Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž R-3530/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., protiv 1-tuženika Đ. S. iz M. D., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. C. T., odvjetnici u L., 2- tuženice K. M. S., OIB … i 3-tuženika mlt. S. V. V. S., OIB …, oboje iz M. D., i oboje zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Pr-99/2020 od 9. rujna 2021., dana 3. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Pr-99/2020 od 9. rujna 2021. u točki II i III izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda (pravilno rješenje) Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Pr-99/2020 od 9. rujna 2021. u točki I i IV izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev 1-tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja prema 2-tuženoj i 3-tuženom (točka I izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja prema 1-tuženiku na isplatu iznosa od 16.681,80 kn na ime naknade plaće za vrijeme otkaznog roka sa pripadajućim zateznim kamatama, na isplatu iznosa od 25.022,70 kn na ime otpremnine sa pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 35.163,60 kn na ime naknade plaće za razdoblje od siječanja do rujna 2012. sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke). Nadalje naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka 1-tuženiku u iznosu od 3.250,00 kn. (točka III. Izreke) te 2 i 3-tuženicima u iznosu od 12.000,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. Izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući da sud drugog stupnja preinači istu u smislu žalbenih navoda i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu 1-tuženik osporava navode žalbe tužitelja te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u odnosu na njega. Traži trošak sastava odgovora za žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa 76.868,10 kn temeljem odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 dalje: ZTD).

6. Među strankama u ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tužitelj bio zaposlen od 1. srpnja 1991. do 31. ožujka 2009. u Obrtu za proizvodnju i usluge „S. graniti i mramori“ u vlasništvu Đ. S. prvotno 2-tuženika, da je nakon toga, od 1. travnja 2009. do 13. rujna 2012. (kada mu je ugovor o radu otkazan zbog poslovno uvjetovanog razloga) bio zaposlen u trgovačkom društvu S. graniti i mramori d.o.o. koje društvo je naknadno promijenilo naziv u G. d.o.o., da je jedini osnivač i direktor navedenog d.o.o. bio 1-tuženik, sin Đ. S., prvotno 2-tuženika, da trgovačko društvo G. d.o.o. tužitelju s naslove naknade plaće i otpremnine ostalo dužno iznos od 76.868,10 kn, a što je utvrđeno i pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-260/12 od 23. kolovoza 2013., da tužitelj nije uspio po navedenoj presudi naplatiti svoje potraživanje od navedenog trgovačkog društva te da je isto brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda i to po službenoj dužnosti jer isto tri godine za redom nije objavio financijska izvješća sa propisanom dokumentacijom.

7. Sporno je da li tužitelj potraživanje koje ime prema svom poslodavcu a koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom osnovano može zahtijevati od 1- tuženika kao jedinog osnivača i vlasnika trgovačkog društva - poslodavca zbog proboja prava osobnosti temeljem čl. 10. st. 3. ZTD odnosno od slijednika prvotno 2-tuženika temeljem pretpostavki iz čl. 102. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a).

8. Pošavši od utvrđenja da radnik plaću i otpremninu kao materijalnih prava iz radnog odnosa može potraživati samo od svog poslodavca a da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti sa njegovog poslodavca, trgovačkog društva G. d.o.o. na obrt S. graniti i mramori ili obratno (jer činjenica da je obrt pok. Đ. S. starijeg, prednika 2 i 3-tuženika 1-tuženikovom trgovačkom društvu iznajmljivao strojeve i davao u zakup poslovni prostor nije razlog da bi se smatralo da je došlo do prijenosa gospodarske cjeline sa trgovačkog društva G. d.o.o. na obrt S. graniti i mramori) odnosno da nije dokazao da je došlo do prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca statusnom promjenom ili pravnim poslom, kao niti postojanje pravnog posla o prijenosu gospodarske cjeline ni činjenicu da bi obrt u svoje poslovne knjige preuzeo cjelokupnu imovinu i obveze predmetnog društva po knjigovodstvenim iznosima te od nespornog utvrđenja da prvotno 2- tuženik nije bio član trgovačkog društva S. graniti i mramori d.o.o. koje društvo je naknadno promijenilo naziv u G. d.o.o., koje je bio poslodavac tužitelju slijedom čega niti može odgovarati u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD sud prvog stupnja je odnosu na 2 i 3-tuženike (slijednike prvotno 2-tuženika) tužbu odbacio.

9. Nadalje utvrdivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pretpostavke za postojanje odgovornosti 1-tuženika u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a budući statusne promjene kod poslodavca tužitelja, na koje se tužitelj poziva, nisu uopće vršene osim promjene naziva odnosno tvrtke društva, a sama činjenica neplaćanja dugovanog iznosa od strane trgovačkog društva (poslodavca) odnosno nemogućnost tužitelja kao vjerovnika da od trgovačkog društva (poslodavca) kao dužnika naplati svoje potraživanje ne znači ujedno i postojanje odgovornosti 1-tuženika kao člana tog društva u smislu čl. 10. st. 3. ZTD-a sud je tužbeni zahtjev u odnosu na 1-tuženika odbio kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da, s obzirom da u konkretnom slučaju poslodavac tužitelja u utuženom razdoblju nisu bili tuženici već trgovačko društvo odnosno društvo kapitala koji mu nije isplatio dosjele naknade plaće odnosno otpremninu, tužitelj ne može isplatu istih potraživati od tuženika osim u slučaju proboja pravne osobnosti kada je u obvezi dokazati da su osnivači društva zloupotrebljavali okolnosti da kao članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za dosjele obveze svog trgovačkog društva. Kako prvotno 2-tuženik nije bio član trgovačkog društva koji je bio poslodavac tužitelja, što među strankama nije sporno, utvrđenje prvostupanjskog sada da od istog odnosno od njegovih pravnih slijednika s te osnove tužitelj ne može osnovano potraživati isplatu utuženog potraživanja ukazuje se pravilnim.

13. I utvrđenje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju prvotno 2-tuženik pristupio predmetnom dugu trgovačkog društva S. graniti i mramori d.o.o. koje društvo je naknadno promijenilo naziv u G. d.o.o. koje ima prema tužitelju uslijed preuzimanja imovinske cjeline tog društva te kao takav bio odgovoran za isplatu tužitelju je pravilno jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi istinitost takvih tvrdnji tužitelja.

14. Međutim pogrešno je sud prvog stupnja u odnosu na slijednike prvotno 2- tuženika odbacio tužbeni zahtjev (pravilno tužbu) s time da je to pravilno mogao samo rješenjem a ne presudom. Naime, zahtjev tužitelja u odnosu na prednike prvotno 2-tuženog nije nedopušten (niti sud prvog stupnja daje valjane razloge iz kojeg bi to zakonom propisanog (procesnog) razloga tužba tužitelja u tom dijelu bila nedopuštena) već je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan i to iz prethodno navedenih razloga prvostupanjske odluke. Slijedom navedenog valjalo je rješenje o odbačaju tužbe (pogrešno sadržanim u prvostupanjskoj presudi) temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. Odredbom čl. 10. st. 2. ZTD propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom s time da je odredbom st. 3. pripisano da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Riječ je o tzv. Institutu proboja pravne osobnosti.

16. Za svoje utvrđenje da u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao istinitost svojih tvrdnji da bi 1-tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva G. d.o.o. ne odgovara za obveze tog društva prema tužitelju, da je isti počinio povrede dužnosti pri vođenju tog društva odnosno da prilikom vođenja društva nije primijenio pozornost uzornog i savjesnog gospodarstvenika a kako bi izbjegao podmirenje potraživanja tužitelja, da bi čestim statusnim promjenama zlorabio društvo za postizanje nedopuštenih ciljeva i to upravo za izbjegavanja obveza prema tužitelju kao i da je postupao sa imovinom društva kao da je njegova odnosno da je zbog njegovog postupanja dolazilo do miješanja imovine društva sa njegovom vlastitom imovinom te da bi takvo njegovo djelovanje upućivalo na prijevarno postupanje prema tužitelju odnosno posljedično navedenom da bi u konkretnom slučaju došlo do tzv. proboja pravne osobnosti sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Činjenica da je poslodavac tužitelja obavljao svoju djelatnost u prostorijama i na strojevima obrta u vlasništvu prvotno 2-tuženika, koje je uzeo od obrta u zakup ne dokazuje, suprotno mišljenju žalitelja, nedopušteno postupanje 1-tuženika kao osnivača u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD, kao niti činjenica da je isti propustio tri godine za redom postupiti po zakonskoj obvezi objave financijskih izvještaja zbog čega je društvo brisano iz registra a imajući u vidu da je poslovanje poslodavca i prije toga bilo nelikvidno a što je vidljivo i iz činjenice da tužitelju nije bilo plaćeno predmetno potraživanje s naslova naknade plaće i otpremnine, da je račun društva nekoliko puta bio blokiran odnosno da isto od svog poslodavca nije uspio naplatiti.

17. Na žalbene navode tužitelja valja reći da dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP) pri čemu je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, a ako u tome ne uspije njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje, u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o ostvarenju pretpostavki iz čl. 10. st. 3. ZTD odnosno postojanju utužene tražbine tužitelja je na tužitelju. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao koju bi to točno radnju poduzeo 1-tuženik nakon dospijeća potraživanja tužitelja, poduzeo odnosno propustio poduzeti suprotno načelu savjesnosti i poštenja koja bi bila nezakonita i imala obilježja iz čl. 10. st. 3. ZTD a kako bi izbjegao podmirenje potraživanja tužitelja odnosno kojom bi došlo do proboja pravne osobnosti. Posljedično tome tužitelj nije dokazao osnov svog tužbenog zahtjeva niti u odnosu na 1-tuženika, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti, a kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja.

18. I odluka o troškovima postupka u odnosu na 1-tuženika pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14), koju odluku tužitelj žalbom posebno niti ne osporava.

19. Zbog svega navedenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe u odnosu na 2 i 3-tuženika, sadržanom u točki I izreke presude, ukinuti kao i odluku o troškovima u odnosu na 2 i 3-tuženika i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u preostalom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi.

20. Odbijen je zahtjev 1-tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja ispraviti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu u odnosu na 2 i 3-tuženike.

U Zagrebu 3. siječnja 2022.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.