REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5560/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnica Neda Janus, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri d.o.o. u Zagrebu, Kaptol 15, protiv tuženika Darka Beuka, OIB 78726721953, Otok Slavonski, Trg kralja Tomislava 6, kojeg zastupa punomoćnica Nermina Stančić-Rokotov, odvjetnica u Zagrebu, Marulićev trg 17/III, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2445/2021-4 od 20. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3508/2013 od 5. ožujka 2021., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2445/2021-4 od 20. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3508/2013 od 5. ožujka 2021.
2. U prijedlogu je postavio slijedeće pravno pitanje:
„Je li parnični sud u primjeni čl. 12. Zakona o parničnom postupku vezan činjeničnim opisom iz izreke pravomoćne presude kaznenog suda donesene na temelju nagodbe u smislu odredbe iz čl. 360. i 361. Zakona o kaznenom postupku ili se vezanost parničnog suda u vezi takve presude ograničava samo na pravno pitanje da li je počinjeno kazneno djelo i tko je počinitelj?“
3.1. Za navedeno pitanje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi jer o njemu nema prakse revizijskog suda, i to stoga jer je institut presude na temelju sporazuma stranaka, kao oblik konsenzualnog postupka, relativno novi institut koji je uveden u hrvatsko kazneno procesno pravo Zakonom o kaznenom postupku 2008., pa se praksa revizijskog suda još uvijek nije razvila, a osim toga o pitanju opsega vezanosti parničnih sudova za odluku kaznenog suda i to odlučnih činjenica koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela koje su utvrđene u kaznenom postupku i čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u situaciji u kojoj su činjenična utvrđenja isključivo posljedica nagodbe između tužiteljstva i stranke, nema prakse niti viših sudova.
3.2. Podredno navodi da je pobijanom presudom povrijeđen čl. 6. EKLJP-a, koji regulira pravo na pravičan sudski postupak jer je „pobijanom presudom sud a limine prihvatio kao neupitnu istinu elemente izreke „sporazumne presude“ iz postupka u kojem se istina nije ni utvrđivala, pogotovo ne pred sudom“. Tvrdi da povreda čl. 6. EKLJP-a, kao propisa iznadzakonske snage proizlazi iz interpretacije i primjene iste odredbe od strane Europskog suda za ljudska prava (dalje – ESLJP) u predmetu Natsvlišvili i Togonidze protiv Gruzije u kojem su apostrofirana dva temeljna uvjeta koja moraju biti zadovoljena da bi sporazum proizvodio valjane pravne učinke (a što ovdje znači da bi ga parnični sud prihvatio u smislu vezanosti na činjenične elemente izreke konsenzualne presude u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a):
1. sporazum mora biti prihvaćen s punom sviješću o činjenicama slučaja i pravnim posljedicama te na istinski dobrovoljan način, i
2. sadržaj sporazuma i pravičnost načina na koji je postignut između stranaka morali su biti podvrgnuti dostatnoj sudskoj provjeri (par. 89. cit. odluke), a što implicira obvezu nacionalnog suda da ispita jesu li optužbe bile „utemeljene i poduprte prima facie dokazima“ (par. 92. cit. odluke).
3.3. Poziva se i na praksu Vrhovnog suda RH (VSRH, Kzz-38/16 i Kzz- 2/18), prema kojoj „sud ne može preispitivati činjenične okolnosti na kojima se temelji sporazum jer mu one nisu poznate“, i tvrdi „da drugi navedeni uvjet ESLJP-a nije ispunjen pa posljedično konsenzualna presuda u konkretnom slučaju nije u stanju uspješno položiti test pravičnosti u smislu kriterija ESLJP-a koji su mjerodavni za pitanje je li povrijeđena konvencijska odredba iz čl. 6. EKLJP-a u ovom kontekstu“.
4. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava postojanje pretpostavki za dopustiti podnošenje revizije, te predlaže prijedlog odbaciti.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Da bi se moglo ocijeniti je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti prijedloga, u smislu čl. 385. st. 1. i čl. 385.a ZPP-a, prijedlog mora imati određeno navedeno pravno pitanje, mora biti riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i moraju biti određeno navedeni razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u prijedlogu izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takvog prijedloga u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.
