuštene.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 25. kolovoza 2008. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla,

- da je do nesreće došlo na način da vozač osobnog vozila talijanske registarske oznake (monovolumen) krećući se srednjem prometnom trakom krenuo prelaziti u lijevi prometni trak, dakle izveo je radnju prestrojavanja a da se nije prethodno uvjerio da time ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu,

- da je time vozač osobnog vozila vršeći radnju prestrojavanja ušao u prometnu traku kojom se kretao tužitelj na motociklu,

- da je takva radnja vozača osobnog vozila izazvala reakciju kod tužitelja na način da je skrenuo s upravljačem u lijevo, poduzeo radnju kočenja, sve kako bi izbjegao direktni sudar,

- da je uslijed toga došlo do destabilizacije motocikla, prevrtanja i proklizavanja istog, udara u rubnik, te pada tužitelj i njegova ozljeđivanja,

- da je tužitelj kritične zgode vozio motocikl brzinom od 110,4 km/h, a da je dozvoljena brzina bila 70 km/h,

- da iz nalaza vještaka proizlazi da bi posljedice prometne nezgode bile manje da je tužitelj vozio dozvoljenom brzinom kretanja,

- da je radi toga utvrđen doprinos tužitelja nastanku prometne nezgode u visini od 30%, dok je doprinos vozača osobnog vozila talijanskih registarskih tablica 70%,

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj pretrpio tešku tjelesnu ozljedu opasnu po život,

- da je tužitelj u bolnicu dovezen u stanju moždane kome, s nizom težih povreda,

- da je tužitelj trpio jake fizičke bolove u trajanju od 5 dana, srednje u diskontinuitetu u trajanju od 75 dana i blage bolove u trajanju od 9 mjeseci,

- da je radi ozljede i boravcima u bolnicama, toplicama, operacijskim zahvatima, pregledi, tužitelj trpio velike neugodnosti, a uskraćeno mu je ono što mladići u dobi od 21 do 25 godina uživaju,

- da mu je opća, životna i radna sposobnost umanjena za 80% i to bez šanse za poboljšanjem kliničke slike, niti pet godina nakon nesreće,

- da je vrijeme nesreće tužitelj bio u dobi od 21 godinu,

- da je kod tužitelja došlo do naruženja od srednjeg do jakog stupnja,

- da je tužitelj trpio jaki primarni strah zbog ugroženosti vlastita života u trajanju od 10 sekundi, a nakon čega se razvio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg u trajanju od 3 tjedna i slabog u trajanju od 12 mjeseci, time da će strah biti prisutan kod tužitelja i nadalje,

- da je tužitelj bila potrebna tuđa pomoć i njega i to nemedicinska u trajanju kroz tri mjeseca pet sati dnevno, daljnjih šest mjeseci po četiri sata dnevno i to u vidu pripomoći druge osobe pri oblačenju i svlačenju, nabavi osnovnih životnih potrepština i pripremi hrane, održavanju osobne higijene, pranju i glačanju odjeće, time da će tužitelju biti potrebna tuđa pomoć i njega trajno tri sata dnevno, a po potrebi u slučaju epileptičkog napada dodatni sat, kada se takav napad dogodi,

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je imao štetu na ime troškova odjele i obuće, odnosno liječenja.

8. Obzirom na gore utvrđene činjenice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu te utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 700.000,00 kn, te s osnova imovinske štete s osnova potrebne tuđe pomoći i njege iznos od 55.800,00 kn. Uzimajući u obzir suodgovornost tužitelja za nastalu štete u omjeru od 30%, drugostupanjski sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosudio iznos od 490.000,00 kn, te osnova imovinske štete iznos od 39.060,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen.

9. Tužitelj reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kod toga tužitelj ističe da pogrešno utvrđen omjer suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu u visini od 30%, budući da prema mišljenju tužitelja brzina kretanja motocikla nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom same nezgode. Tužitelj smatra da je nepropisno prestrojavanje vozila talijanskih registracijskih oznaka isključivi uzrok prometne nezgode.

10. Suprotno tvrdnji tužitelja pravilno je utvrđen omjer podijeljene odgovornosti, budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a na temelju nalaza i mišljenje vještaka, jasno proizlazi da bi šteta bila manja da je tužitelj kritične zgode vozio dozvoljenom brzinom.

11. Tužitelj prigovora i utvrđenoj visini pravične novčane naknade neimovinske štete, smatrajući da bi obzirom na utvrđene povrede, njihovu težinu tužitelju trebalo dosuditi veći iznos. Glede dosuđene visine, a obzirom na utvrđenu duljinu trajanja fizičkih bolova i njihov intenzitet, obim smanjene životne aktivnosti, dob tužitelja u vrijeme stradavanja, stupanj naruženja, duljinu i intenzitet strah, pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da bi tužitelju pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) u iznosu od 700.000,00 kn, odnosno ukupno dosuđen iznos od 490.000,00 kn, obzirom na utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti.

12. Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno niti glede dosuđene visine imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, pri čemu je pravilno zatezna kamata dosuđene od presuđenja, budući je visina tuđe pomoć i njege utvrđivana prema cijena u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke.

13. Tužitelj potpuno neosnovano u reviziji pobija drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda s naslova naknade štete zbog troškova liječenja. Treba istaći da tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom postupka ni na koji način nije obrazložio u čemu se sastoje troškovi liječenja, nije u tom smislu iznio niti jednu činjenicu, pa niti nižestupanjski sudovi nisu mogli dosuditi taj vid štete primjenom čl. 223. ZPP. Stoga niti u tom dijelu nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja glede merituma spora odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

14. Tuženik pobija drugostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu smatrajući da je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi pravična novčana naknada s osnova neimovinske štete za tužitelja iznosila 700.000,00. Kod toga se tuženik poziva na odluku revizijskog suda u predmetu Rev-391/06 u kojoj je kod sličnog slučaja (80% tjelesno oštećenje) utvrdio visinu pravične novčane naknade u iznosu od 450.000,00 kn.

Kod toga valja naglasiti da visina dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete ne predstavlja matematičku operaciju i doslovnu primjenu orijentacijskih kriterija za dosuđivanje naknade neimovinske štete. Prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom predmetu drugostupanjski sud je pravilno ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu zadobivenih povreda, neugodnosti kojima je tužitelj bio povrgnut tijekom liječenja, dob tužitelja u vrijeme stradavanja, pa u tom dijelu nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kako ga iznosi tuženik.

15. Zbog razloga koji su izneseni tijekom ovog obrazloženja neosnovano tuženik tvrdi da bi omjer podijeljene odgovornosti na strani tužitelja trebao biti 45%, a ne 30%, kako su to utvrdili nižestupanjski sudovi. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode u omjeru od 30%, te se taj doprinos nalazi u nedozvoljenoj brzini kretanja motociklom, kao i zaključku vještaka da bi posljedice po tužitelja bile manje da je vozio dozvoljenom brzinom kretanja.

16. Slijedom navedenog nisu osnovane tvrdnje tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je valjalo i reviziju tuženika odbiti u pogledu merituma spora primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

17. Tužitelj i tuženik pobijanu i odluku o troškovima postupka. U tom dijelu revizije parničnih stranaka nisu dopuštene. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP revizije tužitelja i tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštene.

18. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.