1              Poslovni broj: Gž-1172/2022-3

 

   

 

 

Poslovni broj: Gž -1172/2022-

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Đ. – G. iz Z., OIB .... kao nasljednice iz pok. M. G. (ranije kao vlasnika obrta O. s. O. sa sjedištem u K., .), zastupane po punomoćnicima M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnicima iz K., protiv tuženika HZZO, sa sjedištem u Z., OIB ..... radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36-Povrv-3600/2020-20 od 16. veljače 2022. u sjednici vijeća održanoj  6. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje  presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36-Povrv-3600/2020-20 od 16. veljače 2022. u pobijanim točkama II. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv točke. III. izreke prvostupanjske presude.

 

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J.– V. pod poslovnim brojem Ovrv-5/2009 od  6. veljače 2009. donesen na temelju vjerodostojnih isprava osobnog računa za razdoblje 26.05.2006. – 26.5.2006., osobnog računa za razdoblje 2.lipnja 2006. do 2. lipnja 2006., osobnog računa za razdoblje 5.lipnja 2006. do 14. studenog 2006. i osobnog računa za razdoblje od 18. prosinca 2006. do 29. prosinca 2006.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.216,41 eur (24.234,05 kn) s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate te nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 258,68 eur (1.949,00 kn) s zakonskom zateznom kamatom.

3. U točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za  isplatu iznosa od 69,02 eur ( 520,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, u toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 50,20 eur (378,20 kn) sa zakonskom zateznom kamatom dok je u toč. V. izreke presude naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.252,43 eur (16.975,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude te protiv odluke o trošku sadržane u toč. V. izreke žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika protiv točke III. izreke prvostupanjske presude nije dopuštena.

8. Žalba tuženika protiv točke II. i V. izreke prvostupanjske presude je neosnovana.

9.U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odrede čl. 353. st.1.t.2. ZPP-a.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvosutpanjski sud primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren ni žalbeni razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t.3. ZPP-a.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao pravne slijednice pok. M.G.za isplatu naknade za usluge izvršene od strane optičarskog obrta u vlasništvu pravnog prednika tužiteljice osiguranicima tuženika u iznosu  od 3.285,43 eur (24.754,05 kn) sa zakonskom zateznom kamatom.

13. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je pravni prednik tužiteljice pok. M. G. kao vlasnik obrta O. s. O. osiguranicima tuženika izradio ortopedska pomagala,

- da je za izrađena ortopedska pomagala osiguranicima tuženika, tuženiku ispostavio račune i to račun za razdoblje od 26. svibnja 2006.-26. svibnja 2006.  s dospijećem 20. veljače 2007. na iznos od 328,17 eur (2.472,58 kn), računa za razdoblje 2. lipnja 2006. do 2. lipnja 2006. s dospijećem 10. listopada 2007. na iznos od 459,11 eur ( 3.459,16 kn) , račun za razdoblje od 5. lipnja 2006. do 14. studenog 2006. s dospijećem 10. listopada 2007. na iznos od 2.429,13 eur  (18.302,31 kn),

- da u odnosu na ove ispostavljene račune priložene ovjerene Potvrde o ortopedskim pomagalima ovjerene po tuženiku koje dokazuju obavljenu uslugu zaračunatu u računima,

- da je prednik tužiteljice tuženiku ispostavio i račun za razdoblje 18. prosinca 2006. do 29. prosinca 2006. s dospijećem 10. listopada 2007. na iznos od 520,00 kn u odnosu na koji nije dostavljena Potvrda o pomagalima ovjerena po tuženiku,

- da između prednika tužiteljice i tuženika 2006.  nije postojao ugovorni odnos te nije bio sklopljen Ugovor o izradi i isporuci očnih pomagala osiguranim osobama te da prednik tužiteljice nije bio ugovorni isporučitelj.

14. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenih činjenica zaključuje da iako između prednika tužiteljice i tuženika 2006. nije postojao ugovorni odnos kojim bi tuženik imao obvezu plaćanja izrade i isporuke optičarskih pomagala  da postoji obveza tuženika naknaditi tužiteljici kao pravnoj  slijednici pok. M. G. vlasnika obrta koji je izradio pomagala za osiguranike tuženika iznos od ukupno 3.216,41 eur (24.234,05 kn) a sve prema po njemu ispostavljenim računima za razdoblje od 26.5.2006.-26.5.2006.  s dospijećem 20.2.2007. na iznos od 328,17 eur (2.472,58 kn), računa za razdoblje: 2.6.2006. do 2.6.2006. s dospijećem 10.10.2007. na iznos od 459,11 eur ( 3.459,16 kn), račun za razdoblje od  5.6.2006. do 14.11.2006. s dospijećem 10.10.2007. na iznos od 2.429,13 eur ( 18.302,31 kn) u odnosu na koje prileže ovjerene Potvrde o ortopedskim pomagalima ovjerene po tuženiku sve pozivom na odredbu čl. 1111. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

15. Tom zakonskom odredbom da je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi pa prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik  nedvojbeno ostvario korist s obzirom da je pravni prednik tužiteljice očna, tj. ortopedska pomagala izradio i isporučio upravo osiguranicima tuženika, da tuženik nikome nije platio navedene troškove iako su za sve ove izdane Potvrde o očnim pomagalima koje su priložene spisu i koje su  uredno ovjerene od strane tuženikove stručne službe. Tuženik da je time stekao korist, pravni prednik tužiteljice da je izradio i isporučio očna pomagala osiguranicima tuženika, dok tuženik nikome nije platio nastale troškove, pri čemu su osiguranici tuženika imali pravo na predmetna pomagala i nisu takvo svoje pravo ostvarili kod drugih optičara, koji su bili ugovorni partneri tuženika.

16. Slijedom naprijed iznijetih razloga prvostupanjski sud u točki II. izreke djelomično prihvaća zahtjev tužiteljice te tuženika obvezuje na isplatu istoj iznosa od 3.216,41 eur (24.234,05 kn) sa zakonskom zateznom kamatom dok zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od  690,02 eur (520,00 kn) s zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan te odlučuje kao u toč. III. izreke iz razloga jer da za navedeni iznos nije dostavljena Potvrda o očnim pomagalima pa da tužiteljica taj dio svojeg potraživanja nije dokazala.

17. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o stjecanju bez osnove na strani tuženika te neosnovano ukazuje  pogrešnu primjenu materijalnog prava tj. odredbu čl. 1111. ZOO-a jer su i po ocjeni ovoga suda ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe te pravila o stjecanju bez osnove.

18. Odredbom čl. 1111. st.1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

19. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom ( čl. 1111.st.2. ZOO-a).

20. Iako u konkretnoj situaciji između prednika tužiteljice i tuženika u spornom razdoblju nije postojao ugovorni odnos te između istih nije bio sklopljen Ugovor o izradi i isporuci očnih pomagala osiguranim osobama, činjenica je da je unatoč istome prednika tužiteljice za osiguranike tuženika izrađivao optičarska pomagala.

21. Takvom radnjom prednika tužiteljice tuženik je, kako to pravilno utvrđuje te  zaključuje prvostupanjski sud,  nedvojbeno ostvario korist jer  su predmetna pomagala od strane prednika tužiteljice izrađena i isporučena osiguranicima tuženika, pri čemu tuženik nikome nije platio troškove izrade istih a za sve radnje u odnosu na koje prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje naknade, po tuženiku izdane Potvrde o očnim pomagalima koje su ovjerene od strane tuženikove stručne službe.

22.  Tuženik je izvršenom radnjom prednika tužiteljice ostvario korist jer  je prednik tužiteljice izradio i isporučio osiguranicima tuženika optičarska pomagala na koja su ovi imali pravo a nisu takvo svoje pravo ostvarili kod drugih optičara koji su bili ugovorni partner tuženika, niti je tuženik podmirio troškove izvršenih radnji njegovim osiguranicima čime je evidentno ostvario korist i to u visini cijena koje bi inače trebao platiti za izvršenje takvih usluga, cijene kojih su u konkretnom slučaju  konačno utvrđene i provedenim vještačenjem sukladno sadržaju i po tuženiku izdanih Potvrda.

23. U odnosu na žalbene navode tuženika da izvršenom radnjom tužiteljice tj. prednika tužitelja korist nije imao tuženik već da su tu korist ostvarivali  sami osiguranici tuženika valja istaći da su takvi žalbeni navodi neosnovani.

24, Naime, iako je prednik tužiteljice optičarska pomagala  konkretno izradio za potrebe osiguranike tuženika, ista su izrađena prema po tuženiku izdanim potvrdama o očnim pomagalima koje su predstavljale nalog za rad a s kojim potvrdama su se osiguranici tuženika obraćali predniku tužitelja koji je na temelju takve dokumentacije izradio odobreno pomagalo i predao ga korisniku pri čemu je samu korist tako izvršenom radnjom ostvario upravo tuženik. Ovo iz razloga jer za tako izrađeno pomagalo te pruženu uslugu njegovim osiguranicima nije platio naknadu čime je evidentno ostvario korist izvršenom radnjom i to u visini cijena koje bi trebao platio za takav rad i ugovornom pružatelju usluga tj. prema cjeniku te u visini cijena koje je je ovjerio tuženikov ovlašteni radnik, visina kojih usluga je u konkretnom slučaju  konačno utvrđena i provedenim vještačenjem sukladno sadržaju po tuženiku izdanih Potvrda.

25. Glede žalbenih navoda tuženika da je tužiteljica odnosno prednik tužiteljice pružao usluge osiguranim osobama  a na što da tuženik nije mogao utjecati jer da s istim nije imao sklopljen ugovor te da je tužiteljica tj. njezin prednik bio svjestan činjenice nesklapanja ugovora s tuženikom pa da je na isto trebao upozoriti osigurane osobe koje su od njega tražile izradu pomagala osnovom Potvrda ovjerenih  kod tuženika za istaći je da se pravila o stjecanju bez osnove, kroz koje konkretno valja razmatrati odnos stranka upravo i  primjenjuju na situacije kao što je konkretna kada ne egzistira ugovor, dakle kada nema pravnog posla temeljem kojeg bi prednik tužiteljice za tuženika bio u obvezi izvršiti radnje za njegove osiguranike.

26. Upravo u takovoj situaciji u kojoj nije egzistirao ugovor te u kojoj tužiteljica odnosno njezin prednik nije bio ugovorni isporučitelj tuženika ali je tuženik izvršenom radnjom istog koja nije imala osnove u pravnom poslu ostvario korist primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove pri čemu se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom kako je to propisano odredbom čl. 1111.st.2. ZOO-a.

27. S obzirom da u spornom razdoblju tužiteljica tj. njezin prednik nije bio ugovorni isporučitelj  tuženika to je neosnovano pozivanje tuženika sadržajem žalbe na odredbe  Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala ( "Narodne novine"br. 89/07-pročišćeni tekst, 134/07, 11/08. i 34/08. u daljnjem tesktu; Pravilnik). Ovo iz razloga jer taj Pravilnik regulira ostvarenje prava osiguranih osoba HZZO prema ugovornim isporučiteljima  što prednik tužiteljice u spornom razdoblju nije bio spram tuženika, pa je utoliko irelevantno pozivanje tuženika na odredbe čl. 19. i 25. navedenog Pravilnika.

28. Iz istih razloga irelevantno je i  pozivanje tuženika na sadržaj presude drugog suda, konkretno Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-4042/11-2 od 7. veljače 2012. pri čemu treba istaći da je pobijana odluka donijeta temeljem činjenica utvrđenih u ovom postupku u kojem niti prvostupanjski niti ovaj sud nisu vezani odlukama drugih sudova.

