R. H. O. S. U. S.

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-436/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B., G., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv

tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB:…, koju zastupa

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 29.studenoga 2021. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice zz tužene, dne 29.prosinca 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu tužitelju

N. B. iz G., Gruda 81, OIB: …. na ime razlike plaće isplatiti

ukupan iznos od 11.298,27 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 205,26 kn od 16.05.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 392,68 kn od 16.06.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 903,15 kn od 16.07.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.128,94 kn od 16.09.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 322,55 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 513,16 kn od 16.01.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 647,98 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 809,97 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 197,21 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 773,15 kn od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 170,09 kn od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 155,32 kn od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 433,90 kn od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 362,40 kn od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.247,45 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 724,80 kn od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 379,66 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 397,91 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 435,81 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 156,00 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 372,91 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 167,43 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 231,50 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 169,04 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 12.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 29.prosinca 2021.god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 18.lipnja 2019. god. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlenik tuženika, djelatnik Područnog carinskog ureda Split, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.ožujka 2013. do 5.travnja 2018. tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima

u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti dopisom odbijen u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužitelju, a nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 31.svibnja 2021.god. iznos od 11.298,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 9.prosinca 2020.god. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlaže isti odbiti kao neosnovan jer tužitelj u utuženom razdoblju nije ostvario niti jedan prekovremeni sat rada. Navodi kako je između tužitelja i rukovoditelja službi u spornom razdoblju postignut je dogovor prema kojem je tužitelj za sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati,

odnosno kompenzirao sate od prethodnog mjeseca pa ga ne pripada naknada na

ime ostvarenog prekovremenog rada kroz utuženo razdoblje. Istakla je i prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 18.ožujka 2014.god.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god., odgovora tužene na zahtjev tužitelja od 4.srpnja 2018.god., specifikacije obračuna prekovremenih sati, rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/17-01/769, Ur.broj: 513-02-8009/8-17-1 od 1.rujna 2017.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/13-01/196, Ur.broj: 513-02-5193/1- 13-1 od 8.srpnja 2013.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/12- 01/31, Urbroj: 513-02-52-93/8-12-1 od 1.srpnja 2012.god., očitovanje B. J., od 26.lipnja 2018.god., L. Š. od 26.lipnja i 26.srpnja 2018.god., I. R. od 26.lipnja 2018.god., D. T. od 26.lipnja 2018.god., J. U.

od 26.lipnja 2018.god., M. A. od 26.lipnja 2018.god., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 28-149 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno financijske poslove M. G., dipl.oec od 24.ožujka 2021.god., dopune vještačenja sudskog vještaka za knjigovodstveno financijske poslove M. G.

od 25.svibnja 2021.god., dok je sud odbio prijedlog tužene za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka D. T., J. U. i B. J. sve kao suvišan i

nepotreban dokaz pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj zaposlenik tužene i to Područnog carinskog ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto.

5.Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada tužitelja koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te koje je tužitelj odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati u utuženom razdoblju.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj, koji radi na radnom mjestu carinika, smatra da mu tužena u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivao u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je isti dne 5.travnja 2018.god. podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila.

9. Zakon o državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

10. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju (iako je dopisima od 20.srpnja 2015.g. i 23.studenoga 2016.god. tražio korištenje 1 slobodnog radnog dana zbog 8 ostvarenog viška sati).

11. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

12. Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

12.1. Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

13. Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M.

G., dipl. oec.

14. Sudski vještak M. G., dipl.oec u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24.ožujka 2021.god. navodi kako je tijekom provođenja vještačenja koristio dokumentaciju priloženu u spisu i to evidenciju o korištenju radnog vremena i obračunske isprave za isplatu plaće, te je temeljem te dokumentacije, a imajući u vidu Zakon o radu, te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike , mišljenja da je razlika plaća tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u ukupnom iznosu od 26.584,26 kn.

14.1. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka G. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 26.584,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tužena u podnesku od 13.travnja 2021.god. u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je njegov nalaz protivan svim relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima i financijsko-računovodstvenim pravilima budući da je pogrešno postavljena metodologija izrade nalaza što je dovelo do potpuno pogrešnog i nepravilnog izračuna.

14.2. S obzirom na primjedbe tužene na vještačenje vještaka M. G., isti vještak u dopuni vještačenja od 25.svibnja 2021.god. navodi da je dopunsko vještačenje proveo na način da je iz Tablice iskazane u vještačenju od 24.ožujka 2021.god., stupac 7. isključio prekovremene sate rada tužitelja ostvarene na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka pa je tako razlika plaće tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u iznosu od 11.298,27 kn.

14.3. Tužitelj je sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka G. specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 31.svibnja 2021.god. na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 11.298,27 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok tužena nije imala primjedbi na vještačenje, ali osporava postojanje prekovremenog rada, odnosno i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva, te se protivi preinačenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28.svibnja 2021.god.

15. Imajući u vidu dopunu vještačenja vještaka M. G., koje vještačenje je

sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. pripadao bruto iznos od 11.298,27 kn, to je sud tužitelju i dosudio za utuženo razdoblje ukupan iznos od 11.298,27 kn, a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17.) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a kako je to i tužitelj zatražio.

Navodi tužene da je u utuženom razdoblju postignut dogovor između tužitelja i rukovoditelja službi prema kojem je tužitelj sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno kompenzirao sate od prethodnog mjeseca,

ovaj sud smatra neutemeljenim i ničim dokazanim pa ni priloženim očitovanjima rukovoditelja službi. Dakle, tužena nije dokazala da je postignut dogovor između tužitelja i rukovoditelja službi o kompenziranju sati od prethodnog mjeseca i da je tužitelj na to izričito i nedvosmisleno pristao.

16. Tužena je istakla prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 18.ožujka 2014.god., koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.

Tužitelj je zahtjev za mirnim rješenjem spora podnio 5.travnja 2018.god., a tužba je podnesena 18.lipnja 2019.god. Budući da je tužba podnesena dana 18.lipnja 2019.,

a tužitelj potražuje naknadu za razdoblje od travnja 2013.god. do studenoga 2017.god., te se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na travanj 2013.god., koje dospijeva na naplatu 16.svibnja 2013.god., to je onda očito da nije zastarjelo potraživanje tužitelja, već naprotiv tužba je podnesena u zastarnom roku od 5 godina.

Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

Odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje.

Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP-a propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Prema odredbi čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ista nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Dakle, odredba čl. 186.a st. 3. ZPP-a jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja zastarijevanja na računanje zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO.

Budući da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od pet godina.

Slijedom prednjeg, u konkretnom slučaju nije zastarjelo potraživanje tužitelja dospjelo do 18.ožujka 2014.god., kako to ističe tužena, jer nije protekao zastarni rok od 5 godina.

17. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je istome, u smislu odredbi čl. 154.st.1. ZPP, priznat trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 11.ožujka; 19.travnja i 29.studenoga 2021.god. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, za sastav podnesaka od 3.veljače;

26.ožujka i 31.svibnja 2021.god. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 8.500,00 kn, uvećano za PDV (iznos od 2.125,00 kn) i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn daje sveukupan iznos od 12.625,00 kn. Na dosuđeni iznos, tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate počev od 29.prosinca 2021.god., kao dana presuđenja, pa do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 29.prosinca 2021.godine

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene