REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: 14 Pr-4603/2018-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z.L. iz V.L., O., OIB: …, zastupan po punomoćniku G.B., odvjetniku iz Z. protiv tuženika I.I.n. d.d. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. O., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 01. prosinca 2021.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. siječnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 20.06.2018.g. donesena od strane tuženika te se utvrđuje da tužitelju radni odnos ne prestaje dana 17.09.2018.g.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto viši operater objekta 2, u organizacijskoj jedinici O.ž., P.r.s.H., u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Viši operater objekta 2, u organizacijskoj jedinici O.Ž., temeljem ugovora o radu od 01.07.2017.g. Tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 20.06.2018.g., koju tužitelj smatra nedopuštenom. Tužitelj tvrdi da ima prijavljeno prebivalište i stanuje na adresi O., bez prestanka 55 godina, dam nema prebivalište i ne stanuje na adresi I.-G., iako ponekad posjeti suprugu i mlađeg sina, a kako je navedena kuća blizu njegovog radnog mjesta, znao je navratiti u navedenu kuću radi prehrane, a ponekad kako bi očistio ili zamijenio odjeću, pa činjenica da bi povremeno službenim vozilom navratio

u kuću i I .-G. ne može predstavljati radnju kojom bi se na bilo koji način oštetilo tuženika. Nadalje ističe da povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret predstavljaju razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a ne otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Smatra i da mu tuženik nije mogao dati otkaz zbog skrivljenog ponašanja bez da mu je ranije dao opomenu. Predlaže utvrditi odluku o redovitom otkazu nedopuštenom i naložiti tuženiku da ga vrati na rad, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti budući se ista temelji na odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika. Odluka je donijeta iz razloga što je tužitelj tuženiku prijavio lažnu adresu stanovanja te na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u ukupnom iznosu od 95.671,18 kn i to u razdoblju od ožujka 2009.g. do ožujka 2018.g., te što je tužitelj neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazio na adresu I.-G., čime je počinio povrede opisane u čl. 116. Pravilnika o radu Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, zahtjev za zaštitu prava, pisanu obranu zaposlenika, presliku osobne iskaznice, Pravilnik o radu tuženika, Izvješće o provedenoj internoj istrazi od 16.04.2018.g., obrazac PK, Izjavu od 13.03.2009., razliku isplaćenih troškova prijevoza, Izvješće detektivske agencije od 29.3.2018.g., Izvještaj o zaustavljanjima na lokacijama, Izjava od 10.02.2018.g., Potvrda o prijavi boravišta o 17.5.2018.g. punomoć, ugovor o radu, prijedlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, presliku vozačke dozvole i oružni list, poziv Radničkom vijeću na savjetovanje o namjeravanoj odluci poslodavca, individualni plan radnog učinka, preslike računa, uvid u spis Općinskog suda u Kutini posl.br. P-1451/09 od 06. rujna 2010.g., sustav kompenzacija za radnike u društvima grupe, e-mail korespondenciju s radničkim vijećem, Sporazum o uređenju uvjeta za rad radničkog vijeća, očitovanje postaje K. od 02.7.2019.g., CD i ostalu dokumentaciju u spisu. Saslušani su svjedoci S.F., D.K., M.V., K.M., Ž.B., D.Z., Z.T. i tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Sud je u postupku utvrdio slijedeće:

- da u stranke imale zaključen ugovor o radu od 01.07.2017.g. za radno mjesto Viši operater 2, u organizacijskoj jedinici O.Ž., P.r. s.H.,

- da je tuženik dana 20.06.2018.g. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 20.06.2018.g.

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik dana 05. lipnja 2018.g. uputio radničkom vijeću poziv na savjetovanje o namjeravanoj Oluci poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu, kao i da je putem e-maila dostavljena dokumentacija. Radničko vijeće nije u postupku savjetovanja zatražilo dodatne podatke u svrhu provedbe savjetovanja u smislu odredbe čl. 150.st.2. Zakona o radu. Stoga sud smatra da je tuženik u cijelosti poštovao obvezu savjetovanja s radničkim vijećem.

