Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 48 Gž-3173/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Dubravke Burcar, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja HŽ P. p. d.o.o., Z., OIB:… i drugotužitelja HŽ C. d.o.o. za p. t., Z., OIB:… kao pravni sljednici HŽ V. V. d.o.o. Z., oboje zastupani po punomoćniku V. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i P. u Z. protiv tuženika E. O. d.d. Z., OIB:…, zastupano po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-641/15-51 od 14. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-641/15-51 od 14. siječnja 2019. u stavku I. izreke u dijelu kojim je naložena tuženiku solidarna isplata prvo i drugotužiteljima iznosa od 48.696,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 7. siječnja 2010. do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u preostalom dijelu stavka I. izreke za iznos od 83.834,18 kn, i sudi:

"Odbija se zahtjev prvo i drugotužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 83.834,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se odluka o trošku iz stavka II. izreke te se odbija zahtjev prvo i drugotužitelja za solidarnu naknadu parničnog troška za iznos od 34.378,00 kn.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da solidarno plati prvo i drugotužiteljima iznos od 132.530,94 kn, sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2010. do isplate (stavak I. izreke), te da im naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 34.375,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, te tuženiku dosudi troškove postupka, uključujući i trošak žalbe.

3. Tužitelji se nisu očitovali na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale zbog zastoja u prometu i izgubljene zarade.

6. Nesporno je da je dana 16. rujna 2009. na željezničkoj pruzi Z.-V., kod kolodvora Z.-B. došlo do naleta motornog vlaka DMV7 121-101, koji je prometovao na trasi vlaka 2300, na osobno vozilo reg. oznake ZG …, osiguranog kod tuženika.

7. Nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te nije sporno da je tuženik 2. veljače 2010. podmirio tužiteljima materijalnu štetu za popravak lokomotive (18.433,96 kn).

8. Konkretno, sporno je je li sud mogao utvrđivati štetu koja je predmet ovog spora neposrednom primjenom Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (Narodne novine, broj: 64/2009. - dalje: Pravilnik), ili je trebao prilikom utvrđivanja štete koja je predmet zahtjeva neposredno primijeniti Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. - dalje: ZOO).

9. Čl. 17. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 75/1993., 92/1996., 48/1999., 15/2000., 127/2000., 59/2001., 199/2003. i 79/2007.) određeno je da ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelja državnim upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrekom ovlašteni, u granicama date ovlasti, a čl. 18. st. 1. je propisano da se pravilnikom potonje razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.

10. Stoga, Pravilnik koji je primijenjen predstavlja jedan od važećih izvora prava, jer se radi o podzakonskom aktu donesenom sukladno zakonskoj odredbi iz čl. 65. st. 3. tada važećeg Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (Narodne novine, broj: 40/2007., 120/2008., 141/2009., 126/2009., 128/2009., 133/2009. i 129/2010.) - dalje: ZSŽP).

11. Predmetna zakonska odredba (čl. 65. st. 3. ZSŽP-a) definira da će ministar propisati kategorizaciju izvanrednih događaja, ovlasti i obveze za istragu izvanrednog događaja, ovlasti istražitelja istražnog povjerenstva, način ustrojavanja istražnog povjerenstva, način i postupak ustanovljavanja uzroka, posljedica, okolnosti pod kojima je nastao i odgovornost za izvanredni događaj, veću materijalnu štetu i veći prekid prometa, način obavješćivanja zdravstvene ustanove i ovlaštenih osoba nadležnih tijela o izvanrednom događaju te način vođenja evidencije i drugih podataka o izvanrednim događajima.

12. Čl. 1. st. 2. Pravilnika određeno je da odredbe Pravilnika djeluju prema svima (erga omnes).

13. Čl. 12. st. 1. Pravilnika određuje da izvanredni događaj uvijek za posljedicu ima štetu ili veću materijalnu štetu koja se odnosi na štetu na željezničkim vozilima, željezničkoj infrastrukturi i dr., štetu koja se sastoji od troška zastoja u prometu za vučna vozila, štetu koja se sastoji od troška zastoja u prometu za željezničkog prijevoznika, štetu koja se sastoji od troška privremenog uspostavljanja prometa, štetu na ime izmakle koristi za željezničkog prijevoznika i štetu zbog zatvora pruge.

