Poslovni broj: 3 P-677/19-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB:77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. C. iz J., OIB:… zastupan po punomoćniku I. E. odvjetniku iz V., protiv tuženika S. d.d. sa sjedištem u Z., OIB:… zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. studenog 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. E. odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni H. Č. odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 4. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. ugovora o kreditu broj … sklopljenog dana …. godine između tužitelja S. C. iz J., OIB: … kao korisnika kredita i tuženika S. d.d. (pravni slijednik V. d.d.) iz Z., OIB:… kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i isti ne proizvodi pravne učinke prama strankama.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj … od ... godine kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru.
III. Nalaže se tuženiku S. d.d. Z., OIB:… da isplati tužitelju S. C. iz J., OIB:… s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu iznosa od 1.993,92 kn sa zakonskim kamatama i to:
na iznos od 40,81 kn od 31 listopada 2009 godine do isplate
na iznos od 41,52 kn od 30. studenog 2009 godine do isplate
na iznos od 39,04 kn od 31. prosinca 2009 godine do isplate
na iznos od 41,86 kn od 31. siječnja 2010 godine do isplate
na iznos od 39,29 kn od 28 veljače 2010 godine do isplate
na iznos od 40,09 kn od 31. ožujka 2010 godine do isplate
na iznos od 40,59 kn od 30. travnja 2010 godine do isplate
na iznos od 42,64 kn od 31. svibnja 2010 godine do isplate
na iznos od 37,34 kn od 30. lipnja 2010 godine do isplate
na iznos od 42,00 kn od 31. srpnja 2010 godine do isplate
na iznos od 42,30 kn od 31. kolovoza 2010 godine do isplate
na iznos od 41,12 kn od 30. rujna 2010 godine do isplate
na iznos od 40,95 kn od 31. listopada 2010 godine do isplate
na iznos od 40,95 kn od 30. studenog 2010 godine do isplate
na iznos od 40,20 kn od 31. prosinca 2010 godine do isplate
na iznos od 45,35 kn od 31. siječnja 2011 godine do isplate
na iznos od 38,23 kn od 28. veljače 2011 godine do isplate
na iznos od 40,51 kn od 31. ožujka 2011 godine do isplate
na iznos od 39,26 kn od 30. travnja 2011 godine do isplate
na iznos od 40,23 kn od 31. svibnja 2011 godine do isplate
na iznos od 39,42 kn od 30. lipnja 2011 godine do isplate
na iznos od 40,48 kn od 31. srpnja 2011 godine do isplate
na iznos od 42,53 kn od 31. kolovoza 2011 godine do isplate
na iznos od 40,88 kn od 30. rujna 2011 godine do isplate
na iznos od 38,83 kn od 31 listopada 2011 godine do isplate
na iznos od 39,40 kn od 30. studenog 2011 godine do isplate
na iznos od 36,13 kn od 31. prosinca 2011 godine do isplate
na iznos od 38,41 kn od 31. siječnja 2012 godine do isplate
na iznos od 35,88 kn od 28. veljače 2012 godine do isplate
na iznos od 36,40 kn od 31. ožujka 2012 godine do isplate
na iznos od 36,58 kn od 30. travnja 2012 godine do isplate
na iznos od 34,90 kn od 31. svibnja 2012 godine do isplate
na iznos od 33,20 kn od 30. lipnja 2012 godine do isplate
na iznos od 34,51 kn od 31. srpnja 2012 godine do isplate
na iznos od 31,65 kn od 31. kolovoza 2012 godine do isplate
na iznos od 31,85 kn od 30. rujna 2011 godine do isplate
na iznos od 30,79 kn od 31. listopada 2012 godine do isplate
na iznos od 31,48 kn od 30. studenog 2012 godine do isplate
na iznos od 28,87 kn od 31. prosinca 2012 godine do isplate
na iznos od 30,00 kn od 31. siječnja 2013 godine do isplate
na iznos od 26,83 kn od 28. veljače 2013 godine do isplate
na iznos od 27,35 kn od 31. ožujka 2013 godine do isplate
na iznos od 27,49 kn od 30. travnja 2013 godine do isplate
na iznos od 25,67 kn od 31. svibnja 2013 godine do isplate
na iznos od 23,72 kn od 30. lipnja 2013 godine do isplate
na iznos od 23,48 kn od 31. srpnja 2013 godine do isplate
na iznos od 22,90 kn od 31. kolovoza 2013 godine do isplate
na iznos od 22,99 kn od 30. rujna 2013 godine do isplate
na iznos od 21,05 kn od 31. listopada 2013 godine do isplate
na iznos od 21,49 kn od 30. studenog 2013 godine do isplate
na iznos od 20,02 kn od 31. prosinca 2013 godine do isplate
na iznos od 19,21 kn od 31. siječnja 2014 godine do isplate
na iznos od 17,89 kn od 28. veljače 2014 godine do isplate
na iznos od 17,69 kn od 31. ožujka 2014 godine do isplate
na iznos od 16,76 kn od 30. travnja 2014 godine do isplate
na iznos od 16,34 kn od 31. svibnja 2014 godine do isplate
na iznos od 14,86 kn od 30. lipnja 2014 godine do isplate
na iznos od 13,45 kn od 31. srpnja 2014 godine do isplate
na iznos od 13,12 kn od 31. kolovoza 2014 godine do isplate
na iznos od 12,27 kn od 30. rujna 2014 godine do isplate
na iznos od 11,32 kn od 31. listopada 2014 godine do isplate
na iznos od 11,04 kn od 30. studenog 2014 godine do isplate
na iznos od 8,87 kn od 31. prosinca 2014 godine do isplate
na iznos od 8,79 kn od 31 siječnja 2015 godine do isplate
na iznos od 7,48 kn od 28. veljače 2015 godine do isplate
na iznos od 6,52 kn od 31. ožujka 2015 godine do isplate
na iznos od 5,24 kn od 30. travnja 2015 godine do isplate
na iznos od 1,21 kn od 31. svibnja 2015 godine do isplate
na iznos od 1,21 kn od 30. lipnja 2015 godine do isplate
na iznos od 1,19 kn od 31. srpnja 2015 godine do isplate
IV. Nalaže se tuženiku S. d.d. Z., OIB:… da isplati tužitelju S. C. iz J., OIB: … s naslova preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 27.357,21 kn sa zakonskim kamatama i to: na iznos od 7,82 kn od 31. listopada 2008 godine do isplate
na iznos od 103,68 kn od 30. studenog 2008 godine do isplate
na iznos od 33,32 kn od 31. prosinca 2008 godine do isplate
na iznos od 111,43 kn od 31. siječnja 2009 godine do isplate
na iznos od 122,03 kn od 28 veljače 2009 godine do isplate
na iznos od 127,38 kn od 31. ožujka 2009 godine do isplate
na iznos od 114,69 kn od 30. travnja 2009 godine do isplate
na iznos od 112,85 kn od 31 svibnja 2009 godine do isplate
na iznos od 92,95 kn od 30. lipnja 2009 godine do isplate
na iznos od 75,46 kn od 31. srpnja 2009 godine do isplate
na iznos od 81,56 kn od 31. kolovoza 2009 godine do isplate
na iznos od 94,55 kn od 30 rujna 2009 godine do isplate
na iznos od 67,33 kn od 31 listopada 2009 godine do isplate
na iznos od 59,29 kn od 30. studenog 2009 godine do isplate
na iznos od 78,62 kn od 31. prosinca 2009 godine do isplate
na iznos od 91,77 kn od 31. siječnja 2010 godine do isplate
na iznos od 111,14 kn od 28. veljače 2010 godine do isplate
na iznos od 105,93 kn od 31. ožujka 2010 godine do isplate
na iznos od 133,73 kn od 30. travnja 2010 godine do isplate
na iznos od 124,39 kn od 31. svibnja 2010 godine do isplate
na iznos od 143,92 kn od 30. lipnja 2010 godine do isplate
na iznos od 219,40 kn od 31. srpnja 2010 godine do isplate
na iznos od 200,87 kn od 31. kolovoza 2010 godine do isplate
na iznos od 270,47 kn od 30. rujna 2010 godine do isplate
na iznos od 234,55 kn od 31. listopada 2010 godine do isplate
na iznos od 207,40 kn od 31. studenog 2010 godine do isplate
na iznos od 290,70 kn od 31. prosinca 2010 godine do isplate
na iznos od 336,58 kn od 31 siječnja 2011 godine do isplate
na iznos od 306,70 kn od 28. veljače 2011 godine do isplate
na iznos od 309,85 kn od 31. ožujka 2011 godine do isplate
na iznos od 284,52 kn od 30. travnja 2011 godine do isplate
na iznos od 291,76 kn od 31. svibnja 2011 godine do isplate
na iznos od 382,93 kn od 30. lipnja 2011 godine do isplate
na iznos od 394,56 kn od 31. srpnja 2011 godine do isplate
na iznos od 492,53 kn od 31. kolovoza 2011 godine do isplate
na iznos od 457,87 kn od 30. rujna 2011 godine do isplate
na iznos od 403,35 kn od 31. listopada 2011 godine do isplate
na iznos od 401,30 kn od 31. studenog 2011 godine do isplate
