REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2087/2015-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš- 160/15 od 6. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-9342/09 od 15. siječnja 2015., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, kao neosnovana.

II. Djelomično se usvaja revizija tužitelja MS (u odnosu na glavnu stvar) te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-160/15 od 6. svibnja 2015. u dijelu izreke pod toč. II. kojim je na iznos dosuđene neimovinske štete od 616.000,00 kuna i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 616.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče još i od 6. listopada 2008. do 27. listopada 2009., po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o  j e:

Djelomično se odbacuje se revizija tužitelja MS (u odnosu na troškove parničnog postupka) kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-9342/09 od 15. siječnja 2015. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 770.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. srpnja 2013. do isplate, dok je za iznos od 130.000,00 kuna, kao i za više zatražene kamate za razdoblje od 6. listopada 2008. do 13. srpnja 2013. tužbeni zahtjev odbijen (toč. I. izreke).

1.1. Ujedno je naloženo tuženiku da s osnova imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći isplati tužitelju iznos od 5.400,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženo i to za iznos od 4.050,00 kuna i za više zatražene kamate za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 14. siječnja 2015., tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke).

1.2. Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete i to troškova liječenja za period od 4. travnja 2008. do 24. rujna 2009. iznos od 12.343,69 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku počev od 18. srpnja 2008. do 28. listopada 2009. (toč. III. izreke), odnosno na ime uništene odjeće i obuće iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč. IV. izreke).

1.3. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 154.072,53 kuna sa kamatama od presuđenja do isplate (toč. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš- 160/15 od 6. svibnja 2015., odlučeno je o žalbama obje stranke na slijedeći način:

"I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu P1-9342/09 od 15. siječnja 2015. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete u iznosu od 130.000,00 kuna, kao i za više zatražene kamate za razdoblje od 6. listopada 2008. do 27. listopada 2009.

II. Djelomično se uvažavaju žalbe stranaka i preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu P1-9342/09 od 15. siječnja 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 770.000,00 kuna sa zateznom kamatom za razdoblje od 14. srpnja 2013. do isplate, pod točkom II. izreke s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznosa od 5.400,00 kuna sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2015. do isplate , pod točkom III. izreke na ime troškova liječenja iznos od 12.343,69 kuna sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos i pod točkom IV. izreke na ime uništene odjeće i obuće iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2015. do isplate, pa se sada sudi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 616.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. listopada 2009. do potpune isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 154.000,00 kuna, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 4.320,00 kuna uvećano za zatezne kamate koje na isti iznos teku od 15.siječnja 2015.godine do potpune isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo i to za iznos od 1.080,00 kn, kao i za više zatražene kamate za razdoblje od 01.siječnja 2009.god. do 14.siječnja 2015.god., tužitelj odbija u svom zahtjevu.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja za period od 04. travnja 2008. godine do 24. rujna 2009. godine iznos od 9.874,96 kuna, uvećano za zatezne kamate koje na:

- iznos od 19,20 kn teku od 18.07.2008.godine,

- iznos od 144,00 kn teku od 26.08.2008.godine,

- iznos od 126,99 kn teku od 17.08.2008.godine,

- iznos od 126,99 kn teku od 29.09.2008.godine,

- iznos od 236,94 kn teku od 14.10.2008.godine,

- iznos od 190,48 kn teku od 14.10.2008.godine,

- iznos od 190,48 kn teku od 28.10.2008.godine,

- iznos od 253,98 kn teku od 21.11.2008.godine,

- iznos od 282,20 kn teku od 28.11.2008.godine,

- iznos od 221,08 kn teku od 08.12.2008.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 12.12.2008.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 22.12.2008.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 29.12.2008.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 03.01.2009.godine,

- iznos od 56,44 kn teku od 10.01.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 12.01.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 16.01.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 26.01.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 30.01.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 07.02.2009.godine,

- iznos od 25,55 kn teku od 13.02.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 14.02.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 14.02.2009.godine,

- iznos od 34,67 kn teku od 16.02.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 20.02.2009.godine,

- iznos od 93,40 kn teku od 23.02.2009.godine,

- iznos od 38,24 kn teku od 26.02.2009.godine,

- iznos od 225,76 kn teku od 26.02.2009.godine,

- iznos od 169,32 kn teku od 13.03.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 19.03.2009.godine,

- iznos od 30,59 kn teku od 20.03.2009.godine,

- iznos od 107,79 kn teku od 25.03.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 28.03.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 02.04.2009.godine,

- iznos od 15,29 kn teku od 07.04.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 10.04.2009.godine,

- iznos od 215,58 kn teku od 16.04.2009.godine,

- iznos od 33,40 kn teku od 20.04.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 25.04.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 29.04.2009.godine,

