1

Poslovni broj: 4 Gž-1741/2022-3

Poslovni broj: 4 Gž-1741/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-
Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača D. L.,
H. D., OIB …, odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj Sp-380/2022-3 od 4. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o    j e

Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske i rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj Sp-380/2022-3 od 4. studenoga 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke otvoren je jednostavni
postupak stečaja nad imovinom potrošača D. L. iz H. D.,
(dalje: potrošač).

2. U točki II. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom
potrošača.

3. U točki III. izreke oslobađa se potrošač od preostalih obveza u odnosu na
osnove za plaćanje i vjerovnika pobliže navedene u toj točki izreke.

4. Protiv tog rješenja žali se vjerovnik Republika Hrvatska (dalje; vjerovnik)
zbog svih žalbenih razloga.

5. U žalbi navodi da je potrošač oslobođen između ostalih i obveza po osnovi
za plaćanje prema presudi poslovni broj K-8/18 izdavatelja Općinski sud u Sisku. Ističe da je potrošač pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a krivotvorenja isprava, presudom Općinskog suda u Sisku broj K-8/2018, pa smatra
da su ispunjene pretpostavke iz čl. 75. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne
novine" broj: 100/15, 62/18 dalje: ZSP), koja odredba se po čl. 79. o istog zakona
primjenjuje i na jednostavni postupak stečaja potrošača. Počinjenjem tog kaznenog
djela iskazana je nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju obveza i dužnosti  tako da nisu ispunjeni uvjeti za njegovo oslobođenje od obaveza.

6. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na
ponovan postupak, podredno isto preinačiti.

7. Žalba nije osnovana.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) na postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15 i 104/17; dalje SZ) u vezi s čl. 23. ZSP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.

9. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da iz Očevidnika redoslijeda osnova za
plaćanje koje podatke je dostavila Financijska agencija (dalje; FINA) proizlazi da je
na dan podnošenja prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad
imovinom potrošača (13. siječnja 2021.), potrošač bio u blokadi 3687 dana, te da ima
evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a, aktivne osnove u
odnosu na vjerovnike i tražbine iz točke III. izreke rješenja, čija neplaćena glavnica
ukupno iznosi 15.517,37 kn, dakle manje od 20.000,00 kn, zbog čega smatra da su
ispunjene pretpostavke za provedbu tog postupka iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

10. Nadalje utvrđuje da se potrošač nije očitovao, pa sukladno odredbi čl. 79.c
st. 2. ZSP-a se smatra da je suglasan sa provođenjem postupka, te da potrošač nije dostavio popis svoje imovine. Izvršenim uvidom u podatke o dohocima i troškovima potrošača utvrđuje da potrošač u razdoblju od 2019. do 2022. nije ostvario oporezivi dohodak već jedino neoporezivi primitak po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i članova obitelji. Prema podacima iz elektronskog spisa proizlazi da ima 100% udio u tvrtki A. p. d.o.o. ali je ista neaktivna i u stečaju. Također utvrđuje da potrošač nema upisanih založnih prava, da u registru Ministarstva potrošač nije evidentiran kao vlasnik imovine, ne postoji imovina u sustavu agencije, te nema imovinu u sustavu vrijednosnih papira te obračuna i nije ostvario nikakvu dividendu.

11. Stoga zaključuje da potrošač nema imovinu iz koje bi se mogli namiriti
vjerovnici, pa utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 79.g. st.
1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja, te
istovremeno oslobađa potrošača od preostalih neizvršenih obveza i u odnosu na
navedenog vjerovnika. Smatra da kazneno djelo za koje je potrošač oglašen krivim ne predstavlja kazneno djelo  propisano čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a. Osim toga, da  mu  presudom posl. broj K-8/18 nije naloženo plaćanje naknade štete, niti je istim ostvario imovinsku korist koju bi trebao vratiti, pa da nisu ispunjeni uvjeti za uskratu od oslobođenja.

12. U odnosu na žalbeni navod vjerovnika valja odgovoriti da je odredbom čl. 73.a st. 1. ZSP propisano  da će sud potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza na prijedlog stečajnog vjerovnika, ako potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje vjerovnika odnosno ako se ostvari neki od razloga iz članka 75. ZSP, dok je odredbom čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, a st. 2. navedenog članka propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga zakona predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.

              13. Isto tako odredbom čl. 79.o ZSP propisano je da se u jednostavnom postupku stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 21. - 30., čl. 37. - 39., čl. 40. st. 1. i 3., čl. 41. - 43., čl. 54., čl. 56. i 57., čl. 59.a - 62., čl. 65., čl. 68., čl. 69. st. 2. podstavka 3., čl. 73.a, čl. 74. st. 2. i 3., čl. 75., čl. 76. st. 1., 3. i 4., čl. 77. - 79. ZSP.

14. Slijedom navedenog povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a i odredbu čl. 75. ZSP-a dolazi se do zaključka da će sud po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a ( ovakav je stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev 1170/22 od 25. travnja 2023. i Rev-1003/21 od 25. travnja .2023.). 

              15. Iz stanja elektronskog spisa proizlazi da u konkretnom slučaju nitko od vjerovnika nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, odnosno predložio sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, pa stoga nije postojala niti obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.

16.Dakle, sud može donijeti rješenje kojim će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza zbog njegove osuđivanosti zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti (čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP) samo u slučaju kad je vjerovnik postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZPS, pravovremeno predlažući donošenje takvog rješenja s određeno navedenim razlogom iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP.

17. Naime, sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva ne podrazumijeva ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS niti presumira nesavjesnost  i  nepoštenje  potrošača  pri  ispunjavanju  njegovih  obveza i dužnosti, pa da bi u nedostatku prijedloga vjerovnika dovela do donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza (ovakav je stav zauzet u odluci Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev 95/22 od 13. rujna 2023. ). 

18. Slijedom iznesenog je žalbu vjerovnika valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a i čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a.

U Rijeci 6. ožujka 2024.

         Predsjednica vijeća

           Ivanka Maričić-Orešković, v.r.