na iznos od 398,39 kn od 31. prosinca 2011 godine do isplate
na iznos od 416,64 kn od 31 siječnja 2012 godine do isplate
na iznos od 441,79 kn od 28. veljače 2012 godine do isplate
na iznos od 441,95 kn od 31. ožujka 2012 godine do isplate
na iznos od 427,55 kn od 30. travnja 2012 godine do isplate
na iznos od 435,00 kn od 31 svibnja 2012 godine do isplate
na iznos od 445,18 kn od 30. lipnja 2012 godine do isplate
na iznos od 434,74 kn od 31. srpnja 2012 godine do isplate
na iznos od 438,38 kn od 31. kolovoza 2012 godine do isplate
na iznos od 429,74 kn od 30. rujna 2011 godine do isplate
na iznos od 415,21 kn od 31. listopada 2012 godine do isplate
na iznos od 433,53 kn od 31. studenog 2012 godine do isplate
na iznos od 443,05 kn od 31. prosinca 2012 godine do isplate
na iznos od 439,16 kn od 31 siječnja 2013 godine do isplate
na iznos od 414,55 kn od 28. veljače 2013 godine do isplate
na iznos od 433,28 kn od 31. ožujka 2013 godine do isplate
na iznos od 437,55 kn od 30. travnja 2013 godine do isplate
na iznos od 430,73 kn od 31. svibnja 2013 godine do isplate
na iznos od 407,07 kn od 30. lipnja 2013 godine do isplate
na iznos od 391,42 kn od 31. srpnja 2013 godine do isplate
na iznos od 406,09 kn od 31. kolovoza 2013 godine do isplate
na iznos od 415,71 kn od 30. rujna 2013 godine do isplate
na iznos od 442,44 kn od 31. listopada 2013 godine do isplate
na iznos od 428,35 kn od 31. studenog 2013 godine do isplate
na iznos od 435,93 kn od 31. prosinca 2013 godine do isplate
na iznos od 441,74 kn od 31. siječnja 2014 godine do isplate
na iznos od 452,60 kn od 28. veljače 2014 godine do isplate
na iznos od 462,78 kn od 31. ožujka 2014 godine do isplate
na iznos od 458,58 kn od 30. travnja 2014 godine do isplate
na iznos od 449,03 kn od 31. svibnja 2014 godine do isplate
na iznos od 446,01 kn od 30. lipnja 2014 godine do isplate
na iznos od 449,40 kn od 31. srpnja 2014 godine do isplate
na iznos od 462,27 kn od 31. kolovoza 2014 godine do isplate
na iznos od 475,94 kn od 30. rujna 2014 godine do isplate
na iznos od 475,76 kn od 31. listopada 2014 godine do isplate
na iznos od 482,47 kn od 31. studenog 2014 godine do isplate
na iznos od 493,89 kn od 31. prosinca 2014 godine do isplate
na iznos od 490,20 kn od 31 siječnja 2015 godine do isplate
na iznos od 496,75 kn od 28 veljače 2015 godine do isplate
na iznos od 497,71 kn od 31. ožujka 2015 godine do isplate
na iznos od 499,00 kn od 30. travnja 2015 godine do isplate
na iznos od 504,88 kn od 31 svibnja 2015 godine do isplate
na iznos od 504,87 kn od 30. lipnja 2015 godine do isplate
na iznos od 671,12 kn od 31. srpnja 2015 godine do isplate
sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane ta pet postotnih poena do 31. srpnja 2015 godine, te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.554,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate,
-sve to u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 864,87 kn s naslova preplaćenih iznosa otplate kredita sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: … dana ... po kojem mu je stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 16.892,90 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca. U članku 2. predmetnog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate Banka je značajno povećala predmetnu ugovorenu kamatnu stopu, bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.
2. Tužitelj nadalje navodi da je presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2104. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, a koje pravno stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Nadalje navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije pregovarao pojedinačno s tužiteljem kao potrošačem, time da nisu niti ugovorom određeni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa početnog iznos od 6,10%.
