Poslovni broj 18. P-35/2021-129

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Zagrebačka 2, Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. G., OIB: … i tužitelja 2. J. G., OIB: …, oboje iz O., R. 70, koje zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz O., protiv tuženika F. K., F. utc br. 7, B., R. M., kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u O. društvu V. i partneri d.o.o. iz R., radi naknade štete u iznosu od 288.132,90 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 26. studenog 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 30. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja 1. I. G., OIB: … i tužitelja 2. J. G., OIB: …, oboje iz O., R. 70, kojim se tuženiku F. K., F. utc br. 7, B., R. M., da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljima ukupan iznos od 188.132,90 kn (slovima: stoosamdesetosamtisućastotridesetdvije-kuneidevedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od osam dana, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku F. K., F. utc br. 7, B., R. M., da tužitelju 1. I. G., OIB: … iz O., R. 70, na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama, te tužitelju 2. J. G., OIB: … iz O., R. 70, na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od osam dana

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja 1. i tužitelja 2. za isplatom zateznih kamata na iznos od 90.000,00 kn (slovima: devedesettisućakuna) za razdoblje od 21. siječnja 2013. pa do 23. listopada 2013., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja 1. i tužitelja 2. kojim se nalaže tuženiku da svakom tužitelju ponaosob isplati na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.000,00 kn (slovima: pettisućakuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od osam dana, kao neosnovan.

V. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženiku na ime parničnog troška plate iznos od 49.739,82 kn (slovima: četrdesetdevettisućasedamstotridesetdevetkunai- osamdesetdvijelipe) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da je dana 21. listopada 2012.g. u 6,30 sati, na rijeci D. (kod mjesta A.), uz desnu obalu, u njihov motorni čamac koji je bio usidren i vezan za panj, oznake …, imena G. u kome su se nalazili tužitelji, udario brod M. ", vlasništvo tuženika, a kojim je upravljao kapetan unutarnje plovidbe I. C., za vrijeme guste magle i pomoću radara. Nakon udara u čamac, čamac se prevrnuo tako da su tužitelji ostali zarobljeni i pod vodom. Slučajni prolaznik M. S. je izvukao tužitelje iz kabine čamca na taj način što je sjekirom napravio otvor na čamcu i tako spasio tužitelje. Za počinjeni prekršaj, kapetan mađarskog broda – tuženika, I. C. je prekršajno kažnjen, prekršajnim nalogom Lučke kapetanije V. novčanom kaznom od 15.000,00 kn. Kritične prilike je oštećen motorni čamac tužitelja, a isti su pretrpjeli i smrtni strah, a trpjeli su i fizičke bolove jer su bili duže od jednog sata potopljeni u hladnoj vodi, te specificiranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 15. svibnja 2017. (str. 277) potražuju ukupan iznos od 288.132,90 kn s zateznom kamatom, od čega se iznos od 188.132,90 kn odnosi na ime naknade imovinske štete i to iznos od 110.275,00 kn odnosi se na ime štete na trupu čamca i motoru, a iznos od 77.857,90 kn se odnosi na ime štete u vidu vrijednosti uništenih i izgubljenih stvari, inventara, te ostalih nužnih troškova. Također, tužitelji potražuju iznos od 100.000,00 kn, odnosno svaki ponaosob iznos od 50.000,00 kn, na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, te tužitelji predlažu da sud tužbeni zahtjev usvoji i obveže tuženika na naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i visine, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući da isti u vrijeme nastanka štetnog događaja nisu bili vlasnici brodice G. te ističe da postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti. Slijedom toga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i obveže tužitelje na naknadu troškova postupka.

3. Za napomenuti je također da je pred ovim sudom dana 2. studenog 2017. donesena prvostupanjska presuda pod brojem P-656/2013, a koja je u cijelosti ukinuta odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-903/18 od 15. prosinca 2020.

4. Također valja istaknuti kako su se na ročištu održanom 20. travnja 2021. (str. 341 spisa) stranke usuglasile da se koriste svi dokazi provedeni u ranijem postupku, te su se ujedno stranke usuglasile da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje hrvatsko materijalno pravo, a s obzirom da je tuženik strana pravna osoba.