- iznos od 15,29 kn teku od 02.05.2009.godine,

- iznos od 174,55 kn teku od 04.05.2009.godine,

- iznos od 15,29 kn teku od 11.05.2009.godine,

- iznos od 202,98 kn teku od 11.05.2009.godine,

- iznos od 215,58 kn teku od 26.05.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 28.05.2009.godine,

- iznos od 30,59 kn teku od 05.06.2009.godine,

- iznos od 323,37 kn teku od 09.06.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 18.06.2009.godine,

- iznos od 15,29 kn teku od 23.06.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 23.06.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 29.06.2009.godine,

- iznos od 43,02 kn teku od 02.07.2009.godine,

- iznos od 215,58 kn teku od 14.07.2009.godine,

- iznos od 46,45 kn teku od 15.07.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 17.07.2009.godine,

- iznos od 46,45 kn teku od 28.07.2009.godine,

- iznos od 188,64 kn teku od 28.07.2009.godine,

- iznos od 323,37 kn teku od 04.08.2009.godine,

- iznos od 46,95 kn teku od 07.08.2009.godine,

- iznos od 232,50 kn teku od 10.08.2009.godine,

- iznos od 46,84 kn teku od 14.08.2009.godine,

- iznos od 121,26 kn teku od 20.08.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 24.08.2009.godine,

- iznos od 66,76 kn teku od 27.08.2009.godine,

- iznos od 46,84 kn teku od 28.08.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 03.09.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 10.09.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 16.09.2009.godine,

- iznos od 161,68 kn teku od 28.10.2009.godine,

do potpune isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 2.468,73 kune, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime imovinske štete uništene odjeće i obuće iznos od 1.200,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 15. siječnja 2015. do potpune isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 300,00 kuna, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 61.695,38 kuna, dok se za više zatraženo odbija kao neosnovan."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude (kojom je djelomično odbijen sa svojim zahtjevom) kao i protiv odluke o parničnim troškovima reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti njegovu reviziju i preinačiti drugostupanjskog suda na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu, podredno da se ukine drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu i vrati predmet drugostupanjskom sudu odnosno prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava revizije.

3.1. Protiv djela drugostupanjske presude reviziju je podnio i tuženik. Tuženik podnosi reviziju zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu sa navodima revizije. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja. Predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

4.1. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana (u odnosu na glavnu stvar) dok djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove parničnog postupka).

5.1. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, troškova liječenja i uništene odjeće i obuće, koju tužitelj (u vrijeme štetnog događaja je imao 18 godina) trpi zbog posljedica prometne nezgode od 4. travnja 2008.

7. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj 4. travnja 2008. kao vozač motocikla ozlijeđen u prometnoj nesreći, koju je izazvao vozač BMW-a inozemnih registarskih oznaka VS, čije je vozilo osigurano kod stranog osiguravatelja;

- da je tužitelj upravljao motociklom bez upaljenog prednjeg svjetla vozeći brzinom od oko 50 km/h;

- da je vozač automobila marke BMW VS kritične zgode pretječući zglobni autobus (vozeći brzinom od oko 90 km/h pod utjecajem droge) prešao na suprotni prometni trak prilikom čega je došlo do izravnog udara sa motociklom tužitelja;

- da je kolnik bio neosvijetljen te da na mjestu nezgode vrijedi ograničenje brzina od 60 km/h;

- da je tužitelj tom prilikom zadobio višestruke teške ozlijede i to komplicirani prijelom 3. stupnja ramsinferio i superio osis bubis desno, komplicirani prijelom 3. stupnja osis ishi desno, prijelom acetabuluma desno, lukascija desnog kuka, komplicirani prijelom 3. stupnja s defektom lijeve natkoljene kosti, prijelom lijeve potkoljenice, konsfekacija lijeve šake, komplicirani prijelom 3. metakalpalne kosti lijeve šake, sekcija ekstenzovnih tetiva 2. i 4. prsta lijeve šake;

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 10-12 dana, srednjeg intenziteta tri mjeseca i još šest mjeseci u laganom ili blagom intenzitetu, da je došlo do naruženosti kod tužitelja jakog stupnja, koja se očituje u uporabi štake i povremenom šepanju, te je kod tužitelja ukupno došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 72,95%, zbog višestrukih prijeloma, bolova i naruženosti, te zbog postojanja većeg napora uslijed dužeg hodanja i stajanja, kako proizlazi iz nalaza vještaka ortopeda Ivice dr. Ruića i neurokirurga M;

