REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3173/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., OIB …, kojeg
zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tužene P. b.
Z. d.d., OIB …, iz Z., koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. u S., radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene S. R.,
odvjetničke vježbenice, na ročištu radi objave, dana 10. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 48.611,20 kn, uvećan za zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koje na iznos od
- 344,76 kn teku od 27. veljače 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 28. ožujka 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 29. travnja 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 29. svibnja 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 30. lipnja 2008. do isplate;
- 344,76 kn teku od 28. srpnja 2008. do isplate;
- 344,76 kn teku od 29. kolovoza 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 29. rujna 2008. do isplate;
- 344,76 kn teku od 30. listopada 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 1. prosinca 2008. do isplate; -
344,76 kn teku od 29. prosinca 2008. do isplate;
- 344,76 kn teku od 29. siječnja 2009. do isplate; -
344,76 kn teku od 2. ožujka 2009. do isplate; -
344,76 kn teku od 1. travnja 2009. do isplate; -
379,75 kn teku od 29. travnja 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 1. lipnja 2009. do isplate;
- 384,78 kn teku od 27. lipnja 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 29. srpnja 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 31. kolovoza 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 29. rujna 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 30. listopada 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 30. studenoga 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 29. prosinca 2009. do isplate;
- 379,75 kn teku od 5. veljače 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 1. ožujka 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 31. ožujka 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 3. svibnja 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 31. svibnja 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 30. lipnja 2010. do isplate;
- 284,88 kn teku od 4. kolovoza 2010. do isplate;
- 384,88 kn teku od 9. rujna 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 12. listopada 2010. do isplate;
- 384,88 kn teku od 10. studenoga 2010. do isplate;
- 379,75 kn teku od 10. prosinca 2010. do isplate;
- 419,88 kn teku od 7. siječnja 2011. do isplate;
- 398,45 kn teku od 3. veljače 2011. do isplate;
- 402,88 kn teku od 28. veljače 2011. do isplate;
- 398,88 kn teku od 1. travnja 2011. do isplate;
- 398,88 kn teku od 29. travnja 2011. do isplate;
- 398,45 kn teku od 28. svibnja 2011. do isplate;
- 399,88 kn teku od 29. lipnja 2011. do isplate;
- 398,88 kn teku od 30. srpnja 2011. do isplate;
- 394,88 kn teku od 29. kolovoza 2011. do isplate;
- 400,88 kn teku od 29. rujna 2011. do isplate;
- 400,88 kn teku od 3. studenoga 2011. do isplate;
- 400,88 kn teku od 3. prosinca 2011. do isplate;
- 400,88 kn teku od 29. prosinca 2011. do isplate;
- 374,88 kn teku od 31. siječnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 29. veljače 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 2. travnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. travnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 28. svibnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 2. srpnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. srpnja 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. kolovoza 2012. do isplate;
- 374,00 kn teku od 1. listopada 2012. do isplate;
- 374,00 kn teku od 31. listopada 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. studenoga 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 27. prosinca 2012. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. siječnja 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 4. ožujka 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 2. travnja 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. travnja 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 31. svibnja 2013. do isplate;
- 359,88 kn teku od 1. srpnja 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 31. srpnja 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. kolovoza 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. rujna 2013. do isplate;
- 374,00 kn teku od 30. listopada 2013. do isplate;
- 373,46 kn teku od 2. prosinca 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 30. prosinca 2013. do isplate;
- 374,88 kn teku od 29. siječnja 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 28. veljače 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 31. ožujka 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 30. travnja 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 29. svibnja 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 1. srpnja 2014. do isplate;
- 374,00 kn teku od 30. srpnja 2014. do isplate;
- 212,21 kn teku od 30. kolovoza 2014. do isplate;
- 282,21 kn teku od 29. rujna 2014. do isplate;
- 282,21 kn teku od 31. listopada 2014. do isplate;
- 282,04 kn teku od 1. prosinca 2014. do isplate;
- 284,88 kn teku od 30. prosinca 2014. do isplate;
- 274,88 kn teku od 30. siječnja 2015. do isplate;
- 274,88 kn teku od 2. ožujka 2015. do isplate;
- 274,88 kn teku od 30. ožujka 2015. do isplate;
- 260,88 kn teku od 30. travnja 2015. do isplate;
- 260,21 kn teku od 1. lipnja 2015. do isplate;
- 260,21 kn teku od 1. srpnja 2015. do isplate;
- 260,21 kn teku od 31. srpnja 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 31. kolovoza 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 2. listopada 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 2. studenoga 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 2. prosinca 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 30. prosinca 2015. do isplate;
- 231,37 kn teku od 1. veljače 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 29. veljače 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 31. ožujka 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 2. svibnja 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 30. svibnja 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 1. srpnja 2016. do isplate;
- 185,37 kn teku od 1. kolovoza 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 29. kolovoza 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 26. rujna 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 31. listopada 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 1. prosinca 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 27. prosinca 2016. do isplate;
- 176,88 kn teku od 31. siječnja 2017. do isplate;
- 139,82 kn teku od 28. veljače 2017. do isplate;
- 139,82 kn teku od 31. ožujka 2017. do isplate;
- 12.406,48 kn teku od 29. lipnja 2017. do isplate;
II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.638,00 kn.