5. U dokaznom dijelu postupka, sud je izvršio uvid u potvrdu o imovnom stanju 1. tužitelja, specijalistički nalaz 1. i 2. tužitelja (str. 5 i 6 spisa), medicinsku dokumentaciju 1. i 2. tužitelja (str. 7 do 16 spisa), Prekršajni nalog Lučke kapetanije V. (str. 17-19 spisa), stručno mišljenje I. M. (str. 20 do 23 spisa), diplomu I. M. (str. 24 spisa), uvjerenja I. M. (str. 25 i 26 spisa), popis nestalih, odnosno uništenih stvari (str. 28 do 32 spisa), fotografije broda G. (str. 33 do 44 spisa), prijavu nezgode čamca (str. 69 do 72 spisa), fotografije (str. 73 do 87 spisa), uvid u iskaz svjedoka M. S. (str. 92 do 93 spisa), uvid u iskaz svjedoka D. G. (str. 93 spisa), uvjerenje Lučke kapetanije O. (str. 97 i 98 spisa), spis Lučke kapetanije V. (str. 99 do 108 spisa), uvidu u iskaz 1. i 2. tužitelja (str. 110 do 111 spisa), rješenje o promjeni vlasnika Lučke kapetanije O. (str. 120 spisa), ovjereni Ugovor o darovanju motornog vozila – čamca s kabinom, koji je čamac I tužitelj I. G. darovao svojoj kćerki I. G. (str. 121 i 122 spisa), ovjerenu punomoć izdane od I. G. I. G. od 20. siječnja 2012. (str. 130 spisa), u policu obveznog osiguranja od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika brodica na motorni pogon br. 802141373 (str. 131 spisa), rješenje Lučke kapetanije O. br. 530-05-03-07-02 od 1. siječnja 2008. (str. 132 spisa), dozvola za plovidbu čamca (str. 133 i 134 spisa), predračune (str. 135 do 138 spisa), uvid u sudsko- psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka za psihijatriju mr.sc. P. F. sa pripadajućom medicinskom dokumentacijom (str. 150 do 164 spisa), uvid u iskaz svjedoka I. M. (str. 177 i 178 spisa), uvid u iskaz svjedoka I. G. (str. 182 spisa), uvid u nalaz i mišljenje štete na plovilu od V. d.o.o. O. izvršeno od vještaka P. Š. (str. 190 do 193 spisa), uvid u iskaz vještaka P. Š. (str. 202 i 203 spisa), uvid u zapisnik o provedenom očevidu (str. 213 do 215 spisa), uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. D. (str. 220 do 223 spisa), uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. P. (str. 241 do 263 spisa), uvid u iskaz vještaka D. P. (str. 278 i 279 spisa), uvid u iskaze vještaka P. Š. i I. D. (str. 288 i 289 spisa),uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. Z. (str. 352 do 373 spisa), te je saslušao vještaka A. Z. na ročištu dana 26. studenog 2021. (str. 378 do 380 spisa). Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za dodatnim saslušanjem 1.tužitelja i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka I. C. u ovome postupku budući da je stanje stvari u dokaznom postupku u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, te stoga iskazi naprijed navedenih osoba nisu bili od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Također, sukladno uputi Visokog trgovačkog suda iz rješenja od 15. prosinca 2020., a kojim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda, sud je prihvatio prijedlog tuženika, te je proveo dokaz vještačenja po vještaku nautičke struke, a na okolnost utvrđivanja dinamike predmetne nesreće, te utvrđivanja činjenice postoji li odgovornost tuženika za predmetnu nesreću, odnosno utvrđivanja stupnja krivnje brodova koji su sudjelovali u sudaru i to brodova M.-H i čamca oznake … (G.).

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadnom imovinske štete i štete na ime povreda prava osobnosti. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporno kako se 21. listopada 2012. dogodila nesreća u kojoj su sudjelovali brod M. " u vlasništvu tuženika, i M. " sa baržom M. i čamca oznake … – G. Međutim, među strankama je sporno da li postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja za potraživanje naknade štete u ovom postupku, budući da tuženik tvrdi da isti nisu bili vlasnici brodice G. te je sporno da li je postojao doprinos samih tužitelja u nastanku štete, odnosno postoji li isključiva krivnja tuženika ili postoji i krivnja tužitelja. Nadalje, sporna je i visina samog zahtjeva na ime naknade štete i na ime naknade zbog povrede prava osobnosti, te je također sporno da li su se stvari za koje tužitelji potražuju naknadu štete u trenutku nesreće postojale na brodici G.

9. Slijedom toga, budući da tužitelji potražuju na ime naknade imovinske štete iznos od 188.132,90 kn, od čega se iznos od 110.275,00 kn odnosi na ime štete na trupu čamca i motoru, a iznos od 77.857,90 kn se odnosi na ime štete u vidu vrijednosti uništenih i izgubljenih stvari, inventara, te ostalih nužnih troškova, a s obzirom na prigovor tuženika aktivne legitimacije tužitelja, te s obzirom na uputu Visokog trgovačkog suda RH, potrebno je prvenstveno utvrditi vlasništvo nad brodom oznake … (G. kao preduvjet za aktivnu legitimaciju tužitelja za potraživanje naknade imovinske štete na ime štete na trupu čamca i motora i uništenih stvari i inventara koji pripadaju brodu.

10. Iz naprijed navedene dokumentacije, a posebice rješenja Lučke kapetanije O. od 23. siječnja 2012. (str. 120 spisa) proizlazi kako je istim rješenjem upisano pravo vlasništva čamca oznake … u korist I. G. iz O., R. 70, uz istovremeno brisanje dotadašnjeg nositelja prava vlasništva I. G. (ovdje prvotužitelja). Nadalje iz javno ovjerenog ugovora o darovanju motornog plovila (str. 121 i 122 spisa) razvidno je također da je istim ugovorom dana 20. siječnja 2012. darodavatelj I. G. darovao daroprimatelju I. G. plovilo oznake …, te je isti ugovor o darovanju javno ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. M. dana 20. siječnja 2012., te je istoga dana predmetni ugovor također i predan Poreznoj upravi, Ispostavi Osijek (str. 121-122 spisa).

11. Iz iskaza I. G., saslušane kao svjedoka u prethodnom postupku 21. siječnja 2016. (str. 182 do 183 spisa) proizlazi kako je 1. tužitelj I. G. prepisao vlasništvo brodice na istu i to iz razloga ako se 1. tužitelju nešto dogodi da ona vodi računa o toj brodici. Također iz iskaza iste proizlazi kako brodicu održava 1. tužitelj, njen otac, te da je kod javnog bilježnika sastavljena punomoć po kojoj 1. tužitelj dok je živ koristi tu brodicu.

12. Također, i iz iskaza I. G., 1. tužitelja od 27. siječnja 2015. (str. 110 do 111 spisa), također proizlazi kako je u siječnju 2012. brodicu G. poklonio svojoj kćeri I. G..

