REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12 P-4673/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužiteljice S. B., OIB: …, 2.-tužiteljice mldb. D. B., OIB: … i 3.-tužiteljice mldb. K. B., OIB: …, sve iz Z., zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., ., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. S., odvjetnici u O. d. L. i p. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 4. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku isplatiti tužiteljicama iznos od 9.982,42 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 44,16 kuna od 17.8.2007. do isplate,

na iznos od 44,01 kuna od 18.9.2007. do isplate,

na iznos od 43,21 kuna od 12.10.2007. do isplate,

na iznos od 44,28 kuna od 19.11.2007. do isplate,

na iznos od 43,69 kuna od 11.12.2007. do isplate,

na iznos od 44,92 kuna od 21.1.2008. do isplate,

na iznos od 102,78 kuna od 11.2.2008. do isplate,

na iznos od 105,99 kuna od 18.3.2008. do isplate,

na iznos od 104,25 kuna od 11.4.2008. do isplate,

na iznos od 100,82 kuna od 7.5.2008. do isplate,

na iznos od 101,84 kuna od 10.6.2008. do isplate,

na iznos od 101,32 kuna od 8.7.2008. do isplate,

na iznos od 100,18 kuna od 11.8.2008. do isplate,

na iznos od 100,69 kuna od 10.9.2008. do isplate,

na iznos od 104,09 kuna od 10.10.2008. do isplate,

na iznos od 108,25 kuna od 14.11.2008. do isplate,

na iznos od 105,91 kuna od 22.12.2008. do isplate,

na iznos od 110,63 kuna od 30.1.2009. do isplate,

na iznos od 112,57 kuna od 27.2.2009. do isplate,

na iznos od 109,55 kuna od 28.3.2009. do isplate,

na iznos od 111,66 kuna od 29.4.2009. do isplate,

na iznos od 110,69 kuna od 7.5.2009. do isplate,

na iznos od 108,78 kuna od 20.6.2009. do isplate,

na iznos od 108,59 kuna od 28.7.2009. do isplate,

na iznos od 108,82 kuna od 20.8.2009. do isplate,

na iznos od 109,27 kuna od 16.9.2009. do isplate,

na iznos od 107,97 kuna od 10.10.2009. do isplate,

na iznos od 109,28 kuna od 19.11.2009. do isplate,

na iznos od 108,80 kuna od 8.12.2009. do isplate,

na iznos od 112,13 kuna od 23.1.2010. do isplate,

na iznos od 112,75 kuna od 15.2.2010. do isplate,

na iznos od 112,30 kuna od 12.3.2010. do isplate,

na iznos od 114,37 kuna od 27.4.2010. do isplate,

na iznos od 117,03 kuna od 17.5.2010. do isplate,

na iznos od 119,48 kuna od 24.6.2010. do isplate,

na iznos od 121,29 kuna od 22.7.2010. do isplate,

na iznos od 122,19 kuna od 19.8.2010. do isplate,

na iznos od 126,49 kuna od 16.9.2010. do isplate,

na iznos od 122,36 kuna od 25.10.2010. do isplate,

na iznos od 123,00 kuna od 22.11.2010. do isplate,

na iznos od 130,75 kuna od 20.12.2010. do isplate,

na iznos od 128,07 kuna od 24.1.2011. do isplate,

na iznos od 127,58 kuna od 16.2.2011. do isplate,