3. Tužitelj u podnesenoj tužbi također navodi da je čl. 8. Ugovora ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, odnosno u 84 mjesečnih anuiteta, da je tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C-186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te obveže tuženika na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF. Po tužbenom zahtjevu iz podnesene tužbe tužitelj sveukupno potražuje na ime preplaćenoga iznosa s osnove povećanja kamatne stope i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 30.216,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana izvršenoga plaćanja, uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Naime, člankom 11. stavkom 4 predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog ugovora te pozivom na odredbu članka 70. Zakona o parničnom postupku tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Također ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a i da kad bi bila primjenjiva, da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS i automatskoj vezanosti ovoga sud utvrđenjima iz Presude VTS. Također navodi da i kad bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnosti nisu utvrđene ništetnim u parnici Potrošač. Nadalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među stankama. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana na štetu potrošača. Tuženik također prigovora i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženika da naknadni tuženiku troškove parničnog postupka
5. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je svojim podneskom od 19. ožujka 2021. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa na ime više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa u visini 1.993,92 kn te uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita iznos od 27.357,21 kn ili sveukupno isplatu preplaćenog iznosa od 29.351,13 kn umjesto u tužbi utuženog iznosa od 30.216,00 kn. Tuženik se protivio ovome smanjenju tužbenog zahtjeva predlažući da sud tužitelja odbije sa smanjenim dijelom tužbenog zahtjeva.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj:… sklopljen između stranaka, uvid u plan otplate kredita, u priložene preslike knjigovodstvenih isprava u svezi otplate kredita – specifikacija uplata i otplatni plan sa pregledom promjena kamatnih stopa, priloženi izračun vještaka financijsko- knjigovodstvene struke priložen uz tužbu, provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku T. V. dipl.oec. iz O.
6.1. Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br . Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
8. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenu ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u CHF uz obvezu tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 29.351,13 kn, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.
9. U provedenom postupku kao nesporno je utvrđeno da su tužitelj i pravni prednik tuženika dana 8. srpnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj:218522 na iznos od 16.892,90 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Nesporno je da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama V. d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,10 %. Nesporno je da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja na rok otplate od 7 godina odnosno 84 mjeseca.
10. Između stranaka je sporno da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne, te da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Sporan je bio i prigovor mjesne nadležnosti ovoga suda kao i prigovor zastare potraživanja.
11. Ovaj sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je doneseno rješenje broj: 3 P-677/2019 od 13. svibnja 2020. na koje se tuženik nije žalio te je isto postalo pravomoćno 31. srpnja 2020.
12. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 22. srpnja 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To pravno shvaćanje ima potvrdu u presudi suda Europske unije u predmetu C-485/19 ( Profi Credit Slovakia) od 22. 4. 2021.godine.
13. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.
14. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
15. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
16. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
17. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 2. i čl. 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
18. Slijedom navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti djela odredbi članaka čl. 2. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.
19. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tonki Vulić, dipl. oec. iz Osijeka. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 6,10% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 6,80% godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, koji je znatno rastao. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 29.351,13 kn, pri čemu se na iznos preplate s osnove promjene kamatnih stopa odnosi iznos od 1.993,92 kn, a preplata s osnove tečajne razlike 27.357,21 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta.
20. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist, a koja je bila prisutna određeno razdoblje.
21.Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga svoj tužbeni zahtjev i specificirao sukladno istome nalazu uvažavajući pri tome i negativne iznose na način kako ih je iskazao vještak. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim i dalje ističe da stranke nisu imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Isto tako smatra da nema mjesta određivanju zakonske zatezne kamate na utužena potraživanja budući da tuženik nije povrijedio zakon ili propis koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim u skladu sa prihvaćenom metodologijom vještačenja u identičnim predmetima.
22. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa kao i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 29.351,13 kn od čega se iznos od 1.993,92 kn odnosi na preplaćeni iznos kamata, dok se preplaćeni iznos od 27.357,21 kn odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan da vrati tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.
23. Obzirom da se tuženik protivio smanjenju tužbenoga zahtjeva tužitelja postavljenom nakon provedenog financijskog vještačenja u visini od ukupno 29.351,13 kn, to je sud tužitelja odbio za iznos od 864,87 kn koliko je to tužitelj više potraživao po prvotnom tužbenom zahtjevu iz tužbe u visini od 30.216,00 kn, te je o istome odlučeno kao u točki V. izreke presude.
24. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 3 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je gotovo u cijelosti uspio u sporu u odnosno na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe, a smanjenje tužbenoga zahtjeva nije bilo od utjecaja na konačan uspjeh tužitelja i odluku o troškovima postupka. Tužitelju je priznat trošak ovoga postupka u ukupnom iznosu od 9.554,00 kn, a odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na dva ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav dva obrazložena podneska od 17. 3. 2020. i 19. 3. 2021. = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda i uz 25% PDV-a iznosi 6.250,00 kn.
25.1.Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 652,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu na 652,00 kn, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 9.554,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona. Tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 1.000,00 kn na ime vještačenja po vještaku financijske struke prije podnošenja ove tužbe, obzirom da ovo vještačenje nije bilo provedeno po nalogu suda.
U Vinkovcima 4. siječnja 2022.
Sudac
Iva Graovac, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1./ Odvjetnik I. E., V. – punomoćnik tužitelja
2./ Odvjetničko društvo Ž. i p. d.o.o. Z. - punomoćnik tuženika