7. Kada je određeno postavljeno pravno pitanje još uvijek prijedlog nije dopušten ako u njemu nisu izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu citiranih odredbi ZPP-a, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopustiti reviziju po pojedinom postavljenom pitanju. U tom smislu navodi da ne postoji li praksa viših sudova o postavljenom pitanju nije dovoljan razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Predmet spora je odštetni zahtjev tužitelja po osnovi odgovornosti člana uprave za štetu počinjenu radi povrede obveze vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu čl. 430., a u svezi s čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19 - dalje: ZTD).
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da protiv tuženika postoji pravomoćna kaznena presuda kojom je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti opisano u čl. 337. st. 1. i 4., a kažnjivo po čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, te na činjenici da je tuženik temeljem odredbe čl. 252. ZTD-a kao predsjednik uprave (tužitelja) morao voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a da tuženik nije postupao pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
10. Nižestupanjski sudovi su uvidom u kazneni spis te saslušanjem predloženih dokaza, i ocjenom istih u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdili da je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti opisano u čl. 337. st. 1. i 4., a kažnjivo po čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, te da tuženik nije dokazao da je postupao pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te su obvezali tuženika na naknadu štete tužitelju u utvrđenom iznosu, temeljem čl. 252. i čl. 430. ZTD-a, pri čemu su se sudovi pozvali i na čl. 12. ZPP-a, i naglasili da su vezani odlukom kaznenog suda samo glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti kojom je optuženik oglašen krivim.
10.1. Presuda ESLJP u predmetu Natsvlišvili i Togonidze protiv Gruzije, na koju se poziva predlagatelj, postavljenom pitanju ne daje značenje važnosti u smislu citirane odredbe ZPP-a jer se postavljeno pitanje ne odnosi na pravo na pravični sudski postupak i na povredu čl. 6. EKLJP-a, već na primjenu čl. 12. ZPP-a, odnosno za vezanost parničnog suda za pravomoćnu kaznenu odluku donesenu na temelju nagodbe kojom je optuženik oglašen krivim, a u odnosu na to pitanje u citiranoj odluci ESLJP nije izneseno nijedno pravno shvaćanje.
10.2. Postavljeno pitanje nije važno ni iz razloga što su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi, kako je naprijed navedeno, proveli dokazni postupak jer su osim uvida u kazneni spis proveli i ostale dokaze (saslušanje stranaka) u odnosu na odlučne činjenice i to činjenice je li tuženik u konkretnom slučaju postupao društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te su ocjenom svih provedenih dokaza utvrdili da tuženik nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Stoga postavljeno pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da predmetni „sporazum“ tuženika i USKOK-a nije podvrgnut sudskoj provjeri. U tom pravcu sudovi su objasnili zašto nisu prihvatili objašnjenje tuženika vezano za razloge i motive sklapanja navedenog sporazuma, te su obrazložili zašto nisu poklonili vjeru iskazima pojedinih svjedoka. Dakle, pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi o odlučnim činjenicama prosudio samo na temelju pravomoćne osuđujuće presude kaznenog suda donesene na temelju sporazuma, a koji da nije utvrđivao naprijed navedene odlučne činjenice vezane za odgovornost tuženika. Postavljeno pitanje bi, po shvaćanju ovoga suda bilo, eventualno važno da parnični sud nije izvodio predložene dokaze i da je o tužbenom zahtjevu odlučio samo na temelju opisa kaznenog djela iz izreke kaznene presude. Ni pozivanje na odluke kaznenog suda (Kzz-38/16 i Kzz-2/18) ne daje važnost navedenom pitanju jer se one ne odnose na čl. 12. ZPP-a niti je izneseno shvaćanje u tim odlukama vezano za građanskopravnu odgovornost
10.3. Iz istih razloga postavljeno pitanje nije važno ni za razvoj prava.
11. Kako postavljeno pitanje ne udovoljava pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
Broj zapisa: eb304-492c5
Kontrolni broj: 0c922-d0ecc-bca58
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