6. U obrazloženju odluke o redovitom otkazu ugovora o radu navedeno je da je na temelju Izvješća broj … od 16.04.2018.g. o provedenoj internoj istrazi o nedozvoljenim radnjama radnika Z. L. utvrđeno da je radnik Z.L. poslodavcu prijavio lažnu adresu stanovanja te na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla. Isto tako, utvrđeno je da radnik neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazi na adresu u I.G. Uvidom u poslodavcu dostavljenu karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada izdanu dana 25.01.2013.g. od uprave, ispostava K., vidljivo je da je Z.L. prijavljen na adresi O., od 29.12.2003.g. Osim toga, uvidom u dosje radnika vidljivo je da je dana 13.03.2009.g. isti potpisao Izjavu o adresi stanovanja (O.) kojom se radnik obvezuje da će, u slučaju stjecanja nepripadajuće koristi zbog davanja neistinitih podataka, I. d.d. nadoknaditi nastalu štetu te potvrđuje da je upoznat kako davanje neistinitih podataka čini zlouporabu prava iz radnog odnosa te predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. U vremenskom periodu od 10.02.2018. do 21.02.2018.g. u cilju utvrđivanja stvarne adrese stanovanja, detektivska agencija je obavila osobni nadzor kretanja Z.L. i adrese I.-G.te utvrdila da je tijekom navedenog perioda radnik u više navrata, što sa službenim, što sa osobnim automobilom, dolazio na navedenu adresu, s koje je odlazio na posao. Isto tako, uvidom u GPS sustav za službeni automobil reg. oznaka ST … i ST … koja se koriste za obilazak naftnih polja vidljivo je da radnik Z.L. učestalo neovlašteno dolazi na navedenu adresu u I.-G. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da radnik stanuje u I.G., te je na navedenoj adresi vlasnik nad nekretninom, ZK uložak broj … od 1995.g. U provedenom postupku utvrđivanja činjeničnog stanja i odgovornosti radniku je sukladno zakonskoj odredbi čl. 119.st.2. Zakona o radu, omogućeno iznošenje obrane osobnim uručenjem poziva na iznošenje obrane, uz prisustvo dva svjedoka (T.F.i D.V.) dana 7. svibnja 2018.g. Radnik je pravo na iznošenje obrane iskoristio i svoju obranu iznio dana 09. svibnja 2018.g. Radnik je u svojoj obrani osporio navede iz poziva, redom navodeći da je prijavljen na adresi O., na kojoj stanuje bez prestanka 55 godina, gdje je živio i njegov otac o kojem je vodio brigu do njegove smrti 9. rujna 2017.g., a što mogu potvrditi i svjedoci (D.Z., K.M., Z.T.). Radnik ne osporava da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. I.-G., na adresi I.-G., međutim da na navedenoj adresi ne stanuje, već dolazi povremeno obzirom u navedenoj kući stanuje njegova supruga. Također, radnik ne osporava da povremeno službenim vozilom navrati u svoju kuću na adresi u I.-G. ali smatra da time ne ostvaruje nikakvu korist niti njegovom poslodavcu nastupa ikakva šteta jer ionako često navedenim vozilom obilazi postrojenja za vađenje nafte koja se i nalaze na navedenoj adresi. Slijedom iznesenog, radnik osporava da je dao lažne izjave o svom prebivalištu te da je počinio ikakvu štetu poslodavcu i državi. Poslodavac ne može pokloniti vjeru navodima iz radnikove obrane iz razloga što su kontradiktorni zaključcima navedenog Izvješća Sigurnosti društva, odnosno činjenicama koje su utvrđene niti njegovi navodi otklanjaju ili umanjuju radnikovu odgovornost za nesavjesno postupanje. Također, obzirom na činjenicu da je radnik svjesno i s namjerom da ošteti poslodavca propustio prijaviti točnu adresu stanovanja, sve radi stjecanja nepripadne materijalne koristi, nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika prethodno upozori na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja.

Iz svega navedenog proizlazi da je radnik poslodavcu prijavio prebivalište na adresi O., da temeljem te prijave prima naknadu za prijevoz na posao i s posla u iznosu od 724,60 kuna mjesečno, a da stvarno živi u I.-G. na adresi pri čemu mu je isplaćena nepripadajuća naknada za prijevoz u iznosu od 95.671,18 kn u razdoblju od 3. mjeseca 2009.g. do 3. mjeseca 2018.g. Iz gore navedenog slijedi da je Z.L. počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa previđenu čl. 116. Pravilnika o radu za I. d.d. i to neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obaveza iz radnog odnosa, zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika, kao i svaka druga zlouporaba prava iz radnog odnosa; nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca; ako radnik svojim postupcima na radu ili vezano za rad, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, prouzroči poslodavcu znatniju materijalnu i/ili nematerijalnu štetu. Nadalje se navodi da poslodavac smatra da je odnos povjerenja između radnika i poslodavca trajno i nepovratno narušen zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, daljnji nastavak radnog odnosa radnika nije moguć.

7. Dakle, vidljivo je da su razlozi otkaza, kako tvrdi tuženik:

- tužitelj je prijavio lažnu adresu stanovanja te na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u ukupnom iznosu od 95.671,18 kn u razdoblju od ožujka 2009.g. do ožujka 2018.g.,

- tužitelj je neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazio na adresu I.-G., čime je počinio povrede opisane u čl. 116. Pravilnika o radu. Stoga je sporno da li je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret. 8. Prema odredbi čl. 115.st.1.al.3. Zakona o radu (NN 93/14,127/17) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz pripisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.)

9. Odredbom čl. 115. st.1. Pravilnika o radu tuženik je propisano da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu, uz otkazne rokove propisane ovim pravilnikom, ako za to ima opravdani razlog propisan Zakonom o radu. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odredbom članka 116. Pravilnika o radu propisano je da se osobito teškim povredama obveze iz radnog odnosa smatraju, između ostaloga:

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka iz drugih obveza iz radnog odnosa,

- zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika kao i svaka druga zlouporaba iz radnog odnosa,

- nepridržavanje odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca,

- ako radnik svojim u postupcima na radu ili vezano za rad, namjerna i zbog krajnje nepažnje prouzroči poslodavcu znatniju materijalnu i kroz ili nematerijalnu štetu

10. U osobnoj iskaznici izdanoj 09.04.2015.g. od strane PP K., tužitelju je kao adresa prebivališta navedeno: O.

11. Tužitelju je bilo omogućeno iznošenje obrane te je istu dao dana 09.05.2018.g. u kojoj navodi da je prijavljen na adresi O.te da na toj adresi stanuje bez prestanka 55 godina, gdje je živio i stanovao njegov pokojni otac, koji je preminuo 09.09.2017.g. i da nigdje drugdje nije niti mogao živjeti jer je vodio brigu o pokojnom ocu. Ne osporava da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. …k.o.

I.G.,

na

adresi

I.G.,

međutim

ističe kako ne živi niti stanuje niti boravi na navedenoj adresi, osim što povremeno dolazi u navedenu kuću gdje živi njegova supruga. Upravo iz razloga što je navedena kuća blizu njegovog radnog mjesta, znade navratiti u navedenu kuću ponekad radi prehrane, a ponekad kako bi mogao čistiti ili zamijeniti odjeću koja se tijekom rada zaprlja, ošteti i sl. Ne može osporiti da povremeno službenim vozilom ne navrati u svoju kuću u Ivaniću, ali ionako često navedenim vozilom obilazi postrojenja za vađenje nafte, koja se i nalaze na navedenoj adresi. Takvim odlascima ili vožnjom ne ostvaruje nikakvu korist niti njegovom poslodavcu nastupa ikakva šteta. Stoga smatra da nije davao nikakve lažne izjave o svom prebivalištu niti je poslodavcu pričinio ikakvu štetu.

Prema mišljenju suda tuženik je omogućio tužitelju iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. Zakona o radu, a tuženik nije dužan saslušavati svjedoke koje je tužitelj u svojoj pisanoj obrani predložio.

