Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-1111/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene (dalje: tužiteljica) I. K. iz B., OIB …, zastupane po punomoćniku H. V., odvjetniku iz Z., protiv tužene-protutužiteljice (dalje: tužena) M. K. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku B. K.-Z. odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 P-5443/14-52 od 29. listopada 2021. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, 10. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 P-5443/14-52 od 29. listopada 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u dijelu pod točkom III. izreke (odluci o troškovima postupka), i spis se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Odluka povodom žalbenog troška ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I Nalaže se tuženici gđi. M. K., OIB:…, Z. isplatiti tužiteljici gđi. I. K.,OIB:.., , B., Austrija iznos od:
- 1.656,50 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana 29. srpnja 2014. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena;
- 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana 17. travnja 2012. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena;
- 1.806,66 Eur-a na ime uglavničenih kamata zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana 26. kolovoza 2014. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.
II. Nalaže se tuženici gđi. M. K., OIB:…, Z., naknaditi tužiteljici gđi. I. K.,OIB:…, B., Austrija, trošak parničnog postupka prema priloženom troškovniku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."
II Odbija se tužena s istaknutim protutužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se protutuženoj isplatiti protutužiteljici iznos od 5.453,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 784,98 kn od 17. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 998,13 kn od 31. prosinca .2014. do isplate,
- na iznos od 208,30 kn od 31. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 3.660,18 kn od 18. lipnja 2012. do isplate te iznos od 615,60 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži njenu žalbu, preinači pobijanu presudu, ili podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, kao i da naloži tuženoj, da tužiteljici naknadi nastale troškove sukladno priloženom troškovniku. Ujedno potražuje i žalbeni trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Opravdano tužiteljica u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) iz razloga jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama nisu jasni i određeni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Naime, prije svega ovdje je potrebno istaknuti da prvostupanjski sud nije obrazložio koje činjenice od važnosti za donošenje pobijanog dijela presude smatra istinitima, a niti se može zaključiti čime se rukovodio prilikom ocjene odlučnih činjenica, budući u obrazloženju navodi samo popis izvedenih materijalnih dokaza i svoj vlastiti subjektivni stav o odnosu parničnih stranaka, dok se pak s druge strane ne upušta u zaključak i ocjenu materijalnih dokaza. Tako sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku odnosno, budući je u obrazloženju naveo samo izvedene dokaze i drugi procesni materijal, a u potpunosti su izostali zaključak i ocjena tih dokaza, te ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio.
7. Dakle, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud mjerodavne činjenice temeljio isključivo na iskazima stranaka danim na održanim ročištima, zanemarujući priložene materijalne dokaze priložene u spis od strane tužiteljice.
8. Pored toga, ovdje je također potrebno istaknuti da zanemarivanje navoda stranaka i provedenih materijalnih dokaza proizlazi i iz same izreke presude u kojoj se navodi tužbeni zahtjev iz tužbe. Međutim, prvostupanjski sud je previdio kako je s obzirom na djelomičnu uplatu dugovanog iznosa tužene, tužiteljica je konačno specificirala svoj tužbeni zahtjev podneskom od 26. kolovoza 2019., zaprimljenim u sudu 28. kolovoza 2019., sukladno članku 191. stavak 3. ZPP-a. Prvostupanjski sud niti u izreci, a niti u obrazloženju presude ne spominje navedeni specificirani tužbeni zahtjev, a što se također smatra bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 191. stavak 1. ZPP-a.
9. Zbog navedenih bitnih odredaba postupka činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.
10. Prvostupanjski sud u presudi navodi da među strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i S. M. kao kćerke, a tužena kao supruga, nasljednice iza pok. ostavitelja Z. K., a koje su naslijedile ostavinsku imovinu u jednakim dijelovima, odnosno svaka u 1/3 dijela imovine pok. ostavitelja,
- da je tužena nakon smrti ostavitelja podigla novčane iznose s računa ostavitelja i to iznos od 12.000,00 eura s deviznog računa, te 15.000,00 kuna s kunskog računa,
- da je tužena 28. srpnja 2014. izvršila uplatu iznosa od 2.343,50 eura, odnosno, 1/3 na račun tužiteljice.
11. Na temelju ovih činjenica, prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje i zaključuje da su novčana sredstva podignuta od strane tužene bila potrebna za plaćanje računa i režijskih troškova, pri tome propuštajući utvrditi da su novčana sredstva dio ostavine pok. ostavitelja i ista su podignuta odmah nakon njegove smrti, dakle, prije dospijeća bilo kakvih računa i režijskih troškova, time da je ovdje potrebno istaknuti da je tužiteljica podmirila režijske kao i ostale troškove koji ju terete u njenom dijelu.
12. Prema tome, prvostupanjski sud je na naprijed opisani način pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava.
13. Naime, odredbom članka 122. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13. i 33/15. – dalje: ZN) propisano je da se trenutkom smrti osobe otvara njezino nasljedstvo. Nadalje, odredbom članka 129. ZN-a određeno je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.
14. Iz navedenih odredbi razvidno je kako i sva novčana sredstva na računima ostavitelja u trenutku njegove smrti čine ostavinsku imovinu i prelaze na nasljednike tj. ovdje tužiteljicu i tuženu, kao i S. M., kćerku pok. ostavitelja.
15. Nadalje, odredbom članka 141. stavak 1. ZN-a određeno je, da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednidnici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, tj. nasljednici u času ostaviteljeve smrti stječu nasljedno pravo i na njih po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, a u kojem trenutku se osniva i nasljednička zajednica nasljednika.
16. Prema odredbi članka 59. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14. – dalje: ZV) propisano je da je zajedničar ovlašten izvršavati sve vlasničke ovlasti u pogledu zajedničke stvari jedino zajedno sa svim ostalim zajedničarima, dok je člankom 61. ZV-a određeno da zajedničkim stvarima raspolažu zajednički, odnosno pojedini od njih može sa stvari raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.
17. Slijedom navedenog proizlazi da je tužena podizala novce s računa ostavitelja prije nego što je tek 2014., pravomoćnim ostavinskim rješenjima, utvrđeno koliki dijelovi pripadaju nasljednicima tj. tužiteljici, tuženoj i S. M.. Dakle, sasvim je jasno da je na raspolaganje novčanim sredstvima s računa pok. ostavitelja koji je umro …., a koje raspolaganje je prethodilo utvrđenju pojedinih nasljednih dijelova valjalo primjeniti odredbe koje uređuju način upravljanja i raspolaganja stvarima zajedničkih vlasnika. Naime, za predmetno podizanje novčanih sredstava tužena je morala imati suglasnost ostalih zajedničara, koju suglasnost nije imala, a što prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora nije imao u vidu.
18. Dakle, iz svega naprijed proizlazi da je prvostupanjski sud u donošenju pobijanog dijela presude počinio naprijed citirane bitne povrede odredaba parničnog postupka, te je zbog pogrešnog pristupa predmetu spora činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, pa je stoga valjalo temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. ukinuti, i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave tijekom koje će prvostupanjski sud ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju ovo ukidno rješenje i žalba tužiteljice, zatim će cijeniti u postupku sve provedene dokaze kako personalne, tako i materijalne, a potom će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
19. Odluka o troškovima povodom žalbe tužiteljice ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Gospiću 10. siječnja 2022.
Sutkinja
Milka Vraneš, v.r.
