REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 42 Pn-1951/20-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. Č., OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: … iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. u Z. G. & p., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. studenog 2021., u nazočnosti tužiteljice i zamjenice njene punomoćnice , te punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužiteljici T. Č. iznos od 38.953,68 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 100,00 kn od 14. kolovoza 2017. pa do isplate, na iznos od 250,00 kn tekućim od 31. kolovoza 2017. do isplate, te na iznos od 38.603,68 kn tekućih od 24. srpnja 2020. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.087,27 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 100,00 kn od 11. kolovoza 2017. do 13. kolovoza 2017., zatim na iznos od 250,00 kn tekućim od 11. kolovoza 2017. do 30. kolovoza 2017., te na iznos od 34.103,68 kn tekućih od 11. kolovoza 2017. do 23. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10. kolovoza 2017, dok je prometovao na liniji V. L. - Z., i to na dionici puta između otoka K. i G. Z., došlo do zapaljenja autobusa reg. oznake …, prijevoznika A. d.o.o., u kojem se u trenutku zapaljenja ona nalazila u svojstvu putnice. Uslijed zapaljenja autobusa, došlo je do njegovog potpunog izgaranja, kojom prilikom je tužiteljica udahnula štetni plin zapaljenog autobusa, zadobila tjelesne ozljede te doživjela značajan šok, radi čega joj je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, zbog čega smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete i to u vidu povrede prava osobnosti. Nadalje, prilikom zapaljenja autobusa došlo je i do izgaranja svih stvari i prtljage koju je tužiteljica imala kod sebe. S obzirom da je prijevoznik A. d.o.o. u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj …, koja pokriva štetu zbog zadobivenih ozljeda, kao i zbog uništenih stvari, te kako se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom 23. srpnja 2020., na koji isti nije odgovorio, zatražila je da joj isti naknadi štetu i to, prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.500,00 kn, od čega s obzirom na pretrpljene fizičke bolove iznos od 500,00 kn, te s obzirom na pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn, na koji ukupni iznos je zatražila zatezne kamate tekuće od 24. srpnja 2020. pa do isplate, a zatražila je i naknadu štete zbog uništenih stvari čija visina iznosi 36.953,68 kn, koji iznos je umanjila za iznos od 2.500,00 kn koji joj je isplaćen od strane prijevoznika A. d.o.o. po toj osnovi, te je zatražila isplatu iznosa od 34.453,68 kn, odnosno ukupno je zatražila iznos od 38.953,68 kn, sa zateznim kamatama na iznos naknade neimovinske štete od 4.500,00 kn tekućim od 24. srpnja 2020. pa do isplate, te na iznos naknade imovinske štete od 34.453,68 kn tekućim od 11. kolovoza 2017. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj, odnosno da je dana 10. kolovoza 2017. došlo do samozapaljenja autobusa prijevoznika A. d.o.o., reg. oznaka …, kao i da je navedeno vozilo na dan štetnog događaja imalo kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti, a priznao je i činjenicu da je tužiteljica bila putnica u navedenom autobusu. Međutim, smatra da nije pasivno legitimiran po predmetnoj polici za navedeni štetni događaj, a time niti odgovoran za isti, jer je, sukladno čl. 694. Zakona o obveznim odnosima, prijevoznik dužan izvršiti prijevoz sigurno i to onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koje se prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnim, a sukladno čl. 697. Zakona o obveznim odnosima, prijevoznik odgovara i za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza te je dužan nadoknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Nadalje, tuženik navodi i kako je, sukladno čl. 698. Zakona o obveznim odnosima, prijevoznik dužan prevesti prtljagu koju je predao putnik i predati mu je nakon završetka prijevoza, a za gubitak i oštećenje prtljage odgovara prema odredbama za prijevoz stvari, s tim da se odgovornosti može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 683. Zakona o obveznim odnosima). Budući da je u predmetnom štetnom događaju došlo do samozapaljenja autobusa, a ne do prometne nezgode, u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, smatra da tuženik kao osiguratelj nije u obvezi nadoknaditi utuženu štetu tužiteljici, jer je samozapaljenje autobusa krivnja prijevoznika, koji nije osigurao sigurne uvjete za prijevoz putnika. Osporio je i da bi tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu, trpjela bol, kao i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te da bi joj bila potrebna tuđa pomoć, dok ne spori da je mogla pretrpjeti strah, ali smatra da isti opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u visini od 3.000,00 kn. Glede zatražene naknade štete za uništene stvari, tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužiteljici, jer iz računa koji su dostavljeni uz tužbu, izuzev onih na kojima je navedeno ime i prezime tužiteljice, ne proizlazi da je stvari nabavila tužiteljica, te je osporio i da bi sve stvari, koje su na popisu predanom uz tužbu, bile prtljaga, jer to nije ničim dokazano. Stoga je osporio osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u tom dijelu, a istaknuo je i da je prijevoznik A. d.o.o. tužiteljici isplatio naknadu štete u visini od 2.500,00 kn na ime uništenih stvari. Osporio je i tijek zateznih kamata i predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u odštetni zahtjev i potvrdu o primitku pošiljke, popis stvari, medicinsku dokumentaciju, račune, fotografije, dopis MUP-a, PU Primorsko - Goranske, Postaje prometne policije Rijeka, CD s fotografijama mjesta događaja, službenu zabilješku, potvrdu o privremenom oduzimanju - zadržavanju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, bolničke prijave, izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. L. M. M. i dr. D. V., saslušani su svjedoci K. J., M. K. i M.