12. Tuženik je proveo internu istrage te je dano izvješće koje je potpisano od strane radnika tuženika specijalista za sigurnost M.V., direktora I.i. Ž.B. i direktora SD M.V. U Izvješću se navodi da je temeljem naloga direktora I.i., a temeljem dobivene anonimne informacije provedena interna istraga s ciljem utvrditi navode iz informacije u kojoj se navodi da radnik Z.L. ima prijavljenu lažnu adresu stanovanja na lokaciji O. te na taj način ostvaruje nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla jer stvarno živi na adresi I.-G., te da neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom

dolazi na adresu gdje stvarno prebiva u I.- G.. U izvješću se navodi da je u vremenskom razdoblju

od

10.02.2018.g

do

21.02.2018.g. u cilju utvrđivanja stvarne adrese stanovanja, detektivska agencija obavila osobni nadzor kretanja tužitelja na adresi u I.G., kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj svakodnevno boravi na navedenoj adresi, dok na adresu O. nije otišao ni jedanput. U ožujku 2018.g. od strane detektivske agencije vršeni su povremeni obilasci adrese I.-G. te je utvrđeno da tužitelj i dalje redovno prebiva na toj adresi te redovito odlazi na posao i vraća se s posla na istu adresu. Također je utvrđeni kako u mjestu O., tužitelj posjeduje 1/2 obiteljske kuće, a vlasnik druge

je njegov brat J.L. , a kao nositelj obveze plaćanja potrošnje vode na adresi O.u evidencijama tvrtke M.d.o.o. uveden je J.L. uz napomenu da djelatnik M. d.o.o. u 2018.g. nije

mogao

izvršiti

očitanja

brojila koje se nalazi zaključano u podrumu kuće, jer vlasnike, pri pokušaju očitanja, nije zaticao na adresi. Nadalje, u prilog tvrdnji kako Z.L. stvarno prebiva na adresi I.G., osim što je vlasnik nad nekretninom na toj adresi, navodi se podatak kako je imenovani i nositelj obveze plaćanja troškova potrošnje plina na navedenoj adresi. Nadalje tužitelj posjeduje uz druge brojne osobne automobile i vozilo R.R. koje koristi za osobne potrebe, a s istim odlazi i vraća se s posla pa se nalaze fotografije kako dana 10.02.2018.g. odlazi s vozilom na posao sa adrese I.G.na polje Ž., dana 16.02.2018.g. vozilo je parkirano na adresi, dana 17.2.2018. I 18.2.2018.g. odlazi s vozilom K… na posao sa adrese na polje Ž., dana 21.02.2018.g. kada tužitelj nije radio utvrđeno je da se vozilo kojim se koristi tužitelj nalazi na adresi I.G., a iz slike 7 da je vidljivo da na adresi O. nema nikoga niti su vidljivi tragovi da je itko dolazio na navedenu adresu, isto kao i dana 22.02.2018.g. (kada tužitelj također nije radio) utvrđeno je da nitko nije dolazio na adresu O. Dana 28.2.2108.g. odlazi s vozilom K… sa posla iz polja Ž. na adresu S.Š.

Nadalje se u izvješću navodi da je uvidom u GPS sustav za službene automobil reg oznaka ST… i ST…, koja se koriste za obilazak naftnih polja te uvidom u raspored rada i PRL vozila vidljivo je da tužitelj učestalo neovlašteno dolazi na adresu u I.Gr., i to za ST… za dane 1.1.2018.g. u trajanju 49 minuta, 10.01.2018.g 6 minuta, 13.3.2018.g. 6 minuta, 14.3.2018.g. dvije minute, 14.3.2018.g. skoro 8 minuta, 21.03.2018.g. 13 minuta, 23.03.2018.g. 12 minuta, 24.3.2018.g. 9 minuta, 29.03.2018.g. 12 minuta, 30.03.2018.g. 12 minuta, 1.4.2018.g. 6 minuta, a s automobilom reg. oznake ST… za dane 24.1.2018.g. 32 min, 24.1.2018.g. 10 min, 25.1.2018.g. 13 minuta, 25.01.2018.g. 7 min, 2.2.2018.g. 7 minuta, 3.2.2018.g. 3 minuta, 18.2.2018.g. jedna minuta, 25.2.2018.g. jedna minuta, 5.3.2018.g. 8 minuta, 6.3.2018.g. 18 minuta, 6.4.2018.g. 5 minuta, 7.4.2018.g. 7 minuta, 8.4.2018.g. 2 minute.