29. Kako je u konkretnom slučaju unatoč tome što između tužiteljice tj. prednika tužiteljice kao vlasnika optičarskog salona i tuženika nije bio sklopljen Ugovor, dakle pravni posao o izradi i isporuci očnih pomagala osiguranim osobama tuženika, došlo do prijelaza imovine prednika tužiteljice u imovinu tuženika jer se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi  izvršenom radnjom ( čl. 1111.st.2. ZOO-a) to je tuženik dužan nadoknaditi korist koju je stekao istim.

30. Nedvojbeno je tuženik ostvario korist obzirom su predmetna pomagala izrađena i isporučena upravo osiguranicima tuženika od strane prednika tužiteljice, a tuženik nije nikom platio navedene troškove, iako su izdane Potvrde o očnim pomagalima koje su priložene spisu uredno ovjerene od strane tuženikove stručne službe.

31. Shodno navedenom a kraj nesporne činjenice da je prednik tužiteljice izradio i isporučio osiguranicima tuženika predmetna pomagala na koja su oni imali pravo a  koji nisu takvo svoje pravo ostvarili kod drugih optičara, koji bi bili ugovorni partner tuženika, tuženik je svakako na ovaj način ostvario korist jer troškove koje je prednik tužiteljica iskazao na predmetnim potvrdama o očnim pomagalima, tuženik nije nikome platio, a bio ih je dužan platiti i to upravo po cijenama koje je ovjerio tuženikov ovlašteni radnik.

32. Slijedom iznijetog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo  tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove dužan sada tužiteljici kao pravnoj slijednici te nasljednici pok. M. G.  naknaditi koristi koju je stekao izvršenom radnjom te je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu istoj iznosa od 3.216,41 eur (24.234,05 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na način kako je to naznačeno u toč. II. pobijane presude. 

33. Kako je na pravilno i potpuno  utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo to je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368.t.1. ZPP-a protiv pobijanog dijela točke II. izreke kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

34. S obzirom da je točkom III. izreke pobijane presude odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 69,02 eur (520,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom to proizlazi da je tuženik u tom dijelu uspio u protivljenju zahtjevu tužitelja te uspio u sporu zbog čega tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog  dijela prvostupanjske presude.

35. Zbog navedenog žalbu tuženika protiv točke II. izreke pobijane presude temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a valjalo je odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja  jer tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude.

36. Tuženik nije uspio  u parnici pa je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost premeta spora te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, dalje Tarifa) obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici u ukupnom iznosu od 2.252,97 eur ( 16.975,00 kn) i odlučio kao u toč. V. izreke prvostupanjske presude pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je neosnovano tužiteljici priznato pravo na naknadu troška zastupanja  na ročištu za objavu presude.

37. U konkretnom slučaju održano je ročište za objavu i uručenje presude 16. veljače 2022. na koje ročište je pristupila zamjenica punomoćnika tuženika pa tužitelju prema Tbr. 9.t.3. Tarife pripada pravo na nagradu za zastupanje na tom ročištu  u visini od 66,36 eur uvećano za PDV  kako je to  tužiteljici pravilno priznao i prvostupanjski sud i to neovisno o sustavu e-komunikacije, na postojanje koje suda sadržajem žalbe ukazuje tuženik.

38. Zbog navedenog i žalbu tuženika protiv odluku o trošku sadržanu u točki V. izreke pobijane presude temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je  odbiti te prvostupanjsku presudu i u tom dijelu potvrditi.

39. Slijedom svega naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a odlučeno je kao u  točki I. izreke  ove presude a temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a kao u izreci rješenja

40. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je primjenom odredbe čl. 154.st.1. u  vezi sa čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Rijeci 6. ožujka 2024.

 

                                                                                                                         Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Filka Pejković