Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 29 Gž R-1923/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Dubravke Srečec Fletko članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja B. B.iz S. B., OIB:...... zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z. & P.d.o.o. Z., Pisarnica O., protiv tužene OŠ B. T., S. B., OIB: ....... zastupane po punomoćnici Ž.B., odvjetnici iz S.B., radi zaštite prava osobnosti i naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-98/2020- 34 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OŠ B. T. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-98/2020-34 od 28. listopada 2021. se potvrđuje u toč. III i IV izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika OŠ B.T. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvoga stupnja donio je presudu i rješenje slijedećeg sadržaja: „I Utvrđuje se da je tužitelju B.B. iz S. B.,OIB:..... povrijeđeno dostojanstvo uznemiravanjem na radu kao neželjenim postupanjem od strane bivše ravnateljice tužene V. Č., a čime je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti.

II Nalaže se tuženoj OŠ B.T., S. B., OIB: ..... da poduzme adekvatne mjere radi sprečavanja, odnosno, zabrane svakog eventualnog budućeg uznemiravanja tužitelja B. B. iz S. B., OIB: ......, na njegovom radnom mjestu.

III Nalaže se tuženoj OŠ B.T., S. B.,OIB: ...... da tužitelju B. B. iz S.B., OIB: ......... na ime pretrpljene povrede prava osobnosti kao neimovinske štete isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 60.000,00 kn (šezdeset tisuća kuna) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2020. kao prvog dana nakon pokretanja ovog postupka po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženoj OŠ B.T., S. B., OIB: ....... da tužitelju B. B. iz S.B., OIB: .......... isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn (petnaest tisuća kuna) sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude (28. listopad 2021.) po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv naprijed citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik OŠ B.T. (dalje: tuženik) pobijajući istu u toč. III i IV izreke iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) smatrajući da tužitelju B.B. (dalje: tužitelj) ne pripada pravična novčana naknada neimovinske štete te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da prilikom donošenja iste nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da mu je uznemiravanjem na radu (mobbingom) povrijeđeno njegovo pravo osobnosti, zahtjev da se tuženiku naloži da poduzme adekvatne mjere radi sprečavanja/zabrane svakog eventualnog budućeg uznemiravanja tužitelja ubuduće, te zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti zbog pretrpljenog uznemiravanja/mobbinga.

8. Predmetom ispitivanja povodom žalbe je dio presude kojim je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koje je pretrpio uslijed uznemiravanja/mobbinga na radnom mjestu, te odluka o troškovima postupka (toč. III i IV izreke).

9. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijeće činjenice:

- da je bivša ravnateljica tuženika V. Č.11. ožujka 2020. donijela Odluku o udaljenju tužitelja s radnog mjesta (dalje: Odluka), a nakon što je prethodno proslijedila prijavu majke učenice o navodnom uznemiravanja tužitelja kao nastavnika u odnosu na njenu kćer kao učenicu nadležnoj Policijskoj upravi na daljnje izvide,

- da je u vrijeme donošenja navedene Odluke kaznena prijava protiv tužitelja već bila odbačena

- da je tužitelj protiv ove Odluke podnio Zahtjev zaštitu prava nadležnom školskom odboru i prijavu Prosvjetnoj inspekciji

- da je ravnateljica tuženika V. Č. na isti način postupila 4. svibnja 2021. uz obrazloženje da su policijskim izvidima obuhvaćena maloljetna djeca pa da je takvo postupanje u skladu sa zaštitom interesa djece

- da je nakon toga ravnateljica tuženika V. Č. bez saznanja je li pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja istoga udaljila sa radnog mjesta pa da je opisano postupanje bilo u suprotnosti sa čl. 106. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te čl. 17. st. 2. Zakona o kaznenom postupku

- da je nakon provedenog inspekcijskog nadzora ravnateljica tuženika V. Č. donijela odluku o povratku tužitelja na rad

