REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3253/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja F. S., OIB …, iz R., kao

nasljednika pok. I. S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva

J. & partneri d.o.o., protiv tužene O. banke d.d., OIB …, iz . S., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. &

A., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tužene B. A., odvjetnika u

S., na ročištu radi objave, dana 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 137.031,60 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od − 38,31 kn teku od 3.5.2006. pa do isplate,

− 6,93 kn teku od 2.6.2006. pa do isplate,

− 3,84 kn teku od 5.9.2006. pa do isplate,

− 6,17 kn teku od 4.10.2006. pa do isplate,

− 27,66 kn teku od 5.2.2008. pa do isplate,

− 118,61 kn teku od 5.3.2008. pa do isplate,

− 134,93 kn teku od 3.4.2008. pa do isplate,

− 60,98 kn teku od 6.5.2008. pa do isplate,

− 41,13 kn teku od 3.6.2008. pa do isplate,

− 87,67 kn teku od 3.7.2008. pa do isplate,

− 80,86 kn teku od 5.8.2008. pa do isplate,

− 90,55 kn teku od 3.9.2008. pa do isplate,

− 130,95 kn teku od 4.10.2008. pa do isplate,

− 320,83 kn teku od 5.11.2008. pa do isplate,

− 261,44 kn teku od 4.12.2008. pa do isplate,

− 453,26 kn teku od 2.1.2009. pa do isplate,

− 479,69 kn teku od 3.2.2009. pa do isplate,

− 493,08 kn teku od 3.3.2009. pa do isplate,

− 461,43 kn teku od 2.4.2009. pa do isplate,

− 454,31 kn teku od 6.5.2009. pa do isplate,

− 413,09 kn teku od 3.6.2009. pa do isplate,

− 389,48 kn teku od 3.7.2009. pa do isplate,

− 415,50 kn teku od 2.8.2009. pa do isplate,

− 448,28 kn teku od 2.9.2009. pa do isplate,

− 422,06 kn teku od 3.10.2009. pa do isplate,

− 411,38 kn teku od 3.11.2009. pa do isplate,

− 453,25 kn teku od 2.12.2009. pa do isplate,

− 492,81 kn teku od 2.1.2010. pa do isplate,

− 534,51 kn teku od 2.2.2010. pa do isplate,

− 527,01 kn teku od 3.3.2010. pa do isplate,

− 612,75 kn teku od 3.4.2010. pa do isplate,

− 575,70 kn teku od 4.5.2010. pa do isplate,

− 611,06 kn teku od 2.6.2010. pa do isplate,

− 809,88 kn teku od 2.7.2010. pa do isplate,

− 741,41 kn teku od 4.8.2010. pa do isplate,

− 925,66 kn teku od 3.9.2010. pa do isplate,

− 813,97 kn teku od 5.10.2010. pa do isplate,

− 773,72 kn teku od 4.11.2010. pa do isplate,

− 947,34 kn teku od 3.12.2010. pa do isplate,

− 1.108,99 kn teku od 4.1.2011. pa do isplate,

− 972,25 kn teku od 3.2.2011. pa do isplate,

− 914,81 kn teku od 3.3.2011. pa do isplate,

− 846,61 kn teku od 2.4.2011. pa do isplate,

− 866,30 kn teku od 2.5.2011. pa do isplate,

− 1.083,06 kn teku od 2.6.2011. pa do isplate,

− 1.113,52 kn teku od 2.7.2011. pa do isplate,

− 1.371,57 kn teku od 3.8.2011. pa do isplate,

− 1.266,35 kn teku od 2.9.2011. pa do isplate,

− 1.148,20 kn teku od 5.10.2011. pa do isplate,

− 1.127,15 kn teku od 3.11.2011. pa do isplate,

− 1.112,26 kn teku od 2.12.2011. pa do isplate,

− 1.161,53 kn teku od 2.1.2012. pa do isplate,

− 1.215,78 kn teku od 2.2.2012. pa do isplate,

− 1.217,41 kn teku od 2.3.2012. pa do isplate,

− 1.187,38 kn teku od 4.4.2012. pa do isplate,

− 1.197,81 kn teku od 3.5.2012. pa do isplate,

− 1.217,49 kn teku od 2.6.2012. pa do isplate,

− 1.196,94 kn teku od 5.7.2012. pa do isplate,

− 1.203,22 kn teku od 7.8.2012. pa do isplate,

− 1.178,64 kn teku od 4.9.2012. pa do isplate,

− 1.131,19 kn teku od 4.10.2012. pa do isplate,

− 1.188,41 kn teku od 6.11.2012. pa do isplate,

− 1.197,57 kn teku od 5.12.2012. pa do isplate,

− 1.195,29 kn teku od 4.1.2013. pa do isplate,

− 1.130,77 kn teku od 5.2.2013. pa do isplate,

− 1.174,93 kn teku od 2.3.2013. pa do isplate,

− 1.185,50 kn teku od 2.4.2013. pa do isplate,