13. Člankom 4. točka 32. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (Narodne novine" broj 109/07, 132/07, 51/13, 152/14, 118/18 ) propisano je da je vlasnik plovila osoba koja je kao vlasnik upisana u odgovarajući upisnik, odnosno očevidnik plovila, dok je člankom 81.a stavak 3. određeno da je osoba na koju je vlasnik čamca prenio svoje pravo vlasništva dužna u roku od 30 dana od dana stjecanja podnijeti nadležnoj lučkoj kapetaniji prijedlog za upis promjene podataka u upisniku čamaca. Nadalje, člankom 214. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11) pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu i brodu u gradnji mogu se steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u upisnik brodova. Slijedom navedenog upis u odgovarajući upisnik brodova ima konstitutivan značaj, te je slijedom toga sud stava kako je vlasnik onaj koji je upisan u odgovarajući upisnik, a to je u vrijeme pomorske nesreće bila I. G..

14. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio kako je I. G. na temelju javno ovjerenog darovnog ugovora, u vrijeme štetnog događaja bila upisana kao vlasnik predmetnog broda, a što proizlazi iz rješenja Lučke kapetanije O. od 23. siječnja 2012., a ta činjenica proizlazi i iz iskaza same I. G., te 1. tužitelja I. G., te je stoga sud stava kako je vlasnica predmetnog broda bila I. G. u vrijeme pomorske nesreće, a ne I. G., koji je predmetnu brodicu koristio. Stoga, unatoč činjenici što je korisnik predmetne brodice u vrijeme nesreće bio I. G., te činjenici da je polica osiguranja (str. 131 spisa) u vrijeme nesreće glasila na I. G., sud je stava kako isti nema pravo od tuženika potraživati naknadu imovinske štete u iznosu od 110.275,00 kn koja se odnosi na štetu na trupu čamca i motoru brodice G. od tuženika, budući da u ovome postupku nije riječ o naknadi štete temeljem ugovora o osiguranju od osiguratelja, već o izravnoj naplati od uzročnika štete - tuženika, a kako tužitelj 1. I. G. u trenutku nesreće nije bio vlasnik predmetnog plovila, isti nema sukladno čl.1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) pravo na potraživanje na ime gore navedene imovinske štete, a također pravo na potraživanje te štete nema niti 2. tužitelj J. G., koja je također bila samo korisnik predmetne brodice, a ne vlasnik.

15. Nadalje, člankom 217. stavak 1. PZ-a određeno je da pripadaju broda čine sve stvari koje po svojoj namjeni trajno služe njegovoj uporabi i kad su privremeno od njega odvojene, dok je stavkom 2. istog članka određeno da pripadak jesu i one stvari koje su upisane u brodski inventar. Nadalje, člankom 218. PZ-a stavak 1. određeno je da prijenos ili otuđenje brodu obuhvaća i pripadak broda.

16. Stoga sud pri donošenju odluke nije davao značaj u prijašnjem postupku provedenim vještačenjima vještaka strojarske struke P. Š., I. D. na okolnost štete i visine štete na brodici i njegovim pripadcima, budući da istu štetu od tuženika može potraživati samo vlasnik broda, a što tužitelji u ovom postupku nisu.

17. Uvidom u specifikaciju uništenih i nestalih stvari na brodu (str. 28 do 32 spisa), sud je utvrdio kako ista ne sadrži nadnevak kada je ta specifikacija nastala, a niti sadrži naznaku osobe koja je sačinila taj popis, te je stoga stava kako ista isprava kao dokaz u ovome postupku nije u potpunosti vjerodostojna, budući da ključni elementi tog popisa na ispravi nisu naznačeni. Također, uvidom u ranije izvedeni dokaz u predmetu P-656/13, sud je utvrdio kako je vještak D. P. upravo na temelju naprijed navedenog popisa izgubljenih i uništenih stvari sačinio nalaz i mišljenje (str. 241 do 261 spisa), te je utvrdio kako utvrđena vrijednost inventara, namještaja i pokretnina, te osobnih stvari tužitelja I. i J. G. iznosi ukupno 77.857,90 kn.

18. Međutim, budući da tužitelji ujedno potražuju na ime naknade štete iznos od 77.857,90 kn u vidu vrijednosti uništenih i izgubljenih stvari, inventara, te ostalih nužnih troškova, sud je stava kako sukladno članku 217. stavak 1. i stavak 2. PZ-a, te članku 218. PZ-a, inventar, namještaj i pokretnine koje su naznačene u naprijed navedenoj specifikaciji i nalazu i mišljenju vještaka D. P., ne mogu predstavljati vlasništvo tužitelja, budući da one čine pripadak broda, te stoga tužitelji ne mogu potraživati naknadu na ime tih uništenih stvari, te tu štetu istu štetu od tuženika može potraživati samo vlasnik broda, a što tužitelji u ovom postupku nisu.

19. U odnosu na ostale stvari koje za koje tužitelji tvrde da su činile njihove osobne stvari, a koje su uništene u predmetnoj nesreći, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio kako ne postoje dokazi da su se iste doista nalazile na brodu G. u trenutku nesreće.

