Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj 13 Psp-3/2018-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja 1. M, R. iz . S. I. Z., OIB: …. i 2. D. R. iz K., C., OIB: … oboje zastupani

po punomoćnici I. D, odvjetnici u S. I. Z.,

protiv tužene Lj. Š. iz G., OIB: … koju

zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi

smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. studenog 2021. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 28. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužena Lj. Š. iz G., OIB: … samovlasno smetala tužitelje M.R. iz S. I. Z. OIB: … i D. R. iz K., C., OIB: … u posjedu nekretnine i to k.č.br. 5275/2 R. I, pašnjak površine 1061 m² k.o. C. N.na način da je dana 19. veljače 2018.

godine, a što su tužitelji saznali istog dana, na tužiteljevom zidu izdubila utor u širini od 7-10 cm, dubini od 5-7 cm i visini od 1,00 m te tako probila rupu u tužiteljevom zidu te kroz istu rupu provela fleksibilnu cijev do stupa koji se nalazi u dvorištu tužitelja na udaljenosti od 1,13 m od ulice, sve to prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Z. P., ovlaštenog inženjera geodezije od dana 12.

travnja 2021. godine pa se slijedom toga nalaže tuženoj Š.Lj. da uspostavi

ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja i to na način da zid tužitelja vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja, a nadalje se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj Lj.Š. iz G., OIB: … da naknadi tužiteljima M. R. iz S. I. Z., OIB: … i D. R. iz K., C.,

OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 6.852,80 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi od 27. veljače 2018. naveli da su vlasnici i posjednici zemljišta označenog kao k.č.br. 5275/2 k.o. C. N. u naravi dvorište koje je omeđeno uličnom ogradom i međašnim potpornim zidom prema zemljištu tuženika označenog kao k.č.br. 5292 k.o. C. N. Navode da je tužena 19. veljače 2018.

bez njihove suglasnosti i privole na spoju njihove ulične ograde i potpornog zida sa svoje strane izdubila utor cca 10x10 cm, probila rupu na zemljištu tužitelja i do stupa HT koji se nalazi cca 0,5 metara u dvorištu tužitelja postavila fleksibilnu cijev promjera 5 cm za izvedbu podzemnog telefonskog priključka. Na taj način tužena je prekinula čvrstu vezu između ulične ograde i potpornog zida tužitelja i time ugrozila statičku stabilnost istih. Tužitelji smatraju da ih je svojim činom tužena samovlasno smetala u njihovom posljednjem posjedu nekretnine k.č.br. 5275/2 k.o. C. N. svojatajući posjed iste pa stoga temeljem članka 21 i 22 Zakona o vlasništvu i

drugim stvarnim pravima podnose tužbu s prijedlogom da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese rješenje kojim će utvrditi da je tužena smetala tužitelje u posljednjem posjedu zemljišta označenog kao k.č.br. 5275/2 k.o. C.N. time

što je dana 19. veljače 2018. na spoju tužiteljeve ograde i potpornog zida izdubila utor dimenzija 10x10 cm, probila rupu do zemljišta tužitelja i kroz istu provele fleksibilnu cijev do HT stupa koji se nalazi 0,5 metara unutar zemljišta tužitelja te da se tuženoj zabrani svako takvo ili slično smetanje i uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se osigura statička sigurnost spoja ulične ograde i potpornog zida tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbeni zahtjev tužitelja i istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava navode tužitelja da bi postavljanjem cijevi za telekomunikacijski kabel bila prekinuta čvrsta veza između ulične ograde i potpornog zida i da bi se time ugrozila statička stabilnost istih. Ističe da se stup HT na kojem se nalazi priključak za telekomunikacijsku mrežu nalazi 50 cm udaljen od međašnog zida sagrađenog točno na međi nekretnina u vlasništvu stranaka slijedom čega smatra da temeljem članka 101 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zid predstavlja zajedničku ogradu stranaka u suvlasništvu susjeda s obje strane međe. Tužena tvrdi da postavljanjem cijevi-kanalica za kabel tužitelji nisu ni na koji način smetani u dosadašnjem načinu izvršavanja posjedovnih čini na nekretnini oznake k.č.br. 5275/2 k.o. C. N. niti je tužena poduzela ikakvu radnju koja bi se mogla okarakterizirati kao svojatanje posjeda nekretnine u vlasništvu tužitelja kako to tvrde tužitelji odnosno kao svjesno i protupravno smetanje tuđeg posjeda. Ističe da su sudska praksa i pravna znanost zauzele stav da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje odnosno oduzimanje tuđeg posjeda, a što ovdje nije slučaj. Ukazuje da su člankom 31 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana opća ograničenja vezano za institut vlasništva. Ova zakonska odredba propisuje da vlasništvo obvezuje i da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru pa je općenito prilikom izvršavanja svog prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovom pravu, a osobito se vlasnik niti itko drugi ne smije služiti svojim pravom s jednim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta niti je ovlašten braniti tuđe zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje nema nikakvog opravdanog interesa da ih isključi. Odredba članka 31 u vezi s odredbom članka 20 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukazuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim. Zaključno, tužena ističe da su tužitelji prije podnošenja ove tužbe iščupali postavljene cijevi odnosno kanalice za polaganje kablova na način da je 2. tužitelj bez znanja i ovlasti tužene pristupio na nekretninu u njezinom vlasništvu označenu kao k.č.br. 5292 k.o. C.N. i s njezine strane ograde počupao cijevi iz čega se zaključuje da su tužitelji smatrali da imaju pravo na korištenje instituta samopomoći. Navedeno, iako potpuno pogrešno i neosnovano svojatanje navedenog zakonom zajamčenog prava

na samopomoć temeljem članka 21 stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima isključuje pravo na podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Sukladno iznesenom tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da se isti odbije kao neosnovan te da se tužitelje obveže na naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Podneskom od 1. veljače 2021. tužitelji su se očitovali na odgovor na tužbu tužene. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije navode da tužena ovaj prigovor ne obrazlaže ni na koji način pa se stoga isti ukazuje paušalnim i neosnovanim. Nadalje, da tužena neosnovano ističe da je međašni zid sagrađen točno na međi nekretnina u vlasništvu stranaka i da isti sukladno odredbi članka 101 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predstavlja zajedničku ogradu stranaka u suvlasništvu susjeda s obje strane međe jer predmetni potporni zid ne predstavlja zajedničku ogradu stranaka te su ga tužitelji izgradili u cijelosti na svojoj nekretnini oznake k.č.br. 5275/2 k.o. C.N.. Stoga taj zid nije u suvlasništvu susjeda kako to tvrdi tužena, već je u isključivom vlasništvu tužitelja na čijem zemljištu je i izgrađen. Slijedom navedenoga, a sukladno odredbi članka 102 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predmetni zid vlastita je ograda tužitelja. Čak i u slučaju da međašni zid predstavlja zajedničku ogradu iz članka 101 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u ovom slučaju ne predstavlja i to nije, odredbom članka 101 stavka 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, može do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl., ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegovog susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine. U konkretnom slučaju, u zidu koji je izgrađen na nekretnini tužitelja, tužena je izdubila utor u cijeloj širini toga zida. Dakle, čak da je zid zajednička ograda, a nije, tužena bi u tom slučaju bila ovlaštena zid izdubiti do polovine širine ograde, a ne u cijeloj širini kako je to učinila. Tužitelji dalje navode da tužena netočno navodi da postavljanjem cijevi - kanalica za kabel tužitelji nisu ni na koji način smetani u dosadašnjem načinu izvršavanja posjedovnih čina na nekretnini k.č.br. 5275/2 k.o. C.N.. Tužena

je bez znanja i suglasnosti tužitelja izdubila zid koji je u njihovom vlasništvu u širini cca 10x10 cm i kroz udubljenje do stupa HT koji se nalazi u dvorištu tužitelja postavila fleksibilnu cijev promjera 5 cm i na taj način smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č.br. 5275/2 k.o. C.N. na kojoj nekretnini se nalazi predmetni zid kao i stup HT malo udaljen od zida, a na nekretnini tužitelja. Tužitelji ukazuju da je odredbom članka 21 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Opisanim radnjama tužena je neosnovano i samovlasno uznemiravala tužitelje u posjedu naznačene nekretnine. U odnosu na navode tužene da su tužitelji iščupali postavljene cijevi iz čega da zaključuje da su tužitelji smatrali da su imali pravo na samopomoć čime je isključeno pravo na podnošenje tužbe radi smetanja posjeda tužitelji navode da nemaju saznanja o tome tko je iščupao cijevi tužene, netko tko ih je postavljao ili netko treći, no one ovog časa doista jesu odstranjene. No, i mimo toga, u zidu tužitelja ostao je utor u zidu koji postoji i danas na zidu tužitelja. Stoga tužitelji tvrde da imaju pravo na podnošenje tužbe radi smetanja posjeda jer tužitelji tužbom zahtijevaju uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije čina smetanja i pogotovo zabranu takvog ili sličnog postupanja ubuduće. Tužitelji su zadržali pravo dopuniti odnosno ispraviti pojedine navode tužbenog zahtjeva nakon identifikacije predmetne nekretnine po geodetskom vještaku.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je proveden očevid na licu mjesta radi identifikacije prijepora po sudskom vještaku geodetske struke, dokaz saslušanjem svjedoka Z. R. i I. Š.

te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Analizom provedenih dokaza utvrđene su slijedeće nesporne činjenice:

- identifikacijom predmetne nekretnine na licu mjesta geodetski vještak utvrdio je temeljem pokazivanja tužitelja postojanje pukotine na spoju između dva zida; da je jedan zid do ulice u smjeru sjeveroistok - jugozapad, a drugi kameni zid je u smjer jug - zapad; da se telefonski stup HT nalazi na samom uglu ta dva zida sa sjeverne strane k.č.br. 5275/2 koja je u vlasništvu tužitelja R. M. i D.; da se ogradni zidovi nalaze na k.č.br. 5275/2

- iz iskaza svjedoka Z.R., sina 1. i 2. tužitelja da je 19. veljače 2018.

vidio tuženu i njezinog supruga I. Š. koji je izvodio radove dok je tužena stajala pored njega; da im nije prilazio jer je smatrao da radove izvode na svom posjedu; da je vidio da I. u ruci drži tzv. štemilicu; da je istog dana poslijepodne uočio da je cijev ''uštemana'' u zid i provučena prema stupu odnosno da je probušena rupa u zidu, a cijev provučena prema stupu HT; da su tužena i njezin suprug znali da je zid od tužitelja; da su tužena i njezin suprug 2017. izgradili potporni zid kojeg su naslonili na zid tužitelja cijelom dužinom; da ne zna tko je uklonio cijev iz zida; da je štemanjem oslabljena konstrukcija zida jer na spoju zidova postoji prorez koji je oslabio spoj zidova

- iz iskaza svjedoka I. Š., supruga tužene da im je u veljači 2018.

Ž. K. uvodio struju i telefon u kuću, a tu su bili i drugi majstori za građevinske radove; da nije nikome od njih rekao da probuši rupu u zidu; da je nadgledao radove u kući; da je po dolasku s posla primijetio cijevi u zidu te mu je Ž. K. rekao da tuda mora prolaziti kabel za telefon za njihovu kuću

- iz iskaza tužiteljice M. R. da je tužena 19. veljače 2018. prerezala ogradu, uvela kabel i prokopala kanal do stupa za telefon, a da prethodno nije pitala

za dozvolu nikoga iz njezine obitelji; da ih je o tome obavijestio sin Z. koji im je javio da tužena stoji na cesti uz prijepor za vrijeme dok su se na licu mjesta izvodili radovi; da su predmetni zid izgradili ona i suprug još dok tužena nije bila u posjedu susjedne nekretnine; da se zid nalazi na čestici tužitelja; da je uslijed radova tužene zid tužitelja oslabljen; da je zid u cijeloj visini prokopan i da je narušena njegova statika

- iz iskaza 2. tužitelja D. R. da je rupa u kamenom zidu probušena

tako da je u nju postavljen kabel koji se proteže još oko pola metra prema stupu HT; da je taj procjep vidljiv s ceste, a isto tako i s parcele tužitelja; da ih ni tužena ni netko s njezine strane nisu obavijestili da će biti izvršeni ovi radovi; da su on i supruga saznali za radove od svog sina; da po dolasku na lice mjesta nisu primijetili kabel ali su vidjeli rupu u zidu; da ne zna na kojoj visini je rupa odnosno da je otprilike u visini gdje počinje zemljani dio tužiteljevog terena; da je teren tužene niži otprilike za visinu zida; da su se radovi izvodili isti dan kad ih je sin nazvao; da je 2006. na njihovoj parceli već bio postavljen HT stup; da ih nitko nikada nije tražio da kopa radi priključka na taj stup; da ne pristupa zidu s parcele tužene jer za to nema potrebe

- iz iskaza tužene da je vlasnica susjedne k.č.br. 5292; da je sporni zid većim dijelom prekriven zemljom sa strane tužiteljeve parcele; da su radovi na kući započeli 2017. godine; da je moguće da su spornog dana radili majstori u kući; da je njezin suprug organizirao i nadgledao radnike i radove u kući jer je takav bio dogovor; da je suprug vodio radove na kući; da se uvodila voda i struja; da ju je suprug obavještavao o radovima koji su se izvodili u kući; da su svoju česticu kupili 2016. i tada su tamo zatekli kameni zid u ovakvom stanju u kakvom je danas, a utor vjerojatno nije bio u zidu.

7. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Prema odredbi članka 441 Zakona o parničnom postupku raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Odredbom članka 21 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) regulirano je pravo na zaštitu posjeda, a odredbom članka 22 stavka 2 ZVDSP-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed,

pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Dakle, sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika.

11. Tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da ih je tužena smetala u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine k.č.br. 5275/2 k.o. Cesarica Nova na način da je dana 19. veljače 2018. godine na tužiteljevom zidu izdubila utor i tako probila rupu u tužiteljevom zidu te kroz tu rupu provela fleksibilnu cijev do stupa koji se nalazi u dvorištu tužitelja; da se tuženoj naloži uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja odnosno da zid tužitelja vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja i zabrani ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

12. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno:

- da su u posljednjem mirnom posjedu prijepornog zemljišta - zida na čestici tužitelja oznake k.č.br. 5275/2 k.o. C.N. bili tužitelji;

- da je tužena 19. veljače 2018. na tužiteljevom zidu izdubila utor u širini od 7- 10 cm, dubini od 5-7 cm i visini od 1,00 m i tako probila rupu u tužiteljevom zidu te kroz istu provela fleksibilnu cijev do stupa HT koji se nalazi u dvorištu tužitelja na istoj katastarskoj čestici;

- da su tužitelji saznali za smetanje posjeda istog dana, tj. 19. veljače 2018.

- da tužena nije bila u posjedu prijepornog zemljišta - kamenog zida koji se nalazi na čestici tužitelja oznake k.č.br. 5275/2 k.o. C.N..

13. Sud je cijenio kao relevantne i odlučne iskaze saslušanih svjedoka budući da obojica imaju saznanja o posljednjem mirnom posjedu prijepora, a osim toga njihovi se iskazi podudaraju kako međusobno tako i s iskazima tužitelja. Naime, iz iskaza svjedoka nesporno proizlazi da su se izvodili radovi na kući tužene što proizlazi iz iskaza svjedoka Z. R. da je spornog dana ''uštemana'' cijev u zid i provučena prema stupu HT dok je svjedok I. Š. naveo da im je u veljači 2018.

Ž. K. uvodio struju i telefon u kuću te da mu je isti rekao da tuda mora prolaziti kabel za telefon za njihovu kuću.

15. S druge strane, sud nije cijenio kao istinit i relevantan iskaz tužene u dijelu u kojem iskazuje da je za procjep odnosno pukotinu u zidu saznala tek kada je primila tužbu u ovom postupku i da joj nije poznato tko je napravio taj procjep odnosno da ga nisu napravili ni ona ni njezin suprug. Ovakav iskaz tužene očito je usmjeren ka izbjegavanju odgovornosti za počinjeno smetanje. Tijekom postupka tužena nije dokazala da je bila u posjedu prijepora što je i logično jer za takvo nešto nije imala potrebu budući da se radi o kamenom zidu čija je funkcija prema iskazu tužitelja da zaustavlja spuštanje zemlje s njihove čestice, a osim toga, oba zida se prema nalazu vještaka, dakle i onaj do ulice i sporni kameni zid nalaze na čestici tužitelja kao i telefonski stup HT koji se nalazi na samom uglu ta dva zida. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da su se u sporno vrijeme izvodili radovi na kući tužene, što potvrđuje i tužena u svom iskazu kada navodi da je znala za izvođenje radova jer je dozvolila suprugu da organizira te radove, a radilo se između ostalog i o radovima vezanim uz struju i telefonski priključak, dakle, očito je i sporna radnja smetanja posjeda bušenjem utora i postavljanjem cijevi u zid tužitelja poduzeta upravo po nalogu tužene. Naime, sama tužena potvrđuje da je moguće da su spornog dana radili majstori u kući i da je suprug organizirao i nadgledao radnike i radove u kući jer je takav bio dogovor te da ju je suprug obavještavao o radovima koji su se izvodili u kući. Konačno, u svom iskazu navodi da su svoju česticu kupili 2016. i da su već tada zatekli kameni zid u stanju u kakvom je danas, a da utor vjerojatno nije bio u zidu.

16. Budući da su u konkretnom slučaju tužitelji dokazali čin smetanja posjeda svoje nekretnine od strane tužene, to je opravdan njihov zahtjev za pružanje posjedovne zaštite u ovom parničnom postupku radi čega je odlučeno kao u izreci.

17. Odredbom članka 154 stavka 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

18. Obzirom da su bili opravdani tužiteljima je sukladno Tbr. 7 t. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade od 2.000,00 kuna s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 500,00 kuna i uz povišenje tarifne stavke za zastupanje dvije osobe za 10% što iznosi 200,00 kuna, trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 200,00 kuna, trošak pristojbe za rješenje u iznosu od 200,00 kuna i trošak vještačenja u iznosu od 3.752,80 kuna, dakle, sveukupno u iznosu od 6.852,80 kuna.

19. Ostali zatraženi troškovi (trošak prijevoza punomoćnika radi dolaska na ročište 18. lipnja 2021. i 23. studenog 2021.) nisu priznati tužitelji jer nisu bili neophodni za vođenje ove parnice. Naime, u sjedištu suda postoji više odvjetničkih ureda te su tužitelji bili u mogućnosti za zastupanje u ovom postupku angažirati neki od tih odvjetničkih ureda.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Gospiću, 28. prosinca 2021.

Sudac

Mirjana Kosanović v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu rješenja (članak 335 Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica I. D., S. I. Z.

2. Odvjetnica A. B., Z.

Broj zapisa: eb303-d7812

Kontrolni broj: 0c8a8-acd73-3b003

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA KOSANOVIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.