REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3468/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB …, iz S., kojeg zastupa

punomoćnica M. P., odvjetnica u ., protiv tužene R. A. d.d.,

OIB …, iz Z., koju zastupaju punomoćnici iz

Odvjetničkog društva K. i P. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene P. B., odvjetnika u S., na ročištu radi objave, dana 7. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 69.752,10 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 96,45 kn teče od 30.11.07. pa do isplate - na iznos od 86,79 kn teče od 31.12.07. pa do isplate

i koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja, pa do 31. prosinca 2007. obračunava po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i određuje se uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a

- na iznos od 120,47 kn teče od 31.01.08. pa do isplate - na

iznos od 138,97 kn teče od 29.02.08. pa do isplate - na iznos

od 170,69 kn teče od 31.03.08. pa do isplate - na iznos od 123,03 kn teče od 30.04.08. pa do isplate - na iznos od

128,35 kn teče od 31.05.08. pa do isplate - na iznos od

151,87 kn teče od 30.06.08. pa do isplate - na iznos od

117,34 kn teče od 31.07.08. pa do isplate - na iznos od

119,05 kn teče od 31.08.08. pa do isplate - na iznos od 139,52 kn teče od 30.09.08. pa do isplate - na iznos od

294,56 kn teče od 31.10.08. pa do isplate - na iznos od

190,69 kn teče od 30.11.08. pa do isplate - na iznos od 322,73 kn teče od 31.12.08. pa do isplate

