REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3768/2020

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1.V. N., V.,

boravište B., OIB: ….. pod 2. J. J.,

V. O.: ….., obje zastupane po odvjetniku

K. H. iz V., protiv tuženika pod 1. M. M.-

T., B. na M., OIB: …. i pod 2. J. G.,

S. F. i J. O.: ….. oboje zastupani po Š.

M., odvjetniku u Š., radi brisanja i upisa prava vlasništva,

nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice u S. A. B. S. i punomoćnika tuženika, dana 10. siječnja 2022.

presudio je

I. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva nekretnine čest. zem. 2954/2 vinograd sa 572 m2 u z.k. ulošku broj 4478 k.o. S. G., po rješenju O. suda u S., Z. knjižnog odjela S. G. broj Z-

24090/2016 od 26. siječnja 2017., na ime 1. tužene M. M.-Tunić, izvršena na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 04. listopada 2016. sklopljenog između prodavatelja 2. tuženog J. G., S.. F. i J. i kupca 1. tužene M. M.-T., K., na kojem je potpis prodavatelja ovjeren po Javnom

bilježniku M. D. u B. 04.10.2016.g. u predmetu broj OV-

4244/2016., pravno nevaljana.

II. Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja u z.k. ulošku broj 4478 k.o. S. G. u pogledu č. zem. 2954/2 vinograd sa 572 m2,

- tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena 1. tužene M. M. – T. O.: …. K.,

H., koje je nevaljano upisano na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 04. 10. 2016. sklopljenog između prodavatelja 2. tuženog J. G., S.. F. i J. i 1.tužene M. M.-

T., K., na kojem je potpis prodavatelja

ovjeren po Javnom bilježniku M. D. u B. 04.10.2016. u

predmetu broj OV-4244/2016.

- tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena 2. tuženika J. G., S.. F. i J., koje je nevaljano upisano na

temelju presude O. suda u S. G. broj P-350/03 od 28.

siječnja 2005.g. i presude Ž. suda u S. broj Gž-3419/05 od 23.

veljače 2007.g., ukinutih rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 670/07-2 od 9. prosinca 2009. te se nalaže istodobni upis prava vlasništva na čest. zem. 2954/2 vinograd sa 572 m2 u z. k. ulošku broj 4478 k.o. S. G. na ime 1. tužiteljice V. N., V., boravište B., OIB: …. u 1/2 dijela, na ime 2. tužiteljice J. J.,V. O.: ….. u 1/2 dijela i otpis u drugi odgovarajući z.k. uložak, a koje brisanje, upis prava vlasništva i otpis će provesti O. sud u S., Z. knjižni odjel S. G..

III. Nalaže se 1. tuženoj M. M. – T. O.: ….. i 2. tuženiku J.

G., OIB:….da 1. tužiteljici V. N. O.: …..

i 2. tužiteljici J. J. O.: ….. na jednake dijelove naknade

parnične troškove u iznosu od 9.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je 05.10.2017. podnesena Stalnoj službi ovog suda u S. G. se navodi da su tužiteljice kćerke i zakonske nasljednice B. A. rođ. D. koja je u ZU 4478 K. S. G. bila upisana kao vlasnica čestice zem 2954/2,

vinograd, površine 572 m².

Protiv prednice tužiteljica A. B., J. G. podnio je tužbu u predmetu

O. suda u S. G. radi utvrđenja prava vlasništva, a postupak je pravomoćno dovršen presudom Ž. suda u S. br. G.- 2136/16 od 1. rujna 2016. godine kojom je prihvaćena žalba prvotužene V. N. i drugotužene

J. J. i preinačena presuda O. suda u S. S. služba u S.

G. na način da je njegov tužbeni zahtjev da se utvrdi vlasnikom čest. zem. 2954/2 i da je ovlašten zatražiti upis prava vlasništva u Z.U. 4478 K. S. G. uz istodoban izbris istog prava s imena A. B., odbijen.

Međutim, J. G. ishodio je upis prava vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. 2954/2 vinograd sa 572 m² u Z.U. 4478 Z. S. G. na temelju presude O. suda u S. G. br. P- 350/03 od 28. siječnja 2005. godine potvrđene u tom dijelu presudom Ž. suda u S. br. G.-3419/05 od 23. veljače 2007. ali koja presuda je povodom revizije B. A. u pobijanom dijelu ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 670/07 od 9. prosinca 2009. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odmah po primitku presude Ž. suda u Splitu Gž-2136/16 od 1. rujna 2016. kojom je prihvaćena žalba tamo tuženih i kojom je preinačena presuda O. suda u S. S. služba u S. G. na način da je tužbeni zahtjev

tamošnjeg tužitelja odbijen, J. G. kao prodavatelj dana 4. listopada 2016. godine sklopio je ugovor o kupoprodaji sa kupcem M. M. T., ovdje tuženom kojoj je prodao čest. zem 2954/2 od 572 m² Z.U. 4478 K. S. G. iako je znao da nije vlasnik iste jer je presudom pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi njezinim vlasnikom a što je tuženoj bilo poznato s obzirom na činjenicu da je u Z.. 4478 k.o. S. G. na temelju tužbe koju je J. G. bio podnio sudu 8. rujna 2003., upisana je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini i to od dana 11. rujna 2003. pod brojem Z- 1374/03.

Na takav način je tužena kupila nekretninu od J. G. kao nevlasnika, koji je neistinito u točci 4. ugovora jamčio da je prodana nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, a svoj potpis na ugovoru ovjerio je u uredu javnog bilježnika M. D. istog dana

4. listopada 2016. godine pod brojem Ov- 4244/16. Dakle, u ugovor je unesen neistiniti sadržaj te je kao takav ništetan.

Tužena, znajući da je kupila nekretninu od J. G. kao nevlasnika podnijela je zemljišnoknjižnom odjelu O. suda u S., S. služba u S.

G. dana 5. listopada 2016. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju citiranog ugovora o kupoprodaji tražeći upis na svoje ime, odnosno tražeći u javnoj knjizi provođenje neistinitog sadržaja iz ugovora o kupoprodaji nekretnina u Z. 4478 iako je na temelju rješenja O. suda u S. G. Z.-1374/03 od 11. rujna 2003.

godine bila upisana zabilježba spora na temelju tužbe od 8. rujna 2003. godine, a koja zabilježba stoji i danas pa stoga tužena ne može biti savjestan stjecatelj predmetne nekretnine i nikako nije mogla postupati s povjerenjem u zemljišne knjige te je uvidom u e- predmet ustanovila da je prvostupanjska presuda preinačena tako što je tužitelj J. G. odbijen sa zahtjevima, pa zbog toga nije vlasnik nekretnina te je pristala istu kupiti od nevlasnika.

Postupajući po zahtjevu tužene, Zk odjel je dozvolio uknjižbu vlasništva tužene iako je evidentno da postoji zabilježba spora, propuštajući ustanoviti da je spor pravomoćno dovršen i da J. G. nije utvrđen vlasnikom prodane nekretnine. Uknjižba vlasništva čest. zem. 2954/2 u korist tužene je nevaljana jer se temelji na ugovoru koji je ništetan.

Tužiteljice su aktivno legitimirane na podnošenje tužbe jer su zakonske nasljednice pokojne B. A., ostaviteljice i nositeljice povrijeđenog knjižnog prava a u trenutku njezine smrti na nasljednice prelazi ostavina, pa su stoga tužiteljice primile cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze, stekle su pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari bez potrebe predaje ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige.

Prije nego što ishode upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, tužiteljice su ovlaštene brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe te zatražiti upis svoga prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to svaka u ½ dijela, kakav stav je iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 9. svibnja 2012. godine.

