Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ob-173/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., OIB: ..., iz S. B., koju zastupa po punomoćnica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ž. K., OIB: ..., iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-217/2018-19 od 9. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-217/2018-19 od 9. veljače 2018.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine besteretno stekla 1/2 vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 5281 k.o. S. B., i to kč.br. 6321/40 - zgrada u Naselju ... - 1875 m² za suvlasnički dio od 154/10000 etažno vlasništvo W9, diletacija D1-prizemlje stan br. S12 - trosobni stan, od ulaza stan lijevo, sa spremištem u podrumu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, izbe, roditeljske spavaonice, sobe, ulaznog prostora, etažnog grijanja, kupaone, WC i lođe ukupne neto korisne površine 79,46 m², što joj je tuženik Ž. K. dužan priznati i o tome izdati valjanu tabularnu ispravu koju će, u protivnom, zamijeniti ova pravomoćna presuda (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, predmet vrati stupnju prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom na činjenicu da žaliteljica ne osporava prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, s tim je u vezi pobijana presuda ispitana u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP te je na taj način utvrđeno da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine u odnosu na ½ vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 5281 k.o. S. B., i to kč.br. 6321/40 - zgrada u Naselju ... - 1875 m² za suvlasnički od 154/10000 etažno vlasništvo W9, diletacija D1-prizemlje stan broj S12-trosobni stan, od ulaza stan lijevo, sa spremištem u podrumu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, izbe, roditeljske spavaonice, sobe, ulaznog prostora, etažnog grijanja, kupaone, WC i lođe, ukupne neto korisne površine 79,46 m², kao i izdavanje tabularne isprave potrebne za upis prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi.

7. U provedenom su postupku utvrđene sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da su stranke bile u braku od 9. listopada 1982. do razvoda 4. studenoga 2017. time da je njihova stvarna bračna zajednica prestala postojati tijekom 2014.,

- da je predmetni stan otkupio tuženik Ž. K. od Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na temelju Ugovora o kupoprodaji po povlaštenim uvjetima uz ukupan osobni popust od 88% jer je kupoprodajnu cijenu platio jednokratno u iznosu od 50.768,59 kuna, dok je stvarna cijena iznosila 414.437,51 kuna,

- da se spomenuti osobni popust od 88% odnosio na tuženikov status ratnog vojnog invalida u opsegu od 37,5%, dok se preostali popust do 88% odnosio na radni staž ostvaren u Hrvatskoj vojsci, na način plaćanja i dodatni popust na jednokratno plaćanje,

- da osobni popust nije bio vezan uz činjenicu da je tuženik bio u braku i da ima dvoje djece,

- da je tuženik platio kupoprodajnu cijenu iz sredstava koja predstavljaju njegovu vlastitu imovinu ostvarenu iz sredstava dobivenih prodajom dionica P. L., P. i R. P., koje je dionice dobio kao Hrvatski ratni vojni invalid od Republike Hrvatske i koja su mu sredstva bila dovoljna za otplatu stana.

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju zato što je sud cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i zbog toga što je za svoju ocjenu sud dao jasne i neproturječne razloge koji imaju činjeničnu i pravnu osnovu.

8.1. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je stan plaćen od novca koji je pozajmljen od prijatelja F. G., bivšeg susjeda stranaka i da su stranke vratile taj dug spomenutom G. na način da su mu u pet godina vraćale iznose od po 50,00 € sve dok nisu otplatile puni iznos. Žalbeni sud, međutim, ne prihvaća ovakve žalbene tvrdnje zbog njihove neuvjerljivosti i nedosljednosti. Naime, da su ove tvrdnje točne, tada nije bilo zapreke da ih tužiteljica ne istakne već u tužbi i da već tada predloži izvođenje dokaza saslušanjem ovog svjedoka, što ona nije učinila, već je tek u žalbi, kada to više nije dopušteno (članak 352. stavak 1. ZPP), predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka G. Osim toga, tužiteljica ni u tužbi ne tvrdi da su stranke platile otkupnu cijenu stana pozajmljenim iznosom niti uopće navodi kojim je sredstvima otkupljen predmetni stan.

8.2. S druge strane, tuženik od odgovora na tužbu do završetka raspravljanja tvrdi da je predmetni stan stekao prema Zakonu o pravima branitelja iz Domovinskog rata i da se tako stečena nekretnina ne smatra bračnom imovinom. U svom iskazu ovu uopćenu tvrdnju dodatno pojašnjava ističući da je doista novčani iznos otkupne cijene stana pozajmio od prijatelja F. G., ali mu je pozajmljeni iznos vratio upravo nakon što je uspio prodati dionice P. L., P. i R. P., koje je dobio kao ratni vojni invalid prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i koji mu je novac bio dovoljan za otplatu stana. Na ovakav iskaz tuženika tužiteljica nije prigovorila niti ga je osporila, pa je pravilno sud prvog postupio kada je iskaz tuženika ocijenio uvjerljivijim te mu s pravom priklonio svoju vjeru.

8.3. U naprijed opisanim okolnostima tužiteljica nije dokazala da je tuženik otplatio kupoprodajnu cijenu predmetnog stana sredstvima ostvarenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a tu je činjenicu ona bila dužna dokazati da bi sud mogao njezin zahtjev ocijeniti osnovanim. Okolnost koju tužena u žalbi ističe, i to da je tuženik otplatio kredit Raiffeisen Bank d.d. u iznosu od 44.021,83 kuna dana 19. veljače 2004. iz sredstava ostvarenih prodajom dionica sama po sebi ne isključuje točnost tuženikove tvrdnje da je i pozajmljeni iznos potreban za otkup stana platio iz istog izvora. Isto tako, žalbena tvrdnja tužiteljice da je tuženiku dodijeljen stan upravo u površini od 79,46 m² zbog toga što je u vrijeme dodjele bio u braku i imao dvoje maloljetne djece, sve da je tu činjenicu tužiteljica u postupku dokazala, a nije, ne bi bila od utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kod činjenice da iz izračuna cijene stana od 4. studenoga 2003. (list 9 spisa) proizlazi da te okolnosti uopće nisu bile od utjecaja na izračun cijene stana. Štoviše, u točki 8. Izračuna cijene stana koja navodi kriterije za utvrđivanje cijene stana, bračni drug se ne navodi kao kriterij koji utječe na cijenu stana kroz osobni popust, dok osobni popust na djecu jest jedan od kriterija za izračun cijene stana, ali ga tuženik nije ostvario.

9. Prema tome, kod pravilno utvrđene činjenice da je tužitelj stekao predmetni stan po posebnim privilegijama jer mu je najprije dodijeljen najam predmetnog stana, a potom ga je otkupio po otkupnoj cijeni koja predstavlja svega 12% ukupne vrijednosti stana, i tako umanjenu cijenu stana platio sredstvima koja također predstavljaju vlastitu imovinu jer ju je tuženik stekao po posebnim privilegijama, i to prodajom dionica koje je dobio kao ratni vojni invalid, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tako stečena imovina ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka i slijedom toga odbio tužbeni zahtjev. 10. Naime, odredbom je članka 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, dalje: ObZ/03) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine budući da je predmetni stan otkupljen Ugovorom o kupoprodaji stana od 4. studenoga 2003., a koji se Zakon primjenjuje temeljem odredbe članka 551. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20), bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. S druge je strane odredbom članka 253. stavka 2. ObZ/03 bilo propisano da je vlastita imovina ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ObZ/03.

11. U domaćoj sudskoj praksi i doktrini nastaloj u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba, izraženo je pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj žalbeni sud da vlastitu, a ne bračnu, imovinu predstavlja imovina stečena po posebnim privilegijama među koje spadaju prava branitelja iz Domovinskog rata (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž Ob-800/17 od 22. kolovoza 2017., Županijski sud u Varaždinu, Gž-60/08 od 4. ožujka 2008., Vrhovni sud RH Rev-1365/2008 od 10. veljače 2010.). To stoga što pojam bračne imovine ne može obuhvaćati ono što se ne može podvesti pod pojam rada ili izviranja iz rada, a osobna prava stečena po osnovi statusa vojnog invalida ne mogu se podvesti pod pojam rada ili onoga što potječe od rada.

12. No čak i neovisno o naprijed navedenom, a s obzirom na činjenicu da kupoprodajna cijena stana predstavlja relativno malen dio vrijednosti predmetnog stana odnosno 12% ukupno plaćene cijene, sve i da je taj iznos plaćen iz sredstava ostvarenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle iz sredstava bračne imovine, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da ta okolnost ne bi bila osnova za stjecanje prava vlasništva kao stvarnog prava, već samo za stjecanje obveznopravnog zahtjeva koji bi se odnosio na isplatu novčanog iznosa razmjernog uloženim sredstvima (tako i Vrhovni sud RH, Rev-3024/90 od 30. prosinca 1991.), upravo stoga što polovica od 12% ukupno plaćene cijene stana predstavlja gotovo neznatan dio ukupne vrijednosti stana.

12.1. Uz to, valja naglasiti i da zahtjev za izdavanje tabularne isprave ne bi bio osnovan ni u slučaju osnovanosti stvarnopravnog zahtjeva jer se tim zahtjevom izvršava obveza iz pravnog posla, dok se u konkretnom slučaju radi o sporu radi utvrđenja zajedničke imovine bračnih drugova što predstavlja originarno (izvorno) stjecanje prava vlasništva. Kod izvornog stjecanja prava vlasništva, pravo vlasništva na temelju zakona se stječe ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za stjecanje i u trenutku kada su se te pretpostavke ostvarile, pa je za upis prava (su)vlasništva dovoljna deklaratorna presuda na utvrđenje prava (su)vlasništva.

13. Zbog svih naprijed navedenih razloga, sud je prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev što žaliteljica neutemeljeno žalbom osporava.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP zato što je tuženik u cijelosti uspio u parnici, a na pravilnost odluke o parničnom trošku utječe i činjenica što je parnični trošak pravilno obračunat.

15. Kako, dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

Split, 11. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marko Pribisalić , v. r.