- da je tužitelj pretrpio strah, vrlo jakog intenziteta tzv. primarni strah koji je trajao oko dvadesetpet sekundi, i još oko dva sata vrlo jakog intenziteta, dok mu nije pružena adekvatna medicinska pomoć, dok je za ishod liječenja i za nastanak trajnih posljedica tužitelj trpio strah dvanaest dana u jakom intenzitetu, srednjeg intenziteta tri mjeseca i lakog još šest mjeseci, te da je obolio od PTSP-a i da uz depresivne ima i anksiozne jake simptome zbog politraume te da zbog naruženosti, jer šepanje i hod uz štake izaziva osjećaj stida, neugode i manje vrijednosti, se radi o povredi integriteta osobnosti u visini od 8-9%, kako proizlazi iz nalaza vještaka psihijatra Mije dr. Milasa;

- da je ukupna povreda psihofizičkog integriteta osobnosti, odnosno umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja 83,25% kroz cijeli život, zbog čega će tužitelj u visini tog postotka imati problema u privatnom životu u eventualnim profesionalnim aktivnostima i socijalnom funkcioniranju;

- da je među strankama postignut sporazum o visini satnice tuđe pomoći i njege u iznosu od 20,00 kuna.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, usvaja zahtjev tužitelja sa osnova naknade neimovinske štete za iznos od 770.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana završetka liječenja (14. srpnja 2013.), s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.400,00 kuna sa pripadajućim kamatama, s osnova troškova liječenja u iznosu od 12.343,00 kuna sa pripadajućim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, te s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 1.500,00 kuna sa pripadajućim kamatama zaključivši da nema suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja a sve temeljem odredbe čl. 1100., 1103. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine ", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

9. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično preinačava prvostupanjsku presudu zaključivši da, sukladno odredbi čl. 1106. u vezi s odredbom čl. 1092. ZOO, postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti od 20% jer je svojom vožnjom bez upaljenog putnog svjetla na motorkotaču kojim je upravljao, na neosvijetljenom kolniku dijelom doprinio nastanku prometne nesreće u kojoj je teže ozlijeđen. Sukladno navedenom preinačava i dosuđenu naknadu za sve vidove štete te u dijelu tijeka kamate na dosuđenu neimovinsku štetu smatrajući da ista teče od dana podnošenja tužbe (28. listopada 2009.) jer je tim danom već nastala neimovinska šteta.

10. U odnosu na revizije tužitelja i tuženika u pogledu (su) odgovornosti:

10.1. Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog počinjene bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te suprotno od tužitelja smatra da postoji isključiva odgovornost tužitelja, jer je tužitelj vozio motocikl bez upaljenog prednjeg svijetla te ga vozač automobila prije započinjanja pretjecanja nije mogao uočiti na cesti.

10.2. Tužitelj, također u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te smatra kako je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da postoji suodgovornost tužitelja od 20% za nastanak štetnog događaja te da je glavni i isključivi uzrok štetnom događaju nepropisno pretjecanje vozila (većom brzinom od dopuštene) vozača BMW. Pritom tužitelj smatra kako nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i pričinjenoj šteti.

10.3. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine ", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10.4. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) na koju tuženik u reviziji upozorava navodeći kako drugostupanjski sud nije naveo razloge za svoju odluku o uračunavanju doprinosa vozača automobila inozemnih registracija nastanku štetnog događaja zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati. Obrazloženje drugostupanjske presude, suprotno tvrdnjama tuženika, sadrži jasne razloge zbog kojih je sud usvojio prigovore tuženika, odnosno zbog čega je na temelju činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud zaključio o postojanju suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% i odlučio djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem dijela priznatih iznosa naknade štete u tom omjeru. Kako u navedenim razlozima ovaj sud ne nalazi bilo kakvih protivnosti provedenim dokazima i ispravama u spisu, to je istaknuti revizijski prigovor bitnih povreda postupka valjalo ocijeniti neosnovanim.

10.5. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud prihvatio prigovor podijeljene odgovornosti koji je u postupku istaknuo tuženik i utvrdio da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja od 20%, te je sukladno tome smanjio dosuđene iznose naknade nematerijalne štete. Ovaj zaključak sud je obrazložio navodeći kako je sam tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja zbog toga što je upravljao motociklom bez upaljenog prednja svjetla u noćnim uvjetima pa ga vozač automobila inozemnih tablica prije započinjanja radnje pretjecanja nije mogao primijetiti na cesti. S takvom ocjenom suglasan je i ovaj sud. 10.6. Naime, upravljanje prometnim vozilom-motociklom bez upaljenog putnog svjetla suprotno je odredbi čl. 101. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine ", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 - dalje: ZSPC), te je s obzirom na nedopuštenu i neprilagođenu brzinu vozača BMW-a za vrijeme dok se nalazio na lijevom kolničkom traku u kojem se, iz suprotnog smjera kretao motorkotač kojim je upravljao tužitelj, izvršenu radnju pretjecanja bez da se uvjerio da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, te nekorištenje dugog putnog svjetla tijekom vršenja te radnje, dovelo do nastanka štetnog događaja i bilo je od utjecaja na doprinos oštećenika-tužitelja vlastitoj šteti.