Slijedom iznijetog zatraženo je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 4. listopada 2016. godine sklopljen između prodavatelja J. G. i kupca, ovdje tužene M. M.-T., u dijelu u kojem je prodavatelj prodao kupcu čest. zem. 2954/2 od 572 m2 Z.U. 4478 K. S. G. ništetan, utvrdilo da je uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužene pravno nevaljana, sve pod brojem Z- 24090/16 od 26. siječnja 2017. te naložilo brisanje zemljišnoknjižnog stanja na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji od 4. listopada 2016. godine tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini sa imena tužene uz istodobni upis prava vlasništva na imena tužiteljica pod 1. I. pod 2. za po 1/2 dijela, sve to uz zatraženi parnični trošak.

P. od 31.listopada 2017. tužiteljice su zatražile donošenje rješenja kojim bi se odredio upis zabilježbe spora čemu je i udovoljeno rješenjem ovog suda od 20. srpnja 2018.

2.U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlažući ga odbiti i obvezati tužiteljice na naknadu tuženoj parničnog troška. Tužena prvenstveno ističe kako je pravni osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine stekla zaključenjem kupoprodajnog ugovora 4. listopada 2016. godine sa prodavateljem J. G., da je u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi za tu nekretninu bio isključivi upisani vlasnik upravo prodavatelj J. G. i da je tužena ishodila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, čime je stekla i modus stjecanja prava vlasništva, a da nije bilo tako, sud nikada ne bi dopustio takav upis.

Dakle, tužena je ispunila sve pretpostavke za derivativno stjecanje prava vlasništva čest. zem. 2954/2 KO S. G. i to temeljem pravnog posla pa se neosnovanim ukazuje tužbeni zahtjev.

Nadalje, odmah po stjecanju temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji tužena je stupila u posjed predmetne nekretnine i od tada se nalazi u njezinom neometanom posjedu.

Tužena je osporila sve navode iz tužbe koji su usmjereni na njezino navodno nepošteno postupanje prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora ističući kako je u pregovorima sa prodavateljem tražila dokaz vlasništva kao što je uobičajeno kod svake kupoprodaje, a o čemu joj je isti predočio vlasnički list-službeni izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu sa aktualnim datumom te se upravo iz te isprave tužena uvjerila u pravo vlasništva predmetne nekretnine.

U to vrijeme postojala je zabilježba spora za predmetnu nekretninu a koju je prodavatelj opravdao predočenjem pravomoćne presude koja mu je poslužila za upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige, a zabilježba spora odnosila se upravo na tu parnicu u kojoj je tužitelj J. G. uspio s upisom prava vlasništva.

Prema navedenom, tužena je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige i nije imala nikakvog razloga posumnjati u istinitost toga upisa jer je prodavatelj predočio pravomoćnu sudsku presudu i povezao istu sa postojećom zabilježbom spora. Činjenica je da je takva zabilježba upravo bila produkt tužbe u kojoj je aktivna strana bio prodavatelj J. G., a ne tužiteljice ili njihova prednica, što dokazuje da tuženica nije imala nikakav opravdani razlog za posumnjati u istinitost upisa i poštene namjere prodavatelja J. G..

Dakle, prednica tužiteljica niti same tužiteljice nisu tražile u zemljišnim knjigama nikakvu obznanu njihovog navodnog prava, a koje traženje bi u trenutku kupoprodaje bilo vidljivo trećim osobama.

Tužena napominje i da je predmet kupoprodaje između nje i J. G. bila ne samo predmetna nekretnina već i nekretnina oznake čest. zgr. 1349 K. S. G. time da obje ove nekretnine čine cjelinu i to čest. zgr 1349 kao kuća, a čest zem 2954/2 kao okućnica te je prodavatelj obje držao u posjedu i u posjed uveo tuženu. U. odnosu na čest. zgr. 1349 K. S. G. nikakvog spora nema. P. navedenom nije bilo nikakvog razloga da bi tužena posumnjala u istinitost upisa u zemljišnim knjigama. S druge strane, tužiteljice se pozivaju na navodno nepoštenje prodavatelja J. G., a ničim ne dokazuju niti dotiču poštenje same tužene. Iako tužiteljice ističu da su kivne na institucije – sud zbog nepostupanja po njihovim traženjima da se izvrše određene promjene u zemljišnim knjigama, to ne utječe na poštenje same tužene, već može biti predmet neke druge parnice za naknadu štete koju bi tužiteljice eventualno pokrenule protiv institucija zbog navodnog nemara.

Slijedom navedenog tužena koja u cijelosti negira navode tužbe ističući da je pošteno stekla predmetnu nekretninu predložila je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. U daljnjem tijeku postupka tužena se ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozvala na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknuto u odluci Rev- 1400/09 od 21. kolovoza 2012. gdje sud navodi kako činjenica da su predmetom raspolaganja tuđe nekretnine ne daje sama po sebi osnovu za aktivnu legitimaciju tužitelju koji tvrdi da polaže vlasnička prava na nekretninama kojima su tuženici raspolagali, zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora već je on ovlašten ostvarivati samo one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva. Kako su tužiteljice upravo ustale tužbom na utvrđenje ništetnosti ugovora, a ne na utvrđenje prava vlasništva, to je jasno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

3.Nakon rješenja ovog suda od 23. travnja 2019. kojim su u smislu čl. 109. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP) tužiteljice pozvane dopuniti tužbu u odnosu na točku 3. na način da označe sve upisane zemljišnoknjižne vlasnike-nužne suparničare, podneskom zaprimljenim 10.05.2019. tužiteljice su tužbom kao tuženika pod 2. obuhvatile J. G..

4.Proširenju tužbe na novog tuženika usprotivila se tužena M. M.–T. navodeći kako se radi o subjektivnoj preinaci koja je izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka kada to nije dozvoljeno jer je time intervenirano u tužbeni zahtjev, a osim toga da sud niti jednom odredbom ZPP-a nije ovlašten pozivati stranke nalogom na intervenciju u tužbeni zahtjev, jer stranke svojim dispozicijama postavljaju zahtjeve a sukladno odredbi iz čl. 190. st.1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbeni zahtjev pa ukoliko je sud smatrao da tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen, istog je morao odbiti.

I tuženik J. G. protivio se stupanju u parnicu iz istih razloga, a podredno, u odnosu na meritum spora tužbenom zahtjevu se usprotivio kao pravno i činjenično neutemeljenom tvrdeći kako je prilikom sklapanja ugovora bio u potpunosti savjestan i pošten te da je na tužiteljicama teret dokaza o nepoštenju na njegovoj strani. Također smatra da su tužiteljice, time što su ustale tužbom na utvrđenje ništetnosti, a ne na utvrđenje prava vlasništva, promašile pravni put, pa je iz svih navedenih razloga predloženo odbijanje zahtjeva.

5.U tijeku postupka koji se vodio pod brojem P-4792/2017 sud je izveo dokaz rješenja osnovnog suda u V. broj O-1107/11 od 25.10.2011., Z. izvatka O. suda u S. G. Z.-4478, stanje na dan 08. rujna 2003, tužbe tužitelja J.

G. protiv tuženih H. d.o.o. i A. B. od 08. rujna 2002, U. o

kupoprodaji od 04. listopada 2016., između tuženika pod 1. i 2., prijedloga za uknjižbu tužene pod 1. od 05. listopada 2016., rješenja ovog suda Z-24090/16 od 26. siječnja 2017., presude O. suda u S. G. P. -350/03 od 28. siječnja 2005.,

presude Ž. suda u S. G.-3419/05 od 23. veljače 2007., R. V.

R.-607/07 od 09. prosinca 2009., podneska A. B. U. V. 2. v., rješenja O. suda u S. G. I.-33/11 od 12..04.2011., podneska

A. B. "u V. 27. siječnja 2012.", presude O. suda u S.

G. I.-337/12 od 19. 12.2012. rješenja Ž. suda u S. G.-18/14 od 28.

kolovoza 2014., presude ovog suda S.-P-4340/15 od 25. siječnja 2016., presude Ž. suda u S. G.-2136/16 od 01. rujna 2016. Z. izvatka za nekretnine upisane u Z.-4478 K.O. S. G. sa stanjem na dan 26. rujna 2017., R. J.

G. na presudu Ž. S. G.-213/16 od 01. rujna 2016., saslušanjem J. G.,

svjedoka V. T. i I. B. time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka i to tužiteljica pod 1. i 2. te tužene pod 1. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja to nije smatrao potrebnim, a predmet je bio okončan presudom ovog suda P-4792/17 od 14. svibnja 2020. kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. listopada 2016., ovjerenog u potpisu pred javnim bilježnikom M. D. iz

B. 4.listopada 2016., kojim je prodavatelj J. G., ovdje tuženik pod 2.,

prodao M. M.-T., ovdje tuženoj pod 1., nekretninu i baš zemljište označeno kao k.č.2954/2 sa 572m2-ispravno čest. zem. 2954/2 vinograd sa 572m2, Z. 4478 k.o. S. G. (točka I) a prihvaćen u dijelu kojim je tužbeni zahtjev bio upravljen na utvrđenje da je uknjižba k.č.2954/2 izvršena na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. listopada 2016. a ovjerenog u potpisu pred javnim bilježnikom M. D. iz

B. 4.listopada 2016., na ime prvotužene po rješenju O. suda u S., zemljišnoknjižni odjel S. G. Z.-24090/2016 od 26. siječnja 2017., pravno nevaljana (točka I.) kao i u dijelu kojim je traženo brisanje prava vlasništva upisanog na toj nekretnini u korist tužene pod 1. M. M.-T. i tuženika pod 2. J. G. i obavi upis u korist tužiteljica V. N. i J. J., za po ½ dijela (točka III).

6.Rješavajući po žalbi tuženika, Županijski sud u Velikoj Gorici svojim rješenjem Gž-861/2020 od 14. svibnja 2020. ukinuo je presudu u pobijanom usvajajućem dijelu i predmet vratio ovom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

Nakon toga, podneskom zaprimljenim 25. siječnja 2021. tužitelj je obavijestio sud da ostaje kod tužbenog zahtjeva preciziranog u podnesku od 7. svibnja 2019. (tada navedenog pod točkom 2-4), a sada pod točkom 1-3, uz izostavljanje zahtjeva upravljenog na utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora o kojemu je pravomoćno odlučeno.

7.U nastavljenom postupku obnovljeni su svi ranije izvedeni dokazi te izvedeni i dokazi pregledom spisa S. službe ovog suda u S. G. P. -4340/15, izvatka iz zemljišnih knjiga –povijesni prikaz za čest. zgr. 2954/2 Z. 4478 k.o. S. G., preslike ručno vođene zemljišne knjige za Z. 4478 k.o. S. G., presude V. suda R. broj R.-x 1200/2016 od 2. ožujka 2021. te ponovnim saslušanjem svjedoka T.

V. te tužene pod 1. M. M.-T. i pod 2. J. G., kao stranaka.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.Predmet spora u sadašnjem stadiju postupka je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje pravno nevaljanom uknjižbe prava vlasništva na tuženu pod 1. M. M.- T., da se naloži brisanje tog prava s njezinog imena i imena tuženika pod 2. J. G. te izvrši upis u korist tužiteljica pod 1. V. N. i pod 2. J. J.,

sve pobliže navedeno pod točkama 1. i 2. podneska tužiteljica zaprimljenog 25. siječnja 2021., kao i da se tuženici obvežu tužiteljicama naknaditi troškove postupka.

10.P., u odnosu na proširenje tužbe na prodavatelja J. G.,

kao novog tuženika pod 2. valja reći kako je u čl. 190. st.1. Z.-a propisano da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka može preinačiti tužbu. P. posljedice zaključenja prethodnog postupka svode se zapravo na nekoliko postupovnopravnih posljedica koje se uglavnom sastoje u nemogućnosti stranaka da nakon trenutka u kojem je došlo do zaključenja prethodnog postupka u nastavku parnice, uz neke iznimke, poduzimaju određene pravne radnje pa tako ni preinačiti tužbu u objektivnom i subjektivnom smislu (članak 190. stavak 1. i 192. stavak 1. Z.). O. toga, nakon zaključenja prethodnog postupka nastupa još i posljedica koja se ne odnosi na radnje stranaka već na parnične radnje suda, a očituje se u (ne)mogućnosti intervencije suda u dispozitivne radnje stranaka na ročištima glavne rasprave (kao posljedice instituta otvorenog pravosuđenja), jer se takva intervencija sada može ostvariti isključivo tijekom pripremnog ročišta (članak 219. stavak 2. i 288. a stavak 2. Z.). N. prema odredbi iz čl. 196. st. 2. ZPP-a, do zaključenja prethodnog postupka može uz propisane uvjete iz st.1. tužba biti proširena na novog tuženika.

Glede prigovora nedopustivosti proširenja tužbe na J. G., kao tuženika pod 2.valja reći kako je tužiteljicama, u smislu čl. 109. Z. -a naloženo proširiti tužbu i na J. G., kao upisanog vlasnika nekretnine prije tužene M. M.-T. i to glede tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava u prijašnje stanje i brisanje upisa te upis tužiteljica, jer se radi o nužnim suparničarima pri čemu nedostatak jedne od stranaka predstavlja nedostatak procesnopravne prepostavke za vođenje parnice jer upisane osobe tek zajedno čine jednu stranku u parnici. To je poseban tip suparničarstva poznatog u pravnoj doktrini i sudskoj praksi kod kojega sudionici određenog materijalnopravnog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbom jer bi u suprotnom postojala imovinskopravna smetnja za postupanje po tužbi i vođenje parnice. Konkretno, ako tužitelj ne bi tužbom obuhvatio sve one koji tek zajedno čine jednu pasivnu stranku, tužbu bi u konačnici valjalo odbaciti, a inače nužni suparničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka.

Kada tužiteljice traže brisanje zemljišnoknjižnog stanja i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe presude O. suda u S.

G. P.-350/03 od 28. siječnja 2005. i upis na svoje ime kao jedinih nasljednica tada upisane vlasnice A. B., tada svi kasnije upisani zemljišnoknjižni vlasnici su nužni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni tužbom, kako su to po pozivu suda i učinile tužiteljice proširivši tužbu na tuženika J. G. kao upisanog vlasnika poslije A.

B. a prije tužene M. M.-T., pri čemu nije ni potreban pristanak dotadašnje tužene jer se u odnosu na nju tužba ne preinačuje i jer se takav pristanak traži samo kod pristupanja novog tužitelja uz postojećeg (čl. 196. st.3. ZPP-a). Nadalje, u slučaju subjektivne preinake kod koje u parnicu trebaju stupiti nove osobe kao nužni suparničari, te osobe ne mogu se protiviti preinaci jer su oni već u trenutku utuženja bili sastavni dio tuženika, ali nisu bili od početka obuhvaćeni tužbom. Tužitelj, dakle, tužbu može dopuniti, odnosno ispraviti i bez pristanka tuženika - nužnih suparničara (tako VSRH Rev-1934/85. od 27. studenoga 1986., PSP 33/175. i rad J. Čizmića“ Preinaka tužbe“, str 29.)

U pitanju je podobnost tužbe za postupanje jer tuženik nije označen uredno pa je tužbu potrebno ispraviti odnosno dopuniti,što nije ograničeno stadijem postupka, radi čega je sud utemeljeno pozvao tužiteljice u smislu čl. 109. ZPPa da otklone nedostatak, što su i učinile, a zbog prirode suparničarstva, tuženici se ne mogu protiviti proširenju tužbe.

