Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-220/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u postupku uvjetnog otpusta zatvorenika Z. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-511/2021-10 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika Z. Ž. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici na temelju članka 170. točke 2 Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. KZ/11. odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. Ž.. Zatvorenik se nalazi u C. z. d. Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku broj K-13/2020. od 27. studenog 2020., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-98/2021. od 29. lipnja 2021. Predviđeni istek kazne zatvora je 17. kolovoza 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik Z. Ž. ne navodeći izrijekom žalbene osnove, no, iz sadržaja žalbe slijedi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. Zakona o kaznenom postupku, "Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje: ZKP/08.)). U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu te "…donese ispravno rješenje povoljno za mene te da mi se odobri uvjetni otpust".
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Naime,žalitelj u svojoj žalbi u bitnome reinterpretira navode svog prijedloga za uvjetni otpust, u kojem navodi kako je njegov dosadašnji tijek izdržavanja zatvorske kazne polučio svoju svrhu u kontekstu posebne, specijalne prevencije, te da je u međuvremenu telefonom i pismima kontaktirao sa svojom majkom, oštećenicom iz kaznenog predmeta u kojem je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Također ukazuje na pogoršanje svog zdravstvenog stanja i s tim u svezi, utvrđenje invalidnosti.
5.1. Međutim, protivno tim žalbenim navodima zatvorenika Z. Ž., pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. i ispravno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Tako je ispravno akceptirao negativno mišljenje C. z. d., kao i izvješće Probacijskog ureda u S. o nepovoljnim uvjetima postpenalnog prihvata zatvorenika. Uz sve to prvostupanjski sud je imao u vidu i ocijenio okolnost da za zatvorenika još nije izrađen pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora, te da kaznu, u vremenu donošenja pobijane odluke, izdržava manje od dva mjeseca, pa da i stoga nije moguća objektivna procjena učinka kazne zatvora na zatvorenika, sve u kontekstu daljnje ocjene suda da zatvorenik nije još uvijek kritičan prema počinjenim djelima, niti je njegovo kajanje zaista iskreno.
6. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
7. Naime, svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već kroz uspješnost njezinog izvršavanja.
8. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o njegovom lošem zdravstvenom stanju. Naime, ove okolnosti koje u žalbi navodi zatvorenik, pod ispunjenjem određenih zakonskih uvjeta, mogu biti osnova za primjenu nekih drugih instituta propisanih ZIKZ-om i drugim zakonima, no, u ovom trenutku nedostatne su za odobrenje njegovog uvjetnog otpusta sa izdržavanja kazne zatvora.
9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 28. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
