REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 149 P-5500/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kseniji Šimić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz V. G., OIB: …,zastupan po punomoćniku A. Š., odvjetniku u V. G., protiv tuženika R. A. d.d. Zagreb, OIB: …, zastupan po punomoćniku K. G., odvjetniku u O. d. Š. & P. u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18.listopada 2021.godine, u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja L. Š., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika K. G.,odvjetnika, dana 4.siječnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., isplatiti tužitelju Z. L. iz V. G., iznos od 31.706,73 kune sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007. godine, a od dana 1.siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 14,00 kuna od dana 28.veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 51,02 kuna od dana 15.ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 72,69 kuna od dana 12.travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,11 kuna od dana 15.svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 38,68 kuna od dana 8.lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 54,68 kuna od dana 2.srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,18 kuna od dana 3.kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 32,34 kuna od dana 13.rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 46,28 kuna od dana 14.listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 151,83 kuna od dana 11.studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 81,11 kuna od dana 2.prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 171,01 kuna od dana 4.siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 184,82 kuna od dana 3.veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 191,06 kuna od dana 1.ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 211,26 kuna od dana 31.ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 214,63 kuna od dana 3.svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 187,63 kuna od dana 31.svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 167,74 kuna od dana 1.srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 173,03 kuna od dana 2.kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 183,51 kuna od dana 1.rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 182,60 kuna od dana 2.listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 172,00 kuna od dana 3.studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 191,89 kuna od dana 1.prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 207,83 kuna od dana 31.prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 230,50 kuna od dana 2.veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 225,30 kuna od dana 2.ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 256,07 kuna od dana 4.travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 250,24 kuna od dana 1.svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 261,61 kuna od dana 12.lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 360,08 kuna od dana 7.srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 339,81 kuna od dana 3.kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 401,74 kuna od dana 2.rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 380,35 kuna od dana 1.listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 345,92 kuna od dana 3.studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 418,54 kuna od dana 1.prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 510,93 kuna od dana 30.prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 445,51 kuna od dana 1.veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 468,45 kuna od dana 2.ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 439,27 kuna od dana 1.travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 444,52 kuna od dana 1.svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 568,36 kuna od dana 4.lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 580,43 kuna od dana 1.srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 676,47 kuna od dana 3.kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 623,52 kuna od dana 1.rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 565,56 kuna od dana 5.listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 539,90 kuna od dana 3.studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 535,48 kuna od dana 30.studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 562,83 kuna od dana 30.prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 586,67 kuna od dana 31.siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 589,86 kuna od dana 28.veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 573,37 kuna od dana 30.ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 584,50 kuna od dana 29.travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 592,12 kuna od dana 3.lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 579,31 kuna od dana 3.srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 582,67 kuna od dana 2.kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 573,07 kuna od dana 1.rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 552,30 kuna od dana 2.listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 574,43 kuna od dana 1.studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 585,06 kuna od dana 2.prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 577,61 kuna od dana 29.prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 535,85 kuna od dana 1.veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 571,33 kuna od dana 2.ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 574,43 kuna od dana 30.ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 560,52 kuna od dana 4.svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 517,28 kuna od dana 4.lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 516,18 kuna od dana 30.lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 526,79 kuna od dana 1.kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 543,83 kuna od dana 3.rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 567,41 kuna od dana 1.listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 555,25 kuna od dana 3.studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 563,87 kuna od dana 1.prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 573,63 kuna od dana 3.siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 579,71 kuna od dana 2.veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 592,55 kuna od dana 2.ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 588,35 kuna od dana 2.travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 574,14 kuna od dana 9.svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 569,58 kuna od dana 5.lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 571,63 kuna od dana 1.srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 587,77 kuna od dana 1.kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 601,34 kuna od dana 31.kolovoza 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.586,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (dana 4.siječnja 2022.godine) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 21.kolovoza 2007. godine s tuženikom sklopio ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila marke Hyundai broj …

kojim ugovorom mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 19.360,63 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca.

2.Navodi da je člankom 1 predmetnog ugovora određeno - iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 19.360,63 po srednjem tečaju kredita na dan korištenja kredita, te da je u članku 2 ugovorena redovna kamata 5,49 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je u članku 7 ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

3.Da je tijekom otplate kredita početno ugovoreni anuitet povećan na štetu tužitelja, a koje povećanje je posljedica ništetnih odredaba predmetnog ugovora, koje se odnose na promjenjivost početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostranih odluka tuženika, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

4.Navodi da o spornim odredbama tuženik sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, budući da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, te da je odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik nametnuo tužitelju, pa da se radi o nepoštenim klauzulama, radi čega su iste ništetne.