11.Tužbeni zahtjev se u bitnome temelji na tvrdnji da je tuženik pod 2. J. G., po primitku presude Ž. suda u S. G.-2136/2016 od 01. rujna 2016. kojom je prihvaćena žalba tamo tuženica (ovdje tužiteljica) V. N. i

J. J. i preinačena presuda O. suda u S., S. službe u S.

G. na način da je njegov tužbeni zahtjev da se utvrdi vlasnikom čest. zem. 2954/2 K.O. S. G. s ovlaštenjem na uknjižbu prava vlasništva uz istodobni izbris s imena A. B., majke i pok. pravne prednice tamo tuženica, pravomoćno odbijen, kao nevlasnik spomenutu nekretninu prodao M. M.-T., sada tuženoj pod 1., koja ju je kupila iako joj je činjenično stanje bilo poznato s obzirom na okolnost da je u zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba spora dana 11.rujna 2003. pod br. Z-1374/03 na temelju tužbe koju je podnio upravo J. G. 08. rujna 2003.

12.Z. ocjenu osnovanosti zahtjeva nužnim je ukazati na slijed parničnog postupka vođenog pred O. sudom u S. G., sada S. službom ovog

suda u S. G. uključivo i pisane isprave o kojima će niže biti riječi:

12.1.T. je pregledom spisa P-4340/15 (ranije P-394/14, P-337/12, P-33/11, P- 350/03) utvrđeno da je u zemljišnim knjigama tadašnjeg O. suda u S.

G. prema spisu priloženom zk. izvatku datiranom 8. rujna 2003., na nekretninama oznake čest. zem. 2954/2 pašnjak od 572 m2 i zgr. 1349 zgrada od 83 m2 Z. 4478 k.o. S. G., bila upisana u cijelosti A. B. rođena D. uz zabilježbu u listu B na spis pod brojem Z-1258/02 "na temelju podneska-žalbe od 30.lipnja 2003. zabilježuje se žalba na rješenje od 10.lipnja 2003. pod brojem Z-1258/02", a iz preslika zemljišne knjige proizlazi da je, na temelju rješenja Ž. suda u S. od 29. travnja 2005.

Gž-3060/03, brisan upis te zabilježbe.

Proizlazilo bi nadalje da je J. G. dana 8. rujna 2003. pred tim sudom ustao tužbom pod brojem P-350/03 spram tuženika H. d.o.o. i A. B. rođ. D. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2954/2 i čest. zgr. 1349 K. S. G. i radi izdavanja tabularne isprave od tuženika H.

d.o.o. podobne za upis prava vlasništva na ime tog tužitelja uz izbris sa imena tužene A. B. rođ. D. uz obvezu tužene trpjeti njegov upis, što bi u protivnom zamijenila presuda, povodom koje tužbe je zk. odjel tog suda dana 11. rujna 2003. zaprimio prijedlog za zabilježbu spora (Z-1374/03), kojem je i udovoljeno te je na temelju te tužbe upisana zabilježba spora slijedećeg sadržaja: Na temelju tužbe podnesene ovom sudu dana 08. rujna 2003.g. upisuje se zabilježba spora za nekretninu pod A I č. zgr.1379 i čest. zem. 2954/2“, čiji upis istog sadržaja je postojao i u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine između sada tuženika dana 4. listopada 2016. U navedenom predmetu je presudom O. suda u S. G. od 28.

siječnja 2005. tamošnjem tužitelju J. G. pružena zaštita prihvaćenjem zahtjeva spram tuženika H. d.o.o. i A. B. rođ. D. te je suđeno: "Utvrđuje se da

je tužitelj vlasnik čest. zgr. 1349 te čest. zem. 2954/2 ZU 4478 k.o. S. G. u cijelosti te se nalaže tuženiku pod 1. H. d.o.o. izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina uz istodobni izbris istog prava sa imena drugotužene A. B. što je ista dužna trpjeti jer bi to u protivnom zamijenila presuda“, a odlučeno je i o parničnom trošku.

U postupku povodom žalbe drugotužene A. B. Ž. sud u S. je svojom presudom i rješenjem Gž-3419/05 od 23. veljače 2007. djelomično odbio žalbu ove tužene kao neosnovanu potvrđujući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je drugotužena obvezana trpjeti uknjižbu prava vlasništva tamošnjeg tužitelja na čest. zem. 2954/2 k.o S. G., dok je djelomično prihvaćena žalba tužene pod 2. te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je spram drugotužene utvrđeno da je taj tužitelj vlasnik čest. zem. 2954/2 k.o. S. G. u cijelosti na način da je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je preinačena i odluka o trošku, a rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu te odbačen tužiteljev zahtjev istaknut u odgovoru na žalbu za naknadom troška s naslova pristojbe na presudu.

N. sporno među parničnim strankama da je J. G. po pravomoćnosti ove presude zatražio 4. svibnja 2007. pod Z-832/07 i ishodio uknjižbu prava vlasništva čest. zgr.1349 i čest. Zem. 2954/2 k.o. S. G. na svoje ime te da po provedenoj uknjižbi nije izvršeno brisanje zabilježbe spora.

Međutim, tamošnja drugotužena A. B. izjavila je reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske odluke Gž-3419/05 koja je i prihvaćena te je Rješenjem Vrhovnog suda RH pod brojem Rev-670/07 od 9. prosinca 2009. ukinuta citirana drugostupanjska odluka u dijelu kojom je žalba A. B. djelomično odbijena te u odluci o troškovima postupka, kao i presuda O. suda u S. G. u dijelu kojim je ta tužena bila obvezana trpjeti uknjižbu prava vlasništva čest zem. 2954/2 koju bi u protivnom zamijenila presuda i u odluci o troškovima te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak pred prvostupanjski sud, koju odluku je punomoćnik tužene, odvjetnik K. H. primio 8. veljače 2011., tuženi H. d.o.o. dana 7.

veljače 2011., a punomoćnik tužitelja, odvjetnik Z. B. 4. veljače 2011.

Proizlazi da je nakon izvršenog upisa prava vlasništva čest. zem. 2954/2 k.o. S. G. u korist J. G., ukinuta pravomoćna presuda kojom je taj upis bio određen, iz čega je zaključiti da je prestala pravna osnova na temelju koje je na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo vlasništva u korist tog tuženika pa je već time takvim njegovim upisom povrijeđeno knjižno pravo A. B., odnosno sada tužiteljica kao njezinih univerzalnih slijednica.

U nastavljenom postupku pred O. sudom u S. G., pod br.P-

33/11 tužena pod 2. A. B. je u podnesku dostavljenom u spis te parnice a navodeći da je tužitelj J. G. i nadalje upisan kao vlasnik čest. zem. 2954/2 k.o.S. G. a da je presuda temeljem koje je izvršen upis ukinuta, predložila sudu da zemljišnoknjižnom odjelu dostavi presliku rješenja VSRH Rev-670/07 od 9. prosinca 2009 “radi brisanja tužiteljeva vlasništva“.

Nakon što je postupak bio prekinut zbog smrti tužene A. B. rođ. D., a potom i nastavljen preuzimanjem parnice na njezinoj strani od kćerki joj V. N. i J. J. kao tuženica (ovdje tužiteljica pod 1. i 2.), iste su podneskom o preuzimanju zaprimljenim 30. siječnja 2012. također predložile uredujućem sucu da se o činjenici ukidanja presude kojom je izvršen upis u korist J. G., obavijesti zemljišnoknjižni sud s nalogom da izvrši brisanje prava vlasništva upisanog (sada bez osnove) u njegovu korist i ponovo uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje.

Prema stanju u spisu, nema dokaza da su podnesci

dostavljeni zemljišnoknjižnom odjelu.

U spomenutom postupku koji je nakon smrti A. B. i preuzimanja parnice od strane njezinih nasljednica nastavljen pod novim poslovnim brojem, presudom IIP- 337/12 od 19. prosinca 2012. obvezane su te tuženice trpjeti uknjižbu oprava vlasništva čest. zem. 2954/2 ZU 4478 Ko S. G. što bi u protivnom zamijenila presuda, koja presuda je ukinuta rješenjem Ž. suda u S. G.-18/14 od 28.kolovoza 2014.

Taj postupak okončan je presudom O. suda u S. G. pod

brojem P-4340/15 od 25. siječnja 2016. kojom je utvrđeno je da je tužitelj J. G. vlasnik čest. zem. 2954/2 z.ul. 4478 k.o S. G. u cijelosti uz ovlaštenje istome temeljem presude zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. 2954/2 z.ul. 4478 K.O. S. G. u cijelosti, uz istodobni izbris istoga prava s imena tuženica pod 1. i 2. te sa imena A. B. čiji su isključivi pravni slijednici tuženice pod 1. i 2., a sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja, a odlučeno je i o parničnom trošku, koja odluka je presudom Ž. suda u S. G.-2136/2016 od 01. rujna 2016.

preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan a tužitelj obvezan naknaditi troškove parničnog postupka tuženicama (zaprimljeno u O. sudu u S. 23.09.2016.).

Protiv navedene presude tužitelj J. G. je izjavio reviziju koja je presudom Vrhovnog suda Hrvatske Rev-x 1200/2016 od 2. ožujka 2021.odbijena kao neosnovana. U bitnome, prema rezultatima te parnice, proizlazilo bi da je 1978. godine sada pok. A. B. prodala I. N. plin Z., kapetansku kuću sa zemljištem u

S. G., ali se kupac, između ostalih, nije uknjižio na kupljenu čest. zem. 2954/2 K.O. S. G. koja je bila predmet spora u toj parnici u kojoj kupoprodajni ugovor nije bio dostavljen u spis, a prema tužbenim navodima, bio je uništen prilikom poplave u prostoriji kupca u M. B..

Nakon toga i to 1996. godine I.-I. nafte d.d. Z. kao pravni slijednik

I. N. je osnovala društvo H. d.o.o. za upravljanje i gospodarenje odmaralištima, hotelima i objektima I.-e (dalje: H. d.o.o.), a H. d.o.o. je 23.

travnja 2002. godine s J. G. (tužiteljem iz te parnice) zaključio Ugovor o prodaji nekretnina kojim je, između ostalog, prodao i čest. zem. 2954/2 z.ul. 4478 k.o. S. G..

U odnosu na čest. zem. 2954/2 z.ul. 4478 K.O. S. G., konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u spomenutoj parnici, tužitelj J. G. je tražio utvrđenje svog prava vlasništva spram preostalih tuženica V. N. i J. J., kao nasljednica pok. A. B. (u odnosu na H. d.o.o. presuda je pravomoćna)

pozivom na dosjelost, kao osnov po zakonu stečenog prava vlasništva.

U. da je utužena čest. zem. 2954/2 z.ul. 4478 K.O. S. G. bila uknjižena kao društveno vlasništvo od 1963., da je člankom 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, koja odredba je stavljena izvan snage odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91) od 08. listopada 1991. Županijski sud u Splitu je bio stava, da na stvarima u društvenom vlasništvu nije bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću od stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima do 08. listopada 1991. godine i da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo do 08. listopada 1991. od kada do 1996. ne bi protekao rok dosijedanja od 20 godina te suviše da nekretnina nije ni ušla u temeljni kapital H. d.o.o. te da H. d.o.o. nije pošteni posjednik pa da ne postoje pretpostavke za stjecanje dosjelošću, radi čega je u konačnici njegov tužbeni zahtjev odbijen, kao i revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude (ali iz drugih razloga).

P. bi nadalje iz predmetnog spisa da je presudu Ž. suda u

S. G.-2136/16 od 1. rujna 2016. kojom je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev J. G. pravomoćno odbijen, punomoćnik tamošnjeg tužitelja J. G., odvjetnik Z. B.., zaprimio 28. rujna 2016., a punomoćnik tamošnjih tuženica V. N. i J. J., odvjetnik K. H..,

zaprimio ju je 3. listopada 2016.

12.2.Nadalje, provedenim dokazima je utvrđeno da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 04. listopada 2016., ovjerenim u potpisu pred javnim bilježnikom M. D. iz B. istog dana pod brojem O.-4244/16 J. G., sada tuženik pod

2., kao prodavatelj, prodao ovdje tuženoj pod 1. M. M.-T. zemljište označeno sa k.č 2954/2 površine 572m2, zgrada 83m2, zgr. 1349 stare izmjere upisane u Z. 4478 sada nove oznake kat. čest.12121 u novom Z. 2265“ i postupajući po prijedlogu za uknjižbu od 05.10.2016., O. sud u S. G. je rješenjem od 26. siječnja 2017. dopustio upis na kčbr. 2954/2 vinograd i kčbr. 1349 zgr. zgrada 83m2 s imena J. G. na ime M.-T. M. za cijelo.

12.3.Prema stanju zemljišne knjige u vrijeme spomenutog pravnog posla između tuženika još uvijek je u listu B, kao vlasnik za cijelo bio upisan J. G., a također je 11. rujna 2003. Pod Z-1374/03, na temelju tužbe podnesene 08. rujna 2003., bila upisana zabilježba spora za nekretninu “pod A 1 č.zgr.1379 i čest. zem. 2954/2“.

12.4.Inače nije sporno da su sadašnje tužiteljice jedine nasljednice svoje majke A. B., čiju imovinu u Republici Srbiji su i naslijedile po rješenju Osnovnog suda u V. 19.O.br.1107/11 od 25.10.2011.

13.Budući je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2016. (pobliže opisanog pod točkom I. tužbenog podneska) zaključenog između J. G., kao prodavatelja te M. M.-T., kao kupca, ovdje

tuženika pod 1. i 2., presudom ovog suda P-4792/2017 od 14. svibnja 2020. pravomoćno odbijen, u bitnome iz razloga što prodaja tuđe stvari nije razlog ništetnosti pravnog posla u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.,41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kako to proizlazi i iz odredbe čl. 382. ZOO kojom je propisano da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali da kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa, može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (tako VSRH Rev-2252/14 od 09. prosinca 2014.), o tome se, kao sada neodlučnom, dalje neće elaborirati.

14.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva o kojemu se raspravlja u ovom stadiju postupka, u podnesku zaprimljenom 25.siječnja 2021., opisanog 1. i 2 (što odgovara zahtjevima ranije označenim pod točkama II i III) valja navesti da je odredbom iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07,152/08, 126/10, ZZK) regulirano: “Nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno“,(st.2.) “Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:-ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1.ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno-ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1.ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kada je ta uknjižba bila zatražena time što je prema trećem poštenom stjecatelju rok za podnošenje tužbe ograničen na tri godine od ostvarene uknjižbe.

To je stvarno-pravna tužba sui-generis, kojom nositelj knjižnog prava povrijeđenog neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe tako da se pravomoćnom i ovršnom presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za brisanje u zemljišnim knjigama uspostavi pravo stanje koje je postojalo prije provedbe neistinitog upisa, tj. ponovo se kao nositelj knjižnog prava upiše osoba koja je stvarni nositelj prava. Institut brisovne tužbe zasnovan je na činjenici da nevaljala, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava, dakle onaj koji je upisan u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi univerzalni slijednici.

Nositelj knjižnog prava prije upisa tuženika pod 1. i 2. bila je sad pok. A. B., pa su slijedom navedenog ovdje tužiteljice kao njezine univerzalne nasljednice legitimirane na podnošenje tužbe, jer ostavina časom smrti prelazi na nasljednike (čl. 5. Zakona o nasljeđivanju; „Narodne novine“48/03.,163/03.,35/05.,127/13., 35/15. i 14/19., dalje: ZN) a pasivno bi bili legitimirani tuženici pod 1.M. M.-T. i 2. J.

G. za koje tužiteljice tvrde da su upisani kao neistiniti nositelji knjižnog prava i to tuženik pod 2. kao neposredni stjecatelj a tužena pod 1. kao treća osoba na koju je prenio vlasništvo temeljem neistinitog upisa i koja je potom ostvarila neistinit upis u svoju korist.

15.U odnosu na pitanje pravodobnosti brisovne tužbe, navesti je kako brisovna tužba ne zastarjeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis kao ni prema osobi koja je od te osobe stekla prava na temelju tog nevaljanog upisa ukoliko je znala ili morala znati da je upis njezina prednika bio nevaljan.

Kako je već navedeno, uknjižba prava vlasništva sporne nekretnine na ime tuženika pod 2. J. G. izvršena je rješenjem O. suda u S. G.

na temelju prijedloga od. 4.svibnja 2007 pod brojem Z-832/07 na temelju pravomoćne presude istog suda P-350/03 od 28. siječnja 2005., koja je (po reviziji) ukinuta i time prestao pravni osnov za upis i u konačnici pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u spomenutoj parnici.

Pri tom treba praviti razliku između pravnog standarda kakvoće istinitosti i savjesnosti stjecanja pa tako se istinitim stjecanjem smatra ono koje nije pribavljeno silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, dok se poštenim stjecateljem smatra onaj tko kod stjecanja nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na ono što je stekao

U tekućoj parnici tužiteljice kao slijednice sad pok. A. B. upisane u zemljišne knjige kao vlasnice sporne nekretnine prije upisa uknjižbe na ime tuženika pod 2. J. G. na temelju pravomoćne presude istog suda P-350/03 od 28. siječnja 2005. koja je kasnije ukinuta i njegov tužbeni zahtjev odbijen, dakle osobe koja je povrijeđena u svom knjižnom pravu, ovom tužbom nastoje ostvariti (ponovo uspostaviti) onaj upis koji je u zemljišnim knjigama postojao prije nego je u njima provedena presuda i to ona koja je na temelju provedenog upisa ukinuta i (time) izgubila učinke pravomoćne i obvezujuće sudske odluke kakva je bila u trenutku upisa kada se tuženik pod 2. J. G. nije mogao smatrati neistinitim stjecateljem, što je postao kada je ta presuda ukinuta.

Pri tome je bitno reći da je upis valjan, istinit, kada je u skladu sa stvarnim, zbiljskim izvanknjižnim stanjem nekretnine jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana upravo osoba koja je stvarni nositelj tog knjižnog prava i jer je knjižno pravo upisano s onim sadržajem, opsegom i prvenstvenim redom koji zaista ima. Isto tako će biti istinit kada su u času kada je bio zahtijevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižno pravo imaju ispuniti da bi se upisom u zemljišne knjige to pravo steklo, promijenilo ili prestalo te kada su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom potrebne za upis u zemljišne knjige što je bilo ostvareno u vrijeme upisa uknjižbe na tuženika pod 2. J. G. temeljem presude P-350/03 od 28. Siječnja 2005.

S druge strane, neistinit, nevaljan upis je upis koji je različit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjižnog stanja nekretnine jer je kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja nije

stvarni, zbiljski, izvanknjižni nositelj, a ovdje od ukidanja presude kojom je ostvaren upis na ime sadašnjeg tuženika pod 2. J. G., taj upis je postao nevaljan i neistinit. Pošto je tuženik pod 2. J. G. neposredni stjecatelj (onaj koji je ostvario upis na svoje ime uz izbris s imena A. B.) bitno je za uspješnost brisovne tužbe prema njemu samo je li prestala osnova prema kojoj se upisao s pravom-brisanje kojeg se traži, što je ovdje slučaj, dakle ne i je li taj stjecatelj bio savjestan (čl. 129. st.1. ZZK- tako VSRH Rev-1033/13 od 17.10. 2017.)

Odredba st. 2. čl.129. ZZK odnosi se na situaciju kada je između nositelja knjižnog prava i treće osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, a neistinitog (nevaljanog) prava prednika.

Slijedi da brisovna tužba ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis kao neposredni stjecatelj, ovdje tuženik pod 2. J. G., odnosno može se podići dok ne nastupe činjenice na osnovi kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati (npr. dosjelost) kao ni prema osobi koja je od te osobe stekla pravo na temelju tog nevaljanog upisa, ukoliko je znala ili morala znati da je upis njezina prednika nevaljan tužbe (čl. 129. st.1.i 2.ZZK).

Dosljedno, tužiteljice bi bile ovlaštene prema tuženiku pod 2. J. G. podnijeti brisovnu tužbu neovisno od roka jer se radi o neposrednom stjecatelju u odnosu na kojeg je otpao pravni osnov za uknjižbu, a nema osnove zaključivanju da je povrijeđeno knjižno pravo prestalo, dok se rok iz odredbe čl. 129. st.2 ZZK odnosi samo na tužbu protiv osoba koje su s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga stekle knjižno pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, dakle na poštenog singularnog stjecatelja, a roka kod stjecatelja (treće osobe) koji nije u dobroj vjeri uopće nema, pa budući je tužena pod 1. M. M. T. stekla vlasništvo od neposrednog stjecatelja, tuženika pod 1. J. G., ista je treći singularni slijednik i u odnosu na nju treba ispitati, glede rokova za brisovnu tužbu, jesu li ostvarene pretpostavke iz čl. 129. st.2. ZZK, odnosno radi li se o savjesnom ili nesavjesnom stjecatelju.

S tim u svezi je reći kako je pregledom priloženog zemljišnoknjižnog izvatka i preslika zemljišne knjige za ručno vođene upise, što proizlazi i iz ranijih činjeničnih utvrđenja zaključiti je da je tužena pod 1. M. M.-T. podnijela prijedlog za upis prava vlasništva čest. zem. 2954/2 k.o. S. G. (na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženikom pod 2. J. G.) O. sudu u S., z.k. O.

S. G., dana 5. listopada 2016. pod Z-24090/16 a rješenjem od 26.siječnja 2017. je izvršen upis u njezinu korist, dok je njezin prednik, tuženik pod 2. J. G., dana 4. svibnja 2007. pod brojem Z-832/07, na temelju pravomoćne presude O. suda u S. G. P.-350/03 od 28. siječnja 2005. te presude i rješenja Ž. suda u

S. G.-3419/05 od 23.veljače 2007. O. sudu u S. G. podnio prijedlog za uknjižbu čest. zem. 2954/2 i čest. zgr.1349 k.o. S. G..

Na navode tužiteljica kako su podnescima upućenim O. sudu u S.

G., nakon što je presuda temeljem koje je J. G. ostvario uknjižbu, ukinuta,

tražile da se obavijesti zemljišnoknjižni odjel i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje po čemu nije postupljeno, odgovoriti da bi prema spisu priloženom podnesku od 21. veljače 2011. upućenom na predmet I.-33/11 (po tužbi J. G. protiv H. d.o.o. i A.

B.) drugotužena obavijestila sud o revizijskoj odluci s prijedlogom da se z.k. odjelu u S. G. dostavi preslika rješenja VSRH Rev670/07 od 09. prosinca 2009. radi brisanja tužiteljevog prava vlasništva, što je ponovljeno podneskom od 27. siječnja 2012. U svakom slučaju nema dokaza da su podnesci dostavljeni z.k. odjelu, što nije od značaja za ovu parnicu jer se brisanje već pravomoćno provedenog upisa može tražiti jedino brisovnom tužbom kakvom nije smatrati spomenute podneske.

Prema ranije navedenom, nepobitno je utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine između tuženika pod 1. i 2. bio zaključen nakon što je punomoćnik prodavatelja J. G. (ovdje tuženika pod 2.) dana 28. rujna 2016. primio presudu Ž. suda u S. G.-2136/2016 od 01. rujna 2016. kojom je odbijen njegov

tužbeni zahtjev spram tuženica V. N. i J. J. upravljen na utvrđenje

da je vlasnik čest. zem. 2954/2 Z. 4478 K.O. S. G. u cijelosti i da je ovlašten temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeni izbris s imena A. B., čiji su isključivi univerzalni pravni slijednici.