- na iznos od 343,02 kn teče od 31.01.09. pa do isplate

- na iznos od 352,19 kn teče od 28.02.09. pa do isplate

- na iznos od 409,79 kn teče od 31.03.09. pa do isplate

- na iznos od 414,81 kn teče od 30.04.09. pa do isplate

- na iznos od 374,62 kn teče od 31.05.09. pa do isplate

- na iznos od 345,04 kn teče od 30.06.09. pa do isplate

- na iznos od 352,91 kn teče od 31.07.09. pa do isplate

- na iznos od 368,50 kn teče od 31.08.09. pa do isplate

- na iznos od 367,15 kn teče od 30.09.09. pa do isplate

- na iznos od 351,38 kn teče od 31.10.09. pa do isplate

- na iznos od 380,97 kn teče od 30.11.09. pa do isplate

- na iznos od 404,69 kn teče od 31.12.09. pa do isplate

- na iznos od 438,42 kn teče od 31.01.10. pa do isplate

- na iznos od 430,68 kn teče od 28.02.10. pa do isplate

- na iznos od 476,47 kn teče od 31.03.10. pa do isplate

- na iznos od 467,79 kn teče od 30.04.10. pa do isplate

- na iznos od 484,71 kn teče od 31.05.10. pa do isplate

- na iznos od 631,24 kn teče od 30.06.10. pa do isplate

- na iznos od 601,08 kn teče od 31.07.10. pa do isplate

- na iznos od 693,23 kn teče od 31.08.10. pa do isplate

- na iznos od 661,39 kn teče od 30.09.10. pa do isplate

- na iznos od 610,18 kn teče od 31.10.10. pa do isplate

- na iznos od 718,23 kn teče od 30.11.10. pa do isplate

- na iznos od 855,70 kn teče od 31.12.10. pa do isplate

- na iznos od 758,36 kn teče od 31.01.11. pa do isplate

- na iznos od 792,50 kn teče od 28.02.11. pa do isplate

- na iznos od 749,08 kn teče od 31.03.11. pa do isplate

- na iznos od 756,88 kn teče od 30.04.11. pa do isplate

- na iznos od 941,16 kn teče od 31.05.11. pa do isplate

- na iznos od 959,12 kn teče od 30.06.11. pa do isplate

- na iznos od 1.092,11 kn teče od 31.07.11. pa do isplate

- na iznos od 1.013,60 kn teče od 31.08.11. pa do isplate

- na iznos od 927,65 kn teče od 30.09.11. pa do isplate

- na iznos od 861,43 kn teče od 31.10.11. pa do isplate

- na iznos od 854,95 kn teče od 30.11.11. pa do isplate

- na iznos od 895,07 kn teče od 31.12.11. pa do isplate

- na iznos od 930,05 kn teče od 31.01.12. pa do isplate

- na iznos od 934,74 kn teče od 29.02.12. pa do isplate

- na iznos od 910,54 kn teče od 31.03.12. pa do isplate

- na iznos od 926,88 kn teče od 30.04.12. pa do isplate

- na iznos od 938,05 kn teče od 31.05.12. pa do isplate

- na iznos od 919,25 kn teče od 30.06.12. pa do isplate

- na iznos od 924,20 kn teče od 31.07.12. pa do isplate

- na iznos od 910,10 kn teče od 31.08.12. pa do isplate

- na iznos od 879,63 kn teče od 30.09.12. pa do isplate

- na iznos od 912,11 kn teče od 31.10.12. pa do isplate

- na iznos od 927,69 kn teče od 30.11.12. pa do isplate

- na iznos od 916,77 kn teče od 31.12.12. pa do isplate

- na iznos od 855,50 kn teče od 31.01.13. pa do isplate

- na iznos od 907,55 kn teče od 28.02.13. pa do isplate

- na iznos od 912,10 kn teče od 31.03.13. pa do isplate

- na iznos od 891,70 kn teče od 30.04.13. pa do isplate

- na iznos od 828,25 kn teče od 31.05.13. pa do isplate

- na iznos od 826,63 kn teče od 30.06.13. pa do isplate

- na iznos od 842,22 kn teče od 31.07.13. pa do isplate

- na iznos od 867,20 kn teče od 31.08.13. pa do isplate

- na iznos od 901,81 kn teče od 30.09.13. pa do isplate

- na iznos od 883,96 kn teče od 31.10.13. pa do isplate

- na iznos od 896,60 kn teče od 30.11.13. pa do isplate

- na iznos od 910,94 kn teče od 31.12.13. pa do isplate

- na iznos od 919,84 kn teče od 31.01.14. pa do isplate

- na iznos od 938,68 kn teče od 28.02.14. pa do isplate

- na iznos od 932,51 kn teče od 31.03.14. pa do isplate

- na iznos od 911,67 kn teče od 30.04.14. pa do isplate

- na iznos od 904,98 kn teče od 31.05.14. pa do isplate

- na iznos od 908,00 kn teče od 30.06.14. pa do isplate

- na iznos od 931,66 kn teče od 31.07.14. pa do isplate

- na iznos od 951,59 kn teče od 31.08.14. pa do isplate

- na iznos od 947,45 kn teče od 30.09.14. pa do isplate

- na iznos od 15.444,72 kn teče od 30.09.14. pa do isplate

- na iznos od 2,17 kn teče od 01.10.14. pa do isplate

- na iznos od 67,79 kn teče od 01.10.14. pa do isplate

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.419,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi isplate iznosa od 52.120,64 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 31. listopada 2008. do 11. studenog 2014.

Navodi kako je s tuženom dana 27. rujna 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj … kojim mu je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 33.460,39 CHF,

isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tužene. Dodaje kako je ovim unaprijed formuliranim standardiziranim ugovorom, o čijem sadržaju nije bilo mogućnosti pregovora, člankom 1. ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, a otplata kredita ugovorena je člankom 7. i vezana uz ovu valutu, dok je u članku 2. ugovorena kamatna stopa u visini od 5,49% godišnje, kao promjenjiva i to isključivo temeljem jednostrane odluke banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. S tim u vezi, smatra kako je zbog nemogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, tako da su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama

Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu E. u. ugrađenom u pozitivne propise R. H. Pored iznesenog,

navodi kako je zbog ovakvog postupanja tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred Trgovačkim sudom u Z. vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno protupravno postupanje tužene. Odlučujući po žalbi, Visoki Trgovački sud RH presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio je kako je tužena R. A. d.d., u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.

povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Osim toga, presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud RH potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tužena od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je na temelju raspoložive dokumentacije iz predmetnog kredita dao izraditi financijsko- knjigovodstveni izračun radi utvrđenja razlike između ugovorenih i neosnovano naplaćenih kamatnih stopa koje su utvrđene ništetnima te neosnovano naplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po kojem je utvrđeno kako je tužena na ovaj način neosnovano stekla nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 52.120,64 kn.

2. U svom odgovoru od 24. veljače 2021. tužena je prigovorila mjesnoj nenadležnosti ovog suda, u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odluke Visokog trgovačkog suda RH, budući svaki korisnik kredita mora dokazati da se u njegovom slučaju postupalo u suprotnosti sa zakonskim odredbama i s tim u vezi naglašava kako su ugovorne odredbe jasne,

razumljive i uočljive te rezultat slobodne volje ugovornih strana, stoga nemaju osnove tvrdnje kako su ugovorne strane u neravnopravnom položaju.

3. Podneskom od 23. kolovoza 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 69.752,10 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, a sve na način koji je sadržajno praktički istovjetan točki I izreke ove presude.

