Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž-2585/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice: D. T. T., B., …, OIB: …, koju zastupa opunomoćenik G. G., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika: A. B. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. društva K. i P. d.o.o., Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12846/19-11 od 25. veljače 2021., dana 11. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 12846/19-11 od 25. veljače 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu u fazu prethodnog postupka.

II O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 011- 164/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 20. ožujka 2006., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koji Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta-ovršnog javnobilježničkog akta ovjerovljenog po javnoj bilježnici I. L., Z., …, broj OU-646/06, i to u dijelu koji glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti B. najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu B..

U slučaju prijevremene ili djelomične otplate kredita, B. je ovlaštena zaračunati i taksu od 5% (petposto) od preostalog iznosa kredita, odnosno od uplaćenog iznosa (kod djelomične otplate). Djelomična otplata mora biti minimalno 20% (dvadeset posto) od preostalog dijela duga."

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 3.251,15 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2017. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 5.592,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, tj. od 25. veljače 2021. do isplate, sve po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53//91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženik jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danimu u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (namjenski kredit), odnosno uglavaka glede naplate naknade u slučaju prijevremene otplate kredita te posljedično zahtjev za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove.

7. Među strankama nije sporno da je 20. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 011-164/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kao i da je 6. listopada 2010. sklopljen Aneks broj I uz Ugovor o kreditu broj: …. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. ožujka 2006.

8. Međutim među strankama sporna je ništetnost navedenih uglavaka Ugovora o kreditu (čl. 8.) te posljedično pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao pravo na povrat stečenog bez osnove.

9. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno zauzeo stav da se u ovom konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru jer je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, te 79/07, 125/07, 79/0979/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, te 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP) na vrlo jasan način definirao u čl. 3. pojam potrošača pa je stoga svako pozivanje i primjena odredbi ZZP-a pogrešna jer se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru.

10. Nadalje tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) jer u ovom konkretnom slučaju odredba o pravu na prijevremenu otplatu kredita nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, a što je nužna pretpostavka da bi odredba bila ništetna u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

11. Nadalje tuženik ističe da niti u jednom dijelu čl. 8. Ugovora ne proizlazi da će se u slučaju prijevremene otplate kredita obračunati kamata ili dio kamate koji bi korisnik kredita bio dužan platiti od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo ga vratiti a što bi bilo protivno odredbi čl. 1024. toč. 4. ZOO-a već upravo suprotno naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed ugovoren iznos naknade štete i troškova koje je tuženik ima radi prijevremene otplate kredita a koji nisu povezani s budućom dospjelom kamatom, te je iznos štete i troškova koje tuženik ima radi prijevremene otplate kredita definiran unaprijed iz razloga što bi utvrđivanje stvarnog iznosa štete i troškova bilo povezano s nerazmjernim troškovima.

12. Tuženik ističe da je na te okolnosti predložio i financijsko vještačenje, kao i saslušanje svjedoka, koje dokazne prijedloge tuženika je sud odbio, a kasnije je u obrazloženju pobijane presude naveo da tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost nastanka štete a time je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer mu je takvim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom a pri tome sud nije uzeo u obzir kod obrazlaganja presude cjelokupnu dokumentaciju koju je tuženik dostavio kao dokazni materijal u ovom postupku.

13. Tuženik stoga ističe da sud u pobijanoj presudi uopće ne navodi razloge zbog čega je odbio saslušati svjedoke kao i provesti financijsko vještačenje na okolnost visine štete a koju je tuženik imao uslijed prijevremene otplate kredita pa je stoga time činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

14. Osnovano ukazuje tuženik da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se poziva na odredbe ZZP/2003 smatrajući da se u ovom konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru.

15. Naime prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZPP/2003 je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. U ovom konkretnom slučaju ne radi se o potrošačkom ugovoru jer je Ugovor o kreditu zaključio Zajednički odvjetnički ured ovdje tužiteljice koja je kasnije preuzela dug temeljem Aneksa I, i I. K. V. i to u svrhu kupnje poslovnog prostora za obavljanje odvjetničke djelatnosti stoga u ovom konkretnom slučaju nisu u primjeni odredbe ZZP/2003 pa stoga nije niti odlučno u ovom žalbenom postupku razmatrati odredbe ZZP-a o potrošačkom kreditiranju niti zaštiti potrošača kod sklapanja takvih ugovora.

17. Međutim prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa da je ovdje u primjeni ZZP-a pa tako i odredba čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje u smislu odredbe čl. 1024. ZOO-a.

18. Naime u ovom konkretnom slučaju je odlučno utvrditi činjenice u smislu odredbi ZOO-a a ne ZZP-a a na što ukazuje tuženik u žalbi.

19. Prema općim odredbama o plaćanju duga prije roka sadržanih u čl. 25. ZOO-a je određeno st. 1. da dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a st. 2. istog članka je određeno da je ništetna odredba ugovora kojoj se dužnik odriče toga prava dok je st. 3. predmetnog članka određeno da u slučaju ispunjenja novčane obveze prije roka dužnik ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugovorom.

20. Nadalje, kod ugovora o kreditu je čl. 1024. st. 1. ZOO-a određeno da korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, st. 2. istog članka je određeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. predmetnog članka određeno da u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.

21. Prema st. 4. čl. 1024. ZOO-a je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

22. Prema tome kako se ovdje radi o kongentnoj normi, ovdje tuženik kao davatelj kredita može od tužitelja kao korisnika kredita naplatiti samo naknadu štete ako je štetu trpio zbog prijevremene otplate kredita što se u konkretnom slučaju treba i dokazati.

23. Međutim u ovom konkretnom predmetu, presuda ne daje jasne razloge o odlučnim činjenicama na okolnost da li je tuženik uistinu pretrpio štetu zbog prijevremenog vraćanja kredita od strane tužiteljice jer je presuda u tom dijelu nerazumljiva.

24. Naime, prema gore navedenoj odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO-a koja ima karakter prisilnopravne odredbe, ništetna je odredba u ugovoru o kreditu prema kojoj u slučaju vraćanja kredita prije roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, međutim po st. 3. predmetnog članka korisnik kredita je dužan nknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.

25. Osnovano ukazuje tuženik da je u pogledu ovih odlučnih činjenica predložio provođenje financijskog vještačenja kao i dokaze saslušanjem svjedoka a što sud nije prihvatio ne obrazlažući zbog čega smatra da ti dokazi nisu odlučni u ovom postupku.

26. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Prema čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

28. Točno je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

29. Međutim kada govorimo o pravnom institutu naknade štete tada je potrebno u svakom pojedinom slučaju utvrditi opće pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se ostvarila naknada štete, pa tako i uzročno-posljedičnu vezu između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastale štete za davatelja kredita.

30. Točno jest da tuženik kao davatelj kredita nema pravo na naknadu koja bi predstavljala kamatu u smislu odredbe čl. 1024. st. 4. ZOO-a ali tuženik ima pravo na naknadu štete u smislu odredbe st. 3. predmetnog članka te je teret dokazivanja na tuženiku da li je takovu štetu pretrpio.

31. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je zbog prijevremene otplate kredita pretrpio štetu a da pri tome sud ne navodi zbog čega je propustio utvrđivati dokazne prijedloge tuženika na tu okolnost kao npr. financijsko vještačenje, koje je tuženik predložio već u odgovoru na tužbu niti je naveo razloge zbog čega je odbio i ostale dokazne prijedloge tuženika a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

32. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenivši pravilo o teretu dokazivanja na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP-a utvrdio da tuženik nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

33. Prema odredbi čl. 221. a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Također ovdje valja naglasiti da sud nije uopće utvrđivao zbog čega bi dio čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu bio ništetan koji glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti B. najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu B.."

35. Upravo je ovaj stavak čl. 8. Ugovora o kreditu sadržajno u skladu sa odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a prema kojoj korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

36. Slijedom navedenog, kako se pobijana presuda ne može na pravilan način ispitati jer ista nema razloge o odlučnim činjenicama, valjalo je istu na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

37. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu i na zakonu utemeljenu sudsku odluku te ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

38. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

39. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 11. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Sanja Joka Umićević