− 1.165,20 kn teku od 4.5.2013. pa do isplate,

− 1.100,42 kn teku od 6.6.2013. pa do isplate,

− 1.063,93 kn teku od 4.7.2013. pa do isplate,

− 1.098,50 kn teku od 3.8.2013. pa do isplate,

− 1.130,22 kn teku od 4.9.2013. pa do isplate,

− 1.172,65 kn teku od 3.10.2013. pa do isplate, −

1.149,03 kn teku od 2.11.2013. pa do isplate, −

1.163,68 kn teku od 2.12.2013. pa do isplate, −

1.174,24 kn teku od 8.1.2014. pa do isplate, −

829,78 kn teku od 5.2.2014. pa do isplate, −

849,31 kn teku od 4.3.2014. pa do isplate, −

836,44 kn teku od 2.4.2014. pa do isplate, −

819,10 kn teku od 6.5.2014. pa do isplate, −

797,26 kn teku od 5.6.2014. pa do isplate, −

817,42 kn teku od 4.7.2014. pa do isplate, −

839,48 kn teku od 7.8.2014. pa do isplate, −

856,00 kn teku od 4.9.2014. pa do isplate, −

861,81 kn teku od 2.10.2014. pa do isplate, −

883,55 kn teku od 6.11.2014. pa do isplate, −

894,57 kn teku od 3.12.2014. pa do isplate, −

70.546,59 kn teku od 16.1.2015. pa do isplate,

od 3. svibnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. banke

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.070,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je ranije označena tužiteljica I. S. ustala protiv tužene radi isplate iznosa od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2006. Navodi kako je s tuženom dana 30. ožujka 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj … kojim joj je odobren

stambeni kredit u iznosu od 70.767,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tužene. Dodaje kako je ovim unaprijed formuliranim standardiziranim ugovorom, o čijem sadržaju nije bilo mogućnosti pregovora i to člankom 1. ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, dok je u članku 3. ugovorena kamatna stopa u visini od 4,89% godišnje, kao promjenjiva i to isključivo temeljem jednostrane odluke banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. S tim u vezi, smatra kako je zbog nemogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu korisnice kredita, tako da su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu E. u.

ugrađenom u pozitivne propise R. H. Pored iznesenog, navodi kako je

zbog ovakvog postupanja tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred Trgovačkim sudom u Z. vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-

1401/2012 koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno protupravno postupanje tužene. Odlučujući po žalbi, Visoki Trgovački sud RH presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio je kako je tužena O. banka d.d. (kao tužena pod 6 u tom postupku), u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovoren švicarski franak kako valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je na temelju raspoložive dokumentacije iz predmetnog kredita dala izraditi financijsko- knjigovodstveni izračun radi utvrđenja razlike između ugovorenih i neosnovano naplaćenih kamatnih stopa koje su utvrđene ništetnima te neosnovano naplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po kojem je utvrđeno kako je tužena na ovaj način neosnovano stekla nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 150.000,00 kn.

2. U svom odgovoru od 4. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako su ugovorne odredbe potpuno jasne, uočljive i razumljive, kako su tužiteljici sve činjenice bile dobro poznate, radi čega je samostalno i dobrovoljno sklopila predmetni ugovor sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Dodaje kako je predmetni ugovor sklopljen u skladu s važećim zakonskim propisima te kako ni banke, kao ni korisnici kredita, nisu mogli znati o budućim kretanjima tečaja CHF i o promjenama kamatne stope.

