REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-3365/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja HŽ P. P. d.o.o. Z., OIB ..., protiv tuženika HŽ I. d.o.o. Z., OIB ..., radi naknade štete u iznosu od 26.681,64 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/17 od 5. travnja 2019., 27. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/17 od 5. travnja 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 26.681,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu. Po ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik nije odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala rezanjem i otuđivanjem glavnih vodova visokonaponskog kabla, već je tužitelj pretrpio štetu radnjama trećih osoba. One su tu radnju i učinile. Zato je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 342. i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

4. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio da je tuženik odgovoran za nastalu mu štetu.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tužitelj upućuje u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

9. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog o bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi.

10. Predmet spora proizlazi iz štetnog događaja – otuđenja i rezanja vodova električnog grijanja na vagonu serije ABeel, broj vagona 51 78 39 -00 202-2 od strane nepoznate osobe. Taj štetni događaj je uočen 12. studenoga 2014. na Glavnom željezničkom kolodvoru u Z., na području R. kolodvora. Šteta je otklonjena 6. prosinca 2014.

11. Za nastanak štete, tužitelj drži odgovornima tuženika, budući da je do oštećenja vagona došlo dok je vagon bio garažiran na infrastrukturnom pojasu kolodvora u tuženikovoj nadležnosti. Tužitelj zato traži od tuženika naknadu za popravak vagona u iznosu od 26.681,64 kn.

12. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti, jer je zaključio da tuženik nije odgovoran za tužiteljevu štetu. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i detaljne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pobijanu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno ocijenjenih rezultata dokaznog postupka te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. I pored toga ovaj sud se želi dodatno osvrnuti na neke elemente u prilog odluci prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva:

14. Odredbom čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj: 82/13, 18/15 i 110/15; dalje: ZSIŽS), propisano je da je upravitelj infrastrukture odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu.

15. Prema odredbi čl. 4. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 124/10; dalje: Pravilnik) provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan je održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili željezničkim vozilima.

16. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je tužitelju šteta nastala dok je vagon serije ABeel, broj 51 78 39 -00 202-2 bio na garažnom kolosijeku (garažiran).

17. Iz sadržaja Ugovora o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje važenja voznog reda 2013/2014 br. 638, kojeg su sklopile stranke u 2014. (list 52.-54. spisa) proizlazi da tuženik kao upravitelj infrastrukture, željezničkom prijevozniku omogućava korištenje uslužnih objekata i pruža usluge u uslužnim objektima. Međutim, iz njega ne proizlazi tuženikova obveza obavljanja nadzora nad garažiranim vagonima i da ih čuva od oštećenja. U opisu željezničkih usluga koje pruža upravitelj infrastrukture, a koji se nalazi u prilogu 1. citiranog ugovora, nije navedena obveza nadzora i čuvanja garažiranih vagona.

18. Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud drži da je tuženik, prema ugovoru, odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu i ovlašten poduzimati radnje za sprečavanje i udaljenje neovlaštenih osoba na željezničkom infrastrukturnom pojasu. Tuženik međutim nema obvezu nadzirati i čuvati garažirana tužiteljeva vozila. Usluga garažiranja ne obuhvaća uslugu zaštite i nadzora nad garažiranim tužiteljevim voznim parkom (čl. 120. ZSIŽS te čl. 22. st. 2. t. b. i čl. 22. st. 2. t. f. Pravilnika). Odatle neosnovanost tužiteljevih žalbenih navoda o postojanju tuženikove ugovorne odgovornosti za štetu.

19. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud drži da nema ni tuženikove odgovornosti za štetu prema pravilima o izvanugovornoj šteti. To jednostavno što u spisu nema dokaza o tome da su ispunjenje pretpostavke za postojanje tuženikove izvanugovorne odgovornosti za štetu.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 27. prosinca 2021.

Sudac

Nikolina Mišković, v.r.