Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-221/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 22. studenog 2021. broj Ik I-183/2021, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, uvjetno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenik M. M., a koji je presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-107/17 od 19. travnja 2018. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11.
1.1. Pod točkom II. izreke rješenja određeno je da uvjetni otpust traje do isteka kazne 25. listopada 2022.
1.2. Pod točkom III. izreke rješenja, na temelju članka 60. stavak 2. u vezi članka 62. stavak 2. točka 11. KZ/11. otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne i to javljanje Policijskoj postaji Varaždin, …, odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne te javljanje Probacijskom uredu Varaždin, …, odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Varaždin izraditi za zatvorenika
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje preinači odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.“
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 51. stavak 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika M. M., ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
6. Naime, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da provođenje izvidnih radnji ne znači postojanje kaznenog postupka u tijeku protiv zatvorenika, dok prethodna osuđivanost zatvorenika zbog kaznenog djela prijevare, u odnosu na sve utvrđene pozitivne okolnosti kod zatvorenika ne predstavlja okolnost koja bi dovodila u pitanje ostvarenje svrhe kažnjavanja kod zatvorenika. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je dosadašnji tijek izdržavanja kazne zatvora polučio pozitivne rezultate u odnosu na osobnost i daljnje ponašanje zatvorenika, koji je procijenjen naročito uspješan u izvršavanju pojedinačnog programa, priznaje kazneno djelo, izražava kajanje i žaljenje te kritičnost prema djelu, nije imao stegovnih postupaka, radno je raspoređen, angažiran u posebnim programima te koristi pogodnosti sa utvrđenom smanjenom vjerojatnošću povrata. Uz to zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat te se namjerava zaposliti, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nije potrebno daljnje izdržavanje kazne zatvora jer je ostvarena svrha kažnjavanja, pa je ispravno odobren uvjetni otpust.
7. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da omjer izdržanog i neizdržanog dijela kazne (gotovo 11 mjeseci), daje dovoljno osnova za zaključak da je uvjetni otpust preuranjen i da kazna za sada nije postigla svoju svrhu. Naime, smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procjeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi, protekom roka propisanog člankom 59. stavak 1. KZ/11. Cijeneći prethodno navedene pozitivne okolnosti kod zatvorenika, opravdano je uvjetno otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne.
8. Stoga, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ostvarene sve pretpostavke iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika, jer je vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne utjecalo na njega, pa se svrha kažnjavanja, može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta.
9. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.