4. Kako se tužena usprotivila preinaci tužbe, za navesti je kako je odredbom iz čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) propisano kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, međutim odredbom iz st. 2. propisano je kako iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom iz st. 3. propisano je kako je za preinaku tužbe nakon njezine dostave tuženiku, potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ali to je uradio po provedenom financijsko- knjigovodstvenom vještačenju, a ni on ni ovaj sud ne raspolažu stručnim znanjem neophodnim za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, stoga je predmetnom preinakom ostvarena iznimka iz citirane odredbe sadržane u st. 2., jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tužena nema valjanu zakonsku osnovu isticati ovaj prigovor, a pored svega preinaka tužbe svrsishodna je radi konačnog rješenja odnosa među strankama, radi čega je na ročištu održanom 23. rujna 2021. dopuštena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od

23. kolovoza 2021.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj …od 26. rujna 2007., otplatnog plana od 28. rujna 2007., obavijesti od 11.

listopada 2014., prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 28. svibnja 2019., zahtjeva za kredit, suglasnosti i zadužnice od 27. rujna 2007, obavijesti od 23. listopada 2013. te pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C.

od 10. svibnja 2021. s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

6. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li ovaj sud mjesno nadležan za postupanje te pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva,

kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

9. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 26. rujna 2007.

razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom R. A. d.d. Z., kao kreditorom, kredit za kupnju vozila koji mu je u skladu s člankom 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 33.460,39 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovitu kamatu od 5,49%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 2. Odredbom iz članka 7. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će korisniku biti uručen po isplati kredita. Ovaj pravni posao stranke su zaključile u Podružnici R. A. d.d. u S.

10. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 12. Ugovora o kreditu ugovoreno kako je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora.

11. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

12. Uzimajući u obzir kako tužena uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ne tvrdi niti dokazuje da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 12. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, valjalo je primijeniti odredbu iz čl. 50. toč. 19. ZZP koja propisuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na teret potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, predstavlja ugovornu odredbu koja se može smatrati nepoštenom. Osim toga, odredbom iz čl. 55. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba Ugovora o kreditu gdje je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, za tuženu predstavlja odredbu propisanu čl. 50. toč. 19. ZZP, jer su ispunjene pretpostavke sadržane u citiranoj odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP, radi čega se u skladu s odredbom iz čl. 51. st. 1. ZZP takva odredba ima smatrati nepoštenom. Osim toga, ugovorena je nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište tužitelja pa mu je tako otežano pravo na ostvarivanje prava i interesa sudskim putem. Nasuprot tome, iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi kako je ovaj pravni posao sklopljen u podružnici tužene u S., stoga je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 46. st.1. ZPP kojom je propisano kako je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, ukoliko zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, a s tim u vezi valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 48. st.1. ZPP kojom je određeno kako je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, kao i odredbu iz čl. 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Dakle, na tužitelju je izbor podnošenja tužbe pred Općinskim građanskim sudom u Z. ili Općinskim sudom u S., a kako je njegova tužba zaprimljena pred ovim sudom, u ovom slučaju Općinski sud u S. nadležan je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

13. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

14. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

15. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe sadržane u ranije navedenim člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu od 26. rujna 2007. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja R. H., a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita,

vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12

koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda R. H.

broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno kako je R. A. d.d. Z. (označena kao tužena pod 4), u razdoblju od 10. rujna 2003. do

31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

16. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

17. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imao kakvog utjecaja.

18. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u člancima 1., 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim.

19. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

20. U svom vještvu od 10. svibnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 33.460,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za tu valutu važećem na dan korištenja kreditnih sredstava, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,49% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom banke, uz otplatu u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća, prema otplatnom planu banke i to u vremenu od 30. rujna 2007. do 30. rujna 2014. Također je utvrdio kako je tužena za vrijeme otplate predmetnog kredita u pet navrata mijenjala početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% (iznos anuiteta 401,67

CHF) i to od 30. studenog 2007. na 6,45% (iznos anuiteta 419,67 CHF), od 31. svibnja 2008. na 6,75% (iznos anuiteta 425,10 CHF), od 31. ožujka 2009. na 7,75% (iznos anuiteta 441,94 CHF), od 31. srpnja 2011. na 7,50% (iznos anuiteta 438,72 CHF) te od 31. listopada 2011. na 6,75% (iznos anuiteta 429,40 CHF). U skladu s iznesenim, vještak je utvrdio kako je u tijeku otplatnog razdoblja, a zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tužitelj u odnosu na početni otplatni plan pretplatio po osnovi anuiteta iznos od 69.752,10 kn, a iznesena utvrđenja prikazao je po mjesecima u tablici priloženoj uz svoj nalaz i mišljenje. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

21. Kako je već ranije navedenog, tužitelj je podneskom od 23. kolovoza 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom vještaka, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamata.

22. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana, što znači da u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

23. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog novčanog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 11. lipnja 2019. i tri obrazložena podneska od 29. ožujka, 23. kolovoza i 22. rujna 2021. te zastupanja na ročištu održanom 13. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 23. rujna i 25. studenog 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev za ova zastupanja drži neosnovanim, jer se tim prilikama raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.919,00 kn (sudske pristojbe tužbe 871,00 kn i ove presude u iznosu od 1.048,00 kn).

25. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 12.419,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 7. siječnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene