REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5556/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., kojeg zastupa punomoćnica T. V., odvjetnica u S. protiv tuženika Z. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i p. d.o.o. Z., radi nepačanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Gž-212/2021-3 od 1. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-1510/19 od 17. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Gž- 212/2021-3 od 1. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-1510/19 od 17. studenoga 2020., zbog 8 pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti navedenih procesnopravnih pitanja (1. – 4.) predlagatelj ukazuje na sadržaj odluka revizijskog suda poslovni broj Revr-1076/15 od 5. travnja 2016. te Rev-x-214/2018 od 12. rujna 2018., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja o postavljenim pitanjima iznesenima u navedenim odlukama. U vezi postavljenih materijalnopravnih pitanja (5. – 8.) ukazuje na toč. 8. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-3156/2017 od 31. siječnja 2019., smatrajući da pobijana presuda nije sastavljena u skladu sa zahtjevima prava na pravično suđenje, jer ne sadrži relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana o navedenim pitanjima. Smatra da su stoga navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženik na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da niti jedno pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Za postavljena procesnopravna pitanja valja ukazati da se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da se postavljena pitanja odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio primijeniti neku odredbu ZPP na način kako tužitelj smatra da je trebao ili obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Za materijalnopravna pitanja navedena u prijedlogu predlagatelj je opširno obrazložio svoja pravna shvaćanja, međutim nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, zbog kojeg bi pojedino naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; ili određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, odnosno dati druge važne razloge u smislu navedene odredbe koji bi opravdali intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se predlagatelj poziva nije međutim izraženo pravno shvaćanje o meritumu spora koje tužitelj pitanjima problematizira.
6. Stoga je na, temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 5. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