na iznos od 129,93 kuna od 22.3.2011. do isplate,

na iznos od 129,51 kuna od 20.4.2011. do isplate,

na iznos od 133,34 kuna od 19.5.2011. do isplate,

na iznos od 140,37 kuna od 28.6.2011. do isplate,

na iznos od 144,80 kuna od 22.7.2011. do isplate,

na iznos od 142,60 kuna od 30.8.2011. do isplate,

na iznos od 137,29 kuna od 23.9.2011. do isplate,

na iznos od 136,38 kuna od 21.10.2011. do isplate,

na iznos od 137,46 kuna od 29.11.2011. do isplate,

na iznos od 138,81 kuna od 23.12.2011. do isplate,

na iznos od 141,31 kuna od 26.1.2012. do isplate,

na iznos od 141,62 kuna od 20.2.2012. do isplate,

na iznos od 141,15 kuna od 23.3.2012. do isplate,

na iznos od 141,70 kuna od 26.4.2012. do isplate,

na iznos od 142,23 kuna od 30.5.2012. do isplate,

na iznos od 141,91 kuna od 19.6.2012. do isplate,

na iznos od 140,66 kuna od 18.7.2012. do isplate,

na iznos od 140,82 kuna od 24.8.2012. do isplate,

na iznos od 139,46 kuna od 27.9.2012. do isplate,

na iznos od 140,93 kuna od 23.10.2012. do isplate,

na iznos od 141,74 kuna od 28.11.2012. do isplate,

na iznos od 140,98 kuna od 18.12.2012. do isplate,

na iznos od 138,10 kuna od 30.1.2013. do isplate,

na iznos od 138,80 kuna od 19.2.2013. do isplate,

na iznos od 140,56 kuna od 27.3.2013. do isplate,

na iznos od 141,00 kuna od 22.4.2013. do isplate,

na iznos od 135,92 kuna od 23.5.2013. do isplate,

na iznos od 137,97 kuna od 26.6.2013. do isplate,

na iznos od 137,39 kuna od 29.7.2013. do isplate,

na iznos od 138,30 kuna od 22.8.2013. do isplate,

na iznos od 140,05 kuna od 27.9.2013. do isplate,

na iznos od 139,57 kuna od 28.10.2013. do isplate,

na iznos od 140,37 kuna od 25.11.2013. do isplate,

na iznos od 141,28 kuna od 13.12.2013. do

isplate, na iznos od 139,54 kuna od 22.1.2014. do

isplate, na iznos od 141,97 kuna od 7.3.2014. do

isplate, na iznos od 141,97 kuna od 7.3.2014. do

isplate, na iznos od 141,12 kuna od 25.4.2014. do

isplate, na iznos od 140,67 kuna od 26.5.2014. do

isplate i na iznos od 135,85 kuna od 9.6.2014. do

isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), od 1.1.2008. do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljicama trošak postupka u iznosu od 8.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 4. siječnja 2022. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška postupka u ostalom iznosu od 1.812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 4. siječnja 2022. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 36,96 kuna i zakonsku zateznu kamatu preko zakonske zatezne kamate zahtijevane konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pa do zakonske zatezne kamate zahtijevane tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 26. kolovoza 2019., a u dijelu u kojemu su te kamate različito zahtijevane, odnosno:

- preko zakonske zatezne kamate na iznos od 44,01 kuna od 18.9.2007. do isplate, na iznos od 43,21 kuna od 12.10.2007. do isplate, na iznos od 44,28 kuna od 19.11.2007. do isplate, na iznos od 43,69 kuna od 11.12.2007. do isplate, na iznos od 44,92 kuna od 21.1.2008. do isplate, na iznos od 102,78 kuna od 11.2.2008. do isplate, na iznos od 105,99 kuna od 18.3.2008. do isplate, na iznos od 104,25 kuna od 11.4.2008. do isplate, na iznos od 100,82 kuna od 7.5.2008. do isplate, na iznos od 101,84 kuna od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 101,32 kuna od 8.7.2008. do isplate, na iznos od 100,18 kuna od 11.8.2008. do isplate, na iznos od 100,69 kuna od 10.9.2008. do isplate, na iznos od 104,09 kuna od 10.10.2008. do isplate, na iznos od 108,25 kuna od 14.11.2008. do isplate, na iznos od 105,91 kuna od 22.12.2008. do isplate, na iznos od 110,63 kuna od 30.1.2009. do isplate, na iznos od 112,57 kuna od 27.2.2009. do isplate, na iznos od 109,55 kuna od 28.3.2009. do isplate, na iznos od 111,66 kuna od 29.4.2009. do isplate, na iznos od 110,69 kuna od 7.5.2009. do isplate, na iznos od 108,78 kuna od 20.6.2009. do isplate, na iznos od 108,59 kuna od 28.7.2009. do isplate, na iznos od 108,82 kuna od 20.8.2009. do isplate, na iznos od 109,27 kuna od 16.9.2009. do isplate, na iznos od 107,97 kuna od 10.10.2009. do isplate, na iznos od 109,28 kuna od 19.11.2009. do isplate, na iznos od 108,80 kuna od 8.12.2009. do isplate, na iznos od 112,13 kuna od 23.1.2010. do isplate, na iznos od 112,75 kuna od 15.2.2010. do isplate, na iznos od 112,30 kuna od 12.3.2010. do isplate, na iznos od 114,37 kuna od 27.4.2010. do isplate, na iznos od 117,03 kuna od 17.5.2010. do isplate, na iznos od 119,48 kuna od 24.6.2010. do isplate, na iznos od 121,29 kuna od 22.7.2010. do isplate, na iznos od 122,19 kuna od 19.8.2010. do isplate, na iznos od 126,49 kuna od 16.9.2010. do isplate, na iznos od 122,36 kuna od 25.10.2010. do isplate, na iznos od 123,00 kuna od 22.11.2010. do isplate, na iznos od 130,75 kuna od 20.12.2010. do isplate, na iznos od 128,07 kuna od 24.1.2011. do isplate, na iznos od 127,58 kuna od 16.2.2011. do isplate, na iznos od 129,93 kuna od 22.3.2011. do isplate, na iznos od 129,51 kuna od 20.4.2011. do isplate, na iznos od 133,34 kuna od 19.5.2011. do isplate, na iznos od 140,37 kuna od 28.6.2011. do isplate, na iznos od 144,80 kuna od 22.7.2011. do isplate, na iznos od 142,60 kuna od 30.8.2011. do isplate, na iznos od 137,29 kuna od 23.9.2011. do isplate, na iznos od 136,38 kuna od 21.10.2011. do isplate, na iznos od 137,46 kuna od 29.11.2011. do isplate, na iznos od 138,81 kuna od 23.12.2011. do isplate, na iznos od 141,31 kuna od 26.1.2012. do isplate, na iznos od 141,62 kuna od 20.2.2012. do isplate, na iznos od 141,15 kuna od 23.3.2012. do isplate, na iznos od 141,70 kuna od 26.4.2012. do isplate, na iznos od 142,23 kuna od 30.5.2012. do isplate, na iznos od 141,91 kuna od 19.6.2012. do isplate, na iznos od 140,66 kuna od 18.7.2012. do isplate, na iznos od 140,82 kuna od 24.8.2012. do isplate, na iznos od 139,46 kuna od 27.9.2012. do isplate, na iznos od 140,93 kuna od 23.10.2012. do isplate, na iznos od 141,74 kuna od 28.11.2012. do isplate, na iznos od 140,98 kuna od 18.12.2012. do isplate, na iznos od 138,10 kuna od 30.1.2013. do isplate, na iznos od 138,80 kuna od 19.2.2013. do isplate, na iznos od 140,56 kuna od 27.3.2013. do isplate, na iznos od 141,00 kuna od 22.4.2013. do isplate, na iznos od 135,92 kuna od 23.5.2013. do isplate, na iznos od 137,97 kuna od 26.6.2013. do isplate, na iznos od 137,39 kuna od 29.7.2013. do isplate, na iznos od 138,30 kuna od 22.8.2013. do isplate, na iznos od 140,05 kuna od 27.9.2013. do isplate, na iznos od 139,57 kuna od 28.10.2013. do isplate, na iznos od 140,37 kuna od 25.11.2013. do isplate, na iznos od 141,28 kuna od 13.12.2013. do isplate, na iznos od 139,54 kuna od 22.1.2014. do isplate, na iznos od 141,97 kuna od 7.3.2014. do isplate, na iznos od 141,97 kuna od 7.3.2014. do isplate, na iznos od 141,12 kuna od 25.4.2014. do isplate, na iznos od 140,67 kuna od 26.5.2014. do isplate i na iznos od 135,85 kuna od 9.6.2014. do isplate,

- pa do zakonske zatezne kamate na iznos od 43,39 kuna od 30.9.2007. do isplate, na iznos od 43,34 kuna od 31.10.2007. do isplate, na iznos od 43,94 kuna od 30.11.2007. do isplate, na iznos od 43,62 kuna od 31.12.2007. do isplate, na iznos od 44,38 kuna od 31.1.2008. do isplate, na iznos od 102,88 kuna na iznos od 29.2.2008. do isplate, na iznos od 104,66 kuna od 31.3.2008. do isplate, na iznos od 101,73 kuna od 30.4.2008. do isplate, na iznos od 101,08 kuna od 31.5.2008. do isplate, na iznos od 102,04 kuna od 30.6.2008. do isplate, na iznos od 100,14 kuna od 31.7.2008. do isplate, na iznos od 100,25 kuna od 31.8.2008. do isplate, na iznos od 101,37 kuna od 30.9.2008. do isplate, na iznos od 110,75 kuna od 31.10.2008. do isplate, na iznos od 104,42 kuna od 30.11.2008. do isplate, na iznos od 111,18 kuna od 31.12.2008. do isplate, na iznos od 112,21 kuna od 31.1.2009. do isplate, na iznos od 112,66 kuna od 28.2.2009. do isplate, na iznos od 111,24 kuna od 31.3.2009. do isplate, na iznos od 111,47 kuna od 30.4.2009. do isplate, na iznos od 109,61 kuna od 31.5.2009. do isplate, na iznos od 108,03 kuna od 30.6.2009. do isplate, na iznos od 108,39 kuna od 31.7.2009. do isplate, na iznos od 109,30 kuna od 31.8.2009. do isplate, na iznos od 109,20 kuna od 30.9.2009. do isplate, na iznos od 108,33 kuna od 31.10.2009. do isplate, na iznos od 109,95 kuna od 30.11.2009. do isplate, na iznos od 111,14 kuna od 31.12.2009. do isplate, na iznos od 113,05 kuna od 31.1.2010. do isplate, na iznos od 112,55 kuna od 28.2.2010. do isplate, na iznos od 115,02 kuna od 31.3.2010. do isplate, na iznos od 114,48 kuna od 30.4.2010. do isplate, na iznos od 115,60 kuna od 31.5.2010. do isplate, na iznos od 123,07 kuna od 30.6.2010. do isplate, na iznos od 121,47 kuna od 31.7.2010. do isplate, na iznos od 125,77 kuna od 31.8.2010. do isplate, na iznos od 124,39 kuna od 30.9.2010. do isplate, na iznos od 121,46 kuna od 31.10.2010. do isplate, na iznos od 127,13 kuna od 30.11.2010. do isplate, na iznos od 134,18 kuna od 31.12.2010. do isplate, na iznos od 129,32 kuna od 31.1.2011. do isplate, na iznos od 131,08 kuna od 28.2.2011. do isplate, na iznos od 128,71 kuna od 31.3.2011. do isplate, na iznos od 129,07 kuna od 30.4.2011. do isplate, na iznos od 138,49 kuna od 31.5.2011. do isplate, na iznos od 139,13 kuna od 30.6.2011. do isplate, na iznos od 147,26 kuna od 31.7.2011. do isplate, na iznos od 143,32 kuna od 31.8.2011. do isplate, na iznos od 138,97 kuna od 30.9.2011. do isplate, na iznos od 138,43 kuna od 31.10.2011. do isplate, na iznos od 138,04 kuna od 30.11.2011. do isplate, na iznos od 139,95 kuna od 31.12.2011. do isplate, na iznos od 141,96 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 142,11 kuna od 29.2.2012. do isplate, na iznos od 140,77 kuna od 31.3.2012. do isplate, na iznos od 141,43 kuna od 30.4.2012. do isplate, na iznos od 142,06 kuna od 31.5.2012. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 30.6.2012. do isplate, na iznos od 141,40 kuna od 31.7.2012. do isplate, na iznos od 140,84 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 139,40 kuna od 30.9.2012. do isplate, na iznos od 140,92 kuna od 31.10.2012. do isplate, na iznos od 141,75 kuna od 30.11.2012. do isplate, na iznos od 141,46 kuna od 31.12.2012. do isplate, na iznos od 138,22 kuna od 31.1.2013. do isplate, na iznos od 140,98 kuna od 28.2.2013. do isplate, na iznos od 141,11 kuna od 31.3.2013. do isplate, na iznos od 139,95 kuna od 30.4.2013. do isplate, na iznos od 136,87 kuna od 31.5.2013. do isplate, na iznos od 136,78 kuna od 30.6.2013. do isplate, na iznos od 137,45 kuna od 31.7.2013. do isplate, na iznos od 138,70 kuna od 31.8.2013. do isplate, na iznos od 140,61 kuna od 30.9.2013. do isplate, na iznos od 139,62 kuna od 31.10.2013. do isplate, na iznos od 140,19 kuna od 30.11.2013. do isplate, na iznos od 140,83 kuna od 31.12.2013. do isplate, na iznos od 141,44 kuna od 31.1.2014. do isplate, na iznos od 142,30 kuna od 28.2.2014. do isplate, na iznos od 142,04 kuna od 31.3.2014. do isplate, na iznos od 141,04 kuna od 30.4.2014. do isplate, na iznos od 140,63 kuna od 31.5.2014. do isplate i na iznos od 130,66 kuna od 9.6.2014. do isplate.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu tužbu je podnio K. B., koji je u tužbi naveo da je 11. lipnja 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: …, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.996,52 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U čl. 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da je tužitelj tuženiku dužan platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 5,10%. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope.

2. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od13. lipnja 2014., u dijelu kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presuđeno je da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu, predmetne odredbe i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Rubriciranim presudama sudovi su utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog od ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu, za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Dodatna okolnost koja je presudna za ocjenu da navedene ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jest činjenica da su iste odredbe u ugovor unijete na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koju potrošači, kao i ovdje tužitelj, nisu mogli nikako utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru, niti u općim uvjetima poslovanja banaka, nisu utvrđeni parametri pod kojima će banke mijenjati promjenjivu kamatnu stopu, niti metoda izračuna tih parametara. Na temelju takvih utvrđenja, rubriciranim presudama, sudovi su utvrdili da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne.

3. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014.), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

4. Učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,10%.

5. Stoga je, podneskom od 26. kolovoza 2019., prije nego što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, zahtijevao od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.019,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od 44,16 kuna od 31.8.2007. do isplate, od 43,39 kuna od 30.9.2007. do isplate, od 43,34 kuna od 31.10.2007. do isplate, od 43,94 kuna od 30.11.2007. do isplate, od 43,62 kuna od 31.12.2007. do isplate, od 44,38 kuna od 31.1.2008. do isplate, od 102,88 kuna od 29.2.2008. do isplate, od 104,66 kuna od 31.3.2008. do isplate, od 101,73 kuna od 30.4.2008. do isplate, od 101,08 kuna od 31.5.2008. do isplate, od 102,04 kuna od 30.6.2008. do isplate, od 100,14 kuna od 31.7.2008. do isplate, od 100,25 kuna od 31.8.2008. do isplate, od 101,37 kuna od 30.9.2008. do isplate, od 110,75 kuna od 31.10.2008. do isplate, od 104,42 kuna od 30.11.2008. do isplate, od 111,18 kuna od 31.12.2008. do isplate, od 112,21 kuna od 31.1.2009. do isplate, od 112,66 kuna od 28.2.2009. do isplate, od 111,24 kuna od 31.3.2009. do isplate, od 111,47 kuna od 30.4.2009. do isplate, od 109,61 kuna od 31.5.2009. do isplate, od 108,03 kuna od 30.6.2009. do isplate, od 108,39 kuna od 31.7.2009. do isplate, od 109,30 kuna od 31.8.2009. do isplate, od 109,20 kuna od 30.9.2009. do isplate, od 108,33 kuna od 31.10.2009. do isplate, od 109,95 kuna od 30.11.2009. do isplate, od 111,14 kuna od 31.12.2009. do isplate, od 113,05 kuna od 31.1.2010. do isplate, od 112,55 kuna od 28.2.2010. do isplate, od 115,02 kuna od 31.3.2010. do isplate, od 114,48 kuna od 30.4.2010. do isplate, od 115,60 kuna od 31.5.2010. do isplate, od 123,07 kuna od 30.6.2010. do isplate, od 121,47 kuna od 31.7.2010. do isplate, od 125,77 kuna od 31.8.2010. do isplate, od 124,39 kuna od 30.9.2010. do isplate, od 121,46 kuna od 31.10.2010. do isplate, od 127,13 kuna od 30.11.2010. do isplate, od 134,18 kuna od 31.12.2010. do isplate, od 129,32 kuna od 31.1.2011. do isplate, od 131,08 kuna od 28.2.2011. do isplate, od 128,71 kuna od 31.3.2011. do isplate, od 129,07 kuna od 30.4.2011. do isplate, od 138,49 kuna od 31.5.2011. do isplate, od 139,13 kuna od 30.6.2011. do isplate, od 147,26 kuna od 31.7.2011. do isplate, od 143,32 kuna od 31.8.2011. do isplate, od 138,97 kuna od 30.9.2011. do isplate, od 138,43 kuna od 31.10.2011. do isplate, od 138,04 kuna od 30.11.2011. do isplate, od 139,95 kuna od 31.12.2011. do isplate, od 141,96 kuna od 31.1.2012. do isplate, od 142,11 kuna od 29.2.2012. do isplate, od 140,77 kuna od 31.3.2012. do isplate, od 141,43 kuna od 30.4.2012. do isplate, od 142,06 kuna od 31.5.2012. do isplate, od 141,06 kuna od 30.6.2012. do isplate, od 141,40 kuna od 31.7.2012. do isplate, od 140,84 kuna od 31.8.2012. do isplate, od 139,40 kuna od 30.9.2012. do isplate, od 140,92 kuna od 31.10.2012. do isplate, od 141,75 kuna od 30.11.2012. do isplate, od 141,46 kuna od 31.12.2012. do isplate, od 138,22 kuna od 31.1.2013. do isplate, od 140,98 kuna od 28.2.2013. do isplate, od 141,11 kuna od 31.3.2013. do isplate, od 139,95 kuna od 30.4.2013. do isplate, od 136,87 kuna od 31.5.2013. do isplate, od 136,78 kuna od 30.6.2013. do isplate, od 137,45 kuna od 31.7.2013. do isplate, od 138,70 kuna od 31.8.2013. do isplate, od 140,61 kuna od 30.9.2013. do isplate, od 139,62 kuna od 31.10.2013. do isplate, od 140,19 kuna od 30.11.2013. do isplate, od 140,83 kuna od 31.12.2013. do isplate, od 141,44 kuna od 31.1.2014. do isplate, od 142,30 kuna od 28.2.2014. do isplate, od 142,04 kuna od 31.3.2014. do isplate, od 141,04 kuna od 30.4.2014. do isplate, od 140,63 kuna od 31.5.2014. do isplate i od 130,66 kuna od 9.6.2014. do isplate.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovu i visinu zahtjeva, u bitnom, naveo da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Pravni interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP/09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Kako povrede u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema, pa se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Nadalje, iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, a u konkretnom slučaju se ne radi o parnici radi naknade štete. Osim toga, da bi tužitelj polagao pravo na isplatu preplaćenih iznosa s pozivom na ništetnost ugovorne odredbe i kolektivnu zaštitu pruženu sudskim odlukama na koje se poziva, valjalo bi prethodno sudsku zaštitu zahtijevati podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti.

7. Naveo je i da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, pa se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sam ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, iz takvog ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Ako tužitelj smatra da ga je tuženik trebao „prisiliti“ na pregovaranje o pojedinim odredbama ugovora, nakon što je tužitelj sam donio odluku o zaključivanju upravo predmetnog ugovora, te da je bez ikakvih daljnjih pitanja i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovor svojevoljno potpisao, očito je da vrlo jednostrano i neživotno promatra predmetnu situaciju ne uzimajući u obzir sve moguće aspekte toga pitanja. Naime, u takvom bi slučaju upravo i jedino banka u tom poslovnom odnosu bila prisiljena preuzeti cjelokupnu odgovornost kako za svoje postupanje tako i za postupanje i odluke poslovno sposobnog sukontrahenta. Takvo što zacijelo se ne bi moglo podvesti pod „fer“ poslovni odnos, jer ne smije se zanemariti činjenica da je svaki poslovni odnos najmanje dvostran te se mora voditi računa o svim ugovornim stranama takvog odnosa. Banka međutim, ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što je tužitelj nesporno i učinio. Nadalje, iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To, obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Upravo iz toga razloga banke nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih se svaki nudi pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima.

8. Naveo je i da je sklapanje Ugovora i njegova solemnizacija odraz stvarne volje ugovornih strana. Ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjenu sadržani su u Općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom, odnosno odredivom. Ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka bilo je predviđeno Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama. Osim toga, odredbom čl. 26. st. 1. ZOO-a izričito je predviđena i dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, time da kamatna stopa uopće ne mora biti ugovorena, budući da odredba čl. 26. st. 3. ZOO-a sadrži rješenje za takav slučaj. Napokon, tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope, a tuženik je kamatnu stopu mijenjao primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno slao tužitelju obavijest o tome i pripadajući otplatni plan. Napokon, izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. i to po sili zakona, pa svako drugačije postupanje u smislu primjene takvog zakonom reguliranog kriterija na razdoblje prije 1. siječnja 2014. nedopustivo i nezakonito. Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/03.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu propisan je obvezni sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Opći uvjeti poslovanja koji su bili na snazi 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009. bili su objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika, a u čl. 3.6. Općih uvjeta jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Po stupanju na snagu Zakona o kreditnim institucijama, tuženik je sukladno odredbi čl. 306. st. 4. tog Zakona učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Pored navedenog, tuženik je od tada tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi čl. 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope, a to su troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS) te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta, javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka.

9. I naposljetku je naveo i da ističe prigovor zastare.

10. Nakon financijskog vještačenja u ovom predmetu, tužbeni zahtjev je usklađen s rezultatima tog vještačenja na način da je u podnesku od 11. veljače 2021. postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 9.982,42 kuna sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u toč. I. izreke ove presude.

11. Potom je, rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-4581/19-21 od 26. ožujka 2021., utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, jer je tužitelj umro, a rješenjem poslovni broj: P-4581/19-24 od 14. travnja 2021. postupak je nastavljen s nasljednicama pok. tužitelja K. B..

12. Tuženik se nije protivio sniženju zahtjeva u roku od 15 dana od 16. veljače 2021., kao dana primitka podneska od 17. studenoga 2020., a ni u roku od 15 dana od 1. svibnja 2021., kao dana pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka, pa kako sniženje zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ovog rješenja (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

13. Pritom, posebno, valja kazati da ovaj sud ne raspolaže s dovoljno stručnog znanja da bi mogao utvrditi na koje točno apsolutne iznose i za koje točno razdoblje se više ne zahtijeva zakonska zatezna kamata, budući da se zahtjev postavljen u podnesku od 26. kolovoza 2019. i konačno postavljeni tužbeni zahtjev razlikuju i u pojedinim iznosima i u tijeku kamate, pa je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu ovaj sud mogao jedino opisno utvrditi da je tužba povučena za zakonsku zateznu kamatu preko one zahtijevane konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pa do one koja se zahtijeva tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 26. kolovoza 2019., a u dijelu u kojemu su te kamate različito zahtijevane.

14. Valja kazati i da izrekom rješenja nije obuhvaćena kamata na iznos od 44,16 kuna budući da je podneskom od 26. kolovoza 2019. zahtijevana kamata na taj iznos od 31. kolovoza 2007., a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 17. kolovoza 2007., dakle za duže razdoblje, pa se ne može smatrati da je tužba povučena u tom dijelu.

15. Međutim, ne može se smatrati ni da je tužba preinačena, budući da zatezne kamate i kada se zahtijevaju opisno i kada se zahtijevaju u apsolutnom iznosu, a sve dok glavna tražbina nije u cijelosti plaćena, ne gube svoj akcesorni karakter i ne predstavljaju još uvijek glavni zahtjev. Usto, odredbama čl. 35. ZPP propisano je: "Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.". Stoga se povećanje sporednog zahtjeva za isplatu zatezne kamate (dakle dok glavnica u cijelosti nije plaćena) ne smatra preinakom tužbe, tj. isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

16. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: … s javnobilježničkom potvrdom (str. 4-8 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 11-16 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 9.7.2019. (str. 17 spisa) i plan otplate (str. 18-21 spisa), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 59-61 spisa).

17. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 18. Naime, među strankama nije sporno da su prvobitni tužitelj K. B., kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 11. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: …, namjena kojega je bila kupnja vozila (toč. 2. Ugovora), kojim ugovorom je tuženik odobrio K. B. kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.996,52 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (toč. 1. Ugovora), uz redovnu kamatnu stopu u visini od 5,10% godišnje na dan sklapanja Ugovora, promjenjivu, sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (toč. 4. Ugovora) i s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja (toč. 7. Ugovora).

19. Sporno je da li je ništetna naprijed navedena odredba toč. 4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, te imaju li tužiteljice pravo na isplatu zahtijevanog novčanog iznosa na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

20. U vezi s tim je sporno i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

21. Sporno je i pitanje zastare potraživanja, visina kojeg je u smislu izračuna zahtijevanih (pozitivnih) razlika bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

22. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a kojima je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

24. To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 11. lipnja 2007., dakle u razdoblju na koje se odnose naprijed spomenute presude s ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, te se prvobitni tužitelj K. B. na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

25. Pritom valja kazati da iz predmetnog ugovora jasno proizlazi da ga je pok. K. B. sklopio kao fizička osoba, a ne kao vlasnik obrta ili ovlaštena osoba za zastupanje trgovačkog društva, pa kako ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je pok. K. B. predmetni automobil koristio u svrhe koje bi bile namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, to je ovaj sud zaključio da je pok. K. B. predmetni Ugovor sklopio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora.

26. Nadalje, pok. K. B. u trenutku sklapanja Ugovora nisu mogli biti poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, jer oni nisu navedeni ni u Ugovoru, ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, a ni, kako to proizlazi iz naprijed navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, u tuženikovoj odluci o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

27. Stoga, pok. K. B. i tuženik o tim parametrima i metodama izračuna nisu ni mogli pojedinačno pregovarati, a niti je javni bilježnik s tim parametrima i metodama izračuna mogao upoznati pok. K. B..

28. Pošavši od navedenog utvrđenja, ovaj sud je zaključio da bi saslušanje osobnog bankara i pok. K. B., te analitičara bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, pa je odustao od izvođenja tih dokaza.

29. Imajući u vidu naprijed navedeno, primjenom utvrđenja iz naprijed navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, ovaj sud je, prejudicijelno, utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

30. Na ništetnost predmetne odredbe Ugovora, a ni na pravni interes tužiteljica, koji se ogleda u samom zahtjevu za isplatu, nije ni od kakvog utjecaja činjenica da je pok. K. B. kredit otplatio prije podnošenja tužbe.

31. Posljedično naprijed navedenome, ovaj sud je zaključio da tužiteljice, kao zakonske nasljednice pok. K. B., a time i njegove sveopće pravne sljednice u smislu odredbe čl. 5. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.), temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), imaju pravo na isplatu razlike između iznosa koje bi pok K. B. platio po kamatnoj stopi na dan sklapanja Ugovora i one koje je platio po povišenoj kamatnoj stopi primjenom tuženikove odluke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetnu, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

32. Stoga je prihvatio zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 9.982,42 kuna sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama na pojedini iznos razlike od dana plaćanja do isplate, a pobliže opisanim u toč. I. izreke ove presude, budući da je taj zahtjev sukladan (osim u dijelu u kojem tužiteljice zahtijevaju kamatu na manji iznos od 44,16 kuna od 17.8.2007. do isplate, a imale bi pravo na kamatu za to razdoblje na iznos od 44,26 kuna, dakle na za 10 lipa veći iznos) jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje S. H. iz N. j.d.o.o. (tablice na str. 62-63 spisa), izrađenom u skladu s postavljenim zadatkom suda, na koji tuženik u smislu samog izračuna pozitivne razlike nije imao prigovora.

33. Pritom valja kazati da nišetnost predmetnog dijela ugovorne odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope sukladno odluci tuženika nema za posljedicu da je predmetni Ugovor postao ugovor s fiksnom redovnom kamatnom stopom važećom na dan sklapanja Ugovora, a niti traženje neke zamišljene ravnoteže između stranaka Ugovora, već ima za posljedicu da je tuženik dužan vratiti tužiteljicama sve što je primio po osnovi kamatne stope više od važeće na dan sklapanja Ugovora s njihovim pravnim prednikom (u tom smislu i ŽS u Puli u presudi Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.), dakle kamatne stope koju je jednostrano povisio (a ne i snizio, jer to nije na štetu potrošača, pa time ne može ni biti ništetno).

34. Nadalje, ovaj sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

35. Naime, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 podnijeta je 4. travnja 2012., a presuda poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13.

36. Od 18. kolovoza 2007., kada je počela teći zastara za najstarije potraživanje (plaćeno 17.8.2007.) pa do 4. travnja 2012. nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO), a pet godina nije proteklo ni od 13. lipnja 2014., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a pa do 6. lipnja 2019., kada je predana tužba u ovom predmetu.

37. I naposljetku valja kazati da je odredbom čl. 223. ZOO-a propisano da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne, pa kako, dakle, nije zastarjela glavna tražbina, to nije zastarjelo ni akcesorno potraživanje zakonske zatezne kamate.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, tme da je trošak odmjeren prema sniženoj vrijednosti predmeta spora od 9.982,42 kuna.

39. Tako je tužiteljicama valjalo priznati trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak i 107/15., dalje: OT), sastava podnesaka od 7.1.2020. i 11.2.2021. od po 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištu od 6.3.2020. od 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 26.8.2019. i 15.3.2021. od po 18,75 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), sastava podneska od 10.4.2021. od 22,50 bodova (18,75 bodova po Tbr. 8. toč. 3. uz uvećanje od 20% iz Tbr. 36. OT) i zastupanja na ročištu od 2.12.2021. od 90 bodova (75 bodova iz Tbr. 9. toč. 1. uz uvećanje od 20% iz Tbr. 36 OT), odnosno ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT) iznosi 4.500,00 kuna, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.125,00 kuna) 5.625,00 kuna.

40. Naprijed navedenom trošku za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 800,00 kuna (2 x 400,00 kuna po Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 53/19.).

41. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljica, koji im je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 8.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ).

42. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

43. Nadalje, tuženiku bi se, primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, radi djelomičnog povlačenja tužbe, imalo priznati trošak do sniženja zahtjeva na iznos od 9.982,42 kuna, odnosno do 11. veljače 2021., prema vrijednosti predmeta spora od 10.019,38 kuna, i to trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 6.3.20209. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT) iznosi 2.000,00 kuna, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (500,00 kuna) 2.500,00 kuna, a razmjerno sniženju zahtjeva od 36,96 kuna, tj. 0,37% (9.982,42 kuna od 10.019,38 kuna) 9,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 2. OZ-a).

44. Pritom valja kazati da se tuženiku ne bi imao priznati trošak sastava podneska od 20.11.2019., jer nije bilo objektivne zapreke da sve navedeno u tom podnesku izloži već u odgovoru na tužbu od 18.11.2019. za koji mu je priznat trošak po Tbr. 8. toč. 1. OT, pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

45. Međutim, po pravnom shvaćanju ovoga suda, budući da se u konkretnom slučaju radi o djelomičnom povlačenju tužbe, ima se analogno primijeniti odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a, pa zaključiti da tuženik nema pravo na trošak, jer je tužba povučena samo u neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, jer zbog tog dijela zahtjeva nisu izvođeni nikakvi dokazi, niti poduzimane, zasebno, bilo kakve radnje.

46. Stoga je ovaj sud odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.

47. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

48. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 4. siječnja 2022.

Sutkinja:

Carmen

Topalušić

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Presuda i rješenje kojima se završavaju sporovi u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne zadržava ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

I. Pun. tužiteljica uz rj. na platež pristojbe na presudu (200,00 kuna)

II. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb304-3bea5

Kontrolni broj: 05367-b84db-13c88

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=CARMEN TOPALUŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.