U svakom slučaju, u vrijeme sastava kupoprodajnog ugovora (4. listopada 2016.), obzirom da je presuda O. suda u S. G. G.-3419/05 od 23. veljače 2007

kojom je tamo tužena A. B. obvezana trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na čest. zem. 2954/2 k.o. S. G. što bi u protivnom zamijenila presuda, nakon pravomoćnosti bila ukinuta R. V. R.-670/07 od 9. prosinca 2009., u odnosu na ovu tuženu odnosno njezine univerzalne slijednice, tamošnjem tužitelju je otpao pravni osnov za ostvareni upis u zemljišne knjige i od tada upis na njegovo ime nije pravno valjan odnosno istinit jer je postupak po njegovoj tužbi bio u tijeku sve do donošenja presude Ž. suda u S. G.-2136/2016 od 01. rujna 2016. pa ga nije moguće smatrati poštenim neovisno od toga kada je saznao za spomenutu presudu o odbijanju tužbenog zahtjeva, pri čemu je sud stava da se primitak presude po punomoćniku smatra danom saznanja, a isto tako i da je po redovnom tijeku stvari, posebno jer se radi o parničnom predmetu koji se vodio godinama i pravomoćno okončanog preinakom prvostupanjske presude, njegov punomoćnik kao ozbiljan profesionalac o ishodu postupka ga odmah po zaprimanju presude i obavijestio. U svakom slučaju, upis vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime u vrijeme prodaje bio je neistinit kao i njegovo jamstvo u toč. I. U. da su prodane nekretnine njegovo isključivo vlasništvo i da nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima jer taj upis nije odgovarao stvarnom, zbiljskom stanju vlasništva od donošenja odluke VSRH Rev-670/07 od 09. prosinca 2009. što mu je bilo poznato a tužena pod 1.M. M. je treća osoba u čiju korist je raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom.

G. tužene pod 1. M. M.-T. kao kupca valja ponoviti kako je upis zabilježbe postojanja parnice postojao u zemljišnim knjigama u vrijeme zaključenja U. o kupoprodaji.

T. pod 1. M. M.-T. u bitnome tvrdi kako je pošteni ugovaratelj jer je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući za drugačije izvanknjižno stanje.

T. pod 2. (prije proširenja tužbe saslušan kao svjedok) potvrdio je njezine navode o tome da joj je kod ugovaranja pokazao kupoprodajni ugovor iz 2002. i dvije presude i to O. u Ž. suda u kojima je njemu pružena zaštita te

vlasnički list tvrdeći i kako je prodaju obavio prije saznanja za presudu Ž. suda u S., kojom je pravomoćno okončana parnica u kojoj mu je uskraćena pravna zaštita, da je u lipnju 2016. ugovorio s tuženom prodaju kada mu je tužena isplatila kaparu od 50.000,00 kn u njegovom lokalu u B. na moru, gdje je i tužena negdje 2006. imala štand sa suvenirima pa je dolazila i u S. G. poslom.

I. svjedok I. B. koji se predstavio kao poznanik supruga tužene pod 1.V. T. iskazivao je o davanju tuženiku pod 2. kapare od 50.000,00 kn za kupnju nekretnine u lipnju ili srpnju 2016. što je obavljeno u lokalu tuženika pod 2. kojom prilikom bi mu prodavatelj pokazao ugovor, vlasnički list i neke papire pri čemu misli da je bilo u pitanju neko rješenje.

Dakle, svjedoci uz suglasnost u kazivanju glede vremena, mjesta, iznosa kapare i predočenja dokaza o vlasništvu, nisu suglasni o strankama ugovornicama budući je po G. drugi ugovaratelj bila tužena pod 1. M. M.-T., a po svjedoku B. to je bio njezin suprug V. T. kojega svjedok poznaje već 15 godina. S.

V. T. također je govorio o isplati kapare kao i o isplati preostalog iznosa u listopadu 2016. pri čemu se nije mogao sjetiti je li tuženik rekao da vodi parnicu, glede kojih izlaganja nisu bitno odstupali kod ponovnog saslušanja, osim što tužena pod 1. i njezin suprug V. T. kod drugog saslušanja spominju kako je odvjetnik iz B. kojemu su se obratili, nakon pregleda papira potvrdio kako je sve u redu i da mogu obaviti kupnju.

Prema odredbi iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuni odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st.1.), stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.) a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

Nepostojanje dobre vjere stjecatelja upisa prava vlasništva nema pravni učinak prema vlasniku otuđene nekretnine odnosno njegovom univerzalnom slijedniku koji je ovlašten tražiti proglašenje uknjižbe nevaljanom i uspostavu ranijeg stanja. Poštenje se pretpostavlja pa je na tužiteljicama teret dokaza.

Prema čl. 8. st.3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. dalje ZZK),stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Promatrajući iskaze saslušanih na okolnosti ugovaranja kupoprodaje između tuženika koji se izuzetno precizno i suglasno sjećaju vremena, iznosa ugovorene kapare, mjesta ugovaranja i predočenih papira, neovisno od toga što su od navodnog ugovaranja do davanja iskaza kod prvog saslušanja protekle tri odnosno četiri godine, ali se svjedoci G., B. i T. razlikuju u kazivanju glede osobe drugog

ugovaratelja, jer je po prvome to tužena, a po drugome njezin suprug što bi bilo lakše zapamtiti od okolnosti o kojima su bili suglasni, posebno datumu ugovaranja, ugovorenom iznosu, ispravama, pa to promatrano kroz njihov prikaz da je usmeno ugovaranje i davanje kapare bilo u lipnju ili srpnju 2016., sve bez pisane isprave o tome, pa i kada se zanemari da je za ugovor o kupoprodaji nekretnine potrebna pisana forma (čl.377. ZOO) a imajući u vidu da se radi o ozbiljnom pravnom poslu i isplati za koju je po redovnom tijeku stvari uobičajeno da se radi osiguranja prava stranaka ugovornica to pismeno stipulira jer nije u pitanju nevažan pravni posao niti beznačajan iznos što bi po njihovim iskazima izostalo, pa imajući u vidu da se radi o višegodišnjim poznanicima, da je J. G. tužena stranka u postupku, a V. T. suprug također tuženice,

dakle izravno involvirani u spor i zainteresirani za uspjeh tuženika, a s tim u svezi posredno i svjedok B. kao poznanik, i da U. o kupoprodaji između tuženika zaključen svega nekoliko dana nakon zaprimanja po punomoćniku tuženika pod 2. J. G. pravomoćne presude Ž. suda u S. kojom je odbijen tužbeni

zahtjev J. G. na utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine i uknjižbu te da je u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba spora čiji sadržaj se otiskuje i na zemljišnoknjižnom izvatku, onda se po stavu suda, kazivanja spomenutih ukazuju kao prilično nespretno dogovorena konstrukcija kojom tuženici osobno i uz pomoć srodnika i prijatelja u cilju zaštite svojih prava žele prikazati da je pravni posao ugovoren bez saznanja tužene pod 1. M. M.-T. o stvarnom stanju vlasništva nekretnine koja je bila predmet pravnog posla i daljnjem tijeku parnice nakon donošenja presude temeljem koje je prodavatelj J. G. ostvario upis, ukidanja te odluke i njezinog okončanja donošenjem presude Ž. suda kojom je G. zahtjev odbijen,

odnosno time dokazivati da je tužena pod 1. nekretninu stekla u dobroj vjeri, iako sve navedeno razboritim promatranjem i povezivanjem ukazuje na protivno. Posebno činjenica da je u zemljišnim knjigama glede sporne nekretnine upisana zabilježba spora još od 2003. koja se veže za spor po tužbi od 08. rujna 2003., pri čemu nije upisan broj predmeta, pa čak i kada bi se prihvatilo da je tuženik pod 2. kao prodavatelj u dokaz vlasništva i opravdanje zabilježbe, pored svog ugovora o kupnji iz 2002. pokazao kupcu, vlasnički list te presude P-350/03 od 28. siječnja 2005. O. suda u S. G. i G.-3419/05 od 23. veljače 2007. Ž. suda u S.

temeljem kojih je ostvario upis u zemljišne knjige onda kupac, ovdje tužena pod 1. M. M.-T. ni njezin suprug, koji prilikom prvog saslušanja nisu iskazivali o konzultaciji odvjetnika s tim u svezi, njihovim pregledom nisu mogli sa sigurnošću utvrditi da se radi niti o presudama temeljem kojih je tuženik pod 2. J. G. bio ostvario uknjižbu na svoje ime, niti zaključiti da je njihovim donošenjem okončan spor glede kojega je upisana zabilježba spora budući zabilježba nije upisana pozivom na poslovni broj parnice već datum tužbe koji se ni u jednoj od navedenih presuda ne spominje a nitko od po tuženicima predloženih, a saslušanih svjedoka i ne tvrdi da je tužena vršila uvid u zemljišne knjige temeljem kojeg bi stekla saznanje o zemljišnoknjižnoj ispravi koja je tuženiku pod 2. poslužila za upis na njegovo ime pa pozivanje tuženika na činjenicu kako je spomenutim presudama prodavatelj kupcu dokazao da je upisana zabilježba bespredmetna nije garancija koja bi prosječno pažljivom kupcu nekretnine bila dovoljna da pravni posao obavi bez provjere zašto je zabilježba još uvijek upisana.