5.Nadalje tvrdi da u vrijeme zaključenja ugovora nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim ekonomskim parametrima bitnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora s tuženikom, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6.Da tužitelj nema nikakvih posebnim znanja iz područja ekonomije, da bi mogao razumjeti značenje pojmova promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, dok je s druge strane tuženik kao banka mogao i morao imati projekciju kretanja tečajeva, kao i rizika ugovaranja kredita u valutama poput CHF, a osobito iz razloga što je tuženik kao banka bio upoznat sa okolnošću da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj CHF.

7.Pri tome se tužitelj poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od dana 13.lipnja 2014.godine, navodeći da je sud u smislu odredbe članka 502 C Zakona o parničnom postupku i članka 118 Zakona o zaštiti potrošača, vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno za utvrđenja da su ništetne sporne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli.

8.Da je tuženik sukladno odredbi članka 323 ZOO dužan tužitelju vratiti što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora, a u svezi s odredbom članka 1111, članka 1115 i članka 1046 ZOO.

9.Slijedom navedenoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 31.706,73 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dana plaćanja do dana isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

10.U odgovoru na tužbu (list spisa 31-43) tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i razloge kojima tužitelj obrazlaže tužbu, osporava tijek utuženih zateznih kamata, ističe prigovor zastare. Ističe da naslovni sud nije vezan za utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda na koje se poziva tužitelj, iz razloga što u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora Zakon o zaštiti potrošača uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe, niti je davao pravo pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora pokreću parnice. Te iz razloga što tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete, a odredba članka 502 c ZPP-a i odredba članka 138 a ZZP-a, propisuju kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.Nadalje, navodi da je odredba o valutnoj klauzuli lako uočljiva, jer je ispisana standardnim slovima u ugovoru, te da je u istoj na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, te da zbog navedenog nije dopušteno ocjenjivati poštenost sporne odredbe u smislu odredbe članka 99 ZZP.

12.Da je institut valutne klauzule uveden u Republici Hrvatskoj 1994.godine, koji je do danas u svakodnevnoj primjeni, te da je uobičajena praksa da se kod sklapanja pravnih poslova ugovorena cijena izračunava na temelju tečaja kune u odnosu na određenu stranu valutu, pa da se tako primjenjuje i na ugovore o kreditu koje fizičke osobe sklapaju s bankama. Da je stoga neprihvatljiva argumentacija da korisnicima kredita kao potrošačima, koji su sklapali ugovore o kreditu s valutnom klauzulom s bankama kao trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača, te tvrdi da je potrošačima ova ugovorna odredba bila poznata kao i pravne posljedice iste.

13.Da je osim toga, tužitelj u korist tuženika, a radi osiguranja potraživanja iz predmetnog ugovora izdao druge instrumente osiguranja, pa je stoga za očekivati da je pri sklapanju ugovora uložio viši stupanj pažnje od uobičajenoga, pogotovo imajući u vidu da je predmetni ugovor ujedno bio solemniziran i strankama rastumačen kod javnog bilježnika.

14.Da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora, poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli CHF, te da je pažljivo educirao svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda, te da je zaposlenik tuženika koji je sudjelovao u obradi kredita, tužitelju prilikom sklapanja ugovora priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF.

15.Da su guverneri HNB u više navrata u javnim istupima upozoravali javnost, pa i tužitelja o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF i to zbog činjenice da HNB ne može utjecati na kretanje strane valute na svjetskim burzama, te da valuta CHF nije ključan parametar u vođenju hrvatske tečajne politike.

16.Da su navedena upozorenja dana s obzirom na općeniti rizik koji nosi ugovaranje klauzule u valuti CHF, odnosno da postoji mogućnost da tečaj raste, ali da nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF u budućnosti, a pogotovu u razdoblju od više godine, da je CHF dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju što je očigledno utjecalo na odluku tužitelja da sklopi predmetni ugovor.

17.Da je dakle, tužitelj u trenutku sklapanja ugovora usprkos svim informacijama kojima je raspolagao o valuti CHF, slobodnom voljom pristao da mu se glavnica veže za valutu CHF, te da stoga nije razumno očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik, niti istome je moguće nametnuti nemoguću činidbu da predvidi kretanja tečaja CHF za cijelo razdoblje trajanja ugovora.

18.Da iz naprijed navedenog proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kako to navodi tužitelj, odnosno da proizlazi da je tuženik postupao savjesno i pružio sve informacije tužitelju kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj CHF.

19.S tim u vezi tuženik ističe kako čak i da je tuženik propustio pružiti tužitelju sve informacije vezane za rizik sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom CHF, da ta činjenica ne bi utjecala na samu razumljivost i poštenje te odredbe, već bi ista pod određenim uvjetima propisanim u članku 284 Zakona o obveznim odnosima, upućivala da je postojala mana volje (zabluda) na strani jedne ugovorne strane u kojem slučaju bi tužitelj mogao tražiti poništaj ugovora, ali samo u roku od 3 godine od sklapanja predmetnog ugovora. Međutim tužitelj nakon sklapanja ugovora, usprkos činjenici što je u razdoblju od 5 godina nakon sklapanja ugovora tečaj CHF rastao, nikada nije ukazivao na činjenicu da je u zabludi izazvanoj od strane tuženika.

20.Da je valutna klauzula dvostrana klauzula, koja prati kretanje CHF u odnosu na HRK u oba smjera, prema tome ni na koji način ne uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, ovdje tužitelja, odredba o valutnoj klauzuli može dovesti do toga da novčana obveza u kunama bude veća ili manja za potrošača ovdje tužitelja, ovisno o kretanju tečaja kune u odnosu na stranu valutu, te da je podjednako moguće da tečaj kune u odnosu na CHF poraste ili padne, što znači da je postojala jednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u kunama bude veća ili manja od inicijalno predviđene obveze u kunama.

21.Tuženik navodi kako se postojanje znatnije neravnoteže između ugovornih strana treba ocijeniti u odnosu na promjene kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluga kao vjerovnik, odnosno u ovom slučaju tuženik, bio svjestan ili ih je mogao predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Uzevši u obzir sve navedeno, odnosno da tuženik, HNB, pa ni nitko drugi nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF, da to znači da u trenutku sklapanja ugovora nije postojala značajna neravnoteža na štetu potrošača, odnosno tužitelja, pa da zbog svega navedenoga, predmetna odredba u ovom postupku ne može biti ništetna.

22.Tuženik također smatra da odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna, jer da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi, s obzirom na to da je tužitelj bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope, te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa.

23.Da je ugovoreno da tužitelj izričito prihvaća odredbe poslovnih uvjeta tuženika i odredbe odluke o kamatnim stopama i opće akte tuženika, kojima je regulirano kreditiranje građana, sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja predmetnog ugovora, spomenuti opći akti tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi iz ugovora te obvezuju kao i posebne pogodbe. Da prema tome pravnu osnovu za promjenu kamatnih stopa, pa i za obračunavanje troškova, predstavljaju odredbe ugovora o kreditu i navedeni opći akti tuženika.

24.Da se o odredbi o kamatnoj stopi prethodno pojedinačno pregovaralo proizlazi iz činjenice da su ugovorne strane suglasno ugovorile primjenu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su izričito ugovorile primjenu općih akata tuženika.

25.Da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, da je jasna, jer je naveden način promjene kamatne stope, odnosno da je visina kamatne stope podložna promjenama kroz određeno vrijeme, da je uočljiva jer je sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena slovima jednakim kao i cijeli tekst ugovora, da je razumljiva iz razloga što je tužitelj potpuno poslovno sposobna osoba, koja pri tome razumije sadržaj dokumenta, koji svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu na period od više godina, te je i dužan primijeniti očekivanu pažnju, pa da stoga u smislu odredbe članka 99 Zakona o zaštiti potrošača, nije niti dozvoljeno ocjenjivati da li je navedena odredba nepoštena, a prema tome ni ništetna, osobito jer se o njoj i pojedinačno pregovaralo, tj. tužitelju je bilo jasno značenje i učinak ove odredbe.

26.Da predmetna odredbe nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer da je takovo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja.Pri tome je sam tuženik kao banka stručan za procjenu ovakvih faktora, pa je stoga i razumljivo da banka donosi odluku o promjeni kamatne stope, što više, djelatnost tuženika pod kontrolom je regulatora, te prema tome ni nema mjesta potpunom arbitrarnom određivanju primjenjive naknade koje je bi bilo u skladu sa uvjetima na tržištu i koje bi uzrokovale neravnotežu na štetu potrošača - tužitelja.

27.Tuženik ističe da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od dana 4.listopada 2012.godine i od dana 22.studenog 2013.godine, uskladio svoje poslovanje s novim relevantnim odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, pa da bi stoga tužbeni zahtjev od siječnja 2013.godine pa nadalje valjalo odbiti kao neosnovan, jer da se po konkretnom ugovoru od siječnja 2013.godine redovna kamata utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara sukladno odredbi članka 5 i članka 14 ZPK, da osim toga tužitelj nijednom nije prigovarao povećanju stope redovne kamate, niti je zatražio raskid ugovora, nije u neravnopravnom položaju onaj sudionik u obveznom odnosu koji može zbog povećanja kamatne stope bez posebnih drugih razloga, raskinuti ugovor.

28.Sporna odredba nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odnosno nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana, da kod ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, ugovorne strane pristaju na eventualnu promjenu kamatne stope u skladu s ugovorom. Da tužitelj pokušava konstruirati da je kamatna stopa iz ugovora fiksna, što nije točno, ugovorne strane su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i tužitelj je na to pristao, tužitelj je imao izbora prilikom sklapanja ugovora i mogao je zatražiti kredit s fiksnom kamatnom stopom, ali to nije učinio, jer je sam procijenio da je za njega povoljnija promjenjiva stopa, krediti s fiksnom kamatnom stopom su notorno skuplji, ali su i sigurniji za dužnika, svaki dužnik mora sam procijeniti što je za njega povoljnije, da tužitelj sada nakon godina uživanja povlastica zbog ugovorene promjenjive kamatne stope u vidu nižim i povlaštenih kamata koje je imao, pokušava ostvariti i dodatne koristi time što traži povrat navodno preplaćenih kamata. Da se tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora odlučio na kredit s fiksnom kamatnom stopom, ona bi u početku bila veća, ali bi bila fiksirana kroz cijelo vrijeme trajanja kredita, ali je tužitelj samostalno ušao u rizik promjene kamatne stope, a sve to isključivo da bi prošao povoljnije, zbog izmijenjenih okolnosti koje svaki razumni dužnik mogao predvidjeti, došlo je do povećanja kamatnih stopa što je negativno utjecalo na dužnike, međutim svatko tko ulazi u to mora biti spreman i da je moguće da takav izbor u konačnosti rezultira i neočekivanih ishodom.

29.Kad bi sud i ustanovio da je predmetna odredba ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je ugovorena nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, te da bi takva početna kamatna stopa trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovno naplaćivali u sličnim ugovornih odnosima, odnosno razumna kamatna stopa, pa tuženik smatra da bi se kao takva početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredita s valutnom klauzulom sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u biltenima HNB, u tom slučaju tužitelj bi imao pravo samo na razliku između takve kamatne stope i kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovora mijenjana odlukama tuženika. Da tužitelj sada želi da početna kamata bude fiksna, što nije opcija koja bi se mogla uklopiti u iskazanu volju stranaka, čak ni u pretpostavci da sud nepravilno primjeni materijalno pravo i ocijeni da tuženik nije mogao mijenjati ugovorenu kamatu.

30.Tuženik osporava da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da tužitelj nije dokazao da je tuženiku osobno uplatio sve anuitete kredita koje u ovom postupku dijelom potražuje.

31.Slijedom navedenoga tužitelj predlaže tužbeni zahtjev odbiti, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

32.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od dana 21.kolovoza 2007. (list spisa 10-12), otplatnu tablicu (list spisa 13-14), prijepis knjigovodstvene kartice (list spisa 15-19), arhivu tečajne liste (list spisa 20), obavijest (list spisa 21- 25), tečaju listu (list spisa 26), račun (list spisa 27), otplatni plan (list spisa 28), kamatne stope (list spisa 136-138), izvršen je uvid u uplatnice (list spisa 148-187), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku P. B. (list spisa 198-207, 226), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 231).

33.Tužbeni zahtjev je osnovan.

34.Uvidom u ugovor o kreditu od dana … .godine, koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom, utvrđeno je:

- u članku 1 određeno je iznos kredita je kunska protuvrijednosti od 19.360,63 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- u članku 2 određeno je redovna kamata 5,49 % godišnje promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- u članku 4 određen je rok otplate od 84 mjeseca, a u članu 6 određena je namjena kredita - kupnja novih vozila,

- u članku 7 određeno je da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- u članku 9 stavak 3 određeno je na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora, kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

35.Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od dana 13.lipnja 2014.godine, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, u dijelu kojim se utvrđuje da su između ostalih, i ovdje tužena , u razdoblju od 10.rujna 2003.godine do 31. prosinca 2008.godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditu, koriste nepoštenu ugovornu odredbu, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

36.Nije sporno niti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od dana 7.travnja 2013.godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od dana 14.lipnja 2018.godine, u djelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dakle, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditu, ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, budući da banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF.

37.Među parničnim strankama je sporno da li je ništetna odredba članka 2 predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te članka 1 koji određuje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 19.360,63 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i članka 7 kojim je određeno je da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

38.U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu, tužitelju morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

39.Isto tako, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja se moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

40.U članku 87 stavak 1 Zakona o zaštititi potrošača (Narodne novine broj 96/03 u daljnjem tekstu - ZZP), propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

41.Prema članku 84 ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

42.Uvidom u odredbu članka 1 i članka 7 predmetnog ugovora utvrđeno je da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj tuženik kao kreditor daje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 19.360,63 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a tuženik se obvezao kredit otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dok je uvidom u članak 2 predmetnog ugovora, utvrđeno da se također radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tuženika, a koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

43.Isto tako uvidom u odredbu članka 9 predmetnog ugovora utvrđeno je da se također radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora, kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom, koja odredba je također nerazumljiva i nedorečena.

44.Ovo tim više što je u istoj određeno da tuženik izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, budući da navedena odredba na sadrži pojašnjenja o načinu na koji je tužitelj upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom.

45.Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (N.N.br.35/05, 41/08), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

46.S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih akata kreditora koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

47.Prema članku 59 ZZP, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

48.Prema članku 26 stavak 3 ZOO, ako su kamate ugovorene ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1 ovoga članka.

49.Prema članku 272 Zakona o obveznim odnosima (N.N.br.35/05, 41/08), činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

50.Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim aktima tuženika.

51.Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno u članku 2 ugovora "redovna kamatna: 5,49% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, budući da u tim odredbama nema pojašnjenja o kojim bi se to promjenama tržišnih uvjeta moglo raditi i kako bi se te promjene mogle odraziti na obveze tužitelja.

52.Po ocjeni ovoga suda odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, također nisu razumljive, jer iz istih ne proizlazi da bi tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti. Tako formulirane odredbe se ne mogu smatrati niti određenim niti odredivima.

53.Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena i odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva.

54.Također iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, smatrajući da ovlaštenje za takvo postupanje proizlazi iz članka 2 i članka 7 predmetnog ugovora.

55.S druge strane, tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog, a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

56.Naime, iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio ocjenjujući ga životnim i uvjerljivim , proizlazi da je navedene prilike odlučio kupiti automobil, otišao u auto kuću A. G. u V. G. i tamo su mu rekli da može kupiti automobil na kredit kod tužene banke, preporučili su mu tuženu banku, rekli da može dignuti kredit u eurima i švicarcima, ali su mu rekli da sada svi dižu kredit u CHF, da je to najpovoljniji kredit. Da se odlučio kupiti automobil, formulare za kredit dobio je u auto kući, onda je otišao u banku u kojoj nije imao tekući račun, tamo je razgovarao sa referentom, tamo su mu rekli otprilike isto kao i u auto kući, da svi uzimaju kredit u CHF, da su mu rekli da može dignuti kredit u eurima, ali da mu je kamata veća i da mu je rata veća za otprilike 100,00 kuna, pri tome mu nisu napomenuli koje rizike nosi tečaj CHF, da je shvatio da oni imaju poštenu namjeru, onda je uzeo kredit u CHF. Ništa mu nisu govorili o promjeni kamatne stope, da je ugovor pročitao ali nije primijetio nikakve naznake za ovaj scenarij koji se na kraju dogodio. Već nakon 3-4 mjeseca počele su mu rasti rate. Da je osobno išao plaćati mjesečne rade u banku, i onda bi mu izračunali visinu rate po tečaju koji je vrijedio taj dan kada je vršio uplatu. Da je pitao zbog čega mu je rata veća, rekli su mu da je to zbog tečaja. Svaki put kad je dolazio i plaćao ratu, rata mu je bila veća. Rekli su da je to tako, da ne ovisi o njima, da je to međunarodno tržište. Doma je dobio 4-5 obavijesti kojima su ga iz banke obavještavali da mu se povećava kamatna stopa. Da je to plaćao u banci, pitao ih je o tome, ali su mu rekli, to je tako i da je kredit otplatio. Da je bio kod javnog bilježnika, on mu ništa nije tumačio, on je to ovjerio. Da nije razumio kada je potpisao ugovor prema kojem je ugovor u valuti CHF i da može doći do promjene tečaja, u banci su mu govorili da je to najstabilnija valuta. Da je shvatio da mu se rata može promijeniti, mislio je 5- 10,00 kuna mjesečno, ali mu nije niti palo na pamet niti ga tko u banci upozorio da može rata narasti za skoro 40%. Nisu mu tada nudili ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Da je došao u banku i potpisao gotove papire. Da je u banci pitao što je za njega kao potrošača povoljnije, da li u EUR da li u CHF, a oni su mu rekli da je kredit u CHF za njega najpovoljniji.S druge strane tuženik nije dokazao suprotno.

57.Prema odredbi članka 3 stavak 1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.godine, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na šteti potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, prema članku 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. 58.Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

59.Tužitelju je trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.

60.Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, na cijenu, što je suprotno članku 247 ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

61.Isto tako, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tuženik ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

62.Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4 ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

63.Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem.

64.U članku 1111 stavak 1 ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u članku 1115 ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

65.Iz nalaza i mišljenja vještaka P. B. , proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope, te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 31.861,16 kuna (tabela 2, stupac 5), od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 7.048,45 kuna, a na ime rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom korištenja kredita , iznos od 24.812,71 kunu,

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita iznosi 154,43 kune (tabela 2, stupac 8),

- sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, iznosi 31.706,73 kune (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u tabeli 1 stupac 19) i to:

- ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita ukupno iznosi 7.048,45 kuna,

- ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 24.658,28 kuna.

66.U podnesku od 6.svibnja 2021.godine tuženik prigovara metodi kojom je izvršen izračun razlike između visine anuiteta ugovorenih predmetnim ugovorom i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao na temelju naknadno utvrđenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i zbog promjene ugovorenog tečaja CHF, kao i samom provedenom izračunu, jer da je svrha vještačenja promašena i nema osnovu u činjenicama, u materijalnom propisu niti u sudskoj praksi.

67.Navodi da je izračun sastavljen primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% i primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, iz čega proizlazi da je izračun sastavljen s takvim učinkom kao da je između ugovornih strana bio sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule i s nepromjenjivom kamatnom stopom, a zbog čega je nalaz i mišljenje u suprotnosti sa sadržajem i smislom predmetnog ugovora.

68.Da iz nalaza i mišljenja kao i iz rješenja suda kojim se određuje zadatak vještačenja proizlazi, da je kamatna stopa ostala, odnosno da bi trebala ostati fiksna za cijelo vrijeme trajanja ugovora, što je u suprotnosti s činjenicom valjano ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kada bi odredba o načinu promjene kamatne stope bila ništetna, tuženik smatra da bi tada bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, te navodi da bi takva početna kamatna stopa trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovno naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa.

69.Smatra da pomenutu pravnu prazninu koja nastaje u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, treba u načelu popunjavati dopunskim, dodatnim tumačenjem, sukladno odredbi članka 4 i članka 319 stavak 2 ZOO, budući da se dogovor o podešavanju kamata ne može, s jedne strane, nadomjestiti odgovarajućim rješenjem dispozitivnog prava, a ne može se ni, s druge strane, trajno narušiti temeljna ugovorna struktura, odustane li se od uređenja odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Nadalje, tuženik smatra da je sud dužan putem dodatnog dopunskog tumačenja ugovora sam utvrditi bitne parametre, kako u materijalnom smislu (dužan je posebice rukovoditi se referentnim kamatama koje se dadu jasno i upečatljivo izraziti) tako i u vremenskom smislu (trajanje referentnog razdoblja).

70.Predlaže pozvati vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da sastavi izračun eventualne razlike obračunatih iznosa temeljem ugovora o kreditu u odnosu na kamatnu stopu koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumnu kamatnu stopu.

71.Nadalje, tuženik navodi da je vještak preinačio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u ugovor o kredita bez valutne klauzule, a budući da nije primijenio tečaj za CHF važeći na dan dospijeća pojedinog anuiteta, odnosno određeni prosječni tečaj u CHF u promatranom razdoblju, čak niti tečaj primjerice važeći za drugu valutu npr. EUR na dane dospijeća, odnosno plaćanja.

72.Da su učinak i pravne posljedice nalaza i mišljenja suprotni odredbama članka 1 i članka 7 ugovora kojima je određeno da se kredit isplaćuje u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, odnosno da se vraća u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.

73.Da se čini da vještak nije razlučio dva različita pravna pitanja i to je li ništetna odredba ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF ili je ništetna i sama odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, da odgovor na drugo pitanje nije predmet ove parnice i nikako ne bi smjelo biti sporno.

74.Da shodno tome vještakov izračun ne smije imati za posljedicu preinaku i ispunjenje predmetnog ugovora o kreditu, kao da valutna klauzula uopće nije bila ugovorena, te da nalaz i mišljenje vještaka proizvode upravo takav nezakonit učinak. Pa budući da je vještak u cijelosti poništio učinak valutne klauzule, da je nalaz i mišljenje u suprotnosti s članom 22 ZOO, prema kojem je načelno dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno na dan plaćanja, kako je uostalom i propisano člankom 1 ugovora o kreditu. Da je nalaz i mišljenje u suprotnosti i s rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I/392/2011.

75.Tuženik nadalje ističe, da je nalaz i mišljenje promašen i zbog okolnosti da je kao temeljem izračuna primijenjena početna kamatna stopa koja je vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te smatra da bi se kao takva početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite, a jer da je na i sukladno odredbama ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) prilikom konverzije kredita predviđena primjena kamatne stope jednake kamatnoj stopi koje su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, pri tome uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

76.Da bi vještačenje drugačijom kamatnom stopom, tužitelja stavilo u poziciji kao da je sklopio ugovore o kreditu bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, i to onom koja je vrijedila za kredite s valutnom klauzulom u CHF, a sud bi prihvaćanjem takvog nalaza i mišljenja postupao protivno načelu pravičnosti, i to osobito naspram svih onih potrošača koji su s bankama sklapali kredite s fiksnom kamatnom stopom, odnosno s valutnom klauzulom u EUR, kao i onih potrošača koji su svoje CHF kredite konvertirali u kredite s valutnom klauzulom u EUR.

77.Navedeno tuženikovo pravno shvaćanje se odnosi i na nalaz i mišljenje, jer je očigledno da je način obračuna razlike u osporavanom nalazu i mišljenju suprotan ovim pravnim shvaćanjima. Nalaz i mišljenje nisu točni u pristupu i rezultatu, pa tuženik predlaže da sud pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje dopuni na način da izradi izračun koji će odražavati činjenicu da su ugovorne strane valjano ugovorile valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu i koji neće biti suprotan navedenim pravnim izvorima.

78.Na prigovore tuženika očitovao se vještak P. B. u podnesku od 31.svibnja 2021.godine, navodeći da je zadatak vještaka bio utvrditi razlike u visini anuiteta koje proizlaze iz promjene kamatne stope, na način da se utvrdi razlika kamate koju bi tužitelj platio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa u odnosu na stvarno plaćenu kamatu, te da iskaže razlike po osnovi promjene tečaja u razlici između onog koji je stvarno primjenjivan na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Da je iz toga razvidno da vještaku nije bio zadatak koristiti u izračunima neku drugu moguću kamatnu stopu kao početnu već isključivo kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom sklapanja ugovora o kreditu, stoga je vještak postupao u skladu s danim mu zadatkom i sve izračune izvršio u skladu s istim, da je u preostalom dijelu podneska riječ u bitnom o pravnim pitanjima u koja vještak ne ulazi, te da stoga ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

79.U podnesku od dana 27.srpnja 2021.godine, tuženik navodi da nije potrebno pozivati vještaka na ročište radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, budući da se vještak već pisano očitovao dana 31.svibnja 2021.godine.

80.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, te je prigovore tuženika ocijenio neosnovanim.

81.Naime, u ovom postupku je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora, u dijelu u kojemu je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF uz koju je vezana glavnica, pa stoga te odredbe ne proizvode pravni učinak među parničnim strankama.

82.Budući da odredba o redovnoj kamatnoj stopi u djelu gdje je ugovorena kamatna stopa u visini od 5,49%, nije utvrđena ništetnom, to ista u tom dijelu ima pravne učinke među parničnim strankama i da je vještak izračunao razliku obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne isplate, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i da na matematički izračun tuženik nema prigovora, to je očito da je prigovor tuženika neosnovan. Ostali prigovori i prijedlozi tuženika u dijelu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, po ocjeni ovoga suda nisu pravno odlučni.