20. Naime, iz iskaza svjedoka M. S. (str. 92 i 93 spisa) proizlazi da je isti slučajno naišao kritične zgode, jer je išao na pecanje na rijeku D., te je vidio potopljeni čamac tužitelja i čuo zapomaganje tužitelja u čamcu ispod vode, te da je čamac tužitelja zapeo za grane uz obalu, te se tako nije spustio na dno rijeke jer su grane zadržale čamac. Uz pomoć sjekire koju je dobio od putnika s broda tuženika, napravio je pukotinu na čamcu, te izvukao tužitelje. Također, isti svjedok je iskazao kako je čamac tužitelja prije udara bio osvijetljen sa tri do četiri svjetla, te da je čak i jedno svjetlo lampa i to gornja svjetlila nakon udara u čamac tužitelja i nakon što je isti bio okrenut. Također iskazao je kako je obala bila osvijetljena što je mogla vidjeti tuženikova posada, te da prije sudara nije čuo nikakve zvučne signale, te da je čamac tužitelja u vrijeme udara u isti bio udaljen svega 2-3 m od obale, gdje je bio svezan jer su nakon udara u čamac na mjestu gdje je isti bio vezan ostalo pokidano uže, a čamac je bio svezan za drvo koje je bilo udaljeno od obale 2-3 m, te da je nakon udara čamac bio odguran naprijed uzvodno u drvlje koje je od obale bilo 10-12 m.

21. Nadalje, svjedok D. G., je iskazao da nema neposrednog saznanja o štetnom događaju, odnosno o udaru broda tuženika u čamac tužitelja, niti o povređivanju tužitelja, te da je on došao na ušće D. u D. kod A., oko 16 h kada je čamac tužitelja trebalo izvaditi iz vode, a tužitelji su se već nalazili u bolnici, te je sa M. S., izvukao čamac tužitelja iz vode. Također je istaknuo kako je tužiteljima predmetni čamac služio kao kuća na vodi, da su tužitelji u čamcu imali televizor, frižider, da je prvotužitelj imao oko 17 štapova za pecanje, jer se bavio profesionalnim pecanjem. Također je istaknuo da nakon što je čamac bio dovezen do ušća D. u D. (kod A.) i kada je on došao da pomogne M. S. da odvezu čamac u čamcu nije bilo ništa od navedenih stvari, te da je doslovce bio prazan, a da se unutar čamca nalazio samo stiropor koji služio radi izolacije. Također je istaknuo kako je čamac tužitelja ni jednog trenutka na ušću nije bio sam, odnosno napušten, nakon što je bio oštećen, te da nema saznanja gdje se čamac nalazio u vremenskom periodu od oštećenja, odnosno od 7 ujutro do 16 poslije podne kada je dovezen na obalu. Također je istaknuo kako od ranije pozna tužitelje, te je u predmetnom čamcu (brodu) bio dva mjeseca prije kritičnog događaja, te je tada u čamcu vidio stvari koje je ranije nabrojao, ali da u čamcu tužitelja nije bio neposredno prije kritične zgode.

22. Iz iskaza 1. tužitelja saslušanog u svojstvu stranke na ročištu održanom 27. siječnja 2015. proizlazi kako je 2009. kupio brodicu G., te je u siječnju 2012. istu brodicu poklonio svojoj kćeri I. G.. Ističe kako je kritičnog dana kada je došlo do nezgode brodica bila vezana za drvo u mjestu B. hrast, uzvodno od A., u rijeci D., na desnoj obali, cca 5-6 m od obale. Ističe kako je oko 6,30 sati osjetio jaki udarac u brodicu od strane broda tuženika, te da prethodno nije čuo nikakvu sirenu niti upozorenje od strane tuženika, odnosno broda koji je u vlasništvu tuženika. Tom prilikom brodica je bila potopljena, nalazila se ispod broda tuženika, te se prevrtala, odnosno okretala, te su se on i supruga čas nalazili na plafonu, a čas na podu, te je voda prodirala u brodicu, s obzirom da je ista bila oštećena. Ističe kako je brod tuženika prešao preko njegove brodice, te je brodica bila naopako tako da je motor bio prema dolje, te su tonuli prema dnu rijeke. Oko 7 sati naišao je M. S., dakle oko pola sata nakon što su se oni nalazili u brodici i u vodi, te im je pomogao da izađu s brodice. Ističe kako je brodica totalno uništena, te se uništene i sve stvari koje su bile u brodici i to stvari za pecanje, osobne stvari, dokumenti, mobiteli, plinsko kuhalo, frižider, te madrac na napuhavanje, na kojem su supruga i on spavali. Ističe kako su bili sat vremena u vodi, te da su supruga i on bili pothlađeni, te su imali i kontuzije po tijelu, jer su se zajedno sa brodicom prevrtali, a težih tjelesnih povreda nisu imali, te da su supruga i on nakon kritičnog događaja bili u bolnici u O. 3 dana gdje su se oporavljali, te da su oboje doživjeli veliki strah, jer su se borili za svoj život. Također je istaknuo kako je vrijednost brodice sa motorom, kao i stvari koje su bile na brodici, iznosila oko 230.000,00 kn. Iskazao je kako je brodica izvučena i dovezena u dvorište kuće u O. na adresi R. 70, da je totalno oštećena, da nije popravljena i da se i danas nalazi na tom mjestu. Ističe kako je motor oštećen i neupotrebljiv te da je brodicu kupio polovnu, te da je u vrijeme kupnje istu platio 2.000 eura, te je brodicu kasnije doradio.

23. 2. tužiteljica je na istom ročištu u potpunosti potvrdila iskaz 1. tužitelja, njenog supruga, te dodala da je ona faktički živjela na brodici, te da je u istoj imala sve stvari koje su potrebne za jedno domaćinstvo, štednjak, frižider, televizor, posuđe, agregat za proizvodnju struje, te ležaj za 4 osobe i madrac za napuhavanje, te je imala garderobu, posteljinu (deke, jorgane, jastuke, fotografije od svoje obitelji, poklone od pecaroša, suvenire u kabini i dr.) Također je iskazala da su sve stvari koje je naprijed navela uništene, obzirom da se brodica nakon udara prevrtala u vodi i da su jedva spasili goli život.