P., te je saslušana tužiteljica,.

4. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I izreke.

5. Nije sporno da se tužiteljica dana 10. kolovoza 2017. nalazila kao putnica u autobusu reg. oznaka …, prijevoznika A. d.o.o., koji je prometovao na

liniji V. L. - Z., a nije sporno niti da je prijevoznik u to vrijeme imao s tuženikom za isti autobus sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj …, kao niti da je tijekom vožnje došlo do samozapaljenja autobusa. Nije sporno niti da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju mogla pretrpjeti strah, dok je sporno je li pretrpjela tjelesne ozljede, kao i jesu li joj uništene tom prilikom stvari, a sporna je i visina štete na uništenim stvarima, kao i visina zatražene naknade zbog povrede prava osobnosti te je sporno i pokriva li navedena polica osiguranja i predmetni štetni događaj, odnosno sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika po toj polici.

6. Iz dokumentacije pribavljene od MUP-a (službene bilješke, potvrda o privremenom oduzimanju - zadržavanju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu i bolničkih prijava, te fotografija), proizlazi da je do štetnog događaja došlo toga dana u 19,27 sati na cesti … - vijaduktu K., kojom prilikom je došlo do samozapaljenja autobusa, kojim je upravljao vozač M. P. (koji tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola) te da je tom prilikom, između ostalih putnika, ozljede pretrpjela i tužiteljica, kako to proizlazi i iz bolničke prijave.

