Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-364/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 91. točka 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 22. rujna 2021., broj Kv-I-50/2021., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021. i 5. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog P. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom su na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) u odluci o kazni preinačene presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2013. broj K-60/2012, presuda Općinskog suda u Požegi od 13. veljače 2020. broj K-91/2008, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2009. broj K-87/2007, presuda Općinskog suda u Slatini, Stalne službe u Orahovici od 2. ožujka 2011. broj K-3/2009, presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 11. svibnja 2012. broj Kv-53/2012 (K-40/07), presuda Općinskog suda u Slatini, Stalna služba u Orahovici od 2. ožujka 2011. broj K-165/2009, presuda Općinskog suda u Sesvetama od 18. veljače 2011. broj K-247/2007, presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1917/2007. od 13. ožujka 2009., presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. studenog 2011. broj KO-3193/2009 i presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 28. lipnja 2007. broj K-270/06, te su kazne zatvora izrečene tim presudama uzete kao utvrđene pa je osuđeni P. L. na temelju članka 60. stavak 2. točka a) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 40 (četrdeset) godina.

1.1. Na temelju članka 63. KZ/97. u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora je osuđeniku uračunato vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazne koja mu je izrečena pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2013. broj K-60/2012-229 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2013. broj I Kž-320/2013-6 i od 12. ožujka 2014. broj III Kž-8/2013-8, kao i vrijeme koje je u tom kaznenom predmetu proveo u pritvoru od 7. veljače 2011. pa nadalje, vrijeme koje je proveo u pritvoru i to od 6. ožujka 2009. do 18. ožujka 2009. po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. listopada 2012. broj Kv-1521/2012., od 18. ožujka 2009. do 31. ožujka 2009., po presudi Općinskog suda u Sesvetama od 18. veljače 2011. broj K-247/2007; od 31. ožujka 2009. do 14. travnja 2009., po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. veljače 2017. broj Kv-22/2017 (K-87/2007) te od 14. travnja 2009. do 24. travnja 2009. po presudi Općinskog suda u Ivanić Gradu od 11. svibnja 2012. broj Kv-53/12 (K-40/2007).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni P. L. osobno, pobijajući presudu zbog odluke o kazni, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osuđenik se žali i po branitelju, odvjetniku mr.sc. M. R., zbog povrede kaznenog zakona. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju razmatrane su kao jedinstvena žalba osuđenika. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se osuđeniku izrekne manja kazna odnosno jedinstvena kazna zatvora koja će se sastojati u povećanju najviše pojedinačne utvrđene kazne.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj da prvostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne.

7. Naime, pri donošenju nove odluke o jedinstvenoj kazni zatvora prvostupanjski je sud imao na umu ranije izrečene kazne zatvora iz citiranih presuda i sve otegotne i olakotne okolnosti koje su sudovi uzeli u obzir u postupku individualizacije kazne u svakoj presudi, uzevši pri tome u obzir i međusobni odnos počinjenih djela s obzirom na njihovu vrstu i vrijeme njihova počinjenja.

8. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe o stjecaju kaznenih djela iz članka 60. stavak 1. i stavak 2. točka a) KZ/97., a ne iz članka 51. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 18/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), kako to pogrešno tvrdi osuđenik, s obzirom da je u svim presudama koje su pobijanom presudom preinačene u odluci o kazni primijenjen KZ/97., te je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju četrdeset godina, kojom nije dosegnut zbroj pojedinačnih kazni. Upravo se takva kazna ukazuje primjerenom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 50. KZ/97., s obzirom na osuđenikovu višestruku osuđivanosti zbog kaznenih djela protiv života te imovine u kratkom razdoblju.

9. Za dodati je da u tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., sud ne utvrđuje nove činjenice odlučne za odmjeravanje kazne, već uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja. Prema tome, pogrešno osuđenik smatra da je sud odmjeravajući novu jedinstvenu kaznu zatvora trebao uzeti u obzir tijek izdržavanja kazne (njegovu ličnost, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, radnu angažiranost, ponašanje, činjenicu da nije stegovno kažnjavan) te zatražiti očitovanje kaznionice i probacijskog ureda o tim okolnostima, jer te okolnosti mogu biti razlog za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ili za odluku o uvjetnom otpustu.

10. Slijedom navedenog, budući da žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša,v.r.