13. U Izvješću detektivske agencije L. od 29.3.2018.g. proizlazi da u kontaktu sa susjedima u mjestu O. doznaju kako Z. i J.L. nakon smrti oca, samo povremeno navrate na vrlo kratko vrijeme na adresu kako bi provjerili stanje u kući. Za vrijeme dok im je otac bio živ navraćali su češće nego sada no izričiti su u tvrdnju kako Z.L. zadnjih 15 do 20 godina sigurno stalno ne prebiva na toj adresi. U cilju utvrđivanja stalnog mjesta prebivališta Z.L. poduzete su potrebne operativne mjere te je je utvrđeno kako imenovani zajedno sa suprugom stvarno prebiva na adresi u I.-G. Izvršenim nadzorom kretanja u periodu od 10. veljače do 21. veljače 2018.g. utvrđeno je kako imenovani svakodnevno boravi na adresi dok na adresu O. nije otišao niti jednom. Na adresi je redovito spavao osim noći kada se nalazio na radnom mjestu. Zaključak je da su prikupljeni podaci osnova su za sumnju kako je Z.L. svom poslodavcu lažno prikazao svoje stvarno prebivalište te na taj način ostvario znatnu protupravnu imovinsku korist na račun lažnog troška za putovanje.

14. U PK kartici poreza na dohodak od nesamostalnog rada tužitelju je upisana adresa O.

15. Tužitelj u svojoj izjavi od 13.03.2009.g. pod materijalnom i radno pravnom odgovornošću izjavljuje da stanuje na adresi O. te da s navedene adrese stanovanja svakodnevno putuje na posao na adresu P.Ž. Nadalje da izjavu daje radi isplate troškova prijevoza u skladu sa važećim Kolektivnim ugovorom za I. d.d. te potvrđuje da je upoznat sa odredbama čl. 48. toč. 6. Pravilnika o radu, da se zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa.

16. No u izjavi od 10.02.2018.g. tužitelj izjavljuje da stanuje na adresi, a privremeno I.G.

17. Iz Potvrde o prijavi boravišta P.p. I.-G. proizlazi da je tužitelj dana 17. svibnja 2018.g. prijavio boravište i to upravo na adresi I.-G. 18. Ovaj sud

smatra da je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Prvenstveno je simptomatično da tužitelj, svega par dana nakon što je dao svoju obranu prijavljuje mjesto boravišta na I.-G., istu onu za koju ga poslodavac tereti da i ranije, unatrag nekoliko godina, s iste dolazi na posao i s posla.

Nadalje, pok. otac tužitelja J.L. dao je iskaz dana 06. rujna 2010.g. pred Općinskim sudom u K. u predmetu P-1451/09 u kojemu izričito navodi kako živi sam u kući koja je njegovo vlasništvo. U tom smislu ovaj sud navodi da je istog zastupala punomoćnica odvjetnica pred navedenim sudom te da su stoga isključeni navodi tužitelja kako ne bi razumio pitanja i slično. Naravno da je razumno i moralno ispravno pomagati roditeljima i da je to nešto što se podrazumijeva, no to ne znači da bi se time smatralo i da roditelji i djeca zajedno žive.

19. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja, da je na adresu u I.-G., dolazio samo povremeno jer je usput radio i za drugog poslodavca (?).

Razlog promjene adrese - da bi nesmetano mogao ići u lov (?) ovom sudu nije uvjerljiv razlog, imajući u vidu da je tužitelj u to doba već znao da se provodi određeni postupak provjere njegove adrese jer je samo tjedan dana prije dao svoju obranu. Pogotovo što tužitelj navodi da bi nekada poslije lova išao u O., nekada na sporedni posao, a nekada i na posao, s time da navodi da u O. ima prijavljen i obrt sa djelatnošću autoprijevoza i poljoprivrednih usluga, kombije i kamion. Pri tome je sudu i jako nelogično da bi tužitelj živio u kući koju ima u suvlasništvu (a za koju je utvrđeno da komunalno poduzeće nije moglo određeno razdoblje očitati vodu jer nikoga nije bilo tamo), a istovremeno ima u vlasništvu kuću (koju je sagradio 1995) u kojoj živi supruga i djeca te da nikada nisu živjeli zajedno.