7. Iz suglasnih iskaza svjedokinja K. J. i M. Kokoške, koje su iskazale da su bile putnice u navedenom autobusu, te iz iskaza svjedoka M. P. i tužiteljice proizlazi da je do štetnog događaja došlo neko vrijeme nakon što su prošli K. m., kada je vozač u jednom trenutku napustio vozilo i rekao putnicima da iziđu hitno van, jer se vozilo počelo dimiti. Svjedok je iskazao da je prethodno tj. nakon prelaska K. m. u retrovizoru vidio plamen koji je buktao ispod poklopca motora na stražnjem dijelu autobusa, te je nakon nekoliko stotina metara zaustavio autobus na mjestu koji je bio za to pogodan i to na zaustavnom traku i izletio iz autobusa s aparatom za gašenje, međutim, nije uspio ugasiti plamen, nakon čega je ušao u autobus i rekao putnicima da bez panike napuste vozilo i odmaknu se od njega par sto metara. Iskazao je da se sve odvijalo vrlo brzo i da mu je bilo bitno da putnici ostanu neozlijeđeni, a do prtljage koja se nalazila u bunkerima se nije mogla doći, niti iz razloga što je došlo do prekida struje pa se isti nije mogao niti otvoriti. Iskazao je da je bilo 30-ak putnika u autobusu te da se ne sjeća tužiteljice, a potvrdio je da je sva prtljaga u donjim bunkerima izgorjela, kao i ona koja je ostala u autobusu u mrežama iznad i ispod sjedala kao što su laptopi i slične stvari. Niti svjedokinje se ne sjećaju tužiteljice, ali su suglasno iskazale da nitko nije uspio izvaditi ništa od prtljage iz bunkera, jer je vozač strogo zabranio prilazak autobusu, a nedugo nakon što su se udaljile od autobusa isti je planuo i u potpunosti izgorio. Svjedokinja M. K. je iskazala da je i njoj sva prtljaga uništena u tom događaju te da je i sama napravila popis stvari radi pokretanja postupka naknade štete, kao i da je i sama doživjela šok te da se 2 godine nije usudila voziti autobusom na toj relaciji. Svjedokinja K. J. se sjeća da je bila jedna mlađa djevojka u stražnjem dijelu autobusa koja je plakala i rekla da joj je sve što je to ljeto radila uništeno, kao i da joj je vatrogasac kasnije donio kostur laptopa i pitao je hoće li to nečemu poslužiti. I ona je potvrdila da je svima izgorjela kompletna prtljaga koja je bila smještena u autobusu, pa tako i njoj.

8. Tužiteljica je iskazala da se nalazila na stražnjem sjedalu u autobusu zajedno s prijateljicom. Upravo joj se bilo prispavalo kada je kroz prozor uočila plamen sa stražnje strane autobusa, a odmah nakon toga je vozač zaustavio autobus na zaustavnom traku i izašao van da bi se ubrzo vratio i rekao da svi iziđu van bez panike jer da gori autobus. U autobusu je nastalo naguravanje i ona se ustala kako bi pokušala dosegnuti torbu u kojoj se nalazio laptop na kojem je bio pohranjen i njen diplomski rad te je uz njega bio i USB i hard disk s diplomskim radom, kao i indeks. Uz to joj je u mreži iznad sjedala bio i putni neseser sa šminkom i ostalom kozmetikom te novčanik, dok su ostale stvari bile u bunkeru i to veliki putni kofer i prijenosni hladnjak, s obzirom da se vraćala s ljetovanja koje je trajalo 3 tjedna. Kako su se ljudi naguravali, pala je na sjedalo, te je ponovno pokušala dosegnuti te stvari, međutim, nije uspjela i tada su se otvorila i srednja vrata autobusa na koja je izašla vani. U autobusu je bilo tada već sve zadimljeno, odnosno smrdjelo je i tada je vidjela vozača autobusa kako stoji ispred autobusa s aparatom za gašenje. On im je rekao da se svi odmaknu od autobusa što dalje, te je spriječio neke putnike koji su htjeli u autobus po ručnu prtljagu. Zajedno s ostalim putnicima trčala je zaustavnim trakom kako bi se odmaknuli što dalje od autobusa, te su stali kada su došli do tunela. Nakon nekog vremena su se čule eksplozije, te pretpostavlja da su to bile gume od autobusa. Tada su se vratili natrag i vidjeli da je autobus u potpunosti izgorio. Naknadno su došli vatrogasci, koje je zamolila da joj pokušaju dohvatiti laptop, koji joj je ostao u autobusu, na što su rekli da je to nemoguće, ali na njeno inzistiranje vatrogasac joj je izvukao ostatke laptopa, koji je bio potpuno uništen, kao i njen indeks, odnosno ostatke za koje se jedino moglo prepoznati da se radi o indeksu. Iskazala je i da je doživjela veliki strah i stres zbog svega, te se nagutala dima i kašljala. Od stvari u prtljazi imala je od kozmetike A.puder, puder u kamenu od G., kremu za sunčanje,

