Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-150/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. T. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu T. M. i p. u Z., protiv tuženika K.B.C. Z., Z., OIB: ... , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 355/2019-37 od 27. studenog 2020., 11. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-355/2019-37 od 27. studenog 2020. u točkama I. i III. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.418,03 kn (bruto) sa zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanim u navedenim bruto iznosima.

2. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima kao neosnovan, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.312,50 kn sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za sate rada odrađene u prekovremenom radu.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2019. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz internističke onkologije, da mu je rad bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom, prekovremeno, da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću, za vrijeme prekovremenog rada iako da je tužitelju u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima rada, a na koji bi tužitelj imao pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 143/13, 96/15 – dalje KU/13), te nastavno odredbi čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" 29/18 - dalje KU/18) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.,

- nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako da je tužitelj i u prekovremenom radu radio na istom radnom mjestu te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe čl. 59. KU/13, te nastavno čl. 57. KU/18,

- nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj za sate rada odrađene u prekovremenom radu iako je tužitelj sve vrijeme imao znanstveni stupanj doktora znanosti koji tužitelju pripada u visini od 15% na temelju odredbe čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 142/12 - dalje TKU/12) odnosno članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18 - dalje TKU/17),

- nije pravilno obračunao prekovremene sate rada koje je tužitelj odradio na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) u okviru odredbi čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18,

- nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

8. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio je visinu pripadajuće razlike plaće po osnovi utuženih dodataka u iznosu od 27.674,22 kn, neisplaćene bruto plaće za dodatak za prekovremeni rad za sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike u iznosu od 3.105,23 kn te neisplaćene razlike naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 4.638,58 kn ili ukupno u iznosu od 35.418,03 kn.

9. Ocijenio je da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po navedenim osnovama zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

10. U odnosu na razliku plaće za prekovremeni rad obavljen za vrijeme blagdana, vikendom utvrdio je da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40 satnog radnog tjedna s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, slijedom čega da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima. Zaključio je da prekovremeni rad tužitelja predstavlja rad ostvaren izvan mjesečnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana pri čemu da tuženik nije dokazao da je tužitelju omogućio korištenje slobodnih dana na ime ostvarenih prekovremenih sati slijedom čega se višak sati u utuženom razdoblju ima smatrati prekovremenim radom za koji tužitelju pripada razlika plaće u smislu odredbe čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR/09) i čl. 94. Zakona o radu ( "Narodne novine" 93/14 i 127/17; dalje ZR/14).

11. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava u bitnom ukazuje da je sud u pobijanoj presudi zauzeo stajalište da sukladno odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 i zaključka 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora temeljem kojeg je sačinjen nalaz i mišljenje za cijelo utuženo razdoblje, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati (bez blagdana, subota i nedjelja) i da svaki sat rada na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka predstavlja prekovremeni rad. Ukazuje da tijekom postupka nije sporio da sati rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati ulaze u prekovremeni rad i da tako trebaju biti isplaćeni jer da je tuženik tako i utvrđivao prekovremeni rad te ga obračunao kao razliku između svih odrađenih sati u mjesecu i redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Smatra spornim što čini mjesečni fond radnih sati, a u odnosu na koji se utvrđuju prekovremeni sati te da li zaključci Zajedničkog povjerenstva broj 148 i broj 153 koji uređuju pitanje mjesečnog fonda radnih sati imaju obvezujući učinak kako za stranke tako i za sud. U vezi s tim citira navedene zaključke te zaključuje da iz zaključka broj 153 proizlazi da upravo sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa se evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu dok s druge strane prekovremeni rad da predstavlja svaki sat rada preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te da je jasno da istovremeno isti sati rada ne mogu predstavljati redovni mjesečni fond sati i prekovremene sate. Stoga smatra da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ukazujući da je s obzirom na izloženo prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i visinu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

13. Treba ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u činjenično i pravno identičnim sporovima, u više predmeta, povodom zahtjeva medicinskih ustanova dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude, te je tako između ostalih rješenjem broj Revd-1551/2021 od 7. travnja 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv presude ovog Županijskog suda broj Gž R-801/2020 od 14. siječnja 2021. zbog pravnog pitanja:

"Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili s obzirom na to da je zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori mjesečni fond radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koje su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?“

14. S obzirom na žalbene navode tuženika proizlazi da tuženik i u ovom žalbenom postupku postavlja identično pravno pitanje slijedom čega proizlazi da je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbije subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu, a u vezi s tim postavlja se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora.

15. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

16. Prema shvaćanju ovog suda, koje je identično sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo primjerice u odluci broj Rev-872/2021 od 31. kolovoza 2021., s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strog ili sl.

17. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

19. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

20. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

21. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

22. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snagom tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

23. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

24. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

25. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13.

26. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

27. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati utvrđenim mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda radnih sati, tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

28. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. pa nadalje primjenom zaključka broj 153, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

29. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će sukladno ukazanim primjedbama upotpuniti činjenično stanje prema dokaznim prijedlozima stranaka, cijeneći do sada i sve ostale izvedene dokaze nakon čega će donijeti novu zakonitu presudu kojom će se odlučiti o troškovima cijelog postupka.

30. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 11. siječnja 2022.

Sudac

Duško Abramović