83.Isto tako nije osnovan prigovor tuženika u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu iz razloga, što je vještak izračunao razliku obveza u utuženom razdoblju, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dana dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan korištenja kredita, a na koji matematički izračun tuženik nema prigovora, a koja razlika je jedino relevantna u ovom postupku, s obzirom da je utvrđena ništenom odredba kojom se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF. Ostali prigovori i prijedlozi tuženika u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu, po ocjeni ovoga suda nisu pravno odlučni.

84.S obzirom da je sud u ovome postupku utvrdio, da su ništetne sporne odredbe predmetnog ugovora, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao tužitelju veći anuitet od onoga na koji je imao pravo, te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio ukupno 31.706,73 kuna ( 7.048,45 kuna + 24.812,71 kuna-pozitivne razlike ili ukupno 31.861,16 kuna , koji iznos je umanjen za iznos negativne razlike od 154,43 kuna , a što ukupno iznosi 31.706,73 kuna), više od ugovorenog iznosa, odnosno bez pravne osnove.

85.Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev, te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.706,73 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a temeljem odredbe članka 1111 ZOO.

86.Sud je tužitelju dosudio utužene zakonske zatezne kamate, a budući da je tuženik pao u zakašnjenje danom plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka (članak 1115 ZOO).

87.Stopa zatezne kamate određena je na temelju članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05), i točci I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine br. 132/07).

88.U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

89.Po ocjeni ovoga suda navedeni prigovor nije osnovan, a to iz razloga što je sud na temelju iskaza tužitelja, kojega je prihvatio, ocjenivši ga životnim i uvjerljivim, utvrdio da je tužitelj osobno išao plaćati mjesečne rade u banku, i onda bi mu izračunali visinu rate po tečaju koji je vrijedio taj dan kada je vršio uplatu, dok tuženik nije dokazao suprotno.

90.U odnosu na prigovor zastare.

91.Po ocjeni ovoga suda prigovor zastare nije osnovan a to iz razloga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4.travnja 2012.godine, povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od dana 4.srpnja 2013.godine a koja je postala pravomoćna 13.lipnja 2014.godine, odnosno dana 14.lipnja 2018.godine, zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241 ZOO. 92.U smislu odredbe članka 245 stavak 1 ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

93.Budući da je najstarije utuženo potraživanje s osnova preplate kamate dospjelo dana 28. veljače 2008.godine, a s osnova preplate tečaja dana 14.ožujka 2008.godine, te da je nakon prekida zastare, zastara počela ponovno teći i to dana 13.lipnja 2014.godine, za preplatu kamate, te dana 14.lipnja 2018.godine za preplatu tečaja, i da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 10.lipnja 2019.godine, to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina, budući da u konkretnom slučaju valja primijeniti opći rok zastare iz članka 225 ZOO i da zastara nije nastupila.

94.Osim toga, navodi se da prigovor zastare nije osnovan i iz razloga što zastara utuženog potraživanja počinje teći od dana pravomoćnosti ove odluke, a budući da su u ovoj odluci utvrđene ništetnim sporne odredbe ugovora, a što je sukladno i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 31.siječnja 2020.godine.

95.Na temelju odredbe članka 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 9.586,00 kuna, a koji se sastoje od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12), a koji se sastoje od troškova sastava tužbe 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu 4.lipnja 2020. - 1.000,00 kuna, dana 15.ožujka 2021. - 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska 4.svibnja 2021. - 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu dana 18.listopada 2021. - 1.000,00 kuna ili ukupno 5.000,00 kuna, kojem iznosu je dodan trošak porez na dodanu vrijednost u visini od 25%, a u iznosu od 1.250,00 kuna ili ukupno 6.250,00 kuna, kojem iznosu je dodan trošak provođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 2.000,00, trošak prema računu broj … od

dana 13.svibnja 2019.godine u iznosu od 77,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 668,00 kuna i na presudu u iznosu od 668,00 kuna.

U Zagrebu, 4.siječnja 2022. godine

Sudac:

Ksenija Šimić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun.tužitelja

2. pun.tuženika

Broj zapisa: eb304-393f6

Kontrolni broj: 0216c-a4ef2-5e773

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KSENIJA ŠIMIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.