kreme za lice, maske za lice, pilinge, četkica za zube, pastu za zube i češalj. Nadalje, uništeni su joj i dokumenti i to: kartice za tekući račun, žiro račun i A., te je izradu novih kartica morala platiti po 50,00 kn, kao i pokaz za prijevoz, a izradu novog je platila 100,00 kn, kao i izradu novog indeksa u iznosu od 250,00 kn. Morala je izraditi i novu osobnu i vozačku iskaznicu, što je zaboravila koliko je točno stajalo, odnosno misli da se radilo o biljegu od 20,00 kn, odnosno 40,00 kn po dokumentu, dok nije morala platiti izradu iskaznice zdravstvenog osiguranja. Ostala je bez C. b. karata i to 5 komada po 40,00 kn, kao i kofera, koji je bio marke S., plavi, medium veličine, koji je bio visine oko metar ili nešto više, te ga je kupila te godine ili malo prije toga, a i putnog nesesera, koji je bio u kompletu s tim koferom. U prtljazi je imala i 5-6 kupaćih kostima, većinom iz H., jedan i od C. K., zatim japanke marke T. H.,

sandale R. L., tenisice T. i G. Od donjeg rublja je imala 20 pari gaća, 5-

6 grudnjaka iz različitih dućana kao što su I., V. S.i sl. Nadalje, imala je u prtljazi i 2-3 para hlača, nekoliko haljina, majica, pulover R. L. i nekoliko iz pulovera iz H., hudicu od stranog sveučilišta, zatim jednu torbu marke M. K., koju joj je mama platila na rate, a ona joj je davala novce za rate još i nakon štetnog događaja, te ju je nabavila možda mjesec dana prije, a uništena joj je i jedna žuta torbicu iz C., te od nakita par ogrlica s tim da se vrijednosti više ne sjeća. Uništena joj je i traper jakna iz Z. i kožna jakna, s tim da je traper jakna bila nova, a kožna jakna je kupljena u A. u ožujku te godine i plaćena oko 100 EUR. Jedino je sačuvala mobitel i slušalice, dok joj je punjač isto tako uništen, kao i prijenosni punjač, a ostala je i bez novaca i to 100 EUR i 1.000,00 kn koje joj je prijateljica bila vratila. Dodala je i da je uništeni laptop bio marke T. koji je u to vrijeme bio star 4-5 godina. Što se tiče ostalih stvari pretežito su bile novije, dio toga kupljenih neposredno prije odlaska na more, te eventualno rublje i traperice nešto starije. Glede priloženog popisa stvari, iskazala je da ga je sama sačinila te je u njemu naznačila i cijene prema računima koje je za neke stvari još uvijek imala, a za ostale je provjerila vrijednost putem interneta, dok se za laptop sjeća da su ga roditelji platili oko 7.500,00 kn. Dodala je i da joj se u putnom neseseru nalazila i manja ručna torba i novčanik, te je uz to sa sobom u autobusu imala i torbu s laptopom, dok su joj ostale stvari bile u bunkeru, među kojima moguće i jedna vrećica s cipelama. iskazala je i da je prije štetnog događaja radila kao student gotovo cijeli studij u H., a uz to je držala instrukcije i od toga zarađivala, a znala je zaraditi i kao hostesa na nekom događaju. Svih stvari se prilikom iskazivanja nije niti mogla sjetiti s obzirom na protek vremena, kako je iskazala, međutim, iskazala je i da je odmah poslije nezgode napravila popis uništenih stvari i sve što je u tom popisu navedeno joj je doista i uništeno. Dodala je i da je od A. d.d. dobila isplatu na ime naknade štete u iznosu od 2.500,00 kn te u odnosu na njih nije pokrenula postupak.

9. Iskaze svjedoka i tužiteljice sud je prihvatio u cijelosti jer su isti logični i uvjerljivi te međusobno suglasni, a isti nisu u suprotnosti s pribavljenom dokumentacijom MUP-a te je iskaz tužiteljice sud prihvatio i u dijelu uništenih stvari u cijelosti i to kao detaljan, logičan i uvjerljiv te u cijelosti sukladan popisu uništenih stvari, koji je kako je iskazala sačinila neposredno pri štetnom događaju, te je logično da se tada mogla prisjetiti većine uništenih stvari, kao što je logično i da je u vrijeme kada je iskazivala ponešto mogla i zaboraviti zbog proteka vremena. Osim toga, s obzirom da se vraćala s trotjednog ljetovanja, logična je njen iskaz i glede količine rublja, odjeće i obuće, kao i glede vremena nabave istih stvari, a za dio njih je tužiteljica priložila i račune iz kojih je razvidno koliko su plaćene, kao što je to primjerice za odjevne predmete kupljene u P. & C., zatim torbu M. K. kupljenu S. d.o.o. i plaćenu u iznosu od 2.079,20 kn (s tim da je prema računu ista nabavljena godinu dana prije štetnog događaja), za rublje kupljeno u W. G. centru, hlače kupljene u M., bluzu kupljenu u R., te cipele T., iz kojeg je računa razvidno da su plaćene 1.099,99 kn, kao i košulje, suknje i ostalo nabavljeno u A. c. Isto tako je iz naloga klijenta razvidno da je tužiteljica platila i izradu dvije nove kartice P. dana 14. kolovoza 2017. u iznosu od po 50,00 kn te je iz uplatnice od 31. kolovoza 2017. razvidno da je platila troškove izrade novog indeksa u iznosu od 250,00 kn. Nadalje, glede okolnosti da su joj u štetnom događaju uništene sve stvari koje su bile u autobusu, kao i da je izišla gotovo bez ičega iz autobusa (osim slušalica i mobitela), potvrđen je i suglasnim iskazima svjedoka, te proizlazi i iz fotografija, iz kojih je razvidno da je autobus bio u potpunosti uništen, pa je logično i da su uništene sve stvari koje su se u njemu nalazile.

10. Na okolnost pretrpljenih ozljeda i straha, odnosno povrede prava osobnosti, izveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. L. M. M. i dr. D. V., koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti kao nepristrano i obrazloženo, a na isto niti stranke nisu imale primjedbi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju bila izložena dimu od požara, te je doživjela psihički stres. U nalazu i mišljenju vještaka je navedeno i da su prilikom požara u zraku prisutne čestice dima i plinovi te da oštećenje osobe koja je tome izložena ovisi o količini, odnosno koncentraciji dima i vremenu izloženosti istog, a simptomatologija može biti gora i kada postoji neka bolest dišnog sustava. Toksični dim dovodi do iritacije i svrbeža očiju, grlobolje, curenja nosa i kašlja, a kod jače izloženosti može doći i do poteškoća u disanju. Tužiteljica je u štetnom događaju bila izložena neugodnom mirisu koji je izazvao mučninu u trajanju oko 20 minuta do pojave požara, a nakon izlaska iz autobusa je bila izložena gustom dimu do 10 minuta, zatim je 15 minuta bila udaljena od dima i nakon toga je ponovno oko sati i pol bila u blizni autobusa, gdje je još bio rijetki bijelo-sivi dim. Tom prilikom je zadobila iritaciju očiju koje su suzile, uz iritaciju grla i pečenje, te bockanje u grlu uz nakašljavanje i pljuckanje sline, te osjećaj pritiska i stezanja u plućima, mučninu i nagon za povraćanje te kraću vrtoglavicu i osjećaj boli u oba uha, uz izraženu paniku i stres. Pregledana je u hitnoj službi KBC Zagreb oko 4-5 sati nakon nezgode, gdje je utvrđen uredan klinički nalaz pluća i laboratorijski parametri, a u hitnoj službi je liječena pomoću kisika i lijeka za smirenja, te je i otpuštena nakon 1,5 sat boravka na promatranju i nakon primanja terapije. Sutradan je bila kod osobnog liječnika koji navodi bolest Eustahijeve tube i psihičke tegobe te simptome začepljenog nosa i zaglušenog uha, a pri sljedećoj kontroli se tegobe više ne navode. Vještaci su procijenili fizičke bolove koji su bili srednjeg intenziteta u trajanju od 4 sata, te blagog intenziteta kroz daljnja 24 sata, kao i vrlo blagog intenziteta kroz daljnja 3 dana. Mišljenja su i da je tužiteljica pretrpjela intenzivan strah u vrijeme događaja, nakon čega je uslijedio sekundarni strah, uslijed zabrinutosti za zdravlje i do smirivanja akutnih simptoma traume, koji strah je bio jačeg intenziteta 1 dan, zatim srednjeg intenziteta 3 dana, te slabijeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Tužiteljica je razvila akutnu reakciju na stres, zbog koje je psihijatrijski liječena ambulantnim putem, međutim, s te strane nije došlo do trajnih psihičkih posljedica, a isto tako niti s internističke strane kod tužiteljice nije zaostalo smanjenje životne aktivnosti, niti joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

11. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a st. 2. istog članka je propisano da su tim ugovorom o osiguranju pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, s tim da, sukladno čl. 3. istog članka, osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu nastalu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu na kojem je prouzročena šteta.

12. Kako je nesporno da je tužiteljica bila putnica u autobusu kojim je prouzročena šteta, te da je prilikom samozapaljenja autobusa pretrpjela ozljede te da su joj uništene njene osobne stvari koje je ponijela sa sobom na put, a koje ne predstavljaju stvari koje je vlasnik vozila preuzeo radi prijevoza, odnosno pošiljku u smislu odredbe čl. 666. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), odnosno u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP, tuženik joj odgovara za pretrpljenu štetu, kako neimovinsku zbog povrede prava osobnosti, tako i za imovinsku štetu nastalu na njenim stvarima. Pritom je za dodati i da nije odlučno što je do štetnog događaja došlo samozapaljenjem autobusa tijekom vožnje, a ne uslijed prometne nezgode, jer ovakav štetni događaj nije isključen iz odgovornosti po navedenoj polici sukladno citiranoj odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, budući da taj članak govori o šteti nastaloj uporabom vozila, pri čemu nije definirano da ta šteta mora nastati prometnom nezgodom, a ne primjerice i samozapaljenjem vozila tijekom vožnje, kao što je bilo posrijedi u konkretnom slučaju. Pritom je za dodati i da je tužiteljica treća osoba, pa stoga nije odlučna okolnost je li osiguranik tuženika A. d.d. obavio tehnički pregled autobusa i je li vođen prekršajni ili kazneni postupak protiv vozača, kao i koji su bili uzroci zbog kojih je došlo do zapaljenja autobusa, zbog čega je sud odustao od izvođenja daljnjih dokaza i odbio dokazne prijedloge tuženika da se pribave podaci od A. d.d. o tome je li obavljen tehnički pregled, kao i servisna knjižica vozila te očitovanje je li vođen prekršajni ili kazneni postupak protiv vozača, a odbio je i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem predsjednika uprave A. d.d. D. D. na iste

okolnosti, kao i prometnim vještačenjem na okolnost uzroka zapaljenja, jer je izvođenje tih dokaza, s obzirom na izneseno, nepotrebno.

13. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će, sukladno st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Po ocjeni suda jačina i trajanje straha koji je u štetnom događaju pretrpjela tužiteljica, te sve okolnosti slučaja (nitko od putnika nije stradao, ali se autobus zapalio prije nego što su ga svi putnici napustili), kao i jačina i trajanje fizičkih bolova te neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena u svezi liječenja opravdavaju, u smislu navedenih odredbi, dosuđivanje pravične novčane naknade, u zatraženom iznosu od 4.500,00 kn (4.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha i 500,00 kn po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova).

15. Imajući u vidu količinu i vrijednost uništenih stvari, koje su većim dijelom bile nabavljene nedugo prije štetnog događaja te je tužiteljica za iste priložila račune kojima potkrjepljuje visinu štete u tom dijelu, te usporedbom s cijenama istih stvari dostupnim na internetu, kao i imajući u vidu njihovu starost i duljinu rabljenja (odjeća, rublje i kozmetika te jakne, torbe, kofer, prijenosni frižider, laptop te ostale tehničke stvari), zatim izdatke koje je tužiteljica imala za izradu novih dokumenata kartica i iskaznica, kao i vrijednost novca bez kojeg je ostala u štetnom događaju, sud je , temeljem čl. 1089. st. 1. u svezi čl. 1085. st. 1. ZOO, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP), utvrdio da visina imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog uništenih stvari, novca i izdataka koje je imala za izradu novih dokumenta odgovara iznosu od 36.953,68 kn, koji iznos proizlazi iz detaljnog popisa stvari i njihovih vrijednosti koje je tužiteljica sačinila neposredno nakon štetnog događaja, te proizlazi i iz njenog iskaza. Kako je nesporno da je prijevoznik A. d.o.o. tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplatio iznos od 2.500,00 kn, dosuđena joj je razlika u zatraženom iznosu od 34.453,68 kn.

16. Kako iz odštetnog zahtjeva i potvrde o primitku pošiljke proizlazi da se tužiteljica obratila tuženiku s istim dana 23. srpnja 2020., tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete, kako je to i zatražila, tekuće od prvog sljedećeg dana od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 24. srpnja 2020. pa do isplate i to primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP, sukladno kojoj odredbi odgovorni osiguratelj, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. tog članka (14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva), duguje oštećenoj osobi, osim iznosa naknade štete, i zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, s tim da se ova odredba odnosi kako na iznos naknade neimovinske štete, tako i imovinske štete. S obzirom da tužiteljica nije dokazala da je umjesto uništenih stvari kupila nove, odnosno nije dokazala datum kada je iste platila, zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete ne mogu teći od prvog sljedećeg dana nakon štetnog događaja, kako je to zatražila, pozivajući se pritom na odredbu čl. 1086. ZOO, već joj jedino na iznose koje je dokazala da je nakon štetnog događaja platila za izradu novih kartica i novog indeksa, mogu teći zatezne kamate od dana kada je taj trošak imala, dok joj na preostali iznos naknade imovinske štete zatezne kamate, temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP, teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Slijedom navedenog, dosuđene su joj zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 4.500,00 kn tekuće od 24. srpnja 2020. do isplate, zatim na iznos naknade imovinske štete od 100,00 kn (izrada dvije kartice PBZ) tekuće od 14. kolovoza 2017. do isplate, kao i na iznos naknade od 250,00 kn (izrada duplikata indeksa) tekuće od 31. kolovoza 2017. pa do isplate, dok su joj na ostatak naknade te štete u iznosu od 34.103,68 kn dosuđene zatezne kamate tekuće od 24. srpnja 2020. pa do isplate, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 100,00 kn od 11. kolovoza 2017. do 13. kolovoza 2017., zatim na iznos od 250,00 kn tekućih od 11. kolovoza 2017. do 30. kolovoza 2017., te na iznos od 34.103,68 kn tekućih od 11. kolovoza 2017. do 23. srpnja 2020.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 25/13, 93/14 i 73/17).

19. Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku-odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (100 bodova), jer isti predstavlja dio parničnog troška, s obzirom da je nastao u povodu postupka (čl. 151. ZPP), zatim trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 6.10.2020., 27.1.2021. i 27.10.2021., sve po Tbr. 8. toč. 1. (3x100 bodova), trošak sastava podneska od 12.8.2020., 18.5.2021. i 20.5.2021., sve po Tbr. 8. toč. 3. (3x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 21.1.2021., 6.5.2021. i 24.11.2021. sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x100 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 2.187,50 kn, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, te trošak sudske pristojbi na tužbu u iznosu od 409,77 kn i presudu u iznosu od 740,00 kn, dok joj nije priznat trošak sastava podneska od 12. svibanj 2021., kojim nakon ročišta dostavlja zamjeničku punomoć za zastupanje na tom ročištu, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

20. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 15.087,27 kn, a temeljem čl. 30. st. 2. Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17), dosuđene su joj i zatezne kamate na iznos troška parničnog postupka tekuće od dana donošenja presude pa do isplate.

21. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 5. siječnja 2022.

Sutkinj

a: Davorka Ćurko

Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Rj.

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik "Pn"

- kal 30 dana