24. Za napomenuti je, da je tužitelj prije utuženja angažirao vještaka I. M., te je isti, budući da je njegov nalaz i mišljenje sačinjen prije pokretanja ovog parničnog postupka, saslušan i na ročištu 17. prosinca 2015. u svojstvu svjedoka, te je isti iskazao kako je na poziv odvjetnice tužitelja on bio pozvan da utvrdi stvarnu štetu i obim štete, te je isti utvrdio štetu na čamcu, motoru čamca, te je utvrdio štetu stvari koje su se nalazile u čamcu, odnosno stvari koje su ostale u čamcu i stvari koje su bile u čamcu i koje su nakon prevrtanja čamca nestale, prema izjavi tužitelja. Isti je utvrdio kako je vrijednost stvari utvrdio vizualnim pregledom na brodu i to onih stvari koje su ostale na brodu, dok je vrijednost ostalih stvari utvrdio prema iskazu tužitelja. Što se tiče stvari koje su uništene u brodici proveden je i dokaz uvida u nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke D. P., iz čijeg nalaza i mišljenja (str. 242-261 spisa), kao i iskaza istog danog na ročištu dana 23. svibnja 2017. (str. 278 spisa), iz kojih proizlazi da su u brodici uništene stvari tužitelja u vrijednosti od 77.857,90 kn. Vještak je svoj nalaz i mišljenje sačinio na temelju tvrdnji koje su tužitelji iznijeli da su im nestale u čamcu, te popisa imovine koja se nalazi u zapisniku lučke kapetanije i naknadno dostavljene dokumentacije popisa oštećene imovine od strane tužitelja. Isti je na ročištu iskazao, da su stvari koje su naveli tužitelji mogle postojati u brodici prema veličini brodice i površini iste.

25. Slijedom svega navedenog sud je stava kako tužitelji nisu dokazali da su sve stvari, a koje su činile njihove osobne stvari i koje nisu činile pripadak brodu, bile doista na i u brodici u vrijeme kada se pomorska nesreća dogodila. Naime, popis izgubljenih i uništenih stvari (str.28-32 spisa) a na temelju kojeg je vještak D. P. sačinio nalaz i mišljenje, a i na temelju kojeg je i I. M. sačinio stručni nalaz i mišljenje prije pokretanja parničnog postupka, ne sadržava osnovne podatke o nadnevku kada je sačinjen, kao niti o osobi koja ga je sačinila, te osim iskaza samih tužitelja da su posjedovali određene stvari koje su se nalazile na brodu, iz drugih dokaznih sredstava, a posebice isprava, a niti iskaza svjedoka, to ne proizlazi. Naime, jedini svjedok koji je potvrdio da su određene stvari postojale na brodu G. D. G. je iskazao kako je u predmetnom čamcu bio 2 mjeseca prije kritičnog događaja, te da je tada u čamcu vidio stvari (televizor, frižider, 17 štapova za pecanje), te stoga isti nema neposrednih saznanja da li su se u trenutku nesreće nalazile sve osobne stvari za koje tužitelji potražuju naknadu štete, a posebice stoga što je isti iskazao da u čamcu tužitelja nije bio neposredno prije kritične zgode, a neposredni svjedok samog događaja M. S. o toj činjenici da li su se predmetne stvari nalazile doista na brodici nije dao iskaz. Slijedom toga sud je stava kako niti M. S., a niti D. G., a koji su na predmetnom popisu uništenih stvari navedeni kao svjedoci, u svojim iskazima danim u svojstvu svjedoka pred ovim sudom nisu potvrdili da su se sve te stvari iz predmetnog popisa doista nalazile u brodu.

26. Slijedom svega navedenoga sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio kako tužitelji u trenutku same nesreće nisu bili vlasnici brodice G. te stoga nemaju aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade imovinske štete na trupu toga čamca i motora, uništenih stvari i inventara koji pripadaju brodu, te je sud ujedno stava kako tužitelji nisu dokazali da su se stvari koje čine njihove osobne stvari doista i nalazile na brodici u trenutku nesreće, te je stoga odlučeno je kao u točki 1. izreke presude.

27. Budući da tužbeni zahtjev čini i zahtjev tužitelja na ime naknade štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kn, odnosno ponaosob po tužitelju iznos od 50.000,00 kn, te pripadajuće kamate na taj iznos, sud je stava kako je taj zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

28. Naime, člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja, izmakla korist i povreda prava osobnosti.

29. Slijedom iznijetoga, budući da je nesporno među strankama da je do pomorske nezgode došlo tako što je brod u vlasništvu tuženika udario u brod na kojem su se nalazili tužitelji, sud je stava kako je bilo potrebno utvrditi postoji li tuženikova odgovornost za ovaj sudar i s tim u vezi visina štete na ime naknade za povredu prava osobnosti.

30. Naime, člankom 748. PZ-a određeno je da se odredbe glave PZ-a kojima je propisana odgovornost za sudar brodova (čl. 748. do 759. PZ-a) primjenjuju na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu namjenu uključujući i čamac. Nadalje, člankom 750. PZ-a određeno je da za štete koje su osobe na brodu pretrpjele zbog sudara brodova, odgovara brod čijom je krivnjom šteta uzrokovana, a pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost nositelja prava raspolaganja brodom, vlasnika broda i brodara. Dakle, osnovna odgovornost za štete nastale sudarom brodova je dokazana krivnja broda u objektivnom smislu pri kojoj je objektivni rezultat manevriranja i uopće nepravilnog ponašanja u upravljanju s brodom, neovisno o subjektivnoj krivnji osobe koja je njime upravljala. Člankom 752. PZ-a određeno je da brod koji je kriv za sudar snosi sve štetne posljedice koje su proizašle iz sudara, a ako je šteta uzrokovana krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno svojoj krivnji.

31. Slijedom iznijetoga, sud je prihvatio prijedlog tuženika i sukladno uputi Visokog trgovačkog suda RH iz odluke od 15. prosinca 2020. činjenicu da li postoji odgovornost tuženika za predmetnu nesreću, odnosno utvrđivanje stupnja krivnje brodova koji su sudjelovali u sudaru, utvrdio putem vještaka nautičke struke, tvrtki Z.- S.-D. i to po vještaku A. Z. iz Z.. Isti vještak je dana 17. kolovoza 2021. dostavio u sudski spis svoj nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je za nastanak štete odgovoran zapovjednik plovnog sustava broda M. " sa baržom M. te da je u uvjetima magle trebao prilagoditi brzinu plovnog sustava kojim je upravljao, a također odraditi druge radnje (davanje zvučnog signala) kako bi upozorio druga plovila na sebe, postavljanje osmatračke postaje na pramcu barže kako bi lakše uočio potencijalnu opasnost, te da je po svom iskustvu trebao poduzimati i druge radnje da izbjegne potencijalne opasnosti u danim uvjetima smanjene vidljivosti. Navedeni vještak je također i dao svoj iskaz dana 26. studenog 2021. u kojem je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, te je isti također napomenuo kako je po njegovom mišljenju odgovoran isključivo tuženik, budući da nije osigurao siguran način plovidbe, a što je razvidno iz cjelokupnog postupanja službenika koji je zapovijedao vožnjom broda M. oficira palube I. C.. Isti je također, na poseban upit suda, iskazao da je njegovo mišljenje da nije postojala nikakva odgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj. Također je isti istaknuo kako je rasvjeta koju je brodica G. imala prilikom štetnog događaja bila dostatna sukladno propisima, te da na području gdje je ista bila vezana, nije bilo zabranjeno sidrenje. Također je istaknuo da s obzirom na protek vremena, te činjenicu da ne postoje podaci iz riječnog informacijskog sustava, ne može utvrditi kolika je točno bila brzina tuženika, međutim da je iz dostupne dokumentacije on stava kako je brzina bila neprilagođena, a što se ogleda u činjenici da je brod vrludao i krivudao prilikom plovidbe. Također je istaknuo da nije utvrđena nikakva neispravnost na brodu tuženika, da su svi sustavi radili, a što je razvidno iz nalaza inspektora plovidbe u spisu. Tužitelji u odnosu na nalaz i mišljenje nisu imali primjedbi, dok tuženik nije imao primjedbi na sam nalaz i mišljenje navedenog vještaka, jer smatra da je napravljen po pravilima struke, međutim da je nalaz i mišljenje vještak sačinio na temelju posrednih činjenica, posrednih iskaza svjedoka, te stoga smatra kako nije točno utvrđeno činjenično stanje koje odgovara stvarnom stanju u trenutku štetnog događaja. Sud je nalaz i mišljenje vještaka A. Z. u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, budući je napravljen u skladu s pravilima struke i na temelju cjelokupne dokumentacije koja je u sudskom spisu, odnosno koja je istom vještaku stavljena na raspolaganje.

32. Slijedom iznijetoga sud je utvrdio kako postoji isključiva krivnja tuženika za predmetnu pomorsku nesreću, te da ne postoji krivnja tužitelja za predmetnu nesreću.

33. Nadalje, sud je napravio i uvid u nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke (str. 150 do 156 spisa), a kojeg je u ranijem postupku proveo vještak P. F., te je isti nalaz sud u potpunosti prihvatio, jer je isti izrađen na temelju medicinske dokumentacije kojom je vještak raspolagao, kao i iz razgovora samih tužitelja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je prvotužitelj I. G. 21. listopada 2012. Proživio psihotraumatski događaj u kojem je imao strah jakog intenziteta s proživljavanjem neposredno prijeteće smrti u trajanju od 1 h, jaki sekundarni strah od posljedica traumatskog događaja u trajanju od 1 dan, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, strah slabog intenziteta u trajanju od 1 mjesec. Poslije toga kod I tužitelja su bili prisutni simptomi umjerenog posttraumatskog stresnog poremećaja u trajanju od godinu dana. U tom razdoblju je morao uzimati psihijatrijske lijekove i ulagati pojačane napore da bi mogao obavljati uobičajene životne aktivnosti 10 % više od prosječne osobe njegove dobi i spola, a u vrijeme štetnog događaja je imao 56 godina (rođen je 26.6.1956.). Isti nije imao trajnih psihičkih posljedica pretrpljenog traumatskog događaja.

34. Nadalje, iz nalaza i mišljenja istog vještaka proizlazi da kod drugotužiteljice J. G. nema ni primarnih, ni sekundarnih klinički značajnih psihopatoloških promjena, te da je 21. listopada 2012. proživjela psihotraumatski događaj u kojem je imala strah jakog intenziteta s proživljavanjem neposredno prijeteće smrti u trajanju od 1 h, jaki sekundarni strah od posljedica traumatskog događaja u trajanju od 1 dan, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, strah slabog intenziteta u trajanju od 1 mjesec, poslije toga kod tužiteljice su bili prisutni simptomi umjerenog posttraumatskog stresnog poremećaja u trajanju od godinu dana. U tom razdoblju ona je morala uzimati psihijatrijske lijekove i ulagati pojačane napore da bi mogla obavljati uobičajene životne aktivnosti 10 % više od prosječne osobe njezine dobi i spola. U vrijeme štetnog događaja imala je 53 godine (rođena 13.12.1959.). Ista nije imala trajnih psihičkih posljedica pretrpljenog traumatskog događaja.

35. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod pravima osobnosti u smislu istog zakona, razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO-a određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, člankom 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

36. Visinu same naknade na ime povrede prava osobnosti sud je utvrdio na temelju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a koji se kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a/05, u skladu sa naprijed navedenim psihijatrijskim vještačenjem. Budući da je istim Orijentacijskim kriterijima određeno da naknadu na ime pretrpljenog straha iznos od 2.000,00 kn do 30.000,00 kn uvećano za 50% sud je, budući da je svatko od tužitelja pretrpio smrtni strah po 1 sat, jaki sekundarni strah od posljedica traumatskog događaja u trajanju 1 dan, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjesec, da su kod oba tužitelja bili prisutni simptomi umjerenog posttraumatskog stresnog poremećaja u trajanju od godinu dana, te da su u tom razdoblju morali uzimati psihijatrijske lijekove i ulagati pojačane napore da bi mogli obavljati uobičajene životne aktivnosti 10% više od prosječne osobe njihove dobi i spola, sud je dosudio na ime tako pretrpljenog strana iznos od 45.000,00 kn, a koji iznos čini maksimalni iznos koji se tužiteljima može dosuditi sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda. Pri odlučivanju o visini naknade na ime povrede prava osobnosti, sud je također uzeo u obzir težinu samog štetnog događaja iz kojeg je proizašla šteta, odnosno činjenicu da je brod M. " uz baržu M. a čija je ukupna dužnika preko 200 m, potopio brodicu G. u kojoj su se nalazili tužitelji, te iz iskaza kako samih tužitelja, tako i svjedoka, a posebice M. S., proizlazi kako su isti imali opravdani strah za život.

37. Također, člankom 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom iznijetoga, sud je tužiteljima za tužbeni zahtjev koji se odnosi na povredu prava osobnosti, sukladno naprijed navedenom članku, priznao i kamate, a koje teku od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno od 23. listopada 2013. Naime, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva samo ukoliko taj zahtjev sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito dokumentaciju iz koje proizlazi osnova odgovornosti za štetu. Uvidom u podneske tužitelja list 45 i 46, a koje je dana 21.01.2013 tužitelj tuženiku poslao po ranijem punomoćniku odvjetnici B. P. sud je utvrdio kako isti ne sadrže potpuni zahtjev za naknadu štete sa pripadajućom dokumentacijom već čine obavijest o štetnom događaju sa zahtjevom za dostavom police osiguranja tuženika kako bi ih pun. tužitelja mogla kontaktirati. Slijedom iznijetoga sud je utvrdio kako podnesci od 21.01.2013, sa str. 45 i 46 spisa, u smislu odredbe čl. 1103., ne predstavljaju potpuni zahtjev za naknadom štete od tuženika, te stoga tužiteljima ne pripada pravo na traženje zakonskih zateznih kamata tekućih od toga dana na ime potraživanja sa osnove povrede prava osobnosti nego od dana podnošenja tužbe,odnosno od 23.10.2013. Slijedom iznijetoga sud je odlučio kao u točki 2. izreke presude. Također, temeljem naprijed navedenih odredbi, sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatom kamate od 21. siječnja 2013. do 23. listopada 2013. kao neosnovan, te je donio odluku kao u točki 3. izreke ove presude.

38. Nadalje, kako je visina naknade na ime prava osobnosti zbog pretrpljenog straha određena u Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, sud je preko dosuđenog iznosa od 45.000,00 kn ponaosob za svakog od tužitelja odbio tužitelje za daljnji iznos od 5.000,00 kn ponaosob zajedno sa kamatama tekućim od 21. siječnja 2013. pa nadalje, kao neosnovan, te je stoga sud donio odluku kao u točki 4. izreke presude. O eventualnim drugim naknadama na ime povrede prava osobnosti (fizičke boli) sud nije odlučivao budući da je i sam 1.tužitelj u svome iskazu istaknuo, a sa čime se i 2.tužiteljica usuglasila, kako težih tjelesnih povreda nije imao osim pothlade i kontuzija, a također tužitelji za utvrđivanje naknade štete za te povrede nisu predložili odgovarajuća dokazna sredstva, a niti su te povrede specificirali.

39. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u točkama 2., 3. i 4. izreke presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13). Također za istaknuti je kako se u ovom postupku vrijednost predmeta spora mijenjala, međutim vrijednost predmeta spora s obzirom na Odvjetničku tarifu nije imala utjecaj na izmjenu troška zastupanja stranaka u ovom postupku.

41. Tužitelji su podnijeli zahtjev za naknadu parničnog troška od ukupno 160.587,50 kn, a koji se iznos odnosi na 139.687,50 kn na ime odvjetničkog troška sa uključenim PDV-om od 25% prema specifikaciji za svaku pojedinu radnju iz troškovnika predanog 26. studenog 2021., te iznos od 20.900,00 kn na ime troška pristojbi i vještačenja, dok je tuženik podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od ukupno 145.312,50 kn, na ime troška vještačenja iznos od 12.000,00 kn, te sudske pristojbe koje je isti platio u ovom postupku.