3. Podneskom od 8. srpnja 2021. ranije označena tužiteljica konačno je postavila tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 137.031,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, a sve na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, dok je 26. listopada 2021. zaprimljen podnesak tužitelja F. S. kojim izvješćuje sud kako je ranije označena tužiteljica I. S. umrla i kako stupa na njezino mjesto u ovom sporu. U prilog iznesenom tužitelj je dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-1203/21 od 14. listopada 2021. iz kojeg je razvidno kako je upravo on nasljednik I. S. u odnosu na pravo vođenja predmetne parnice, a time i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj … od 30. ožujka 2006. s početnim otplatnim planom, prometa po računu

od 1. ožujka 2006. do 1. siječnja 2014., prometa po računu od 28. svibnja 2019., obavijesti o dospijeću obroka i redovite kamate od 28. svibnja 2019., obavijesti o izmjeni kamatne stope od 28. siječnja 2011., otplatnog plana od 28. siječnja 2011., potvrde o plaćenim kamatama od 23. siječnja 2007. i liste plasiranja kredita od 31. ožujka 2006., pregleda svih obveza klijenta od 15. siječnja 2015., pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 18. lipnja 2021.

s prilozima i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-1203/21

od 14. listopada 2021. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

8. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 30. ožujka 2006.

razvidno je kako je ranije označena tužiteljica I. S., kao korisnica kredita,

sklopila s tuženom O. bankom d.d., kao kreditorom, stambeni kredit koji joj je u skladu s člankom 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.767,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz redovitu kamatu od 4,89%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 3.

9. Pregledom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-1203/21 od 14. listopada 2021. razvidno je kako je ranije označenu tužiteljicu I. S., umrlu 21. kolovoza 2021., u odnosu na ovlaštenje vođenja predmetne parnice, naslijedio suprug, ovdje tužitelj F. S.

10. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

11. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

12. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,

kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

13. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe sadržane u ranije navedenim člancima 1. i 3. Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke,

prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja R. H., a radi zaštite potrošača, odnosno

korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. Postupajući po žalbama stranaka, Visoki Trgovački sud R. H. svojom je presudom broj

Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrdio kako je O. banka d.d. (označena kao tužena pod 6), u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti i presudu Visokog Trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora,

jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

14. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

15. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i ranije označenoj tužiteljici, kao budućoj korisnici kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala ranije označenoj tužiteljici podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnica kredita nije bila upoznata o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imala kakvog utjecaja.

16. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u člancima 1. i 3. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu ranije označene tužiteljice kao korisnice kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Na okolnost utvrđenja posljedica ništetnosti označenih odredbi, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je ranije označena tužiteljica platila tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C.,

koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

17. U svom vještvu od 18. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila ranije označenoj tužiteljici kredit u iznosu od 70.767,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za tu valutu važećem na dan korištenja kreditnih sredstava, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,89% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom banke, uz otplatu u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta koji je iznosio 555,57 CHF, sve prema otplatnom planu banke i to u vremenu od 1. svibnja 2006. do 1. travnja 2021. Također je utvrdio kako je tužena za vrijeme otplate predmetnog kredita u sedam navrata mijenjala početno ugovorenu kamatnu stopu, tako da je ranije označena tužiteljica zbog promjenjive kamatne stope i tečajnih razlika pretplatila iznos od 137.031,60 kn. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

18. Kako je već ranije navedeno, ranije označena tužiteljica je podneskom od 8. srpnja 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom vještaka, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamata.

19. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda R. H. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-

6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana donošenja tih odluka, što znači da u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi ranije označene tužiteljice zaprimljenoj 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

20. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog novčanog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 11. lipnja 2019. i tri obrazložena podneska od 26. ožujka, 8. srpnja i 26. listopada 2021. te zastupanja na ročištima održanim 8. travnja i 4. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.570,00 kn (sudske pristojbe tužbe 1.850,00 kn i ove presude u iznosu od 1.720,00 kn).

22. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 14.070,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 11. siječnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene