Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1236/2021-5

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. iz Z., …OIB: … zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. G. iz G. S., …OIB: …zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P- 944/2016 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-944/2016 od 22. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana preda dva zlatna sata marke Z. 21 ct-79,00 gr 22ct-5,00gr 18ct-99,72gr 14ct-11,00gr, nadalje, u točki 2. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana te je u točki 3. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na povrat dva zlatna sata pobliže opisana u izreci presude, koje je posudila tuženiku radi zalaganja u banci u svrhu podizanja kredita, uz podrednu građanskopravnu ponudu tuženiku da se od obveze vraćanja dvaju zlatnih satova može osloboditi isplatom iznosa od 91.200,00 kn („facultas alternativa“).

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u siječnju 2001. primio od tužiteljice u vidu posudbe niz zlatnih predmeta (20 zlatnika, jedan komad zlatne pločice, jedan prsten, dvije narukvice, jedan komad zlatnog lima) te ujedno i dva sata koji su predmet tužbe, da je tuženik potom dajući u zalog navedene zlatne predmete kod Z. b. d.d. ishodio Ugovor o kreditu na temelju zaloga stvari od 26. siječnja 2001. (dalje Ugovor o kreditu) za iznos kredita od tadašnjih 1.421,32 DEM s ugovorenim jednokratnim šestomjesečnim vraćanjem kredita od dana sklapanja ugovora, sve na temelju procijenjene vrijednosti zaloga (zlatnine) od 7.000,00 kn, da je Ugovor o kreditu prema očitovanju banke redovno otplaćen 23. kolovoza 2001., da nakon toga tuženik nije vratio tužiteljici posuđene zlatne predmete koji su bili predmet zaloga, da je izvršenim plaćanjima tuženik naknadio tužiteljici protuvrijednost posuđenih zlatnih predmeta koji su bili predmet zaloga što nije sporno, spor je nastao oko povrata posuđenih zlatnih satova odnosno isplate naknade njihove vrijednosti.

7. Odlučujući o spornom pitanju je li tuženik izvršenim isplatama evidentiranim po pojedinačnim isplatama i datumima na rukom pisanoj Potvrdi bez naziva (dalje Potvrda) naknadio tužiteljici vrijednost predmetnih satova, odnosno ako nije, je li i dalje u posjedu istih i je li iste u obvezi vratiti tužiteljici, sud prvog stupnja posebno cijeni te analizira sadržaj po strankama sastavljene Potvrde. Uvažava da na Potvrdi uz datum 21. srpnja 2007. stoji napomena da je „vraćen sav dug osim dva sata", da slijedi nadnevak 19. listopada 2008. gdje se navodi napomena "dao sam gđi L. 2.000,00 kn za satove", da nakon toga slijedi 10 pojedinačnih isplata od po 1.000,00 kn počevši od 6. prosinca 2008. pa zaključno do 9. siječnja 2010., bez posebnih napomena. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik nakon 21. srpnja 2007. vršio isplate isključivo za vrijednosti satova i to ukupno 12.000,00 kn zaključno s danom 9. siječnja 2010.

8. Vezano za vrijednost satova a zbog protivljenja tuženika, sud nije kao dokaz cijenio procjenu po tužiteljici izvansudski angažiranog vještaka za zlatarstvo i draguljarstvo V. C. koji je procijenio da bi na dan 23. listopada 2014.

vrijednost dvaju satova iznosila između 83.600,00 kn i 91.200,00 kn, iako je prvostupanjski sud primijetio izraziti nesrazmjer predmetne procjene sa onom sačinjenom po banci za potrebe kredita (7.000,00 kn svih založenih zlatnih predmeta), uvažavajući dodatno da je procjena po tužiteljici angažiranog vještaka izvršena prema prilikama na tržištu 13 godina nakon što su posuđeni predmeti trebali biti vraćeni. Prvostupanjski sud je imao u vidu da je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga za provedbu sudskog vještačenja te da nije predložen niti jedan dokaz kojim bi se izričito utvrdilo kolika bi bila primjerena tržišna vrijednost zlatnih satova u vrijeme dogovora stranaka, odnosno u vrijeme izvršenih pojedinačnih isplata, uvažavajući dalje da niti tužiteljica kao vlasnica satova nije definirala vrijednost satova prilikom dogovora stranka odnosno periodičnih isplata tuženika a iz iskaza stranaka je nesporno utvrđeno da za satove nije unaprijed definirana vrijednost niti je to učinjeno naknadno.

9. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja te primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik isplatom iznosa od 12.000,00 kn, koristeći se ponuđenom mu opcijom vraćanja novca umjesto satova, ispunio obvezu prema tužiteljici. Stoga prvostupanjski sud smatra irelevantnim je li tuženik uredno i u roku novcem ispunio kreditnu obvezu i dobio založene predmete natrag, ili ih je banka prodala i iz namirene vrijednosti zatvorila kreditnu obvezu, a tuženiku vratila razliku u novcu, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tužiteljice s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

11. Protivno žalbenim navodima, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u okviru dokaznih prijedloga stranaka te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Bez uporišta tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio o kakvom se pravnom odnosu među strankama radi. Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik od tužiteljice primio sporne satove na temelju posudbe, budući da je nesporno utvrđeno da su mu satovi pa i ostali zlatni predmeti bili potrebni u svrhu zalaganja kod banke radi ishodovanja kredita. S obzirom na utvrđenje da je predmetni Ugovor o posudbi između stranaka zaključen u siječnju 2001., tada prema članku 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.), u primjenu dolaze pravna pravila o posudnoj pogodbi iz paragrafa § 971. - § 982. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primijene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.). U smislu paragrafa § 973. OGZ-a postoji obveza posudovnika da stvar povrati nakon besplatne uporabe a prema paragrafu § 979. OGZ-a da naknadi štetu ukoliko se posuđena stvar pokvari ili propadne.

13. Neosnovano tužiteljica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tuženik umjesto svoje obveze povrata posuđenih satova tužiteljici, prihvatio ponuđenu mu opciju vraćanja novca. Naime, iz provedenog postupka nesporno proizlazi da tuženik tužiteljici nije vratio niti preostalu posuđenu zlatninu nakon što je Ugovor o kreditu zatvoren 23. kolovoza 2001. a iz nespornog sadržaja rukom pisane Potvrde je utvrđeno da je tužiteljica potvrdila da joj je 21. srpnja 2007. vraćen dug za preostalu zlatninu, osim dva sata.

14. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica potvrđivanjem i potpisivanjem daljnjih isplata koje je vršio tuženik od 19. listopada 2008. do zaključno 9. siječnja 2010. u ukupnom iznosu od 12.0000,00 kn potvrdila činjenicu da je pristala umjesto povrata satova na naknadu njihove vrijednosti, kao što je to prethodno učinila za preostale posuđene a nevraćene zlatne predmete, na što ukazuje i činjenica da je tužiteljica tek nakon 15 godina od posudbe ustala tužbom radi povrata posuđenih satova.

15. Protivno daljnjim žalbenim navodima tužiteljice, koja smatra da je sud jednostavnom računicom trebao utvrditi vrijednost satova, osnovano je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a zaključio da je na tužiteljici bio teret dokaza utvrđivanja činjenice da je vrijednosti satova veća od nesporno isplaćenih 12.000,00 kn te da je na tu okolnost izostao valjani dokazni prijedlog tužiteljice.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

17. Slijedom obrazloženog, žalbu tužiteljice je valjalo kao neosnovanu odbiti pa je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković