Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-962/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. L. (OIB: …) iz P., kojega zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. z. Z. – C. (OIB: …), Z., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2271/2015-49 od 28. kolovoza 2020., 29. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Žalba tužitelja se djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažuje te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2271/2015-49 od 28. kolovoza 2020.:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom 3. izreke, te u dijelu točke 2. u kojem je odbijen zahtjev za isplatom 1.100,00 kuna sa zateznim kamatama od 17. veljače 2015. do isplate,

b) ukida u dijelu pod točkama 1., preostalom dijelu točke 2. i točki 4. i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom žalbi odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku D. z. Z. – C. platiti tužitelju M. L. iznos od 23.305,00 kn sa zateznim kamatama i to na iznos od 23.280,00 kn od 24. veljače 2015. do isplate, a na iznos od 25,00 kn tekućim od 19. veljače 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. L. za naknadu neimovinske štete i imovinske štete u iznosu od 23.305,00 kn, sa zateznim kamatama od 23. veljače 2015. do isplate, te zahtjev za isplatu iznosa od 1.100,00 kn sa zateznim kamatama od 17. veljače 2015. do isplate.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za zatezne kamate za dan 23. veljače 2015. na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 23.280,00 kn, te zahtjev za zatezne kamate od 11. veljače 2014. do 18. veljače 2014. na dosuđeni iznos od 25,00 kn.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.862,58 kn sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju i tužitelj i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), svatko od njih u onom dijelu u kojem nije uspio u postupku, i predlažu u pobijanom dijelu (dijelovima) presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Oba žalitelja traže naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio ozlijedivši se uslijed pada na ulaz u podrum odnosno podzemnu garažu tuženika.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj na ulaz pao s visine od 2 – 2,5 metara, nakon što je prošao kroz rupu u živici iza koje se nalazi kolni ulaz koji se u kosini spušta u zgradu tuženika do najdublje točke od oko 3 metra.

6.1. Prvostupanjski je sud utvrdio da se pad dogodio u listopadu 2013., u oko 19,30 sati, da je mjesto na kojem se nalazi rupa u živici bilo neosvijetljeno, očevidom obavljenim 2018. utvrdio je da je rupa u živici širine oko 1 metar, te je zaključio da zbog svog položaja u odnosu na kolni prilaz, te postojanja rupe – prolaza od 1 metar, živica predstavlja opasnu stvar, a da je tuženik taj koji se trebao brinuti o stanju živice i održavati je, neovisno o tome što nije vlasnik nekretnine na kojoj se živica nalazi, s obzirom da je posjednik i korisnik zgrade na čiji je kolni ulaz tužitelj pao, te neovisno o tome što je održavanje živice povjereno drugoj osobi, Z. h., P. Z.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je presuda takva da se ne može ispitati, odnosno razlozi su nejasni i kontradiktorni.

7.1 Prvostupanjski sud živu ogradu smatra opasnom stvari radi položaja na kojem se nalazi (uz kolni ulaz) te radi postojanja rupe-prolaza u njoj, širine 1 metar. Tuženika smatra suodgovornim zbog pada na kolni ulaz u njegovu zgradu i neodržavanja živice, nalazeći neosnovanim prigovor tuženika da živicu ne održava on, već Z. h., a tužitelja zbog načina njegovog kretanja (noću, po nepoznatom mjestu slabo osvijetljenog parkinga, prolaženjem kroz živicu).

7.2. Iz navedenog nije sasvim jasno da li je tuženik suodgovoran zbog mjesta sa kojeg je tužitelj pao ili zbog mjesta na koje je tužitelj pao i da li je tuženik, dakle odgovoran za stanje i održavanje živice jer se sa tog mjesta na kojem se živica nalazi može pasti na (njegov) kolni prilaz za ulaz u podrum (podzemnu garažu) njegove zgrade ili (i) zato što je živica dio njegove nekretnine, točnije nekretnine koju koristi, neovisno o formalnom stanju tj. stanju zemljišne knjige i neovisno o tome tko je taj koji je održavanje živice povjerio Z. h. i na temelju čega.

8. Zbog navedene bitne povrede valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu u kojem je odlučeno o odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja, te slijedom toga i potrebe za tuđom njegom i pomoći, te njezinoj visini (točka 1. i 2. izreke) na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, a prvostupanjski sud u nastavku postupka treba otkloniti navedene nejasnoće koje se tiču i pasivne legitimacije tuženika, ali i njegove suodgovornosti s obzirom na okolnosti slučaja.

9. Uz navedeno smatra se potrebnim dodati da ovaj sud ne smatra prihvatljivim stav prvostupanjskog suda da je živica opasna stvar jer se nalazi uz kolni prilaz koji ide, kako se čini, istim pravcem, ali u kosini i s visinskom razlikom do 3 metra u odnosu na nju, te s obzirom na "prolaz" u živici od cca. 1 metra. Svakako da je opasna nezaštićena visinska razlika, a živica i nije najbolja prepreka pristupu toj visinskoj razlici, čak i da u njoj nije neki "prolaz" kojeg je prvostupanjski sud, prilikom drugog očevida, pet godina nakon štetnog događaja, utvrdio u širini od cca. 1 metra, za razliku od onog što ga je sud utvrdio prilikom prvog očevida, tri godine nakon štetnog događaja, u širini od cca. 30 centimetara što više odgovara onome što prikazuju priložene kopije fotografija napravljene nakon štetnog događaja.

10. Neovisno o bitnoj povredi u odnosu na glavnu stvar, u svakom slučaju pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za isplatom zatezne kamate za vrijeme prije nego što bi tuženik došao u zakašnjenje s obvezom naknade ove štete, ako bi i bio, ako ne odgovoran, onda suodgovoran za nastanak utužene štete, a to je ono o čemu je odlučeno točkom 3. izreke prvostupanjske presude, u odnosu na koju niti žalba tužitelja nije konkretizirana. Stoga je u odnosu na ovu odluku prvostupanjsku presudu valjalo žalbu tužitelja odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev tužitelja za isplatom 1.100,00 kuna na ime troškova plaćenih vještaku prije pokretanja parničnog postupka, jer nije riječ o šteti za koju bi, u bilo kojem slučaju, bio odgovoran tuženik.

12. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o parničnim troškovima to je i u ovom dijelu valjalo ukinuti pobijanu odluku te odlučiti kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 380. točka 3.ZPP-a.

13. O troškovima žalbenog postupka ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Dubrovnik, 29. prosinca 2021.

Sutkinja:

Josita Begović