42. Cijeneći sve okolnosti o tome koji su troškovi bili potrebni radi vođenja parnice, kao i visinu troškova, sud je priznao tužiteljima iznos od: 6.250,00 kn sa PDV-om za sastav tužbe po odvjetniku (Tbr.7.st.1.t.1. OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV-om za ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 29.4.2014. (Tbr.9.st.5 OT), iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om za pristup na ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održano 29.5.2014. (Tbr.9.st.2. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 24.9.2014. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV-om za podnesak od 7.10.2014. (Tbr. 8.st.3. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 27.1.2015. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV-om za podnesak 15.10.2015. (Tbr.8.st.3 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak 16.12.2015. (Tbr.8.st.1.OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 17.12.2015. (Tbr. 9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 21.1.2016. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak od 20.4.2016. (Tbr.8.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 27.4.2016. (Tbr. 9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 3.6.2016. (Tbr.9.t.1. OT), iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om za ročište 4.10.2016. (Tbr.9.st.2. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak 15.5.2017. (Tbr.8.st.1 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 23.5.2017. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 28.9.2017. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 625,00 kn sa PDV-om za ročište za objavu presude (Tbr.9.st.3. OT), iznos od 7.812,50 kn sa PDV-om na ime troška sastava žalbe od 10.11.2017. (Tbr. 10.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 20.4.2021. (Tbr. 9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 26.11.2021. (Tbr. 9.st.1. OT), te troškove medicinskog vještačenja iznos od 1.500,00 kn, trošak strojarskog vještačenja iznos od 1.500,00 kn, te trošak gospodarskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, iznos od 625,00 kn za trošak vještaka Petra Šišić, za dolazak na ročište.

43. Tužiteljima preko dosuđenog iznosa nije priznat zatraženi trošak na ime ročišta 29.4.2014. u iznosu od 4.687,50 kn sa PDV-om, budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, na ime ročišta od 29.5.2014. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om, na ime ostalog podneska od 7.10.2014. iznos od 4.687,50 kn sa PDV-om, na ime ostalog podneska od 15.10.2015. iznos od 4.687,50 kn sa PDV-om, na ime ročišta od 4.10.2016. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om, na ime ročište od 14.6.2017. iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om, budući da isto nije niti održano, na ime ročište od 18.7.2017. iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om , budući da isto nije niti održano, iznos 275,00 kn za trošak dolaska vještaka na ročište budući da tužitelj taj iznos nije uplatio, te sudsku pristojbu na tužbu, žalbu i presudu u iznosu od 15.000,00 kn, budući da su tužitelji bili u prijašnjem postupku oslobođeni od plaćanja pristojbi, te stoga te pristojbe nisu niti platili.

44. Sud je priznao tuženiku troškove postupka u iznosu od: 6.250,00 kn sa PDV-om za trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.st.1 OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV-om za ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 29.4.2014. (Tbr.9.st.5 OT), iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om za pristup na ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održano 29.5.2014. (Tbr.9.st.2. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 24.9.2014. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 27.1.2015. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV- om za podnesak 9.2.2015. (Tbr.8.st.3 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak 2.12.2015. (Tbr.8.st.1.OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 17.12.2015. (Tbr. 9.st.1. OT), iznos od 1.562,50 kn sa PDV-om za podnesak 12.1.2016. (Tbr.8.st.3 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 21.1.2016. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 27.4.2016. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 3.6.2016. (Tbr.9.t.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak 14.9.2016. (Tbr.8.st.1 OT), iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om za ročište 4.10.2016. (Tbr.9.st.2. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za podnesak 19.4.2017. (Tbr.8.st.1 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV- om za ročište 23.5.2017. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište 28.9.2017. (Tbr.9.st.1. OT), iznos od 7.812,50 kn sa PDV-om na ime troška sastava žalbe (Tbr. 10.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om na ime troška sastava odgovora na žalbu (Tbr. 10.st.4 OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 20.4.2021. (Tbr. 9.st.1. OT), iznos od 6.250,00 kn sa PDV-om za ročište od 26.11.2021. (Tbr. 9.st.1. OT), uplaćene troškove vještačenja u iznosu od 12.000,00 kn i uplaćenu sudsku pristojbu u iznosu o 1.471,00 kn.

45. Tuženiku preko dosuđenog iznosa nije priznat zatraženi trošak na ime ročišta 29.4.2014. u iznosu od 4.687,50 kn sa PDV-om, budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, na ime ročišta od 29.5.2014. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om, sastav podneska od 29.1.2015. u iznosu od 6.250,00 kn, budući da isti nije bio potreban za vođenje podneska, na ime ostalog podneska od 12.1.2016. iznos od 4.687,50 kn sa PDV-om, sastav podneska od 29.3.2016. u iznosu od 6.250,00 kn, budući da isti nije bio potreban za vođenje podneska, na ime ročišta od 4.10.2016. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 3.125,00 kn sa PDV-om.

46. Slijedom iznijetoga, tužitelji su u ovom postupku, s obzirom na konačno postavljeni zahtjev od 15. svibnja 2017. uspjeli u postotku od 31,23%, pa im u tom razmjeru i pripadaju troškovi, što od priznatog troška u iznosu od 118.125,00 kn čini trošak u iznosu od 36.890,43 kn.

47. Tuženik je u ovom postupku uspio u postotku od 68,77%, pa mu u tom razmjeru i pripadaju troškovi, što od priznatog troška u iznosu od 125.971,00 kn čini trošak u iznosu od 86.630,25 kn.

48. Slijedom iznijetoga, budući da je tuženik u većem dijelu uspio u sporu, tužitelju pripadaju troškovi u omjeru s obzirom na postignuti uspjeh, te je sud sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, nakon što se prebiju priznati troškovi tužitelja i priznati troškovi tuženika, odlučio kao u točki 5. izreke presude, te naložio tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 49.739,82 kn. 49. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 30. prosinca 2021.

Zapisničar

S u d a c

Gordana Harc

AUGUSTIN JALŠOVEC

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 dana putem ovoga suda.