REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1424/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. D., OIB:..., iz G., koju zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-627/15-2 od 28. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1189/13-21 od 12. prosinca 2014., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda Puli-Pola broj Gž-627/15-2 od 28. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1189/13-21 od 12. prosinca 2014. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica R. D. dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini i to kč.br. 440/3 u naravi šuma, površine 2905 m2, upisane u zk.ul. 17971 k.o. G., pa se nalaže tuženiku da joj izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice ili je dužan trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist i na ime tužiteljice, a sve roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 11.438,20 kn, sve u roku od 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev prihvaćen po prvostupanjskom sudu je odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici tuženici naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.750,00 kn.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da su tužiteljica i njezini prednici bili u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine do 6. travnja 1941. u razdoblju od najmanje četrdeset godina, zbog čega da su već do tada ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnom pravilu paragrafa 1472. bivšeg OGZ bivšeg OGZ, koja se odredba kao pravno pravilo primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91).
7. Drugostupanjski sud nije prihvatio ocjenu dokaza (isprava) izvedenu po prvostupanjskom sudu u pogledu vremena dosijedanja te je zaključio da do 6. travnja 1941. nisu bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
8. Ni jedan od sudova, iako bi se iz stanja spisa moglo zaključiti da se nekretnine i nakon 6. travnja 1941. sve do podnošenja tužbe nalaze u posjedu tužiteljice i njenih prednika, ne cijeni tu činjenicu.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).
12. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje pitanje
„Je li u konkretnom predmetu posl. broj Gž-627/15 drugostupanjski sud bio dužan uračunati vrijeme posjedovanja prije i poslije 8. listopada 1991. u zakonski rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu?“.
13. Obrazlažući razlog važnosti navedenog pitanja tužiteljica se poziva na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. srpnja 2009., Radomilja i dr. protiv Hrvatske (presuda od 28. lipnja 2016. i Jakeljić protiv Hrvatske (presuda od 18. lipnja 2016.).
14. Ovaj sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
15. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).
16. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 ), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.
17. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZV DSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
18. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ 137/99).
19. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.
20. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:
"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".
21. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.
22. Iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazilo bi da je tužiteljica sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine bila i prije 8. listopada 1991. i da se u istom nalazila i u vrijeme podnošenja tužbe, a nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrđivali postoje li okolnosti za primjenu navedenog pravnog shvaćanja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
23. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Zagreb, 4. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
