REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5423/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-854/2019-4 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5491/2017-29 od 18. rujna 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-854/2019-4 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5491/2017-29 od 18. rujna 2019.
2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže revizijskom sudu odbaciti isti kao nedopušten.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pravno pitanje koje se odnosi na određivanje visine zaštićene najamnine, a koje smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer smatra da je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018. prema kojem vlasnici stanova u kojim žive zaštićeni najmoprimci imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine te se presuda drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi to pravno shvaćanje trebalo preispitati obzirom na stav zauzet u odlukama Europskog suda za ljudska prava Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Republike Hrvatske te Statileo protiv Republike Hrvatske u kojima je navedeno da su države stranke Konvencije ovlaštene sniziti najamninu do razine ispod tržišne.
4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje nije važno za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odluci Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018., a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu jer nije došlo do promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Europskog suda za ljudska prava.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
