1              Poslovni broj: Gž Ovr-138/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-138/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: ..., zastupan po odvjetnici A. B., Z., protiv ovršenika V. M. iz Ć. 1, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u B., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1762/2023-6 od 8. rujna 2023., 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj  Ovr-1762/2023-6 od 8. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, radi naplate novčane tražbine i troška ovrhe, a na temelju ovršne isprave, određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenika opisanoj kao kuća sa dvorištem i šumom površine 1428 čhv, zk.ul. 3768, k.č.br. 137/5 k.o. G. P., zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovršenik ne ističući izrijekom razloge koje predviđa odredba iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, a prijedlog za ovrhu odbije.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu predložio da se ista odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetno rješenje o ovrsi, obzirom da je ovrha određena temeljem ovršne isprave i u skladu s njom, doneseno je temeljem odredbe čl. 23. toč. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 155/23, dalje: OZ).

6. Ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 230/09-1 sklopljen 20. travnja 2009. kod javnog bilježnika M. K. u B. pod brojem OU-7909/09, s tim da je u istom radi osiguranja vraćanja tražbine iz kredita (Ugovor o kreditu broj 5104281927 i 5105476759) sadržan sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini ovršenika.

7. Činjenicu da je tražbina već prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka ugovorom o cesiji (sa prvobitnog vjerovnika) prešla na njega, ovrhovoditelj je dokazao ovjerovljenim privatnim ispravama (sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a).

8. Također, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, u skladu s odredbom članka 82. stavak 1. OZ-a, uz predmetni prijedlog sudu podnio zemljišnoknjižni izvadak, kao dokaz da je u zemljišnoj knjizi, na predmetnoj nekretnini, kao vlasnik upisan upravo ovršenik.

9. Ovršenik, kao založni dužnik, u žalbi ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave u odnosu na ovršenika V. M. (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ) i da nije ni navedeno koja bi to ovršna isprava predstavljala osnov zahtijevane ovrhe. Nadalje, da visina tražbine ne može iznositi onoliko koliko je navedeno u prijedlogu za ovrhu jer je ovrhovoditelj već naplatio ovršnu tražbinu kupnjom drugih nekretnina ovršenika (gospodarske zgrade, skladišta i tovilište za svinje).

10. Žalitelju je za odgovoriti da žalba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao da je ovlašten voditi ovu ovrhu radi naplate tražbine iz citirane ovršne isprave. Naime, ovrhovoditelj koji temeljem ovršne isprave već ima zabilježeno pravo zaloga na predmetnoj nekretnini, ovlašten je voditi ovrhu i namiriti svoju tražbinu protiv ovršenika kao založnog dužnika. Pri tom se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi jer je, kao založni dužnik iz ovršne isprave, svjesno disponirao svojim vlasništvom na predmetnoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama koje su za njega poslije toga nastupile.

11. O žalbenom prigovoru visine tražbine, koji sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl.  50. stavka 1. točke 9. OZ-a,  nadležan je odlučiti prvostupanjski sud te ovršenika uputiti da pokrene parnicu u kojoj će se ovrha iz navedenog razloga proglasiti nedopuštenom.

12. Kako je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo kada je donio rješenje o ovrsi, a nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,  pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i riješiti kao u izreci.

U Splitu 6. ožujka 2024.