Povrv-644/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., H. 82, OIB: …,

zastupan po punomoćniku S. Š., odvj. u Samoboru protiv tužene T.

Č. T. iz S., B. B. 16, OIB: …, radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. studenoga 2021.g., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te tužene osobno, a na roč. od 05. siječnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S., pod posl. brojem OVRV-2649/2020 od 16.11.2020.g. i prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženoj da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 621,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 351,25 kn od dana 16.12.2019.g., te

- 270,28 kn od dana 16.01.2020.g.

pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženoj T. Č. T. da tužitelju E. M. d.o.o., u roku od 8

dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. siječnja 2022.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 09. rujna 2020.g. kod javnog bilježnika N. K. iz S., zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja E. M. d.o.o. protiv ovršenika T. Č. T. u kojem se navodi da ovrhovoditelj potražuje od ovršenika na temelju izvatka iz poslovnih knjiga - Izvoda otvorenih stavaka dužnika, iznos od 621,53 kn. Ovrhovoditelj da je preuzeo tražbinu temeljem Ugovora o cesiji od društva Tele 2 d.o.o. Iz navedene isprave da proizlazi da je tražbina dospjela. Ovršenik da nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu o dospjelosti te ovrhovoditelj predlaže da Javni bilježnik sukladno Ovršnom zakonu, donese rješenje o ovrsi slijedećeg sadržaja: »Nalaže se ovršeniku T. Č. T. da ovrhovoditelju E. M. d.o.o.,

Z., H. 82, OIB: … namiri tražbinu u iznosu od 621,53 kn sa

zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 351,25 kn od 16.12.2019.g. i na iznos od 270,28 kn teče od dana 16.01.2020.g. pa sve do isplate

Tužitelj je zatražio da mu tužena naknadi i trošak postupka.

2. Dana 16. studenoga 2020.g. javni bilježnik N. K. je donijela rješenje o ovrsi pod posl. br. OVRV-2649/2020 kojim je prihvaćena predložena ovrha.

3. Dana 27. siječnja 2021.g. kod javnog bilježnika N. K. zaprimljen je prigovor ovršenika protiv citiranog rješenja o ovrsi u kojem je ovršenik naveo:

- da u samom prijedlogu za ovrhu nisu izneseni istiniti podatci i isprave(izvod iz poslovnih knjiga Tele 2) koje bi dokazale stvarno dugovanje,

- da je uistinu bila korisnik spomenutog teleoperatera Tele 2, te da je u prosincu 2019 godine pri isteku ugovora prešla kod drugog operatera, konkretno misli da se radilo 18. prosinca 2019 godine zbog povoljnijih uvjeta i bolje mrežne pokrivenosti i naravno same cijene.

- da od 18. prosinca više nije bila u ugovornoj ili potrošačkoj vezi sa tele 2 operaterom,

- da je zadnje ugovorne račune platila uistinu sa malim zakašnjenjem ali da su plaćeni u cijelosti te uz prigovor da će ih i priložiti.

- da od tele 2 operatera nikada nije dobila nikakvu opomenu za bilo kakvo dugovanje iako je kasnila sa zadnjom ugovornom ratom sa i računom od kojih je 100 kuna trošak uređaja.

- da je prvo saznanje o navodnom dugovanju dobila od tvrtke E. M., koji su je nazvali i rekli da su kupili nekakvo dugovanje.

- da se, čuvajući svoje račune i po nekoliko godina, dala u potragu i da je pronašla zadnje račune, i da je nakon toga pozvala tele 2 korisničku službu i njihovu pravnu službu koji nisu imali nikakvo evidentirano dugovanje na njeno ime.

- da je tužitelja obavijestila da je pronašla račun, te da su joj isti savjetovali da im račun pošalje na uvid, što da je i napravila,

- da su je nedugo nakon slanja potvrde o plaćanju nazvali da to nije taj iznos i da je po tome iznosu nemaju u evidenciji i da plati to sto oni traže.

4. Rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-644/2021 od 05. srpnja 2021.g. stavljeno je izvan snage rješenje javnog bilježnika N. K. u dijelu kojim je određena

ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak se nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Dana 16. kolovoza 2021.g. zaprimljen je u sustavu za komunikaciju sa sudovima podnesak tužitelja u kojem se podnesku tužitelj očitovao na prigovor tužene, ističući u bitnome:

- da tužitelj uvodno napominje kako je temeljem Ugovora o cesiji sa društvom Tele2 d.d., Zagreb Telemach Hrvatska d.o.o.), od dana 22. srpnja 2020. godine, postao vlasnik predmetnog potraživanja, te kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe).

- da sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt- 36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.).

- da se radi o dugovanju po nepodmirenim računima za telekomunikacijske usluge koje je tužena imala prema starom vjerovniku društvu Tele 2 d.d., Zagreb, temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 20.12.2017. godine, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji,

- da se radi o dijelu nepodmirenog računa za 11. mjesec 2019. godine u iznosu od 351,25 kn te o nepodmirenom računu za 12. mjesec 2019. godine u iznosu od 270,28 kn.

- da s tužena ne spori ugovorni odnos, no s obzirom da navodi da je sve podmirila, tužitelj prilaže Analitičku karticu ranijeg vjerovnika Telemach d.o.o., iz koje su vidljivi izdani računi tuženoj (u ukupnom iznosu od 4.477,24 kn) kao i uplate tužene (u ukupnom iznosu od 3.855,71 kn),

- da je tako vidljivo da je račun za 11. mjesec 2019. godine br. … koji je izdan na iznos od 701,88 kn, samo djelomično zatvoren dok je račun za 12. mjesec 2019. godine br. …. u iznosu od 270,28 kn, u cijelosti nepodmiren a budući da je tužena svojim uplatama još ostala dužna iznos od 621,53 kn, koliko tužitelj ovdje i potražuje. Dakle, uplatnice koje tužena prilaže se ne odnose na predmetno dugovanje već na uplate koje su evidentirane od strane ranijeg vjerovnika no iste ne zatvaraju ukupno dugovanje tužene.

- da se, slijedom navedenog, predlaže sudu da donese sljedeću presudu:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S., OVRV - 2649/20 od 16.11.2020. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 621,53 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

Na iznos 351,25kn od dana 16.12.2019.

Na iznos 270,28kn od dana 16.01.2020.

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka i ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

6. U podnesku zaprimljenom dana 08.10.2021.g. u sustavu za komunikaciju sa sudovima, tužitelj je istakao:

- da se radi o istim uplatnicama koje je tuženik već priložio uz svoj prigovor a na koje se tužitelj očitovao svojim Podneskom od 13.08.2021. godine,

- da je tužitelj priložio Analitičku karticu ranijeg vjerovnika Telemach d.o.o., iz koje su vidljivi izdani računi tuženoj (u ukupnom iznosu od 4.477,24 kn) kao i uplate tužene (u ukupnom iznosu od 3.855,71 kn). Tako je vidljivo da je račun za 11. mjesec 2019. godine br. …. koji je izdan na iznos od 701,88 kn, samo djelomično zatvoren dok je račun za 12. mjesec 2019. godine br. ….. u iznosu od 270,28 kn, u cijelosti nepodmiren a budući da je tužena svojim uplatama još ostala dužna iznos od 621,53 kn, koliko tužitelj ovdje i potražuje. Dakle, uplatnice koje tužena prilaže da se ne odnose na predmetno dugovanje već na uplate koje su evidentirane od strane ranijeg vjerovnika no iste da ne zatvaraju ukupno dugovanje tužene.

- da je vidljivo iz Analitičke kartice, raniji vjerovnik Telemach d.o.o. je evidentirao uplate tužene koje je tužena ponovno priložila na ročištu,

- da je uplata tužene od 12.11.2019. godine u iznosu od 772,68 kn evidentirana u Analitičkoj kartici pod Rednim brojem 10. dana 13.11.2019. godine, zatim, uplata tužene od 20.12.2019. godine u iznosu od 770,00 kn je evidentirana u Analitičkoj kartici pod Rednim brojem 12 dana 23.12.2019. godine te uplata tužene od dana 31.01.2020. godine u iznosu od 350,00 kn evidentirana je u Analitičkoj kartici pod Rednim brojem 15 dana 03.02.2020. godine.

