REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-11/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. Ž. S. d.d. u stečaju, OIB ..., S., (ranije Ž. S. d.d. u stečaju, K. S.), kojeg zastupa stečajni upravitelj V. Š. iz S., protiv tuženika L. K., OIB ..., K. S., kojeg zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetnik iz S., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja prijavljene tražbine (VPS 54.539,70 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-209/2012 od 17. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-209/2012 od 17. ožujka 2015. u točki I. njezine izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.035,00 kn sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-209/2012 od 17. ožujka 2015. u točki II. izreke u dijelu u kojem je za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 142,50 kn tužiteljev zahtjev odbijen, te za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od presuđenja do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam

postotnih

poena,

kao

nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-209/2012 od 17. ožujka 2015. utvrđeno je da ne postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 54.539,70 kn (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.035,00 kn sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2015. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, dok je za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 142,50 kn tužiteljev zahtjev odbijen, te je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od presuđenja do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena (točka II. izreke).

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Istovremeno stavlja prijedlog radi oslobađanja plaćanja sudskih pristojbi na žalbu i odluku te prilaže potvrdu o imovnom stanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točku I. izreke, te dio točke II. izreke; a djelomično nije dopuštena u odnosu na dio točke II. izreke, a sve kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

5. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu članka 358. stavka 3. ZPP-a, valja zaključiti da tuženik nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio. Budući da je u dijelu točke II. izreke tužitelj odbijen sa viškom zahtjeva za parnični trošak, tuženik nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio tužiteljevog zahtjeva, pa je u smislu članka 358. stavka 3. ZPP-a, tuženikovu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je valjalo na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a sve kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

8. Suprotno navodima žalitelja, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a – nije počinjena opisana bitna povreda budući da je izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

9. Uvodno se ukazuje da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-209/2012- 42 od 25. ožujka 2019. utvrđen prekid postupka budući je rješenjem toga suda poslovni broj Tt- 18/7641-2 od 16. listopada 2018. tužitelj brisan iz sudskog registra; a sve pozivom na određenja iz članka 212. stavka 1. točke 4. ZPP-a. Nadalje, rješenjem od 5. studenoga 2021. (list 141. spisa) nastavljen je parnični postupak u odnosu na S. m. iza Ž. S. d.d. u stečaju, a sve sukladno uputi ovoga suda iz dopisa poslovni broj Pž-4098/15 od 23. studenoga 2018.; a sve pozivom na određenja iz članka 215. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 199. stavkom 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ).

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje osnovanosti tužiteljevog osporavanja prijavljene tražbine tuženika u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom, a sve na temelju rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-114/2011 od 19. prosinca 2011. (list 37. do 42. spisa). Naime, citiranim rješenjem od 19. prosinca 2011. osporena je između ostalog, tražbina viših isplatnih redova prvog višeg isplatnog reda L. K. u iznosu od 54.539,70 kn. Prema obrazloženju citiranog rješenja (list 40. spisa) proizlazi da prijava tražbine stečajnog vjerovnika L. K. koja se temelji na rješenju o izvršenju broj I- 165/91 se osporava zbog toga što je prijavljeni novčani iznos isplaćen tom stečajnom vjerovniku i za koju isplatu da ne postoje dokazi. Stečajni upravitelj V. Š. je tužbu podnio 10. veljače 2012., dakle u roku koji je određen točkom III. izreke citiranog rješenja, te je pravilno sud zaključio da je tužiteljeva tužba pravodobna, a sve u smislu članka 178. stavka 6. SZ-a.

11. Odredbom članka 178. SZ-a regulirane su osporene tražbine. Prema članku 178. stavku 4. tog Zakona, ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, stečajni sudac će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.

12. Iz podataka u spisu nije sporno da se tražbina tuženika koju je prijavio u stečajnom postupku, temelji na ovršnoj ispravi, pravomoćnoj odluci Osnovnog suda udruženog rada u Splitu poslovni broj S-940/88 od 25. lipnja 1990. (list 6. do 10. spisa), u samoupravnom sporu predlagatelja L. K., predloženika Ž.-S. K. S., radi naknade štete; i kojom je predloženik Ž.- S. dužna na ime nematerijalne štete isplatiti predlagatelju L. K. iznos od 37.000,00 dinara s kamatom od 25. lipnja 1990. do isplate, iznos od 40,80 dinara s kamatom na iznos od 7,20 din od 27. veljače 1986., zatezne kamate na iznos od 7,20 din od 27. veljače 1987. i na iznos od 26,40 din od 31. prosinca 1987. do isplate i trošak spora u iznosu od 9.300,00 dinara. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je sukladno navedenoj ovršnoj ispravi doneseno rješenje o izvršenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj I-165/91 od 20. listopada 2009. (list 21. do 25. spisa) i koje da je provedeno od strane Službe S. (sada AGENCIJA), a tuženik je tvrdio kako po tom rješenju mu nije isplaćen navedeni iznos.

13. Ocjenom i analizom te pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj I- 165/91 (list 21. do 25. spisa), a što je sve sud prvog stupnja vrlo jasno, detaljno i određeno ocijenio i analizirao – proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su točni navodi tužitelja kako je tužitelju radi podmirenja potraživanja tuženika L. K., a sve u smislu rješenja o izvršenju 19. veljače 1991. s računa broj 34400-601-13469 izvršena zapljena i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 54.539,70 dinara, a sve na ime prisilnog podmirenja tražbine L. K. iz K. S. na temelju izvršne isprave. Prema tome, iz analize spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj I-165/91 proizlazi da je tužitelju prisilnim putem naplaćen iznos od 54.539,70 dinara, a sve na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj I- 165/91 od 25. siječnja 1991.

14. Iz kronologije spisa proizlazi da je odlukom Suda udruženog rada Hrvatske poslovni broj Sž-4932/90 od 5. prosinca 1990. (list 11. do 13. spisa) odbijena žalba predlagatelja K. L. kao neosnovana i potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu poslovni broj S- 940/88 od 25. lipnja 1990.

15. Žalitelj se u žalbi poziva na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1340/96-2 od 4. travnja 2000. (list 83. do 85. spisa), te ističe da se u obrazloženju navedene odluke ne navodi broj ovršnog predmeta I-165/91. Valja kazati da se citirana presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u pravnoj stvari tužitelja L. K. protiv tuženika Ž. S., radi naknade štete, a rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-312/96 od 28. veljače 1996., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 20. studenoga 1995. poslovni broj P-869/91 – odnosi upravo na predmet poslovni broj P-869/91. Međutim, u obrazloženju revizijske odluke je navedeno da je temeljem pravomoćne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Splitu poslovni broj S-940/88 od 25. lipnja 1990. dosuđena L. K. naknada nematerijalne štete i naknada materijalne štete i to izgubljene zarade za razdoblje do 31. prosinca 1987. time da je na isplatu obvezan tuženik Ž. S., koji da je dosuđenu nadoknadu i isplatio.

16. Prema tome, iz provedenog dokaznog postupka pravilno je sud utvrdio kako je tuženiku prisilnim putem izvršeno potraživanje temeljem izvršne isprave, te da je isto potraživanje naplaćeno od tužitelja (arg. iz članka 219. ZPP-a). Stoga, prema ocjeni ovoga vijeća, a bez obzira na prigovor zastare, koji je sud prvog stupnja pravilno ocijenio i analizirao, pravilno je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da ne postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda L. K. u iznosu od 54.539,70 kn, a sve iz razloga što je tijekom postupka nesporno utvrđeno kako je tuženiku prisilnim putem izvršeno potraživanje temeljem izvršne isprave te isto naplaćeno od tužitelja.

17. Stoga valja zaključiti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Isto tako, neosnovano je pozivanje žalitelja na grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć., dipl.ing. iz Z. od 28. svibnja 2012. (list 90. i dalje spisa) budući je nesporno zapisnik sastavljen na temelju zahtjeva odvjetnika A. Ć. iz S., a vezano za vještačenje spornog potpisa L. K. na preslici punomoći, sastavljene u K. G. 19. siječnja 1991. – iz razloga što značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, bez obzira na to što se radi o stalnom sudskom vještaku (arg. iz članka 251. ZPP-a). Prema tome, značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. U tom smislu ukazuje se da je sud prvog stupnja vrlo jasno i detaljno ocijenio i analizirao iskaz svjedoka odvjetnice B. K. P. od 9. veljače 2015., koja je istakla kako je temeljem punomoći koju joj je potpisao tuženik i kojom je ista opunomoćena za podnošenje prijedloga za izvršenje i zastupanje u izvršnom predmetu kod Općinskog suda u Splitu na temelju pravomoćne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Splitu broj S-940/88 po kojem je doneseno rješenje o izvršenju po kojem je postupljeno i isplaćeno L. K. isplate određene u tom rješenju o izvršenju, kao i da je tuženik u tom izvršnom postupku podmirio sve obveze prema tadašnjoj punomoćnici. Isto tako, u prilog tvrdnji da je tuženik imao saznanja kako su sredstva od Ž. S. na temelju navedene izvršne isprave naplaćena u njegovu korist, svjedokinja se pozvala na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1340/96-2 od 4. travnja 2000. iz obrazloženja koje odluke je razvidno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske konstatirao da je L. K. temeljem pravomoćne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Splitu poslovni broj S-940/88 od 25. lipnja 1990. dosuđena nadoknada nematerijalne štete i nadoknada materijalne štete i to izgubljene zarade za razdoblje do 31. prosinca 1987., te je na navedenu isplatu obvezano poduzeće Ž. S. iz K. S. koji je dosuđenu naknadu i isplatio.

18. Isto tako pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku kako po osnovi u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu dosuđenog troška u smislu članka 155. ZPP-a. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno tako i kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita te sukladna određenjima iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i 103/14).

19. Imajući u vidu izneseno valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko