REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3166/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz L., OIB … koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetniku u V., protiv 1. tuženika Đ. K. iz L., OIB …, koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u V. i 2. tuženika Opće županijske bolnice V.,
V., OIB …, koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja podnesen protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-404/2020-2 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-333/19- 45 od 4. ožujka 2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-404/2020-2 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-333/19-45 od 4. ožujka 2020., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženici solidarno plate 80.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete te 5.000,00 kn na ime naknade imovinske štete, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, I tuženik predlaže odbaciti prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tužitelj u prijedlogu postavlja prvo pitanje “Je li tužitelj dužan specificirati točno ozljede koje mu je nanio I tuženik u prvom događaju, od ozljeda koje je zadobio u drugom traumatskom događaju, a koje su nastale zbog propusta II tuženika (bolnice) i to u situaciji kada niti vještak medicinske struke ne može točno i objektivno utvrditi jesu li pojedine ozljede posljedica prvog ili drugog traumatskog događaja, a koje se ozljede pak ne mogu povezati sa zdravstvenim stanjem tužitelja prije ozljeđivanja, imajući pri tome u vidu odredbu čl. 1107. ZOO-a?”
Međutim, tužitelj u odnosu na postavljeno pitanje nije izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U odnosu na drugo postavljeno pitanje „Odgovara li zdravstvena ustanova za štetu nastalu pacijentu, koji tijekom obrade izmakne kontroli prateće osobe, te potom u komatoznom stanju bude pronađen u dvorištu zdravstvene ustanove?” predlagatelj se poziva na odluke Rev-x-695/2009-2 od 21. travnja 2010. koja se ne odnosi na predmetni slučaj jer je u toj odluci riječ o odgovornosti psihijatrijske bolnice za duševne bolesnike prisilno smještene u tu bolnicu dok je u predmetnom slučaju tužitelj došao na pregled u opću bolnicu.
6. U odnosu na treće postavljeno pitanje „Odgovara li zdravstvena ustanova po načelu dokazane krivnje ili pak načelu presumirane krivnje?” tužitelj se poziva na odluku Rev 1029/85 od 10. srpnja 1985. koja se ne odnosi na predmetni slučaj jer je tom odlukom izraženo pravno shvaćanje u pogledu odgovornosti za štetu koju trećoj osobi uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog duševnog razvoja ili drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje, dok se u predmetnom postupku ne radi o odgovornosti za štetu počinjenim trećim osobama.
7. Budući da iz navedenog proizlazi da tužitelj nije u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložio odgovarajuće razloge u smislu odredbe čl. 387. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) to je na temelju čl. 392. st. 6. ZPP valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Zagreb, 11. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