Obrazloženje
1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi isplate iznosa od 45.170,03 kn uz zateznu kamatu koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u vremenu od 27. veljače 2008. do 29. lipnja 2017., sve temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj … koji su parnične stranke sklopile 1. kolovoza 2007., a kojim odredbama je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banka. Navodi kako mu je tužena ovim pravnim poslom stavila na raspolaganje novčani iznos od 511.700,00 kn uz ugovorenu kamatnu stopu o kojoj prije sklapanja ugovora nije posebno pregovarano niti su utvrđeni jasni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamate, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Dodaje kako je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak okončan presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je od 1. studenog 2004. do 31.
prosinca 2008. zaključivala ugovore o kreditima koji sadrže ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope i time neravnotežu prava i obveza ugovornih strana. Slijedom iznijetog, predlaže da mu tužena na ime ništetnih odredbi predmetnog ugovora isplati neosnovano stečeni iznos od 45.170,03 kn, koji predstavlja razliku između anuiteta obračunatih po kamatnoj stopi koju je primjenjivala tužena i anuiteta po ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,78%.
2. U svom odgovoru od 17. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako u ovom slučaju nema mjesta pozivanju na sudski postupak koji je vođen radi kolektivne zaštite pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, jer se ta parnica bavila isključivo pitanjem ugovora o kreditu čija je glavnica vezana valutnom klauzulom uz CHF, a ne i druge valute. Također ističe kako je prilikom ugovaranja postupala u skladu s važećim zakonskim propisima, kako je promjenjiva kamatna stopa također ugovorena u skladu sa zakonskim odredbama i kako je tužitelja obavještavala o kamatnoj stopi koja se u tijeku otplate mijenjala, kako je tužitelj imao mogućnost izbora kreditora, a prilikom sklapanja ugovora dobio sva tražena pojašnjenja i informacije. Pored svega prigovara i zastari potraživanja.
3. Podneskom od 7. listopada 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci presude.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj … od 1. kolovoza 2007., knjigovodstvene kartice i plana otplate, obavijesti o otplati kredita od 31. kolovoza 2017., otplatne tablice od 7. lipnja 2017., Općih uvjeta poslovanja tužene s građanima iz listopada 2004., uplata po kreditu na dan
14. travnja 2021., pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 20. lipnja 2021. s prilozima i saslušanjem tužitelja. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.
8. Pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 1. kolovoza 2007. razvidno je kako je tužitelj M. M., kao korisnik kredita, sklopio s tuženom P. b. d.d. Z., kao kreditorom, kredit kojim mu je u
skladu s člankom 1. odobren u iznosu od 511.700,00 kn, uz redovitu kamatu od 4,78% godišnje, koja je do konačne otplate promjenjiva u visini i u skladu s važećom odlukom banke, kako je ugovoreno odredbama iz članka 4. Odredbom iz članka 7. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u iznosu od 3.315,11 kn, koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene promjenjive redovite kamatne stope u skladu s odlukom kreditora, korisnik kredita se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete, sve po prethodno dostavljenog obavijesti kreditora o nastalim promjenama.
9. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.
10. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
11. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
12. Odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, uz dodatak kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je taj ugovor sklopljen, kako to propisuje odredba iz čl. 324. st. 1. ZOO.
13. Na okolnost osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 1. kolovoza 2007. koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamatne stope nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, radi kolektivne zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita sklopljenih s valutnom klauzulom. U pravu je tužena kada navodi kako se taj postupak kolektivne zaštite odnosio isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, a ne i druge valute, pa tako i hrvatsku kunu, međutim, neovisno o tome, svakako je valjalo cijeniti stav suda sadržan u presudi koja je postala pravomoćna presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Naime, tom odlukom utvrđeno je kako je P. b. d.d. Z. (označena kao tužena pod 2) u vremenu od 10.
rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dakle, sudska presuda temelji se na prethodnom utvrđenju neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, što znači da je tužena postupala suprotno odredbama iz članaka
81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. Slijedom iznijetog, nije od značaja što se u ovoj pravnoj stvari radi o kreditu odobrenom u kunama, a ne u CHF, kako to pogrešno ističe tužena, već je od presudnog značaja činjenica i stav kako je neodrživo ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom u situaciji kada se o takvim ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo prije sklapanja predmetnog ugovora, već je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija se visina mijenja u skladu s jednostranom odlukom banke, a po parametrima koji nisu jasni, što za posljedicu ima neodređenu ili neodredivu ugovornu odredbu.
14. Uzimajući u obzir kako je modus operandi tužene i u ovom slučaju istovjetan onom iskazanom prilikom zaključivanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom, ovaj sud je vezan za gore označnu pravomoćnu odluku iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, kako to propisuje odredba iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Naime, odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamati bile su i u predmetnom ugovoru iz 2007. standardizirane i unaprijed formuliranog sadržaja, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala s budućim korisnikom kredita, tako da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je mogao na njih utjecati, o čemu govori i u svom iskazu pred ovim sudom. Zbog takvog postupanja ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati imale su za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, što je od presudnog značaja, a ne pitanje valute u kojoj je odobren kredit. U svakom slučaju, ovo postupanje tužene suprotno je temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
15. U skladu s iznesenim okolnostima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u člancima 4. I 7. Ugovora o kreditu od 1. kolovoza 2007. bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Na okolnost utvrđenja posljedica označenih ništetnih odredbi, odnosno razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi takvih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z.
C., koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.
16. U svom vještvu od 20. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 511.700,00 kn uz kamatnu stopu ugovorenu u visini od 4,78% godišnje, a promjenjivom u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana uz rok otplate od 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 3.315,11 kn, prema otplatnom planu banke te da je kredit otplaćen 29. lipnja 2017., odnosno znatno prije roka za vraćanje i to uplatom iznosa od 335.174,20 kn. Također je utvrdio kako je tužitelj u promatranom razdoblju, odnosno do prijevremene otplate kredita, bio uredan u podmirivanju dospjelih obveza, kako je tužena u deset navrata mijenjala početno ugovorenu kamatnu stopu, tako da je tužitelj platio ukupan iznos od 761.082,15 kn. Uzimajući u obzir sve izneseno, vještak smatra kako je u odnosu na početni otplatni plan, tužitelj zbog promjena kamatne stope pretplatio tuženoj iznos od 48.611,20 kn. Na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, citiranom odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva temeljem ništetnosti ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir kako je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., predmetna tužba od 10. lipnja 2019. zaprimljena je u zakonom propisanom roku od pet godina tako da utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti.
18. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenih novčanih iznosa glavnice s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, a sve sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. i dva obrazložena podneska od 29. ožujka i 7. listopada 2021. te zastupanja na ročištima održanim 31. ožujka, 9. lipnja i 2. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn te sudske pristojbe u iznosu od 1.638,00 kn (pristojba tužbe 802,00 kn i pristojba presude 836,00 kn).
20. Slijedom iznijetog, tuženoj je naloženo naknaditi trošak tužitelja u iznosu od 10.638,00 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 10. siječnja 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene
