REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-1365/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja C. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po generalnom punomoćniku K. V., univ. spec. iur., Z., protiv tuženika M. K. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: 80 P-1126/2019-24, od 22. listopada 2021., dana 10. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika M. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: 80 P- 1126/2019- 24, od 22. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: 80 P-1126/2019-24, od 22. listopada 2021., u točki I. izreke, naloženo je tuženiku M. K. da tužitelju C. o. d.d., isplati iznos od 16.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.020,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može preispitati jer proturječi sama sebi i razlozima presude, što je bitna povreda iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, budući je u postupku utvrđeno da je osiguranik tužitelja vidio stado koza na udaljenosti od oko 100m od mjesta naleta, tako da je imao dovoljno vremena da smanji brzinu vozila i da zaustavi vozilo prije naleta na životinju, pa smatra da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastalu nezgodu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. U ovom postupku tužitelj regresnim zahtjevom potražuje od tuženika kao štetnika iznos od 16.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koji je isplatio na ime naknade štete vlasniku vozila oštećenom u štetnom događaju.

8. Nastanak štetnog događaja nije sporan, već je sporna odgovornost za nastalu štetu.

9. Iz isprava priloženih spisu utvrđeno je:

- Iz uvida u spis PP B. broj: 511-18-10-03/59-28/17, utvrđeno je da isti sadrži zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, te potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni tuženiku na mjestu počinjenja prekršaja.

- Iz zapisnika o očevidu proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 5. svibnja 2017. oko 13,05h, da je došlo do naleta osobnog vozila registarskih oznaka ZD.., kojim je upravljao M. B. na domaću životinju – kozu, vlasništvo tuženika M. K..

- Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu vozača M. B. utvrđeno je da isti nije imao alkohola u organizmu - 0,00 g/kg. - Iz zapisnika o naplaćenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je tuženiku M. K. na mjestu počinjenja prekršaja naplaćena novčana kazna za počinjenje prekršaja iz čl. 119. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

- Iz uvida u prijavu štete tužitelja Croatia osiguranja broj 18-AK-14774/2017, te naloga za doznaku po šteti 18 AK 14774 2017/1 i izvatka po transakcijskom računu utvrđeno je da je M. B. prijavio

tužitelju

štetu

nastalu

u

predmetnom

štetnom

događaju povodom kojeg mu je tužitelj isplatio iznos od 16.000,00 kuna 24. svibnja 2017.

10. Vezano uz dinamiku prometne nezgode saslušani su svjedok M. B. i sudski vještak prometne struke S. E..

11. Svjedok M. B. iskazao je da se kretao iz smjera B. prema M. i da je u jednom trenutku na cesti uočio deset koza na lijevoj strani te desetak koza na desnoj strani ceste. Kad ih je uočio da je počeo kočiti, ali nije zaustavio vozilo jer je vidio koze na desnoj strani, dok one na lijevoj strani nije vidio. Vozio je oko 30 km/h kada se jedna od koza koje su prelazile cestu s lijeve na desnu stranu zabila u njegov auto.

12. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak S. E. utvrdio je da je prometna nesreća nastala naletom prednjeg lijevog dijela osobnog automobila osiguranika tužitelja na prednji desni bočni dio tijela koze, a mjesto naleta da se nalazi na desnoj voznoj traci (gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja) na udaljenosti oko 4,20 m od lijevog ruba kolnika. Uz oba ruba kolnika nalazi neuređeni zemljani teren u nivou kolnika obrastao niskim raslinjem, a brzina kretanja iz smjera tužiteljevog vozila ograničena je prometnim pravilom na 50 km/h. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku samog naleta iznosila oko 24 km/h dok je brzina istoga u trenutku uočavanja opasnosti iznosila oko 32 km/h, dok je brzina kretanja koze mogla iznositi između 15 i 20 km/h. U trenutku kada je vozač tužitelja reagirao na uočenu opasnost, vozilo se svojim prednjim dijelom nalazilo se na udaljenosti 8,82 m od mjesta naleta što podrazumijeva da je vozač na uočenu opasnost reagirao neposredno prije nego je koza započela sa pretrčavanjem kolnika. Da bi imao tehničke mogućnosti da kočenjem svoje vozilo zaustavi prije dolaska na mjesto naleta te na taj način izbjegne ovu prometnu nesreću vozač tužitelja se u trenutku uočavanja opasnosti trebao kretati brzinom ispod 24 km/h.