- da ravnateljica tuženika V. Č. nije poduzela druge adekvatne mjere kojima je mogla postići zaštitu djece za vrijeme provođenja izvida policijskih službenika povodom prijava protiv tužitelja a koje je između ostalih predlagao i sam tužitelj (odrediti drugog nastavnika koji bi tijekom tih izvida predavao razredu koji polazi učenica koja je podnijela prijavu)

- da je ravnateljica tuženika V. Č. nezakonito tužitelju uskratila prava sindikalnog povjerenika

- da je ravnateljica tuženika V. Č. nezakonito poništila izbore za Školski odbor na kojima je tužitelj izabran za člana školskog odbora

- da je ravnateljica tuženika V. Č. vršila utjecaj na učitelje prilikom ponovljenog glasovanja za školski odbor

- da je ravnateljica tuženika V. Č. na sve moguće načine željela eliminirati tužitelja iz radne sredine koji je u to vrijeme bio sindikalni povjerenik 10. Utvrđujući da je naprijed opisanim postupanjem ravnateljice tuženika V.Č.tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, čast i ugled, a koje postupanje je bilo usmjereno na psihičko zlostavljanje i ponižavanje tužitelja uslijed čega je ugroženo njegovo dostojanstvo u sferi održavanja socijalnih i obiteljskih odnosa, profesionalnog statusa, komunikacije i kvalitete života,

Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., temeljem čl. 111. Zakona o radu („

dalje: ZR), te čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. dalje: ZOO), te čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO sud prvog stupnja tužitelju dosuđuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti od 60.000,00 kn, dok o troškovima postupka odlučuje temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

11.Žalbenim navodima (sadržajno) tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti smatrajući da tužitelj nije dokazao da bi u razdoblju od siječnja 2020. pa do srpnja 2021. (kada je ravnateljica V. Č. razriješena), trpio povredu prava osobnosti u intenzitetu i trajanju koji bi opravdavali da mu se dosudi pravična novčana naknada neimovinske štete.

12.Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno cijeneći sve provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP pravilno utvrdio da je tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti time što je bio uznemiravan na radnom mjestu i time što ga je tadašnja ravnateljica tuženika udaljila sa radnog mjesta iako to prema odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (čl. 106.) nije bila ovlaštena učiniti a koju odluku je donijela temeljem prijave za seksualno uznemiravanje učenica, (koje prijave su od strane Općinskog državnog odvjetništva bile odbačene, dakle protiv tužitelja nije bio pokrenut kazneni postupak), a za koje prijave sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da su određenim dijelom bile izmanipulirane nastojanjem ravnateljice da što više našteti ugledu tužitelja.

13.Stoga je sud prvog stupnja pravilno uzimajući u obzir dulje vremensko razdoblje trajanja opisanog uznemiravanja pravilno zaključio da je svakako došlo do povrede prava osobnosti tužitelja što je rezultiralo njegovim zdravstvenim tegobama, narušenju njegovog obiteljskog života, njegovom nefunkcioniranju u poslovnom i privatnom životu, a što je potvrđeno i dostavljenom liječničkom dokumentacijom, a za koje zdravstvene tegobe pravilno smatra da su u izravnoj vezi sa događajima do kojih je došlo na radnom mjestu tužitelja, pa da mu je opisanim postupanjem ravnateljice tuženika V. Č. povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, čast i ugled.

14.Žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi osporava pravilnost naprijed iznijetog zaključka suda prvog stupnja u pogledu trajanja i intenziteta povrede prava osobnosti tužitelja smatrajući relevantnim da je tužitelj zatražio liječničku pomoć tek u veljači 2021. ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja jer se stupanj i intenzitet trajanja povrede prava osobnosti na ugled, obiteljski život, čast, dostojanstvo i psihičko zdravlje utvrđuju prema svim okolnostima konkretnog slučaja, a prvenstveno uzimajući u obzir kriterije prosječnog čovjeka koji obavlja posao kakav obavlja tužitelj.

15.Naime, upravo je naprijed opisanim radnjama tadašnje ravnateljice tuženika V. Č. tužitelju teško narušen njegov profesionalni integritet, čast i ugled, jer je upravo ravnateljica tuženika konstantno dovodila u pitanje njegove karakterne osobine a tužitelj obavlja posao u kojem se od njega očekuje da bude primjer drugima i to iz razloga što mu je posao odgojna djelatnost, a da pritom nije poduzela potrebne mjere kojima bi suzbila da se tijekom izvida ozbiljnosti optužbi koje su protiv tužitelja iznijete istome zaštiti njegova profesionalna reputacija, već je naprotiv neprimjereno (na školskom hodniku) komentirala sa učenicama te navode.

16.Sud prvog stupnja je vrlo detaljno obrazložio i iznio sadržaje prijave učenice koja je smatrala da ju tužitelj neprimjereno gleda i komentira, kao i postupanje ravnateljice nakon zaprimanja te prijave i upućivanja učenica od strane ravnateljice V. Č. na školskom hodniku o ispunjavanju ankete, pa i opasku razrednice tih učenica o načinu na koji su nakon obraćanja ravnateljice učenice pristupile ispunjavanju ankete (a navela je da su se u tolikoj mjeri dogovarale što će napisati da ih je morala razmjestiti).

17.Samo ovaj jedan događaj u velikoj mjeri opisuje atmosferu u jednom razredu i na školskom hodniku u radnoj sredini u kojoj je tužitelj trebao raditi, a posebno je otegotna okolnost što je na opisan način prema tužitelju postupala upravo osoba koja po svojoj funkciji prva treba voditi računa o održavanju povjerenja tužitelja kao nastavnika a da pritom također ne dovodi u pitanje zaštitu prava i interesa učenika koji polaze tu školu, a provedenim dokazima tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da tadašnja ravnateljica tuženika nije postupala na ovaj način.

18.Nadalje, ravnateljica tuženika je nezakonito poništila izbore za članove školskog odbora na kojima je bio izabran tužitelj (poništeni su povodom žalbe), a prema iskazima saslušanih svjedoka je utvrđeno da je nakon toga vršila utjecaj nagovarajući da se na ponovljenim izborima ne glasa za tužitelja, što dovodi do zaključka da ga je i na taj način šikanirala, a sva ova činjenična utvrđenja suda prvog stupnja tuženik žalbenim navodima ne dovodi u pitanje već samo tvrdi da unatoč tako utvrđenim činjenicama kod tužitelja nije moglo doći do povrede prava osobnosti takvog intenziteta da bi imao pravo na dosuđeni iznos naknade štete.

19.Kako je pobijanom presudom utvrđeno da je tužitelj uslijed postupanja ravnateljice tuženika bio uznemiravan na radnom mjestu (a koji dio presude – toč. I i II izreke je pravomoćan), suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 111. ZR, te čl. 1100. u svezi sa čl. 19. st. 2. ZOO pravilno zaključio da mu uslijed takvog uznemiravanja koje je bilo duljeg trajanja (godinu i po dana) i visokog intenziteta a vršeno na način da se tužitelja od strane osobe (ravnateljice tuženika) koja je upravo trebala voditi računa o njegovoj ravnopravnosti u radnoj sredini omalovažavalo u svakom segmentu profesionalnog i privatnog života na koji način mu je ozbiljno narušen ugled i čast, obiteljski život kao i psihičko zdravlje, pravilno utvrdio visinu naknade neimovinske štete zbog pretrpljenog uznemiravanja u dosuđenom iznosu od 60.000,00 kn.

20.Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalba tuženika je odbijena i pobijana presuda je potvrđena te je odlučeno kao pod I. izreke.

21.Kako je žalba tuženika odbijena, temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod II. izreke.

22. Toč. I i II izreke kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

U Rijeci, 10. siječnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Filka Pejković