Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-1445/2021-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz M. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. iz Z., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničko društvu R. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr- 918/2020-17 od 2. studenog 2021., dana 3. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr-918/2020-17 od 2. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 19.400,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 2. studenog 2021. do isplate, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je 22. ožujka 1999. doživio ozljedu na radu kod tuženika, za isplatom naknade imovinske štete u vidu materijalnih prava i to dodatka za godišnji odmor, isplate povodom Božića i jubilarne nagrade za period od siječnja 2017. do prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 19.400,00 kuna.

6. Tužitelj temelji svoj zahtjev na odredbi članka 102. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 137/04-pročišćeni tekst i 68/05 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje: ZR) kojom je propisano da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je u provedenom postupku utvrdio:

- da je tužitelj dana 22. ožujka 1999. doživio ozljedu na radu, te da je za nastali štetni događaj odgovoran tuženik u smislu odredbe članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12),

- da je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu kao posljedicu ozljeda koje je dobio prilikom nesreće na radu,

- da utoliko postoji osnov za tuženikovu odgovornost za predmetnu štetu koju trpi tužitelj time što je morao otići u invalidsku mirovinu, odnosno postoji obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos (izgubljenu zaradu-jubilarna nagrada, regres i božićnica) koji bi prema redovnom tijeku ostvario da nije bilo štetnog događaja time da visina štete među strankama nije sporna.

8. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku i koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, kako je tužitelj umirovljen iz razloga koji su vezani uz posljedice ozljeđivanja na radu, a za koji štetni događaj je odgovoran tuženik, to postoji pravna osnova za dosuđivanje zatraženog iznosa.

10. Suprotno žalbenim navodima, pitanje pasivne legitimacije sud prvog stupnja je ispravno ocijenio. Naime, odredba članka 129. stavak 10. ZR-a tiče se odgovornosti za ispunjenje novčane obveze nastale prema radniku kod novog poslodavca, pa budući da se predmetnim tužbenim zahtjevom ne traži ispunjenje takve obaveze, pozivanje na tu odredbu ZR-a je neosnovano i bespredmetno.

11. Glede preostalih žalbenih navoda je za navesti kako nije moguće odricanje od prava kojeg još nema (koje nije nastalo).

12. Nadalje, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se odredba članka 102. ZR-a odnosi na svu štetu nastalu na radu ili u svezi s radom, i sve dok takva šteta postoji odnosno traje, neovisno je li u međuvremenu prestao radni odnos, pri čemu je odlučno da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom.

13. Odluka o trošku temelji se na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

14. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. siječnja 2022.

Sutkinja:

Vedrana Perkušić, v. r.