14. U daljnjim stavcima toga članka precizirani su parametri prema kojima se prethodno naznačeni vidovi štete utvrđuju i obračunavaju.

15. Tako je čl. 12. st. 3. određeno da štetu zbog troška zastoja u prometu za vučna vozila utvrđuje, obračunava i potražuje vlasnik vučnih vozila sukladno podacima o zastoju vlakova iz Prijave o izvanrednom događaju ili druge odgovarajuće dokumentacije, i to, između ostalog, za zadržavanje DMV lokomotive, po minuti 1,1 € (čl. 12. st. 3. toč. b, alineja 3.), pri čemu je istim stavkom određeno da se šteta zastoja u prometu sastoji i od dodatnih troškova zamjene oštećenih vučnih vozila (EMV, DMV) drugim vučnim vozilom, koje također obračunava, utvrđuje i potražuje vlasnik vučnog vozila.

16. Čl. 12. st. 6. Pravilnika određeno je da štetu na ime izmakle koristi za vučno vozilo u iznosima iz ovog članka utvrđuje, obračunava i potražuje isključivo vlasnik vučnog vozila u visini svih troškova za cjelokupno vrijeme neuporabe vučnog vozila, potrebno da se vučno vozilo dovede u stanje prije štetnog događaja, i to, između ostalog, za dizel lokomotive za svaki dan neuporabe (24 sata) u iznosu od 3.760 € (čl. 12. st. 6.b, alineja 1.), pri čemu za razdoblje kraće od jednog dana, iznos proporcionalno smanjuje, sukladno broju sati.

17. Čl. 12. st. 7. Pravilnika štetu na ime izmakle koristi za željezničkog prijevoznika utvrđuje, obračunava i potražuje željeznički prijevoznik u visini svih troškova za cjelokupno vrijeme neuporabe željezničkog vozila potrebno da se željezničko vozilo (vagoni i dr., osim vučnih vozila) dovede u stanje prije štetnog događaja.

18. Visinu izmakle koristi sud prvog stupnja utvrđuje prometnim vještačenjem prema normativima iskazanim u Pravilniku na način da broj dana (4,333 dana) kroz koje je u konkretnom slučaju lokomotiva bila na popravku, množi s iznosom od 3.760,00 €, kako je predviđeno čl. 12. st. 6.a alineja 1. Pravilnika.

19. Trošak zastoja utvrđen je na temelju podataka iz Prijave o izvanrednom događaju (list 21) koja sadrži podatak o ukupnoj (i pojedinačnoj) minutaži zastoja svih vlakova koji su u vrijeme očevida i raščišćavanja pruge prometovali na spornoj relaciji, množenjem minuta zastoja s procjenom štete iz čl. čl. 12. st. 3. toč.b., al. 3. Pravilnika (1,11 euro/minuta za lokomotive DMV).

20. Tuženik je i tijekom postupka isticao, a što ponavlja i sada u žalbi, da tužitelj nije dokazao da je šteta stvarno nastala i u čemu se sastoji, te da za utvrđivanje štete nije bila dovoljna apstraktna (teorijska) mogućnost da bi tužitelj mogao ostvariti gubitak zbog nemogućnosti korištenja konkretne lokomotive, već da je trebalo dokazati konkretnu štetu (npr. zbog razlike u očekivanom i ostvarenom broju putnika, povrata novca za kupljene karte i sl.).

21. U odnosu na žalbene navode žalitelju valja odgovoriti da je ZSŽP-a lex specialis u odnosu na ZOO, te da je intencija zakonodavca očito bila da se, uslijed svih specifičnosti šteta koje nastaju u željezničkom prometu, umjesto dokazivanja visine štete za svaki pojedini slučaj, pravilnikom razrade zakonske odredbe i unaprijed propišu parametri za obračunavanje štete uslijed izvanrednih događaja u željezničkom prometu, pri čemu je procjena svih troškova predviđenih Pravilnikom utemeljena na metodologiji propisanoj od strane Međunarodne željezničke unije (UIC).

22. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika visinu štete nije bilo potrebno posebno dokazivati u smislu zakona o obveznim odnosima, pri čemu u odnosu na žalbene navode da tužitelji uz tužbu nisu dostavili dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da kroz neko razdoblje nije bilo prometovanja ili da je bio smanjenog obima i da se uslijed toga izgubila zarada, valja reći da je u predmetnom slučaju šteta utvrđena kao izmakla dobit zbog nekorištenja vučnog vozila temeljem čl. 12. st. 6.a Pravilnika, a ne kao šteta izmakle koristi za željezničkog prijevoznika, jer je nesporno da je u vrijeme popravka predmetne lokomotive vlak na liniji 2… (Z.-V.) prometovao sa zamjenskom lokomotivom.

23. Osnovano međutim tuženik ističe da se sud prvog stupnja nije osvrnuo na istaknuti prigovor zastare potraživanja preinačenog povišenog zahtjeva iz podneska od 20. listopada 2016. (za iznos od 83.834,18 kn), te da je posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 230. ZOO-a) kada je naložio plaćanje iz spornog povišenog iznosa od 83.834,18 kn glede kojeg je nastupila zastara.

24. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U smislu te odredbe za štetu zbog izgubljene dobiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad oštećeni saznaje kad prestane privremena spriječenost za rad odnosno kad prestanu okolnosti koje sprečavaju dobit odnosno zaradu.

25. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.).

26. Kako iz priložene dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da je zastoj željezničkog prometa trajao samo na dan štetnog događaja, a lokomotiva je bila zvan pogona za vrijeme popravka koji je trajao 4,333 dana, to nedvojbeno proizlazi da je tužitelj raspolagao svim podacima potrebnim za utvrđivanje štete već po proteku 5.- og dana od štetnog događaja, a u svakom slučaju u vrijeme podnošenja tužbe (7. listopada 2010.).

27. Tužitelj je povisio tužbeni zahtjev podneskom od 20. listopada 2016., dakle po proteku subjektivnog roka od 3 godine od saznanja za okolnosti koje su relevantne za utvrđivanje visine štete i za osobu počinitelja (čl. 230. st. 1. ZOO-a), kao i po proteku objektivnog roka zastare od 5 godina od nastanka štetnog događaja.

28. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti, to podnošenjem tužbe 7. listopada 2010. u kojoj je istaknut zahtjev za isplatu iznosa od 48.696,76 kn nije došlo do prekida zastarijevanja (čl. 241. st. 1. ZOO-a) naknadno istaknutog (povišenog) zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 83.834,18 kn.

29. Slijedom toga valjalo je uz djelomično preinačenje stavka I. izreke odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 83.834,18 kn (čl. 373.a toč. 3. ZPP-a), dok je u preostalom dijelu za iznos od 48.696,76 kn, žalbu tuženika valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

30. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude (Narodne novine, broj: 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013. i 28/2013.), ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

31. U konkretnom slučaju tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, što je uzrokovalo brojne podneske obiju stranaka, a uspio je samo s prigovorom zastare protiv povišenog dijela zahtjeva, što nije uzrokovalo posebne troškove.

32. Stoga, iako je tuženikov uspjeh u sporu kvantitativno veći (63 % prema 37 %), valjalo je cijeneći posebne okolnosti konkretnog predmeta, a to je da se glavnina postupka svela na tužiteljevo dokazivanje (na kojem je teret dokazivanja) osporenog osnova i visine zahtjeva, ocjena je ovog suda da uspostavljanje potrebne pravične ravnoteže prava stranaka na pristup sudu (čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava) i prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju), odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st 2. ZPP-a).

U Zagrebu 28. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.