12.1. Na primjedbe na nalaz vještak se očitovao na ročištu održanom 16. rujna 2021., i pri tome ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja i dodatno pojasnio dinamiku nastanka nezgode ponovivši da vozač nije imao tehničke mogućnosti izbjegavanja

naleta, ali da se to odnosi za slučaj kada se trenutak nastanka opasnosti poistovjeti sa trenutkom kada je koza stupila na voznu traku u namjeri pretrčavanja kolnika.

13. Pravni okvir spora glede odgovornosti za nastanak štete pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/2008, 48/10, 74/11, dalje: ZSPC) i Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).

13.1. Odredbom članka 123. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da prelaženje stoke u stadu ili krdu moraju osigurati najmanje dva goniča koji se nalaze s jedne i s druge strane prijelaza.

13.2. Međutim, ono što je bitno za donošenje odluke u ovom slučaju je primjena odredbi Zakona o obveznim odnosima, konkretno odredbi o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti, te odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima koja govori o oslobođenju od odgovornosti (podijeljenoj odgovornosti).

13.3. Naime, vozilo u prometu i domaće životinje na cesti opasne su stvari i trebalo je u postupku utvrditi način i dinamiku nastanka štete i utvrditi da li postoje okolnosti koje isključuju odgovornost bilo tuženika bilo osiguranika tužitelja za nastanak štete, jer domaća životinja na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar i u takvom slučaju za štetu je odgovoran vlasnik životinje.

14. Temeljem nalaza prometnog vještaka i drugostupanjski sud smatra da se osiguranik tužitelja vozilom kretao u okviru dopuštene brzine i da nije bilo realno za očekivati da vozač na cesti kreće brzinom manjom od 30km/h, ili da u potpunosti zaustavi vozilo sve dok se domaće životinje nalaze uz pojas ceste, ali ne i na samoj cesti. Kako je prema nalazu vještaka osiguranik tužitelja reagirao na uočenu opasnost neposredno prije nego je koza započela sa pretrčavanjem kolnika i kako je u tom trenutku imao tehničke mogućnosti da kočenjem svoje vozilo zaustavi prije dolaska na mjesto naleta da se kretao brzinom ispod 24 km/h, drugostupanjski sud smatra da nije imao realne mogućnosti izbjeći nezgodu.

14.1. S druge strane treba imati u vidu da se nezgoda nije dogodila na nekom poljskom putu nego na kolniku županijske ceste, i da je tuženik sukladno odredbi članka 123. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, morao imati barem još jednog pomagača radi osiguranja prelaska stoke preko ceste, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za štetu isključivo odgovoran tuženik kao vlasnik krda koza – opasne stvari, po principu objektivne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

14.2. Tužitelj sukladno odredbi članka 963. st. 1. ZOO-a, ima pravo na regresno potraživanje do visine isplaćene naknade, prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

15. Visina isplaćene štete u iznosu od 16.000,00 kuna nije sporna, a sama visina štete utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

16. Zatezna kamata dosuđena je sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

17. Nije osnovana žalba ni glede troškova parničnog postupka o kojima je odlučeno primjenom članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

17.1. Troškovi postupka sastoji se od troškova predujma za nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prometnu struku S. E. od 17. siječnja 2019. u iznosu od 3.000,00 kuna, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 510,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 510,00 kuna, ili ukupno 4.020,00 kuna.

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 10. siječnja 2022.

Sudac:

Branimir Miljević, v.r.