- da tužitelj ističe kako su navedene uplate tužene već proknjižene te se iste ne odnose na predmetno dugovanje jer je pored navedenih uplata tužena još ostala dužna iznos od 621,53 kn pa stoga tužitelj poziva tuženu na podmirenje istog.

7. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom ugovora o cesiji potraživanja zaključenog između E. M. d.o.o. i Tele 2 d.o.o., pregledom dodatka Ugovoru, pregledom zahtjeva za produljenjem pretplatničkog odnosa zaključenog između korisnika T. Č. T. i Tele 2 d.o.o., pregledom računa broj … od 30.11.2019.g., pregledom specifikacije za razdoblje od 01.11.2019.g. -30.11.2019.g., pregledom detaljnog ispisa prometa za razdoblje od 01.11.2019.g. -30.11.2019.g., pregledom računa broj … od 31.12.2019.g., pregledom specifikacije za razdoblje od 01.12.22019.g. – 31.12.2019.g., pregledom detaljnog ispisa prometa za razdoblje od 01.12.22019.g. – 31.12.2019.g., pregledom stanja u poslovnim knjigama na dan 30.06.2019.g., pregledom uplatnica dostavljenih od tužene na iznos od 770,00 kn od 20.12.2019.g., na iznos od 350,00 kn od 31.01.2020.g., te na iznos od 772,68 kn od 12.11.2019.g., pregledom obavijesti o ustupanju potraživanja, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP dalje: ZPP).

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.

11. Predmet spora jest zahtjev tužitelja naspram tužene za isplatom iznosa od 621,53 kn. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su tvrtka Tele 2 d.o.o. i tužena zaključiti ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, temeljem kojeg je Tele 2 d.o.o. dodijelio tuženiku pretplatnički mobilni broj, a tuženik se obvezao uredno plaćati dospjele račune. Međutim, tuženik da nije ispunio svoju obvezu koja se sastoji u plaćanju računa za 11. mjesec 2019.g. br. …. na iznos od 701,88 kn koji je djelomično podmiren, te računa za 12. mjesec 2019.g. br. …. koji je u cijelosti nepodmiren u iznosu od 270,28 kn.

12. Tužena pak tvrdi da je uplatama od 770,00 kn od 20.12.2019.g., na iznos od 350,00 kn od 31.01.2020.g., te na iznos od 772,68 kn od 12.11.2019.g. u cijelosti podmirila utuženo potraživanje.

13. Odredbom čl.65.st.l. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15dalje: ZOO) propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

Člankom 80. st 1 ZOO-a propisano je:

»Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.«

Čl. 82. st 1 ZOO-a propisano je:

»Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.«

Člankom 336. st. 1 ZOO-a propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

14. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, sud je utvrdio:

- da su Tele 2 d.o.o. i tužena zaključili ugovor o pretplatničkom odnosu čime je tužena postala vlasnikom SIM kartice, odnosno mobilnog pretplatničkog broja u vlasništvu Tele 2 d.o.o. Predmetnim ugovorom tužena je postala platežno odgovorna osoba za račune dodijeljenog mobilnog telefonskog broja, sukladno općim uvjetima pretplatničkog odnosa, koji čine sastavni dio ugovora od zasnivanju pretplatničkog odnosa, a sa kojima je tužena prilikom zaključenja ugovora upoznat,

- da se tužena doista i koristila uslugama koje joj je Tele 2 d.o.o. pružao u utuženom razdoblju, a što je razvidno iz dostavljene specifikacije usluga,

- da su tužitelj i Tele 2 d.o.o. zaključili ugovor o cesiji kojim ugovorom je tužitelj preuzeo sva potraživanja koja je Tele 2 d.o.o. imao prema svojim pretplatnicima, te da se između ostalog u preuzetim potraživanjima nalazilo i potraživanje Tele 2 d.o.o. prema tuženoj u iznosu od 621,53 kn,

- da je tužena dostavila uplatnice koje glase na uplaćeni iznos od 770,00 kn na dan 20.12.2019.g., zatim na iznos od 350,00 kn na dan 31.01.2020.g., te na iznos od 772,68 kn na dan 12.11.2019.g.,

- da je tužitelj dostavio izvod iz poslovnih knjiga pregledom kojeg je sud utvrdio da su gore navedene uplate u iznosu od 770,00 kn na dan 20.12.2019.g., 350,00 kn na dan 31.01.2020.g., te 772,68 kn na dan 12.11.2019.g., evidentirane u poslovnim knjigama telemach d.o.o., međutim, da usprkos navedenim uplatama na koje se tužena poziva, postoji daljnji dug u iznosu od utuženih 621,53 kn,

- da iz priloženih računa proizlazi da tužena nije uredno izvršavala svoje obveze plaćanja pristiglih računa, s obzirom da je iz računa broj …. od 30.11.2019.g. vidljivo da postoji dug p prethodnim računima u iznosu od 769,37 kn, te da po računu broj …. od 31.12.2019.g. postoji dug po prethodnim računima u iznosu od 701,25 kn,

- da tužena do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaze da bi platila utuženi iznos,

15. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Naime, zaključenim ugovorom o zasnivanju pretplatničkog odnosa tužena je postala platežno odgovorna osoba za račune dodijeljenog mobilnog broja, s obzirom da se rečenim ugovorom tuženik obvezao da će za vrijeme trajanja ugovora izvršavati svoje obveze, a obveza tuženika jest plaćanje dospjelih računa. Međutim, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da tužena nije ispunila svoju obvezu, jer iz analitičke kartice proizlazi da je preostao dug u iznosu od 621,53 kn.

17. Potrebno je istaći da je tužena za svoje tvrdnje da je podmirila dug priložila uplatnice na plaćene iznose od 770,00 kn od 20.12.2019.g., na iznos od 350,00 kn od 31.01.2020.g., te na iznos od 772,68 kn od 12.11.2019.g. Međutim, iz analitičke kartice tužitelja proizlazi da su predmetni računi evidentirani te da je po istima i umanjen dug, no i nakon evidencije predmetnih uplata i umanjena duga po tim uplatnicama, preostao je daljnji dug u iznosu od 621,53 kn. Naime, iz analitičke kartice su vidljivi ispostavljeni računi kao i uplate izvršene od strane tužene u razdoblju od 30.06.2019.g. do zaključno sa zadnjom uplatom dana 03.02.2020.g. Kada se sravne iznosi računa i uplate, to proizlazi da je preostao daljnji dug u iznosu od 621,53 kn. Tužena pored citiranih uplatnica nije dostavila daljnje dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je tužena podmirila i taj, preostali dug, odnosno utuženi iznos. Za navesti je da je tužena imala mogućnost predložiti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem provedbom kojeg bi se utvrdilo da li su njene tvrdnje točne ili ne, što međutim ista nije predložila. Sud pak nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile pa tako sud samoinicijativno nije mogao donijeti odluku o provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

18. U takvoj situaciji, kada tužitelj izvatkom iz poslovnih knjiga tvrdi da tužena duguje iznos od 621,53 kn, i pri tome ne osporava uplate na koje se tužena poziva, a tužena ne prilaže dokaze iz kojih bi se utvrdilo da je utuženi iznos podmiren, te ne predlaže financijsko – knjigovodstveno vještačenje, ocjena je ovog suda da je tužitelj sa uspjehom dokazao svoje tvrdnje o postojanju utuženog potraživanja.

19. Dakle, sud je utvrdio da na strani tužene postoji obveza plaćanja utuženog iznosa od 621,53 kn, pa je sukladno citiranoj odredbi čl. 9 ZOO-a tužena dužna izvršiti rečenu obvezu, a tužitelj je sukladno odredbi čl. 65 ZOO-a ovlašten u konkretnom slučaju tražiti ispunjene predmetne obveze.

20. S obzirom na sve navedeno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

21. Iako tužena nije osporavala prijenos potraživanja sa Tele 2 d.o.o. na tužitelja, za navesti je slijedeće:

Čl. 80. st 1/ ZOO-a propisano:

»Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.«

Člankom 81. ZOO-a propisano je:

»1/ S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

2/ Ipak, ustupitelj može predati založenu stvar primatelju samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupitelja da je čuva za račun primatelja.

3/ Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

«

Člankom 82. st 1/ ZOO-a propisano je:

»Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. «

Člankom 84. ZOO-a propisano je:

»1/ Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

2/ Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. «

22. Pregledom ugovora o cesiji od 22. srpnja 2020.g. i dodatka tog Ugovora sud je utvrdio da su E. M. d.o.o. Z. i Tele 2 d.o.o. zaključili rečeni ugovor i dodatak kojim ugovorom je Tele 2 d.o.o. ustupio potraživanja prema svojim dužnicima tužitelju.

23. Analizirajući izvedene dokaze, posebno priložene ugovore o zasnivanju pretplatničkog odnosa i račune, izvadak iz poslovnih knjiga, uplatnice dostavljene od strane tužene, te ugovor o cesiji kao i dodatak tom Ugovoru, sud je utvrdio da je Tele 2 d.o.o. imao nenaplaćeno potraživanje prema tuženoj u iznosu od 621,53 kn, te da je navedeno potraživanje ustupio tužitelju E. M. d.o.o.

24. obzirom na navedeno, a sukladno odredbi čl. 84 st 1 ZOO-a tužitelj ima pravo tražiti od tužene ispunjene konkretne obveze. Slijedom svega naprijed navedenog, zaključak je ovog suda da ugovor o cesiji proizvodi pravne učinke s obzirom da je čl. 82. st 1/ ZOO-a između ostalog propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelj E. M. d.o.o. legitimiran je od tužene tražiti isplatu utuženog iznosa, a tužena je dužna u cijelosti ispuniti je.

25. Na dosuđeni iznos od 621,53 kn tužitelju pripada i kamata. Naime, odredbom čl. 29. st 1 ZOO-a propisano je:

»Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.«

Čl. 183. st 1 ZOO-a propisano je:

»Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.«

26. Pregledom računa br. … od 30.11.2019.g. sud je utvrdio da isti glasi na iznos od 701,88 kn, te da je dospijeće istog 15.12.2019.g. S obzirom da je tužena djelomično podmirila navedeni račun, te je preostao daljnji iznos od 351,25 kn, to tužitelju na dosuđeni iznos od 351,25 kn po računu broj … pripada kamata počev od 16.12.2019.g. pa do konačne isplate.

27. Nadalje, pregledom računa broj …. od 31.12.2019.g. sud je utvrdio da isti glasi na iznos od 270,28 kn, da je dospijeće istog na dan 15.01.2020.g. S obzirom na navedeno, tužitelju na iznos do 270,28 kn po računu broj …. pripada kamata počev od 16.01.2020.g. pa do konačne isplate.

28. Analizirajući sve naprijed iznijeto, zaključak je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te ga je kao takovog ovaj sud prihvatio, slijedom čega je, a temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. pod posl. brojem OVRV-2649/2020 od

16.11.2020.g. u pogledu glavnice i kamata, sud održao na snazi, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

29. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška temelji se na odredbama čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne Novine«, br. 8/11, dalje: Pravilnik), čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

30. Sukladno iznijetom, tužitelju je priznat jednokratni trošak zastupanja u iznosu od 500,00 kn, a to s obzirom da je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, pa prema toč. 8 tbr 7 Tarife, odvjetniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr 7 toč. 1 ove Tarife pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, dakle 500,00 kn. Zatim, tužitelju je priznat daljnji trošak i to trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn, što ukupno iznosi 560,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 140,00 kn na ime 25% PDV-a na taj iznos, te 100,00 kn na ime sud. pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 800,00 kn.

Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 05. siječnja 2022.g. pa do konačne isplate. Naime, u postupku koji je nastavljen nakon prigovora tuženika na rješenje o ovrsi kao parnični nema mjesta razdvajanju troškova koji su tužitelju nastali kada je postupak bio ovršni od troškova kada je postupak nastavljen kao parnični, jer se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu čl. 164. st. 4. ZPP-a, pa stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na cjelokupni trošak, uključujući i onaj koji je nastao tijekom postupka kada je bio ovršni, od dana donošenja prvostupanjske presude. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 05. siječnja 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku