1

Posl. br. Gž-1830/2022-3

 

 

 

 

Posl. br. Gž-1830/2022-3

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. P. iz Z., OIB: ….2. G. S. iz Z., OIB: ….oboje zastupani po punomoćniku B. B. odvjetniku iz Z., protiv tuženika F. b. h. S., Č. R., zastupanog po punomoćnici S. T. odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 1530/20 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

   I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika F. b. h. S., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 1530/20 od 19. srpnja 2022. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 10.625,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 504,22 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, te se preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu i sudi:

 

Odbijaju se tužitelji 1. R. P. i 2. G. S. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

 

 

 

 

 

 

 

„Nalaže se tuženiku F. b. h. S., B., Č. R., OIB:…., platiti solidarno I-tužitelju R. P., iz Z., OIB: ….i II-tužitelju G. S., iz Z., OIB: ….iznos u visini od 8.635,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku F. b. h. S., B., Č. R., naknaditi I-tužitelju R. P., iz Z., i II-tužitelju G. S., iz Z., parnični trošak u iznosu od 4.538,05 eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

 

III.Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 186,63 eur, dok se odbija tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 708,05 eur kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati solidarno 1. i 2. tužiteljima iznos od 19.352,16 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da solidarno naknadi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.042,27 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

2.Protiv prvostupanjske presude tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,  u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5.Ocjenjujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog

 

 

postupka iz   čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a nije ostvarena ni  bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da se pobijana presuda mogla ispitati.

 

              6.Djelomično su osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne  primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

 

              7.U ovoj fazi postupka i nadalje je među strankama sporan opseg odvjetničkih usluga za koje 1. i 2. tužitelji tvrde da su obavili za tuženika kao svoju stranku, napose da li su poduzimali pravne radnje samo za nekretninu u vlasništvu M. Š. ili i u vlasništvu gospodina Ž., da li su u vezi sa time sastavili dva Predugovora, koje su još pravne radnje poduzeli u svezi toga, da li je tuženik reklamirao na bilo koji način račune koje su mu 1. i 2. tužitelji ispostavili, kao i visina te nagrade, koja se potražuje predmetnom tužbom.

 

              8.1.Temeljem rezultata postupka, sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da se tuženik 2013. obratio tužiteljima radi zastupanja u poslovima kupnje nekretnina, te su  stranke ugovorile da će tužitelji zastupati tuženika u poslovima kupoprodaje nekretnine (utvrđivanje zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, sastavljanje predugovora, pravni savjeti tuženiku u odnosu na porez na promet nekretnine, kontrola sadržaja kupoprodajnog ugovora i drugo); da su tužitelji izvijestili tuženika o visini nagrade prema OT H. o. k., te da visina vrijednost bodova prema OT za sastavljanja ugovora određuje se prema vrijednosti nekretnine; da su tužitelji izvijestili tuženika o upisu u zemljišne knjige, te da kuća M. Š. nema građevinsku dozvolu i da je potrebno provesti postupak legalizacije, da su utvrdili i katastarsko stanje kao i urbanističke uvjete; da je ugovorena kupoprodajna cijena za nekretninu u vlasništvu M. Š. u visini od 1.600.000,00 eur, te je tuženik obavješten da bi nagrada prema odvjetničkoj tarifi za sastavljanje predugovora i ostale obavljene radnje iznosila cca 20.000,00 eur, što je i prihvatio, te se obvezao platiti kada posao bude dovršen od strane tužitelja kao odvjetnika; da su tužitelji dali pravni savjet tuženiku kako da izbjegne plaćanje poreza od 4 % na kupoprodajnu cijenu; da su tužitelji kontrolirali sadržaj kupoprodajnog ugovora s M. Š. u smislu da li je unesena nekretnina u temeljni kapital, te su zahtijevali izmjenu ugovora (isplata 200.000,00 eur nepovratno).

 

8.2.Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji sastavili dva predugovore za kupnju nekretnine od gospodina Z. i za kupnju nekretnine M. Š., sudjelovali su u pregovorima u odnosu na kupnju nekretnina; da su  ispostavili račun za izradu predugovora za M. Š. u visini od 50 % OT-a i obvezali se da neće naplatiti preostalih 50 % ako budu sastavljali ugovor za kupnju nekretnine a u slučaju da drugi odvjetnik sastavlja ugovor tužitelji će naplatiti preostali iznos tj. daljnjih 50% po odvjetničkoj tarifi; da se tuženik obvezao isplatiti iznos od 50% OT-a za predugovor sastavljen za kupnju nekretnine M. Š., te da je zz-tuženika pismeno potvrđivao da je zadovoljan sa zastupanjem i da će platiti odvjetničke usluge.

 

 

Pored toga je utvrđeno i to da su tužitelji od rujna 2013. do dana 02. travnja 2014. po nalogu tuženika ispitivali tržište radi kupnje nekretnine u R. H., da su se obavljali sastanci, vodila se korespondencija putem mail-a kao i pregovori s M. Š., pisali su se izvještaji o pregovorima; da su u mail-u od 17. lipnja 2014. navedeni obračunati odvjetnički troškovi koji se odnose na rad u svrhu realizacije kupoprodaje; da nije sklopljen ugovor za rad na bazi satnice po Tbr. 39 OT-a već je obračun za rad rađen na bazi pismenog ugovora tj. dogovora stranaka; da je ispostavljen račun koji je predmet ovog spora za odvjetničke usluge, a kako tuženik nije kupio nekretninu od Marije Škarice tuženik nije platio utuženi račun.

 

              9.1.U odnosu na pitanje sastavljanja dva Predugovora, prvostupanjski sud temeljem rezultata dokaznog postupka, odnosno raspoložive dokumentacije, ali i iskaza stranaka, nije prihvatio tvrdnje tuženika da 1. i 2. tužitelji nisu sastavili sporne Predugovore, unatoč činjenici da spisu ne prileže primjerci istih.

Pri tome se rukovodio sadržajem e-maila od 10. ožujka 2014. iz čijeg je sadržaja razvidno da se tuženik obratio 1. i 2. tužiteljima da izrade  radne verzije kupoprodajnog ugovora odnosno kupoprodajnog predugovora u svrhu plaćanja  kupoprodajne cijene nekretnine u RH jer da namjerava upotrijebiti financijska sredstva iz kredita, te da u tom kupoprodajnom predugovoru trebaju biti navedeni osnovni podaci o tome tko kupuje, što se kupuje, od koga, za koliko.

              Isto tako, sud uvažava i sadržaj e-maila od 2. travnja 2014. kojim tuženik potvrđuje 1. i 2. tužitelje da su mu za potrebe dobivanja kredita dovoljni samo prijedlozi predugovora, zahvaljuje istima, smatra da bi do kraja travnja 2014. trebali imati potpisani ugovore, pa da će im nakon toga moći dat odgovor na pitanje završetka ugovora i plaćanje.

 

              9.2.Nastavno prednjem, prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da 1. i 2 tužitelji nisu mogli obračunati trošak za sastav radnih verzija predugovora jer da isti nisu predstavljali valjanu pravnu ispravu, smatrajući da nije odlučno u koju je točnu svrhu tuženik koristio te radne verzije odnosno nacrte predugovora ili ugovora, te da to samo po sebi nije razlog da 1. i 2. tužitelji za sastav istih ne obračunaju trošak po odvjetničkoj tarifi.

              Osim toga, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio stav tuženika u dijelu u kojem je tvrdio da je sa 1. i 2. tužiteljima dogovorio plaćanje nagrade istima tek nakon što se tuženik isplati kupoprodajnu cijenu za udio u trgovačkom društvu Vila Marija Škarica d.o.o., te se upiše u odgovarajuće registre kao vlasnik udjela u tom trgovačkom društvu, budući da takve tvrdnje tuženika nisu potkrijepljene pravno relevantnim dokazima.

 

              10.Obzirom na prednje, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tuženika kojima i nadalje ustraje na stavu da kako su sporni Predugovori  bili općeniti, te bili podložni daljnjim izmjenama i dopunama, da 1. i 2. tužitelji temeljem istih nisu mogli obračunati troškove tuženiku za sastav istih.

              Protivno tome, prosudba je i ovog suda, da kako iz ranije iznesenih utvrđenja proizlazi da je tuženik od 1. i 2. tužitelja tražio da sastavi prijedloge tih pred/ugovora, da su 1. i 2. tužitelji iste sastavili, da ih je tuženik primio, te su mu kao takvi koristili za određenu potrebu, da su 1. i 2. tužitelji opravdano zaračunali trošak sastava istih, neovisno o činjenici da se nije radilo o konačnim kupoprodajnim ugovorima. Dakle,  1. i 2. tužitelji su napravili ono što je tuženik od njih tražio, te je i po uvjerenju ovog suda, u potpunosti pravno irelevantno što se 1. i 2. tužitelja tiče, za koju su svrhu tuženiku u konkretnom slučaju bili potrebni ovi prijedlozi ugovora odnosno Predugovori, budući je bitan samo naručeni i izvršeni rad, a ne da li je taj pred/ugovor u konačnici realiziran, naknadno dopunjavan, mijenjan i sl.

 

              11.U odnosu na opseg odvjetničkih usluga na koje se odnosi sporni račun, prvostupanjski sud utvrđuje da se isti odnosi na sastavljanje predugovora samo za nekretninu M. Š., a ne i na nekretninu od gospodina Ž., te da su 1. i 2. tužitelji: u periodu od rujna 2013. do 2. travnja 2014. ispitivali tržište radi kupnje nekretnine u RH; obavljali sastanke, vodili korespodenciju i pregovore sa M. Š.; pisali izvještaje o pregovorima; obavljali provjeru nekretnine M. Š. u katastru; kontrolirali sadržaj konačnog kupoprodajnog ugovora.

             

              12.1.Rukovodeći se činjeničnim utvrđenjima, ni prema ocjeni ovog suda nije sporno da su 1. i 2. tužitelji dosita po nalogu tuženika, sklopili Predugovor za kupnju nekretnine u vlasništvu M. Š..

No, protivno tumačenju prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da 1. i 2. tužitelji tijekom postupka nisu na nedvojben način dokazali što su u okviru ranije spomenutog ispitivanja tržišta nekretnina u RH, konkretno radili, odnosno koje su to pravne radnje poduzimali, niti koliko je to vremenski trajali, kakvi su za to bili potrebni troškovi.

              Nadalje iz rezultata dokaznog postupka, napose e-mail korespodencije, nespornim smatra ovaj sud da je ista postojala između stranaka, kao i između 1. i 2. tužitelja te punomoćnice M. Š., no istodobno nije nedvojbeno razvidno kakva su posebna izvješća 1. i 2. tužitelji podnosili tuženiku, kao ni koliko je to bilo sastanaka u vezi te kupoprodaje, gdje su se održavali, tko je sve bio istima prisutan.

              Konačno u odnosu na pravne savjete i mišljenja temeljem rezultata  cjelokupnog postupka, ovaj sud drži utvrđenim, a što nije ni sporno među strankama, da su 1. i 2. tužitelji dali pravni savjet da u svrhu tuženikova izbjegavanja plaćanja na kupnju nekretnine, M. Š. osnuje trgovačko društvo, u isto unese u imovinu društva, te tuženik kupi poslovni udjel tog društva, te su nesporno prekontrolirali sadržaj Ugovora o prodaji poslovnih udjela u društvu V. M. Š. d.o.o. Međutim, prema uvjerenju ovog suda, 1. i 2. tužitelji nisu tijekom parnice konkretizirali ovaj dio svog zahtjeva, vezano za davanje pravnih savjeta i mišljenja, na način da su pojasnili koje su još konkretne pravne savjete davali tuženiku.

 

              13.1.Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja u odnosu na visinu nagrade za sastav Predugovora, sud prvog stupnja vodi računa o Tbr. 7. t.1. i 2., 29. t.1., 30., 45., 46. i 47. Tarife, čl. 18. st.1.,19. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94 i dr., dalje: ZO-a), kao i činjenici da su 1. i 2. tužitelji za sastav Predugovora uzeli vps od 1.600.000,00 eur, tečaj kune u odnosu na eur u vrijeme sastavljanja spornog računa, te sukladno tome zaključio da je to iznos od 99.050,00 kn, koji iznos im sudi na ime nagrade za sastav predmetnog Predugovora.

 

              13.2.No, sagledavajući cjelokupno stanje u spisu, prosudba je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu nagrade za sastav Predugovora, koju je tuženik u obvezi platiti.

              Naime, neovisno o činjenici da je iz sadržaja spornog računa od 23. lipnja 2015. vidljivo da se on nadovezuje na račun od 17. lipnja 2014., prosudba je ovog suda, da iznos koji 1. i 2. tužitelji potražuju računom iz 2015. obuhvaća i račun za sastav Predugovora, koji je tuženiku već zaračunat računom od 17. lipnja 2014.

Polazeći od tog zaključka, skreće se pažnja sudu prvog stupnja, da su sami 1. i 2. tužitelji, nagradu za sastav Predugovora za nekretninu M. Š. utvrdili u visini od 10.625,00 eur, koji iznos tuženik neprijeporno nije platio do danas, posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je nagradu za sastav Predugovora utvrdio u iznosu od 99.050,00 kn,  što prema tečaju od 23. lipnja 2015. iznosi 13.076,79 eur, odnosno prema fiksnom tečaju sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22) 13.146,19 eur.

Prednje izneseno ima za posljedicu da je prema stajalištu ovog suda, u konkretnoj pravnoj situaciji, glede visine nagrade sud vezan za iznos kojeg su sami 1 i 2. odredili već u računu od 17. lipnja 2014., dakle već spomenutih 10.625,00 eur, budući da u protivnom bio iznos veći od zatraženog za tu pravnu radnju.

 

13.3.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima valjalo je potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je obvezan tuženik isplatiti 1. i 2. tužiteljima na ime nagrade za sastav Predugovora iznos od 10.625,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

14.1.U odnosu na dio zahtjeva 1. i 2. tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 8.635,00 eur, koji preostaje od ukupno zatraženog iznosa od 19.260,00 eur, kad se odbije iznos od 10.625,00 eur, koliko pripada 1. i 2. tužiteljima na ime nagrade za sastav Predugovora, iz stanja u spisu proizlazilo bi da se taj iznos odnosi na nagradu za pružanje pravnih savjeta i mišljenja.

U svezi sa time, svakako treba istaknuti da je iz e-maila od 2. studenog 2013. kojeg su 1. i 2. tužitelji uputili tuženiku, razvidno da će cijena sata rada 1. i 2. tužitelja biti 130,00 eur, da je istog dana tuženik uzvratio na taj e-mail, potvrđujući da prihvaća ove uvjete, da međutim iz iskaza 2. tužitelja proizlazi da s tuženikom nisu sklopili ugovor o radu na bazi satnice po Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., dalje: Tarife), već  na bazi pismenog ugovora – e-maila od 17. lipnja 2014.

 

14.2.Unatoč tome što i ovaj sud drži utvrđenim, da su 1. i 2. tužitelji vodili određenu e-mail korespodenciju sa tuženikom kroz razdoblje od listopada 2013. do lipnja 2015., da su tuženiku dali pravni savjet kako da izbjegne plaćanje poreza na kupoprodaju nekretnine, te prekontrolirali Ugovor o kupnji poslovnih udjela, protivno uvjerenju suda prvog stupnja, iz provedenog dokaznog postupka, ne može se sigurnošću utvrditi na koji su način 1. i 2 tužitelji utvrdili visinu nagrade za pravne savjete i mišljenja, budući se isti u odnosu na tu spornu okolnost nisu decidirano izjasnili, niti su se u podnescima  detaljno očitovali.

Ujedno valja reći da iz sadržaja Tbr. 30. Tarife, kojom se definira način utvrđivanja nagrade za pravne savjete i mišljenja, proizlazi da je jedini kriterij broj radnih sati, za svaku pojedinu pravnu uslugu, te sukladno tome broj bodova obzirom na vrijednost spora.

Također, svakako valja napomenut da je iz Tbr.30. Tarife, razvidno da postoji znatna razlika u odnosu na broj bodova za pravna mišljenja i savjetovanja, ovisno o tome da li su ista bila usmena ili pismena, a da iz spisa nije razvidno u kojoj su formi bili ti pravni savjeti i mišljenja.

 

14.3.Kako su se protivno tumačenju suda prvog stupnja, 1. i 2. tužitelji vrlo paušalno izjašnjavali i glede opsega radnji na koje se odnosi sporni račun, izuzev za one za koje i ovaj sud drži da su izvršene, ali isto tako i paušalno naveli način utvrđivanja visine nagrade za izvršene pravne radnje,  pogrešno je postupio prvostupanjski sud kada je zaključio da su 1. i 2. tužitelji dokazali osnovanost i visinu preostalog dijela tužbenog zahtjeva, budući da prema ocjeni ovog suda, za to nema pravnog uporišta, niti bilo kakvih konkretnih kriterija osnovom kojih bi se mogla provjeriti točnog tog izračuna, obzirom na sve što je prethodno izneseno.

 

15.U kontekstu svih do sada izloženih navoda, nameće se zaključak da je osnovan dio tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja u iznosu od 10.625,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se neosnovanim ukazuje preostali dio zahtjeva u iznosu od 8.635,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti 1. i 2. tužitelje sa tim dijelom zahtjeva.

 

16.1.Sukladno ovakvom stanju stvari, pravilno tuženik pobija i odluku o parničnom trošku.

Naime, budući su 1. i 2. tužitelji u konačnici uspjeli djelomično sa tužbenim zahtjevom to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.

Shodno navedenoj odredbi, najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici; od postotka one stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri; nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja  je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku  koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

              Primijenjeno na konkretan slučaj to znači da su 1. i 2. tužitelji u ovoj parnici i u odnosu na osnov i na visinu uspjeli u omjeru od 55% (55+55=110:2=55), što znači da je tuženik uspio u omjeru od 45% (45+45=90:2=45). Kada se uspjeh 1. i 2. tužitelja umanji za uspjeh tuženika 55-45=10, proizlazi da je tuženik u konačnici u obvezi naknaditi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u omjeru od 10%.

 

16.2.Obzirom na to da je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrdio ukupni parnični trošak 1. i 2. tužitelja u iznosu od 5.042,27 eur, to je obzirom na djelomično uvažavanje žalbe tuženika, isti u obvezi 1. i 2. tužiteljima dužan naknadi parnični trošak u iznosu od 504,22 eur, dok se preostali dio tog zahtjeva u visini od 4.538,05 eur ukazuje neosnovanim, te ga je valjalo odbiti.

 

17.Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska odluka, na način da je odbijen dio zahtjeva 1. i 2 tužitelja, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, uz primjenu čl. 154. st.2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu s izjavljenom žalbom, što u konkretnom slučaju iznosi 45%.

Dosuđeni parnični trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema Tarifi, te se sastoji od nagrade za sastav žalbe, uz uvećanje za 10%, sukladno Tbr. 36. Tarife, što ukupno iznosi 186,63 eur, dok se neosnovanim ukazuje preostali dio zahtjeva za naknadu troška kako po osnovi nagrade za sastav žalbe, tako i troška sudske pristojbe, budući spisu ne prileži dokaz o plaćanju iste.

 

18.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 10.625,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 504,22 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena je pobijana presuda u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a. i sudi:

 

 

U Rijeci, 6. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Filka Pejković, v.r.