1

Broj: Ppž-8165/2023

                                                                                                                                               Broj: Ppž-8165/2023

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice M. P., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice M. P., podnesenoj po braniteljici J. G., odvjetnici iz Z., protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 23 Pp-2086/2021-7 od 31. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

p r e s u d i o   j e:

I. U povodu žalbe okrivljenice M. P., a i po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se novčane kazne okrivljenici M. P., primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22) činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22) činjenično opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude i za prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22) činjenično opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude, smatraju utvrđenima, s time da se okrivljenici u izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 1.400,00 (tisućučetristo) eura, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/2022), uračunava vrijeme u kojem je okrivljenica bila uhićena po Izvješću PPRP Šibenik od broj: 511-13-11/05-5-5-289-1/2021 od 23. kolovoza 2021. kao 39,82  (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da okrivljenica na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.360,18 (tisućutristošezdeset eura i osamnaest centi), koju je okrivljenica M. P. dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

              II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenica M. P. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 8. cit. Zakona i iz članka 163. stavka 8. istog Zakona za koje joj je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura, s time da je okrivljenici na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme u kojem je okrivljenica bila uhićena kao 39,82 eura, tako da okrivljenica ima još za platiti iznos od 1.370,18 eura.

2. Istom presudom, okrivljenica je oslobođena obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnojsankciji.

4. U žalbi okrivljenica navodi da smatra kako joj je izrečena prestroga prekršajnopravna sankcija obzirom na sve okolnosti konkretnog događaja te da je bilo elemenata za primjenu instituta ublažavanja. Nadalje smatra da nisu bile ispunjene pretpostavke za izricanje zaštitne mjere, jer da je okrivljenica svojim držanjem na sudu doprinjela bržem utvrđivanju činjeničnog stanja te je prilikom prvog ispitivanja još u kolovozu 2021. izjavila kako se smatra krivom te da bi izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca imalo smisla i postigla bi se generalna i specijalna prevencija da je ista izrečena neposredno nakon što je utvrđeno da je okrivljenica počinila predmetne prekršaje. Ističe da je u međuvremenu zasnovala radni odnos u kojem tijekom ljetne sezone radi na području Dalmacije, a tijekom zimske sezone na području Grada Zagreba, te bi izvršavanjem zaštitne mjere u trajanju od tri mjeseca u tom razdoblju ozbiljno bila ugrožena egzistencija okrivljenice budući ne bi mogla izvršavati radne zadatke.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

              6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

              8. Naime, ovaj sud je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenice i po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, na način da je u izrečenu kaznu temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme uhićenja kao 39,82 eura, tako da okrivljenici ostaje još za platiti iznos od 1.360,18 eura, a ne 1.370,18 eura kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

9. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te suprotno navodima žalbe primijenjen je institut ublažavanja, budući su novčane kazne primjenom članka 37. Prekršajnog zakona utvrđene ispod propisanog posebnog minimuma za navedene prekršaje, a imajući u vidu inkriminiranu količinu, kao i težinu počinjenih prekršaja, to nije bilo osnove za daljnje ublažavanje kazne, pri čemu je okrivljenici omogućeno da izrečenu novčanu kaznu plati u roku od 90 dana, a što je u smislu članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji rok koji se može odrediti za plaćanje kazne, pri čemu je okrivljenica upozorena ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

11. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s obzirom da prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, za koji je zbog njegove težine alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana (počinjen u stjecaju s težim djelom kršenja prometne discipline iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

13. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenicu obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenice.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. ožujka 2024.

       Zapisničarka:                                                                                                             Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                              Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenicu i tužitelja.