10.7. S obzirom na činjenična utvrđenje nižestupanjskih sudova pravilno je utvrđen omjer odgovornosti štetnika i oštećenog za nastalu štetu u smislu odredbi čl. 1106. u vezi s odredbom čl. 1092. ZOO utvrđivanjem da je tužitelj svojim ponašanjem postupio suprotno odredbama čl. 101. ZOSPC i da je time doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.

11. U odnosu na revizije tužitelja i tuženika u pogledu dosuđene visine naknade štete:

11.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11.2. Odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.3. Suprotno navodima revizije tužitelja i tuženika, iz obrazloženja prvostupanjske presude (koje je u pogledu visine dosuđenih iznosa štete prihvatio i drugostupanjski sud nakon što je utvrdio doprinos tužitelja od 20%) proizlazi da se kod odlučivanja o visini naknade neimovinske štete (za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog naruženja i smanjene opće životne aktivnosti) sud rukovodio činjenicom da je tužitelj mlada osoba (rođen 1989.), dakle u vrijeme prometne nesreće imao je 19 godina, naruženost jakog intenziteta (štaka, povremeno šepanje, osjećaj neugode, stida i manje vrijednosti zbog toga) te smanjenje životnih aktivnosti od ukupno 80,95% kao i razne neugodne medicinske zahvate i pretrage (više operacija, RTG, liječenje vanjskim fiksatorom i aparatom kao i ortozom za lijevu nogu, hodanje uz pomoć štake, više puta hospitaliziran, brojni neugodni kontrolni pregledi), te da će tužitelj, prema navodima vještaka dr. Ruića morati ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja i dužeg stajanja.

11.4. Pritom je pravilno (i sukladno pravnom shvaćanju ovog suda) naglašeno kako kriteriji kojima se utvrđivala visina pravične novčane naknade "(…) ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade", pa su tužitelju dosuđeni viši iznosi od onih koje bi dobio matematičkim izračunom temeljenim isključivo na orijentacijskim kriterijima.

11.5. Nadalje, pogrešno smatra tuženik da je prilikom dosude naknade neimovinske štete za naruženost duplirana naruženost u ortopedskom i psihijatrijskom vještačenju, jer je naruženost u psihičkom smislu drugačija od one o kojoj su govorili ortoped i neurokirurg, a kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi (šepanje vidljivo drugim ljudima koje kod tužitelja izaziva osjećaj neugode, te osjećaj manje vrijednosti te povreda integriteta osobnosti).

12. U odnosu na revizije tužitelja i tuženika u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu:

12.1. Tužitelj i tuženik u reviziji problematiziraju početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu. Naime, tužitelj smatra da obveza pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1103. ZOO dospijeva samim činom (danom) podnošenja odštetnog zahtjeva dok tuženik smatra da obveza pravične novčane naknade dospijeva naknadno, a ne danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, i to od dana kada se zdravstveno stanje oštećenika ustalilo i liječenje se ima smatrati završenim odnosno od dana kada oštećenik dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju o završetku svoga liječenja.

12.2. Drugostupanjski sud je odlučujući u žalbenom postupku djelomično preinačio prvostupanjsku presudu kojom je dosuđena zakonska zatezna kamata počev od trenutka završetka liječenja (14. srpnja 2013.), pozivom na odredbu čl. 373. ZPP, između ostalog i u dijelu u kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje do podnošenja tužbe pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO.

12.3. Shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

12.4. Naime, ovaj sud je u više svojih odluka zauzeo shvaćanje (Rev-782/2013-2 od 20. svibnja 2020., Rev-2767/2018-2 od 30. lipnja 2020., Rev-1056/2017. od 22. travna 2021. i dr.), prema kojima:

"...je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.".

12.5. Stoga je odbijanjem zahtjeva za isplatu kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od podnošenja zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno. 13. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu (toč. I. izreke), te djelomično usvojiti reviziju tužitelja sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP (u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate od 6. listopada 2008. do 27. listopada 2009.) i odlučiti kao u izreci pod toč. II.

14. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada se povodom revizije tužitelja preinačio dio odluke u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu (kao sporedne stvari) nije bilo mjesta preinaci troškova parničnog postupka.

15. O dijelu revizije tužitelja protiv odluke o troškovima postupka:

15.1. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP).

15.2. Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

15.3. Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

15.4. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

15.5. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

16. Slijedom svega izloženog, reviziju tuženika je valjalo odbaciti (čl. 400. st. 3. ZPP) u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parnice i odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud