Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-191/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. I., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-8/2021. od 9. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. I. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi I. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog po točkama I i II izreke pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08. i to troškove toksikološkog vještačenja centra u iznosu 250,00 kuna (dvjestopedesetkuna), troškove vađenja krvi i uzimanje mokraće na analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari od optuženika u iznosu 320,00 kuna (tristodvadesetkuna), vještačenja po stalnom sudskom vještaku za cestovni i zračni promet dipl. ing. prometa S. H. u iznosu 2.890,00 kuna (dvijetisućeosamstodevedesetkuna), vještačenja po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu dr. D. M. u iznosu 2.800,00 kuna (dvijestisućeosamstokuna), paušalnu svotu 1.000,00 kuna (tisućukuna), te nužne izdatke oštećenika i njihovog zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njihova opunomoćenika, o čemu će sud izdati posebno rješenje, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi I. I.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna u duljem trajanju.
2.2. Optuženi I. I. žalbu je podnio po branitelju odvjetniku K. Ć., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. I. nisu osnovane.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na optuženikovoj strani, odnosno da nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu nastupjele posljedice (smrt žrtve koja ničim nije doprinijela počinjenu kaznenog djela) te grubo kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15. i 108/17. – dalje: ZSPC). Stoga državni odvjetnik smatra da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja potrebno optuženika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
7. Optuženi I. I. također se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da je kazna koja mu je izrečena prestroga i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da na njegovoj strani nema otegotnih okolnosti, ali da nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti. Smatra da su se ispunili uvjeti za blaže kažnjavanje, odnosno primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne i izricanje kazne ispod zakonskog minimuma.
8. Razmatrajući žalbene navode stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, optuženiku olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, da je otac jednog djeteta (2,5 godine) kao i da sam teško podnosi posljedice predmetnog događaja zbog čega se liječio kod psihijatra i da je teško obolio nakon počinjenja ovog kaznenog djela. Protivno optuženikovim žalbenim navodima, prema ocjeni drugostupanjskog suda, navedene okolnosti, kao i ponašanje optuženika nakon počinjenog djela i da je riječ o jednoj izoliranoj situaciji u njegovom životu koja je nažalost dovela do teških posljedica, nisu takvog značaja da bi se radilo o naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu članka 48. stavka 2. u vezi s člankom 49. stavkom 1. točka 3. KZ/11., odnosno u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne.
9. Nadalje, suprotno navodima u žalbi državnog odvjetnika, pravilno prvostupanjski sud na optuženikovoj strani nije našao otegotnih okolnosti te je pravilno uzeo u obzir način počinjenja djela i njegovu težinu prilikom odlučivanja o visini kazne. Naime, nastupjela posljedica i to smrt žrtve te optuženikovo upravljanje vozilom usprkos nesposobnosti za sigurno upravljanje vozilom, kao i kretanje izvan sredine umoru i
obilježene prometne trake i približavanje raskrižju bez povećanog opreza, bitna su obilježja djela za koje je optuženik proglašen krivim, a svoj odraz imaju u zakonom zapriječenoj kazni te se ne mogu dvostruko cijeniti.
10. Imajući, stoga, na umu i činjenicu da je optuženik proglašen krivim da je postupao s neizravnom namjerom, dakle, blažim oblikom krivnje, uz sve pravilno utvrđene i valjano ocijenjene olakotne okolnosti te pri čemu, suprotno žalbi državnog odvjetnika, olakotne okolnosti ni u čemu nisu precijenjene, a način počinjenja djela i težina nastupjele posljedice nisu podcijenjene, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdano optuženika osuditi na minimalnu zakonom propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Po ocjeni drugostupanjskog suda, upravo je kazna zatvora od tri godine, kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje, iskazanoj kriminalnoj količini te ličnosti optuženika. Ta će kazna utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, a niti blaže, na koje smjera optuženik, ne bi ostvarilo svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.
11. Kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
