Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 9 P-241/2019-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice V.N. iz G.K., zastupana po punomoćniku F.Š. odvjetniku iz V., protiv tuženika RAB d.d. iz Z., zastupan po punomoćnicima iz OD G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 9. prosinca 2021., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u izočnosti tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika, te objavljene presude 5. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 218-50- 2937853, solemniziran po Javnom bilježniku J.C., br. OU-1052/05-1 dana 11.07.2005.god., sklopljenog između tužitelja V.N., kao korisnika kredita i tuženika RAB.d.d., kao kreditora, a koja:

- u čl. 2. Kamatna stopa glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“ - u čl. 7. Način otplate glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“

II. Nalaže se tuženiku RAB d.d., iz Z. isplati tužitelju V.N. iznos od 8.656,68 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos 11,36 kuna od 30. studeni 2009.

iznos 77,18 kuna od 31. prosinac 2009.

iznos 91,18 kuna od 31. siječanj 2010.

iznos 99,18 kuna od 28. veljača 2010.

iznos 122,18 kuna od 31. ožujak 2010.

iznos 119,18 kuna od 30. travanj 2010.

iznos 137,18 kuna od 31. svibanj 2010.

iznos 154,18 kuna od 30. lipanj 2010.

iznos 194,18 kuna od 31. srpanj 2010.

iznos 189,18 kuna od 31. kolovoz 2010.

iznos 225,18 kuna od 30. rujan 2010.

iznos 209,18 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 214,18 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 276,18 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 263,18 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 259,18 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 292,18 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 259,18 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 302,18 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 357,18 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 404,18 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 397,18 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 350,18 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 337,18 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 331,18 kuna od 30. studeni 2011.

iznos 349,18 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 377,18 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 379,18 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 372,18 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 377,18 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 384,18 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 375,18 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 369,74 kuna od 31. srpanj 2012.

i to za razdoblje do 30.06.2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. do 31.07.2015. god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god., do 30.06.2019.god., po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. pa do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, a od 01.01.2021.god. pa do isplate po stopi od 5,75 godišnje, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.112,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, prema gore navedenoj stopi, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 218-50-2937853 od 11.7.2005. g., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 14.591,13 CHF.

2.U postupku dokazivanja, a imajući u vidu prigovore tuženika tijekom postupka, a poglavito prigovor tuženika da je tužitelj utužio pogrešnom premisom, te da tužiteljev ugovor nije bio tzv "uzmi ili ostavi", sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatne liste, te odredio vještačenje na prijepornu okolnost da li je tužitelj preplatio kredit po vještaku N.J. koja je i saslušana.

3.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.

4.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova koji se nalaze u spisu.

5.Također je neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti, a suglasno pravnom mišljenju Vrhovnog suda, te činjenice da bi tužiteljica koja stanuje u G. K. na području Općinskog suda u Čakovcu bilo tegobno putovati u Zagreb.

6.Stoga je u smislu odredbi čl. 81 i 83 te 87 Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) valjalo odbiti ovaj prigovor, te odlučiti kao u točci IV izreke.

7.Isti stav zauzeo je Sud Europske unije u postupku Oceanu Grupo Editorial SA kojim je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredaba odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

8.U ovoj pravnoj stvari kredit je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti unaprijed formulirana od strane tuženika te se po mišljenju ovog suda u odnosu na tužitelja kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP-a, pa dakle ugovorena odredba mjesne nadležnosti nema nikakav utjecaj.

9.Neosnovani je i prigovor preinake tužbenog zahtjeva tuženika jer se u ovom postupku ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva po mišljenju ovog suda već o manifestacijskoj stupnjevitoj tužbi, te se dakle nakon određenog vještačenja i utvrđenih odlučnih činjenica konačno sređuje tužbeni zahtjev, a suglasno nalazu i mišljenju vještaka.

10.Slijedom navedenog i ovaj prigovor je u smislu odredbe čl. 186 toč. b ZPP-a neosnovan.

11.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

12.Stoga je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u točci I. izreke.

13.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

16.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

17.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 23.5.2019., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.

18.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama 1., 2. i 3. nalaza da je tužiteljica uplatila više upravo utuženi iznos od 8.656,68 kuna, stoga je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu kao u točci II izreke.

19.U nalazu i mišljenju vještak je u Tablicama detaljno naveo i obračunao uplate po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, te je vještakinja koristila medotologiju-za početni tečaj CHF na dan 13.7.2005. 4,694897 kuna za jedan CHF, te uz izračun kamatne stope ugovora od 5,85 posto godišnje.

20.Naime, tužiteljica je sveukupno uplatila 92.305,56 kuna, a trebala je zapravo platiti 83.648,88 kuna s obzirom na prijeporno utvrđenu okolnost u ovoj pravnoj stvari, te stoga je tužiteljica pravilno utužila za utvrđenu razliku.

21.Na opisani način je vještak nedvojbeno utvrdio preplatu utuženog iznosa što je detaljno navedeno u Tablicama nalaza i mišljenja.

22.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu.

23.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci II, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24.S obzirom na utvrđeno, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu svi ostali tuženikovi prigovori su neosnovani.

25.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9,10 i 36 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav dva obrazložena podneska, pristup na tri ročišta, svaka radnja 750,00 kuna sa PDV-om, trošak vještačenja 1.250,00 kuna, te sudska pristojba na tužbu 300,00 kuna.

Čakovec, 5. siječnja 2022.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja F.Š. odvjetnik

2. punomoćnici tuženika iz OD G. & G.