S. druge strane, ako se pak promatra drugi iskaz svjedoka T., da su bračni par T. prije kupnje provjeru stanja obavili preko odvjetnika u B. n. m.

kojemu su se obratili za pomoć i obavili kupnju pošto im je odgovorio da je sve u redu, odgovoriti je kako je po stavu suda neprihvatljiv, jer u situaciji kupnje nekretnine za koju je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba spora u svezi čega se kupac obraća za savjet odvjetniku kao profesionalcu za pružanje pravne pomoći, a polazeći od toga da je odvjetnik dužan pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu RH, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore i Kodeksu odvjetničke etike te ima pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što prema njegovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pruža pravnu pomoć (čl. 8. Zakona o odvjetništvu, “Narodne novine“9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.") odnosno da je dužan stranci koja mu se obratila posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost (Glava IV Kodeksa odvjetničke etike, „Narodne novine“ 64/07., 72/08., 64/18.) razborito bi bilo zaključivati da je odvjetnik stranci koja mu se obratila vidjevši upisanu zabilježbu, izvršio provjeru stanja u spisu u kojemu je donesena presuda kao temelj za uknjižbu ili sugerirao stranci da to učini, odnosno zatražio od prodavatelja brisanje zabilježbe ili sugerirao kupcima da to zatraže a nakon toga zaključe kupoprodajni ugovor, radi čega se kazivanje o tome kako je upis uknjižbe uz egzistentnu zabilježbu smatrao urednim ukazuje kontraindikativnim njegovoj odvjetničkoj dužnosti i profesionalnoj etici, što se ne ukazuje prihvatljivim. Obraćanje odvjetniku i njegov prikazani odgovor se ukazuju neprihvatljivim i stoga što bi u takvoj situaciji kakvu je prikazao svjedok T., kada je već stranka došla odvjetniku tražiti savjet u svezi kupnje konkretnih nekretnina pa ga i dobila, po redovnom tijeku stvari bilo prihvatljivo da odvjetnik i sastavi kupoprodajni ugovor, što ovdje nije bio slučaj, već je obrazac ugovora ispisan ručno. Sve navedeno po stavu suda su dokazi koji ukazuju na nesavjesnost kupca.

Nadalje, po stavu suda, postojanje zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, i u situaciji da tuženoj pod 1. M. M.-T. nije bilo poznato stvarno stanje vlasništva sporne nekretnine, što nije prihvatiti iz razloga ranije navedenih, ukazuje na potrebu posebnog opreza prilikom ugovaranja kupoprodaje vrijedne nekretnine, što uključuje provjeru stanja spora po tužbi vezano za koju je zabilježba upisana i to bilo pregledom spisa parnice u sudu ili jednostavnije-provjerom putem aplikacije e-predmeta, odnosno angažiranjem stručne osobe za to.

To stoga što je odredbom iz čl. 81. ZZK zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim organom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, a prema st. 2. zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Stoga sud smatra kako je tužena pod 1., čak i da možda nije znala iako sud iz naprijed navedenih razloga zaključuje protivno, evidentno bila u prilici saznati pravo, zbiljsko stanje parnice na koju se zabilježba odnosi, za što nije dostatan uvid u po prodavatelju eventualno ponuđene isprave, pa u konkretnoj činjeničnoj situaciji, obzirom na sve okolnosti slučaja tužena pod 1. se ne može pozivati na stjecanje povjerenjem u zemljišne knjige jer je, istina, prodavatelj bio upisan kao vlasnik, ali je postojala i zabilježba spora koja je za tuženu kao kupca bila razlog za dodatno ispitivanje tijeka postupka po tužbi iz zabilježbe kojim bi bez sumnje odmah mogla ustanoviti nevaljanost ili neistinitost zemljišnoknjižnog upisa na tuženika pod 2. J. G., a ukoliko to nije ispitala propustila je postupiti s redovitom i očekivanom pažnjom koja se kod takvog posla traži obzirom na publiciranje postojanja spora, radi čega se ne smatra poštenom stjecateljicom niti u odnosu na nju postoji rok za podizanje brisovne tužbe.

16.Radi navedenog budući se radi o nevaljanom, neistinitom upisu na ime tuženika pod 2.J. G. kao neposrednog stjecatelja u odnosu na prednicu tužiteljica A. B., kojim je raspolagao u korist tužene pod 2. M. M.-T.

koja se iz naprijed navedenih razloga ne može pozivati na stjecanje povjerenjem u zemljišne knjige, a time i na protek roka za podnošenje brisovne tužbe, to je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti pošto tuženici u parnici imaju položaj jedinstvenih suparničara i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja može se ostvariti jedino brisanjem uknjižbe u korist neposrednog stjecatelja (ovdje tuženika pod 2.), ali i upisa u korist osobe koja je svoje pravo izvela iz nevaljane prednikove uknjižbe. Posebno, glede traženja upisa na ime sadašnjih tužiteljica ukazati je kako iste kao univerzalne nasljednice pok. A. B. koja je bila upisana vlasnica prije nevaljanog upisa na tuženike pod 1. i 2., primaju cjelokupan pravni položaj svoje majke-ostaviteljice A. B., pa tako stječu pravo vlasništva svake ostaviteljičine pojedine stvari bez potrebe predaje odnosno uzimanja u posjed ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, kao i druga prava ostaviteljice, jer hrvatsko nasljedno pravo ne poznaje institut ležeće ostavine, radi čega su ovlaštene tražiti i upis prava vlasništva na svoje ime (tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-1729/08 od 09. svibnja 2012.).

Radi navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a

Tužiteljicama koje su zastupane po punomoćniku je obistinjen trošak tako što je sud imao u vidu vrijednost predmet spora od 10.000,00 kuna, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 112/12.,103/14., 118/14., 107/15. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 36., 48. i 50.

Priznati parnični trošak za tužiteljice odnosi se na sastav tužbe, sastav podneska od 09. siječnja 2019. kojim se tužiteljice očituju na navode odgovora na tužbu, za pristup na ročište od 24. siječnja 2019. i 09. travnja 2019., za sastav podneska od 07. svibnja 2019., za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2019. i 12.veljače 2020., od 10. veljače 2021., 19. svibnja 2021. i 27.listopada 2021. po 75 bodova, što ukupno 750 bodova, odnosno 7.500,00 kuna čemu se s naslova zastupanja više osoba (uvećanje za 10%) valjalo dodati iznos od 750,00 kn što je ukupno 8.250,00 kn, čemu je još dodati 400,00 kn s naslova pristojbe tužbe i 400,00 kn s naslova presude što je ukupno 9.050,00 kn, koji trošak je tužiteljicama dosuđen u cijelosti budući glede onog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi.

U Split 10. siječnja 2022.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja pod 1. i 2.

- pun. tuženika pod 1. i 2.

- u spis