Nadalje nije poklonjena vjera tužitelju da povremeno mora boraviti kod supruge jer je operiran i ne može se samostalno zbog zdravstvenog stanja brinuti za sebe u vidu pranja, peglanja i slično, imajući u vidu da ga takvo zdravstveno stanje nije sprječavalo da redovito ide u lov te da istovremeno radi i kod drugog poslodavca, nadalje, tijekom postupka čak i navodi da supruga ima zdravstvenih tegoba pa da zbog toga ponekad navrati kako bi joj pomogao. Neuvjerljiva je tvrdnja da ga nitko od osoba koje su ga kontrolirali (i zaposlenici detektivske agencije i M.V.) ne

bi uočio iz razloga što parkira auto kod susjede i da je s prijateljicom, kada već tvrdi da u O. ima kombije i kamion pa je nelogično zašto ne bi parkirao i svoj osobni automobil. Neuvjerljiva je tvrdnja tužitelja i da sa svim svojim vozilima dnevno pređe između 50 do 1000 km (?) , bez vozila poslodavca I., već samo sa svojim privatnim vozilima. Slijedom svega sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja da bi on u cijelom razdoblju koje mu se stavlja na teret živio na adresi u O. i da bi s te adrese putovao na posao i s posla.

20. U tom smislu sud nije poklonio vjeru niti iskazu tužiteljevih svjedoka D.K. koji ne zna da li tužitelj živi sa suprugom i djecom. Svjedoci koji žive u O., npr. K.M., iako je u kumskim odnosima s tužiteljem i tvrdi da tužitelj oduvijek živi u selu, ne zna da li je tužitelj ikada živio sa suprugom i djecom, ne zna niti tužiteljev kućni broj, a očigledno nije upoznat niti s tužiteljevom službenom prijavom boravišta pa je i njegov iskaz neuvjerljiv. Svjedok D.Z. pak tvrdi da je tužitelj živio s pok. ocem dok je isti bio živ, a to je opet suprotno izjavi koju je pok. otac dao pred Općinskim sudom u Kutini, a niti on ne zna tužiteljevu adresu (tvrdi daje broj 8 ili 10, a tužiteljeva adresa je br. 26). Svjedok Z.T., koji navodi da mu je tužitelj prvi susjed u O., kuća do kuće čak navodi da poslije smrti oca tužitelja viđa sve manje, čak i da ga rijetko viđa, ali da su mu u O. strojevi jer se bavi poljoprivredom. Dakle, ovaj sud je utvrdio da tužitelj u jest suvlasnik kuće koja se nalazi u O., kao i da tamo ima određenu mehanizaciju radi bavljenja drugim poslovima, kao i da su se njegovi svjedoci i on zajednički družili u nekim prilikama (lov i slično) pa je jasno da je tužitelj tamo odlazio i da su ga susjedi viđali. No, to ne znači da je tužitelj tamo i živio.

21. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka S.F., jer je isti nepristrana osoba u ovom postupku, nije ni na koji način zainteresiran za ishod spora i ne izlaže se bilo kakvom mogućem sukobu sa tužiteljem i koji je kao vlasnik detektivske agencije trebao utvrditi stvarno mjesto življenja. Isti tvrdi da je u tom razdoblju bilo snijega u veljači i da se vidjelo da prostor za kojeg tužitelj navodi da živi u O. nitko ne čisti od snijega i da nije bilo nikakvih tragova auto i slično i sve je bilo zatvoreno. Isti tvrdi da u nekoliko navrata fotografirao tužitelja ujutro prilikom izlaska iz dvorišta u I.G. te je otišao popiti kavu u kafić u sklopu benzinske postaje. Prilikom izrade fotografija tužitelja nije uspio fotografirati prilikom ulaska u vozilo, jer je vozilo bilo unutar ograđenog prostora i između nekoliko automobila, ali ga je vidio na benzinskoj postaji. Tužitelja je viđao u autu R.R., dok ga nije viđao u drugim autima.

Sud je poklonio vjeru i iskazu svjedoka M.V., koji više nije zaposlen kod tuženika pa dakle nema interesa za ishod spora, a nema niti bojazni zbog bilo kakve reakcije poslodavca, koji je u cijelosti ostao kod svojeg izvješća koje se nalazi u spisu, a i sam osobno je vršio nadzor u i O. i u I.G., jer se iz kafića u okviru benzinske postaje vidi kuća tužitelja. Sud je poklonio i vjeru iskazu svjedoka Ž.B.da je osobno s kolegom V. sigurno 10-ak puta provjeravao adresu, jer živi na području K. pa je na povratku s posla imao to minimalno skretanje kroz I. te da se osobno uvjerio da tužitelj živi u I. Znao je tužiteljev raspored rada pa je tako osobnu kontrolu vršio prije svog posla ili nakon svog radnog vremena pri povratku kući, a sjeća se i da je jednom padao snijeg pa je išao provjeriti u O., tamo ništa nije bilo očišćeno, a poslije je išao provjeriti u I.-G.i tamo je bilo parkirano vozilo tužitelja.

22. Dakle, kako je tužitelj prijavio tuženiku drugu adresu od one u kojoj je stvarno živio, te određeni broj godina koristio pogodnosti naknade troškova za prijevoz, koji mu u stvarnosti nije pripadao, to je tuženik imao opravdani razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Činjenica da tuženik nije dao izvanredni otkaz ne može ići na tuženikovu štetu, s obzirom da se poslodavac uvijek može odlučiti na blažu sankciju, što je u konkretnom slučaju otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem jer kod takvog otkaza radnik ipak ostvaruje pravo na otkazni rok. Prema mišljenju suda nije postojala obveza poslodavca da pisano upozorava tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa, jer je riječ o višegodišnjem korištenju prava koja tužitelju ne pripadaju.

23. Vezano uz korištenje službenog automobila u privatne svrhe, tužitelj navodi da mu nadređeni nije izričito odobrio korištenje službenog vozila u privatne svrhe, ali nije niti zabranio. Tvrdi da mu nije poznat dokument Sustav Kompenzacije za radnike u društvima I.g. i da mu nije dostupan intranet poslodavca. Tuženik tvrdi da svaki radnik ima pristup intranetu, a osim tvrdnje tužitelja da baš njemu nije dostupan, tužitelj ne navodi niti jedan drugi dokaz iz koje bi proizlazilo da baš nigdje kod tuženika ne može pristupiti intranetu. Iz Sustava Kompenzacije proizlazi da je za bilo kakvo privatno korištenje vozila i skretanje izvan poslovnih ruta potrebno odobrenje poslodavca, a isto tužitelj nije imao. Tužitelj je koristio službeno vozilo koje je namijenjeno isključivo u svrhu obilaska naftnih polja. To što nije izričito navedeno da korištenje službenih vozila u privatne svrhe predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa ne znači da nije riječ o povredi obveza iz radnog odnosa jer se može podvesti pod slijedeće povrede: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka iz drugih obveza iz radnog odnosa; zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika kao i svaka druga zlouporaba iz radnog odnosa; nepridržavanje odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca. Kako sam tužitelj ne osporava da povremeno službenim vozilom navrati u svoju kuću na adresi u I.- G. to je uz podatke GPS utvrđeno da tužitelj je vrlo učestalo to radio, nekad čak i dva puta u istom danu, neovisno koliko se i zašto zadržao, ali za to nije bio ovlašten koristiti službeno vozilo. Pri tome nije relevantno da li je tuženiku nastala ili nije nastala kakva šteta ili što on nije ostvario nikakvu korist, jer tuženik ima veliki broj zaposlenih radnika koje koriste službeno vozilo i ne može tolerirati da se vozila koriste za druge svrhe, osim onih koje su potrebne za obavljanje poslova određenih ugovorom o radu.

24. Nije osnovan prigovor da otkaz ne bi bio donijet u proceduri propisanoj Pravilnikom o radu, jer je 30.05.2018.g. podnijet prijedlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, a spisu prileži i CD sa cjelokupnom e-mail korespondencijom i prilozima.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom i to trošak jednokratne nagrade po tbr. 7/2 OT 2.000 kuna i PDV 500 kuna, ukupno 2.500 kuna.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 2022. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u smislu odredbe čl. 4.st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14, 67/18). Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od osam dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku (NN 25/13, 70/19).

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika